- PIŠE: Pakrački List
- 1073
Stečaj u nekadašnjoj pakračkoj građevinskoj tvrtki „Maniva“ započet u travnju 2015. godine je pri kraju, izvijestio nas je stečajni upravitelj Milan Nakić. Imovina je rasprodana. Za različite pokretnine koje su se sastojale od alata, opreme, vozila na više dražbi je utrženo oko 120.00 kuna. Od dvije nekretnine prodaja je završena na lokaciji u Gundulićevoj ulici gdje se nalazila radione, garaže i skladišta. Novi vlasnik je temeljom javnog nadmetanja postala pakračka tvrtka „Metalco“ koja je tu nekretninu kupila za 452.000 kuna. Pred završetkom prodaje, također javnim nadmetanjem, je i poludovršen objekt unutar pakračke poduzetničke zone izvorno namijenjen gljivari. Od strane sudskog vještaka objekt je procijenjen na 3,3 milijuna kuna. Početna cijena na prvoj dražbi je bila ¾ te vrijednosti, ali bez ponuđača kao i na drugoj za ½ procijenjene početne vrijednosti, odnosno na trećoj za ¼.
Nedavno je održana i četvrta dražba kada je početan cijena bila u skladu s onim što nalaže zakon - jedna kunu. Kako nam je rekao stečajni upravitelj bilo je tri ili četiri ponude, ali Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, gdje se vodu stečajni postupak, službeno još nije okončao ovo nadmetanje pa nam je kupac još nepoznat. Neslužbeno doznajemo da je objekt s pripadajućim zemljištem prodan za 32.000 kuna.
U stečajnom postupku je uz prodaju imovine ostvaren i prohod od naplate ranijih potraživanja u iznosu od 420.000 kuna čime je ukupno ostvaren prihod od oko milijun kuna s čim je podmireno oko jedne petine ukupno prijavljenih potraživanja od strane vjerovnika. U cijelost s bruto iznosom od 120.000 kuna su tim novcem namirena i dvojica zaposlenika zatečene u Manivi u trenutku pokretanja stečajnog postupka.
Iza završenog stečaja će vjerojatno ostati još nedovršen sudsku spor kojim je Maniva ranije tužila državu za iznos od 3,4 milijuna kuna radi osporenih potraživanja koje je ova tvrtka imala prilikom velike investicije izgradnje zgrade fizikalne terapije u Bolnici Lipik. Spor je već tri godine na Viskom trgovačkom sudu u Zagrebu i u slučaju pozitivnog rješenja s tako dobivenim novcima bi bila podmirena i veći dio preostalih potraživanja Manivinih vjerovnika, uglavnom banke i nešto manje kooperanti.
Zdenko Ružićka, vlasnik i direktor tvrtke Metalco nam je rekao da će novokupljeni prostor u Gundulićevoj ulici do jeseni preurediti u trgovinu građevinskim materijalom i željeznom galanterijom.
- PIŠE: Pakrački List
- 1545
Rođen 1973. godine u malom njemačkom mjestu Rhede, Željko Babojelić se Njemačke praktički niti ne sjeća budući da su okolnosti uzrokovane očevom prometnom nesrećom odredile da već dvije godine kasnije majka Ana i otac Juro s petogodišnjom kćerkom Renatom i tri godine mlađim Željkom napuste njemački komfor, kupe kuću i nasele se u malo mjesto u srcu Slavonije - Pakrac.
Danas, četrdeset i koju godinu kasnije, kad sve zbroji i oduzme Željko zbog takvog raspleta situacije i nije previše požalio. Mada je mogao... Unatoč tome što su mu Pakrac i novi roditeljski dom podarili ugodno i bezbrižno djetinjstvo koje je sve do pred kraj osamdesetih doista takvo i bilo - pred prve srednjoškolske dane na svojoj je koži, ni kriv ni dužan, osjetio nepravdu političke naravi.
Dječačku želju da jednog dana obuče plavu policijsku odoru onemogućila je nepodobnost njemačkih predaka provjerenih od ondašnjih sigurnosnih službi. Baka „Švabica“ sa stažom iz partizanskih logora i djed hrvatski domobran bili su u očima „jugo - sigurnjaka“ prevelik teret za budućeg „mladog milicionara“ pa je Željko morao odabrati nešto drugo iz relativno mršave ponude pakračkog srednjoškolskog obrazovanja. Izbor je pao na građevinsku školu koju je pohađao dvije godine. Ubrzo potom, početkom devedesetih i promjenom smjera političkih vjetrova, svi Željkovi minusi postaju plusevi pa nakon provjere hrvatskih sigurnosnih službi Željko postaje savršen kandidat za policijsku školu u zagrebačkoj Šimunskoj gdje nastavlja obrazovanje. „Nije bilo jednostavno u početku, dan se sastojao od prijepodnevne redovne nastave, poslijepodne razlika strukovnih predmeta koju sam morao nadoknaditi, a predvečer borilačke vještine“. Iako korpulentnije građe, kaže, da je prvih dana redovito „gubio“ na tim i takvim meč - vježbama pa ga je majka, vidjevši ga često s modricama, umalo ispisala iz policijske škole.
