- PIŠE: Pakrački List
- 816
Privredna banka Zagreb odobrila je Komunalcu kreditno zaduženje od 5 milijuna kuna, izvijestio je direktor Zdravko Vostri. Kredit će biti utrošen za plaćanje izvođača radova na energetskoj obnovi 11 zgrada u Lipiku i dvije u Pakracu, odnosno onog dijela (20 posto) koji je obveza vlasnika stanova u tim zgradama, dok će preostalih 80 posto platiti Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Mada je za PBZ dužnik Komunalac, kredit će vraćati stanari iz dosadašnje ili povećane pričuve na rok od 10 ili 15 godina, a iznos po pojedinom vlasniku ovisit će o ukupnom trošku obnove zgrade proporcionalno udjelu vlasnika u ukupnoj površini.
Detalji kreditiranja će biti poznati za 15-tak dana nakon potpisivanja ugovora s PBZ-om, a sredstva će odmah biti proslijeđena izvođaču radova što će ujedno biti i prvi novci koje će izvođač dobiti za dosadašnji rad. Fond će svoj dio platiti tek po ukupnom završetku obnove.
- PIŠE: Pakrački List
- 825
Poštovani sugrađani dopustite mi da ovim putem iznesem svoj stav o izjavama Milorada Pupavca u medijima. Kao prvo, članak i osvrt novinara objavljen na web stranicama u Pakračkom listu 9.11. u potpunosti je skladu s mojim razmišljanjima kao Pakračanke i gradonačelnice našega grada. (http://pakrackilist.hr/sto-ustvari-hoce-milorad-pupovac/)
Navedeni saborski zastupnik iznio je neistine kako bi „umjetno“ stvorio probleme u Pakracu. Na njegovu žalost u Pakracu ljudi žive svojim životima i tvrtka Komunalac ne dijeli grobove na pravoslavne, katoličke, islamske, židovske... Kada se prije 6 godina pokušalo doći do vlasnika grobnih mjesta na svim grobljima kojima upravlja Komunalac polijepljene su iste obavijesti. O istome je bilo govora i na sjednicama gradskog vijeće u kojemu srpska nacionalna manjina ima dva predstavnika, te zamjenika gradonačelnika i koji su prihvatili objašnjenje kako se reda treba uvesti i kako se naknade moraju plaćati, što obvezuje i sam Zakon. Dakle, obavijesti na spomenicima nisu od jučer ili prekjučer, nego od prije 6 godina.
U Pakracu još niti jedan spomenik nije formalno proglašen od lokalne važnosti, iako smo krenuli u proceduru i detektirali spomenike kako na gradskom groblju na Gavrinici, tako i na Rimokatoličkom groblju u Pakracu, koje ćemo predložiti za zaštitu od lokalnog značenja.
Kategorički odbijam izjavu da se „ovim činom želi obrisati prisutnost Srba“ na našem području, jer je izjava sama po sebi smiješna i nelogična, a kada u izjavi kaže da su za svakoga od nas najsvetija grobna mjesta naših najmilijih želim ga pitati da li je sve napravio kako bi dr. Šreter i 22 osobe za kojima još uvijek tragamo, a koje su završile na logoru Bučje, imale svoja grobna mjesta?!
Saborski zastupniče, ukoliko ste željeli pomoći Pakracu i Pakračanima to ste mogli dok su ljudi iz Vaše stranke obnašali dužnosti u Uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje. U tom razdoblju je mogla biti dovršena zgrada na Pilani za nositelje stanarskih prava koji su pripadnici srpske manjine, ali nije nego je ostavljena i osuđena na propadanje. Promjenom predstojnika Ureda i mojim odlaskom kod istoga u Zagreb nastavila se ovoga proljeća obnova zgrade i uskoro se očekuje završetak radova.