Vrijeme treće i četvrte godine obrazovanja poklopilo se s početkom ratnih djelovanja na području Hrvatske. Kao kadeti, radne zadatke su odrađivali na osiguranjima netom preuzetih zagrebačkih vojarni, nešto na Brijunima, nešto u Puli… U Pakracu je za ratnih dana oku lokalnih pobunjenika kuća Babojelićevih bila naročito interesantna jer su znali za mladog MUP-ovca, no srećom, kad su došli po njega nalazio se u Zagrebu pa je ceh platio šogor kojeg su zabunom priveli pa, srećom, pustili. Pravi rat, kaže, doživio je od 1. srpnja 1992. godine kad su on i školski mu kolega Dalibor Plavček ukazom ministra dobili raspored rada u matičnu postaju Pakrac.
Osim školovanja u Šimunskoj, na diplomu i zvanje mlađeg policajca, ponosan je i na svoju 17. klasu polaznika koja je ujedno iznjedrila i prvu generaciju školovanih policajaca u Republici Hrvatskoj, kao i na to što je zajedno s Pakračaninom Darkom Majorom bio prvi policajac iz Hrvatske koji je sudjelovao u jednoj međunarodnoj mirovnoj misiji. Bilo je to u Mostaru 1996. godine za što je ispred MUP-a i pohvaljen.
Radni dani u Pakracu odvijali su se redovnim putem. „tih je dana u Pakracu, govorim o razdoblju od 92.-95. godine još bio vojni režim i već se onda znalo glasno priupitati „gdje si bio 91.?!“ pa mi školska diploma i četverogodišnja naobrazba nisu predstavljali osjetniju prednost nad tromjesečnim tečajem položenim od strane ostalih djelatnika. No, gledajući iz današnje perspektive koristilo je utoliko što sam prošao sve faze policijskog posla.
Danas je policijski narednik na poslovima kriminalističke tehnike. Upravo do toga je došao obavljajući poslove pozornika, vođe temeljne ophodnje, vođe očevidne ekipe pa preventive sve do poziva u krim policiju gdje je nakon završenog tečaja za krim tehničara i danas.
„Volim svoj posao, kolege su mi druga obitelj, a postaja druga kuća. Bolestan sam kad iz nekog razloga ne mogu do njih nekoliko dana.“ Posao kao posao je, kaže, uzbudljiv, od slučajeva raznih razbojništava do teških prometnih nesreća. Ljuti ga, kao i njegove kolege, što ih ljudi uspoređuju s kriminalističkom serijom CSI. „Nije to baš tako. Tamo riješe slučaj za 45 minuta pa ljudi steknu pogrešan dojam da je posao takvog karaktera. Ne znaju koliko je mukotrpno doći i pronaći bilo kakav vidljiv trag dovoljan samo za prijavu Državnom odvjetništvu, a da ne govorim o temeljitim argumentima neoborivim pred sudom“, zaključuje Željko onaj radni dio priče.
Pričati o slobodnom vremenu s njim je lako. Razloga je više. Osim što je tu brojna obitelj „ na rođendanima se okupi po tridesetak, četrdeset ljudi – mali svatovi“, Željko je i dugogodišnji sportaš i sportski djelatnik pa uzimajući u obzir njegov po prirodi vedar duh – slobodno vrijeme je nakrcano druženjima. „Mogu slobodno reći da mi je privilegija u ovom, relativno malom gradu, imati toliko prijatelja. Najbolje sam to mogao primijetiti nedavno, za jedne od radnih akcija na zanavljanju krovne konstrukcije na kući. Krov načičkan ljudima, prijateljima iz kluba, s posla - iz života. Većeg bogatstva nema, jer znam da su došli pomoći, a ne radi bogate zakuske „poslije“ u nadstrešnici pored nove pecare“, hvali se Željko ili Babac, što mu je sportski nadimak s malonogometnih turnira gdje je, onako stasit, bio izuzetno pokretljiv i respektabilan vratar - posljednja i često nesavladiva prepreka mnogim malonogometnim majstorima.