Obnašateljica dužnosti gradonačelnika:
Anamarija Blažević
- PIŠE: Pakrački List
- 943
Danas je u Pakracu predstavljen novi ANPR policijski sustav koji ima mogućnost pomoću postavljenih kamera na vozilu kontrolirati promet kroz skeniranje prometnih tablica vozila, a prikupljenim podacima u najkraćem mogućem roku izvršiti potrebnu provjeru u evidencijama MUP-a.
ANPR je mobilni uređaj u policijskoj opremi i tehnici za nadzor cestovnog prometa. Radi se o prijenosnom uređaju koji se može postavljati na različita policijska vozila. Vrijedan je više od 170.000 kuna, a na području Požeško – slavonske županije za sada postoji samo jedan.
„Sustav se sastoji od dvije kamere koje su postavljene na policijskom vozilu i opremom unutar vozila sa računalom koje vrlo brzo očitava i prikazuje određene podatke, provjerava ih u informacijskom sustavu MUP-a, a potom nam prikazuje zadane parametre pa kroz sustav dobijemo podatke o vozilima na osnovu registarske pločice te da li pločice pripadaju tom vozilu. Istog trenutka doznajemo važenje registarskih pločica i da li su prema vlasniku vozila izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ili mu je pak oduzeta vozačka dozvola. Sustav informira postoji li potraga za vlasnikom vozila ili ranije legitimiranim osobama u vozilu te da li se vlasnik vozila ili osobe koje su legitimirane u tome vozilu vode u operativnim evidencijama MUP-a“, doznajemo od Ivice Bošnjaka, policijskog službenika PP Požega.
Ivana Radić, glasnogovornica PU požeško - slavonske dodaje kako imponira količina podataka koje dostavlja u kratkom vremenu, što policijskim službenicima itekako olakšava posao i povećava efikasnost. Kratkom demonstracijskom ANPR sustava i kontrolom na parkiralištu pakračkog KTC-a otkriveno je i prvo potencijalno sumnjivo vozilo na pakračkom području koje je ušlo u daljnju policijsku proceduru pa će tako ovaj opušteni šoping četvrtkom nekom nesretniku izaći nešto skuplji no inače.
- PIŠE: Pakrački List
- 838
Nakon što je nedavno upozorio kako se na grobnim mjestima pravoslavaca u Kninu ističu službene obavijesti da će ta mjesta biti izmještena zbog neispunjavanja administrativnih obveza, saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac, dotaknuo se i nas pa upozorio kako se sličan slučaj dogodio ovih dana i u Pakracu.
"Na pravoslavnom groblju u Pakracu stavljaju se obavijesti na spomenike koji su od povijesne važnosti kao što su oni za ugledne građane i mještane toga mjesta koji su bili državni dužnosnici, lokalni dužnosnici i koji predstavljaju dio povijesti i dio sjećanja toga grada, na koje se kao i na grobno mjesto za poginule u Jasenovcu - dvoje odraslih i četvoro djece - stavlja takva vrsta obavijesti", izjavio je za Indeks.hr Milorad Pupovac nakon stanke koju je zatražio u Saboru po toj temi.
Napominjući i to da bi se poštivanje procedure naplate komunalne naknade grobnih mjesta propisane Zakonom o grobljima reflektiralo „brisanjem tragova prisutnosti Srba na hrvatskom teritoriiju…“, a pri tom zanemario bez razlike i svejednako poštivanje potpuno identične procedure i na Rimokatoličkom pakračkom groblju od strane pakračkog Komunalca, Pupovac je neprovjereno i huškački obmanuo javnost netočnom informacijom, a svim ostalim plasirao privid određene diskriminacije na ionako osjetljivom području po tom pitanju.
Ako Pupovac drži da građani srpske nacionalnosti ne bi trebali plaćati grobnu naknadu propisano Zakonom o grobljima, a svako upozorenje ili kaznu pripisuje međunacionalnoj netrepeljivosti onda se s pravom postavlja pitanje tko je u ovom gradu diskriminiran?
Iz kojeg razloga Milorad Pupovac poteže pitanje koje u civiliziranim sredinama to i nije, prosudite sami.
Pupovac ističe da bi komunalno rješavanje naplate grobnih mjesta hrvatskim institucijama bio tek dobar povod da se izbriše trag prisutnosti Srba na hrvatskom, a ovdje se govori i precizno o pakračkom teritoriju. Poziva se na skrnavljenje najsvetijih mjesta, a to su grobna mjesta. Ozbiljne optužbe koje od ozbiljnog političara i još k tome saborskog zastupnika traže potkrepljenje i ponekom činjenicom, ovog su puta ostale tek neozbiljno i ono što vrijeđa, neogdovorno naklapanje lišeno svakog respekta prema krvavoj povijesti, a konačno i mjestu visokog praga tolerancije nauštrb daljnjeg suživota i zajedničkog sutra.
A stvari, ustvari, stoje ovako.
Grobna mjesta, svi znamo, kao takva ponešto i traže, bili Hrvat ili Srbin, a sve je regulirano Zakonom o grobljima koja propisuju 42,50 kuna naknade za grobno mjesto, dupli iznos za dva. I sve je tu jasno. Ponavljamo, bili Hrvat ili Srbin morate to platiti, u suprotnom slijedi, eventualna deložacija kojom je i priprijećeno na spomenutoj naljepnici. Na ovom ili onom groblju. No, ostavimo to trenutačno po strani…
Žalosna je druga stavar. Opomene, ili ako vam ružno zvuči, naljepnice na grobnim mjestima na koje se Pupovac poziva, i složit ćemo se, sve nas skupa proziva, datiraju još iz 2010. godine. Šest su godina stare pa je slijedom toga, iznenadna briga i zaprepaštenost saborskog zastupnika još smješnija ili žalosnija.
„Naljepnice smo postavili još 2010. godine kad je na pravoslavnom groblju bilo poznato tek 580 korisnika grobova. Napominjem da smo istovremeno „etiketirali“ i rimokatoličko groblje u Pakracu, dakle sve evidentirane dužnike imenom i prezimenom, bez razlike i praktično isti dan. Sve u svrhu naplate naših potraživanja sukladno propisanom Zakonu“, rekao nam je Zdravko Vostri, direktor tvrtke „Komunalac“ Pakrac, upravitelj između ostalog i pravoslavnog pakračkog groblja.
„Želim napomenuti da je od 2010. godine kad smo opomene poslali do danas u Komunalac javilo gotovo 1400 evidentiranih vlasnika grobnih mjesta na pravoslavnom groblju, što je u odnosu na tadašnje stanje i 580 poznatih vlasnika porast od gotovo 130% onih koji plaćaju grobnu naknadu. Time se nama kao upravitelju akcija upozorenja ili opomena pokazala potpuno opravadanom, ne samo u smislu naplate, već i ažuriranja evidencije grobnih mjesta. Naljepnice na spomenicima su ostali onima koji se do današnjeg dana nisu javili radi bilo kakve konzultacije“ dodao je Vostri.
Unatoč činjenici da neke naljepnice na spomenicima stoje i danas, šest godina od svog postavljana, Komunalac nije poduzeo korake tipa izmiještanja niti bilo kakovog skrnavljenja svetog mjesta, kako za to brine Milorad Pupovac, pa tim više čudi reakcija ovog saborskog zastupnika SDSS-a.
Dakle, pitanje koje se samo postavlja - čemu neprovjerene informacije koje ciljano unose nemir u srpski narod na pakračkom području - ostavljamo upravo onima koje Pupovac predstavlja. Neka zaključe sami.
- PIŠE: Pakrački List
- 837
Petnaestak pripadnika Hrvatske vojske danas je nastavilo uklanjati ruševni objekt u Ulici kralja Tomislava, a radove raščišćavanja danas je obišao i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević u pratnji gradonačelnice Anamarije Blažević.