„Šteta što mi se sportska golmanska karijera dogodila u vrijeme poznatih pakračkih golmana Tugomira Sudara i Saše Komljenovića jer bih možda branio u kojoj od njihovih ekipa pa ionako bogatu riznicu priznanja i pehara još malo podebljao“. Danas više ne brani aktivno, vratnice i reflektore „Partizana“ i ostalih futsal arena prepustio je mlađima. Sebi je za dušu ostavio rekreativno nadmetanje u svojoj veteranskoj kategoriji gdje dvaput tjedno s prijateljima igra u lipičkoj dvorani. „Daleko je to od rekreacije, rivalitet je ogroman pa je takozvana rekreacija često na rubu incidenta, ali svi smo prijatelji pa se suzdržimo i zadržimo u sportskim okvirima, no nerijetko naše dvoboje prate i gledatelji koji vole pravi natjecateljski duh, a razmišljali smo i o mogućnosti da prikupimo nešto novca i platimo si suca. Sve to kasnije „poravnamo“ uz piće kod „Nade“, dodaje Babac.
Kad skine golmanski dres za sport ga vežu nogomet i - NK Hajduk. Osim što je isprva na stadion došao kao roditelj uz sina Svena, igrača Hajdukovog podmlatka, Željko je danas aktivan i u upravi kluba pa ne može zamisliti vikend da se ne spusti do nogometnog stadiona smještenog svega dvjestotinjak metara od kuće. Ne žali vlastitog vremena: „Sve to potiče iz ljubavi prema gradu. Možemo sami napraviti puno, ali trebamo žrtvovati svoje vrijeme. Volontiram u klubu, jer kad vidiš stotinjak djece i entuzijazam roditelja zapitam se što bi bilo da toga nema, a ne bi bilo bez ljudi koji su spremni nešto odraditi bez naknade. Ima nas četiri, pet aktivnih, sada smo se kadrovski pojačali. Uskoro je stota godišnjica kluba. Nadam se da slijedi još boljih sto godina.“
Osim nogometa Babac je pripomogao kod pokretanja rukometa u Pakracu, jer je upravo on stao na gol u prvoj sezoni RK “Pakrac” člana tadašnje 1. ŽRL Bjelovar. Uz prijatelje Sikija, Renca, Jeru, Ostrmana i druge, rukomet je igrao nekoliko sezona, a posljednju je čak preselio u polje gdje je razgrtao protivničke obrane kao stasiti pivotmen.
Idu mu i sportovi bez lopte. Član je SKI kluba Omanovac, doduše nikad nije stao na skije, no u logistici se uvijek nađe posla…
Nakon svega, kad sve obaveze odradi, vraća su kući gdje ga već dvadesetak godina čeka supruga Danijela kojoj je prsten stavio još tamo 1997. godine . Rezultat sklada su djeca – Sven, rođen 2002. godine i dvije godine mlađa kćerka Nina. Za sina kaže da je njegova kopija. Sve pomalo, onako - polako. Danas je nogometaš Hajduka i primjeran učenik, a jednog će dana biti medicinar, tako bar danas tvrdi. Kćer je druga priča. Iz nje kipti talent. Već danas je prava mlada dramska umjetnica s nekoliko javnih nastupa iza sebe. Talentu u prilog, spretna je i u obiteljskim objašnjavanjima s ocem koji, kao iskusan kriminalista, na trenutke nije siguran stoji li pred njim kćer ili glumica.
Kad sabere stvari, Željko ili Babac, pa podvuče crtu - životom mora biti zadovoljan, a zadovoljni smo i mi jer je sudbina još tamo 1975. ovako postavila stvari i umjesto dalekog njemačkog sjevera - ovakvim momkom nagradila nas.
- PIŠE: Pakrački List
- 1124
S modernizacijom dijela smještajnih kapaciteta u objektu „Fontane“ započeli si prvih dana ožujka u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik. Od 25 soba u ovom navratu u potpunosti će modernizirati 15 raspoređenih vertikalno na sve tri etaže južnog krila. Modernizacija obuhvaća kompletnu zamjenu instalacija, stolarije, sanitarnih čvorova i podova, te potpuna zamjena namještaja.
Modernizacije je bila nužna jer se radi o objektu koji je izgrađen krajem 70-tih godina prošlog stoljeća koji je nakon rata tek djelomično saniran. Cilj je podići standard smještaja u njima koji bi se do sada mogao opisati s približno dvije zvjezdice te njegovo podizanje na približno četiri, rekao je Darko Kelemen, ravnatelj Bolnice. Riječ o početku većeg projekta koji će ovog proljeća obuhvatiti samo jednu diletaciju, dok bi dogodine druga se u potpunosti urušila i sagradila nova.