Grad Pakrac ima pisana rješenja za uklanjanje 21 ruševine, a gradonačelnica nam je najavila kako je u pripremi još 11 te se nada kako će one biti uklonjene već iduće godine. Dodala je kako troškove svih radova u cijelosti financira Ministarstvo obrane, Grad je osigurao smještaj i prehranu, a pomoć u sufinanciranju ponudila je i Županija. Inženjerci HV sav nepotreban građevinski materijal odvoze na građevinski deponij u Batinjanima dok će se dio građevinske šute iskoristiti za nasipavanje nerazvrstanih cesta.
„Otkako surađujemo, intenzivno s gradonačelnicom raspravljamo kako pomoći popraviti stanje sigurnosti u Pakracu, ali i vratiti stari sjaj. Ruševine nikako ne treba gledati, a posebno ne nakon 20 godina. Županija će i dalje ovom programu dati potporu, a ovo je dokaz da nacionalna, regionalna i lokalna razina mogu funkcionirati besprijekorno. Svi se želimo razvijati u turizmu, a ruševine sigurno nisu dobra slika grada. Siguran sam da će uz potporu Ministarstva obrane iduća godina biti godina finaliziranja ovih radova i nema nitko pravo zaustavljati takve projekte“, rekao je župan Tomašević.
Potvrđene su nam i lokacije s kojih će se ukloniti ruševni objekti. Uz dvije već uklonjene ruševine na Trgu dr. Ivana Šretera i Tomislavovoj ulici, uklonit će se i po jedna ruševina u ulicama Krndija, Frankopanska u Pakracu, Dalibora Duchača, Križnog puta, Vukovarskoj, Kneza Branimira, Augusta Cesarca, Ivana Meštrovića, Prolaz baruna Trenka i Trgu bana Josipa Jelačića te po dvije ruševine u ulicama Kalvarija, Ivana Gundulića i Frankopanskoj u Prekopakri.
- PIŠE: Pakrački List
- 1599
“Pamtim dane i "transportno vozilo" Yugo 45 kojem smo ostavili tek vozačevo sjedalo i natovarili ga svijećama do vrha pa krenuli u distribuciju,“ prisjeća se Igor Rusmir poslijeratnih vremena kad se valjalo izboriti za komadić prostora i biznisa na neuređenom i malom pakračkom tržištu. Te 1994. godine Igorov otac Željko odigrao je, pokazat će se kasnije, ključan potez i otvorio obrt „Lampion“ koji je proizvodio i prodavao svijeće.
Igor Rusmir rođen je 1976. godine. Slučaj je htio da svijet ugleda u Zagrebu gdje su roditelji u to vrijeme radili no, već s godinu dana mlada obitelj Rusmir vraća se u obiteljsku kuću smještenu u pakračkoj Gupčevoj, ulici brojnih pakračkih poduzetnika. Osnovnoškolske dane proveo je u Pakracu, srednjoškolske također, s izuzetkom ratne 1991. koju je morao odraditi u Umagu.
Iz pakračkog dvorišta stare Gimnazije izašao je sa zvanjem građevinskog tehničara istesanog od strane profesorica Dragice Knežević i danas pokojne Marice Nakić. Stečeno zvanje nije htio nadograditi fakultetskim obrazovanjem. „Iskreno da ti kažem, nisam imao srca roditeljima trošiti pare. Predobro se znam i nije imalo smisla forsirati nešto što me i ne zanima previše. Fakultet nije zafrkancija, a košta.“
Pošten Igorov odnos nije naišao na oduševljenje kod oca Željku koji je, kao i svaki otac, svom djetetu želio više i bolje. Čak je od svog sina i zašutio na mjesec dva, računajući da će mali popustiti. Nije pomoglo.
„Kad je vidio da ostajem, čim se odljutio, odlučio me uvesti u svoj posao sa svijećama. Kad nećeš diplomu, onda ćeš raditi, odlučio je. Naravno, ponudio mi je partnerstvo u firmi i raširili smo posao na gotovo cijelu regiju“, prisjeća se Igor. „Slaba ili nikakva konkurencija, rezultirala je sve većim narudžbama koje je bilo teško ispoštovati. Radilo se žestoko pa otud i onaj Yugo i ona sjedala.“
Kako je posao rastao, širili su asortiman, ali i djelatnosti firme. Uveli su računovodstvo koje su povjerili majci Đurđici iskusnoj knjigovotkinji koja je svojim ugledom privukla nemali broj tadašnjih obrtnika. Vođenje „Lampiona“ po Igorovu povratku iz vojske otac Željko u potpunosti prepušta sinu.
I išlo je tako godinama. Igor je vodio i radio, otac radio i nadzirao, a ako je zatrebalo ponešto i korigirao. Krajem stoljeća, točnije 1999. Igor se ženi, a godinu dana kasnije supruga Danijela na svijet donosi kćerkicu Gabrijelu.
Nemirnog duha, ali i jasne vizije, Igoru se po glavi motalo širenje posla, veća zarada i ljeto… Ljeto i more. Sluteći da se mali obrti neće dugo moći opirati nadolazećim trgovačkim centrima i jeftinijom ponudom, odlučio je uz „Lampion“ probati još nešto. Izvidničko ljeto provedeno na moru dalo je rezultata, pa tročlana obitelj Rusmir narednu sezonu provodi na zakupljenom štandu u Opatiji gdje prodaju privremene tetovaže. „Gabi je još bila pelenaš, radili smo od 9 do jedan iza ponoći, gotovo po cijele dane. Kad smo podvukli crtu na kraju sezone, znali smo da je to posao kojim ćemo se baviti u budućnosti.”
Naravno, privremene tetovaže bile su samo start. Brbljav i nasmijan kakav jest, Igor je brzo ušao u kolo s ostalim trgovcima uz obalu i snimio ostalu ponudu i potražnju. Dogodine se dodatno oprema za posao s tetovažama i na javnim natječajima uzima štandove u Medulinu i Baškoj na otoku Krku. Posao cvjeta, kao i privatan život pa 2003. godine obitelj Rusmir “pojačava” sin Leonardo.
Kako se uz tetoveže na štandovima Rusmirovih pojavila i bižuterija, s prijateljem iz „branše“, Osječaninom, dolazi na ideju da robu nabave iz prve ruke što zahtjeva egzotično putovanje u samo carstvo kiča - Tajland.
„Nije mi bilo svejedno, poljubiš ženu i djecu pa kreneš na put u nepoznato. Nije to Pevec, odeš pa se vratiš. Otišli smo na 15 dana, raspitali se u avionu gdje i kako se snaći u gradu od 12 milijuna stanovnika“. Baš je u to vrijeme nekako bila aktualna i Ptičja gripa, razvikana bolest s epicentrom baš na Tajlandu. „Vidiš u kakve sam rizike ulazio zbog posla“, smije se Igor, a o velikoj vlazi u zraku i posljedično tome nepristojno obučenim Tajlanđankama nije htio za novine, tek je dodao: “Sve to pretrpiš nekako.”
Tajlandsku „Konjščinsku“ tražili su tri dana. Teško se, kaže, snaći. Malo Hollywood, malo kolibe, sve na 500 kvadrata. Kad su je pronašli, shvatili su zašto se nakupcima i prekupcima isplati doći na Tajland. Krvave žuljeve na nogama i onu vlagu u zraku, zaboravio je čim je ugledao nabavnu cijenu robe. „Neću reći da je badava, ali je turbo jeftino“.
Posao i štandovi, jasno, nisu bili konačan cilj u priči ljetnog biznisa Rusmirovih. „U Medulinu sam vidio ljude u dvometarskim plastičnim loptama u moru. Nije nešto išlo jer su se roditelji plašili pustiti djecu da ih vjetar ne odnese na pučinu. Sinulo mi je u trenu - lopte maknuti s mora u bazen.”
Nije gubio vrijeme i zaputio se na sajam u Berlin gdje preko posrednika iz Kine uvozi dva bazena od 50 četvornih metara s loptama, ali… Osim toga, na sajmu je vidio i dječje aku - brodiće obložene gumom, također bazensku varijantu. “Kad sam to sve dovezao u Bašku i instalirao, smijali su mi se. Nakon pet dana ja sam se smijao njima“.
Nos za biznis isplatio se i ovog puta pa je ideja o zabavnom parku zaživjela na tada već lijepih 500 četvornih metara zakupljenog zemljišta.
Odlična povratna informacija s tržišta tražila je dodatna ulaganja, a Igor je htio nešto što u Hrvatskoj nema. Biti prvi, garantira uspjeh, naročito u zabavnom segmentu..
Da oprema bude vrhunska Igor je potegao do Kine. Stari svjetski putnik isprva nije pronašao pravi grad, a kad u Kini zalutate to vas košta sat vremena leta do točne lokacije. Bez puno sekiracije, ipak je pronašao najveću veleprodaju na svijetu sa 70.000 raznih veleprodajnih mjesta na jednom mjestu. „Kažu tamo, ako se zadržiš u svakoj dvije minute, izgubiš cijelu godinu.“
Uglavnom, interesantno je to da je nacrt bungee trampolina nažvrljan olovkom na A4 papiru, kroz sat vremena kod vrijednih Kineza dobio svoju 3D animaciju, a nakon toga i sklopljen posao za robu izrađenu po Igorovoj zamisli.“ „Cijena – čudo! Vrag mi nije dao mira, otišao sam kod drugog – usluga ista, cijena još malo dolje! Fama je da je sve tamo jeftino i loše kvalitete. Ima svega, ali ima i vrhunskih stvari kakve niti ovdje još nismo vidjeli. Svijet za sebe.“
Danas u Baškoj na Krku, gdje je konstantno prisutan od 2002. godine, posjeduje tisuću četvornih metara zabavnog parka u kojem možete djecu posjesti u autiće na sudaranje u profesionalno uređenom poligonu, ili u spomenute lopte i brodiće, a od noviteta u ponudi je odbojka na trampolinu, bungee trampolin, rodeo bik i ostale šarene ludosti. Za nestrpljive roditelje pribavljena je popularna airsoft streljana, s replikama oružja i municijom da potroše koju kunu skrate vrijeme dok čekaju djecu.
Sličan zabavni park Rusmirovi imaju i u Rogoznici, doduše, nešto je manjeg kapaciteta, ali ne znači da će takav i ostati. Poznavajući Igora, niti ovo danas nije konačno stanje stvari.
„Mi smo ti stari obrtnici, od djeda još, pa otac Željko ima Lampion, supruga Danijela Aqua sport, sestra Amina frizerka u Zaprešiću, a ja sam s majkom Đurđom suvlasnik Legića, firme koja se bavi prodajom suvenira od bračkog kamena“.
Studeni mjesec znači da su u Pakracu. Igor je slobodno vrijeme precizno isplanirao. „Do Nove godine neću raditi baš ništa. Kavica s društvom, kumovima i tako. Neću presing, hoću mir. Ta tri mjeseca sam sa svojom obitelji i prijateljima. Sina Leonarda godinama pratim na Hajduk gdje u Pakracu igra nogomet. Dok smo na moru, odemo do Poljuda gdje navijamo za onaj splitski. Kroz godine tog pakračkog nogometa izrasla su i neka prijateljstva pa svi zajedno uživamo. S novom godinom kreće i nova sezona posla, krećem na sajmove u izvidnicu…“
Što dalje? Ništa, kaže, nek ostane ovako sto godina. Nećemo tražiti kruha preko pogače.
„ I da… ne zaboravi slučajno spomenuti moje. Bez njih ovoga, ne bi bilo...“