Građevinski dio koštat će oko 600.000 kuna, a opremanje namještajem još oko 250.000 kuna i sve troškove Bolnica financira sama. Ravnatelj završetak i povratak korisnika u prostore očekuje do početka svibnja.
Uskoro dvorište „Quelle“
Ovo je prva od planiranih ovogodišnjih investicija u Bolnici vlastitim novcem. U tijeku je postupak prikupljanja ponuda za radova na uređenju dvorišta objekta „Quelle“. Planira se zamjena podzemnih instalacija, djelomično opločivanje, sadnja zelenila, uređenje terase i ograde za što je namijenjeno 550.000 kuna. Radovi bi trebali biti izvedeni idući mjesec.
Još ovog proljeća će započeti i uređenje predvorja restorana za što je namijenjeno 100.000 kuna te izrada projektne dokumentacije za uređenje perivoja kako bi se mogao kandidirati na natječaj za obnovu kulturne baštine. Za to će biti potrebno utrošiti 250.000 kuna, kaže Kelemen.
- PIŠE: Pakrački List
- 2264
Danijel Pavlović, koji je 1. siječnja nakon provedenog natječaja imenovan za ravnatelja GD CK Pakrac podio je ostavku na tu dužnost.
Kao razloga ostavke Pavlović nam je rekao nemogućnost kvalitetnog obavljanja posla na dva radna mjesta: ravnatelja Gradskog društva i upravitelja doma za stare i nemoćne osobe u Marinom Selu.
Ostavka stupa na snagu s 30. travnjem, a do tada se nada da će putem novog javnog natječaja biti imenovan novi ravnatelj GD CK Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 911
Komunalac je u prva dva ovogodišnja mjeseca dva puta ispraznio domaćinstvima takozvane smeđe kante u kojem kućanstva odlažu papirni otpad. U siječnju je na taj način prikupljeno 3,5 tone papirnatog otpada, a u veljači 5. U odnosu na razdoblje kada se papirnati i kartonski otpad nije prikupljao selektirano na pragu, nego isključivo na zelenim otocima, što je bilo oko 1,5 tonu mjesečno, to je već povećanje od tri puta. Zdravko Vostri, direktor Komunlaca očekuje da će ta količina daljnjom edukacijom i stvaranjem navika nastaviti rast sve do oko 10 tona mjesečno.
Taj trend je vrlo bitan iz dva razloga: financijskog i ekološkog. Financijski, Komunalac papirnati otpad prodaje po cijeni od oko 525 kuna za tonu uključujući i odvoz što će u konačnosti pojeftiniti kućanstvima ukupnu cijenu zbrinjavanja otpada. Ekološki je to bitno jer to znači da samo u veljači pet tona otpada nije završilo na našem smetlištu koje je u sanaciji, nego u reciklaži.
U travnju će“Komunalac“ obaviti probnu odvožnju otpada s mjerenjem predanih količina u zelenim kantama nakon koje će imati pokazatelje za utvrđivanje nove cijene odvožnje otpada. Što udio sortiranog otpada bude veći, cijena domaćinstvima će biti manja.
- PIŠE: Pakrački List
- 937
Nogometaši Hajduka poraženi su u utakmici 17. kola MŽNL Slavonije i Baranje u Županji od drugoplasiranog Graničara s 1:0 pogotkom postignutim u 90. minuti susreta.
Potpuno rasterećeni Hajdukovci su u Županji odigrali vrlo dobru utakmicu i nedjeljnom predstavom, unatoč porazu, opravdali visoku poziciju koju drže na prvenstvenoj tablici. U odnosu na prošlo kolo oslabljeni za ponajboljeg igrača i strijelca Valentina Jiraseka, ali i pojačani za povratnika u momčad Ivana Kaurina, Pakračani su dugo „držali nulu“. Desetak minuta prije kraja susreta upravo su preko Kaurina mogli i povesti, no inače spretni Hajdukov strijelac stopostotnu priliku ovog puta nije uspio realizirati. Ubrzo potom domaćini to kažnjavaju i posljednjim trenucima susreta ipak postižu pogodak i s nova tri boda ostaju u utrci za sam vrh tablice.
Iz ovog kola još vrijedi napomenuti da je šest posljednjih ekipa na prvenstvenoj ljestvici izgubilo utakmice, dok je Hajduk ovim porazom pao za mjesto niže i sada drži 6. mjesto na tablici, a priliku za napredak imat će sljedeće kolo kad u Pakracu gostuje Vihor iz Jelisavca, trenutno trećeplasirane momčadi prvenstva.
Sastav NK Hajduk Pakrac: R. Zanetti, Relota (od 74' I. Trbara), Komljenović, Baškiera, Šugić, Giacometti, D. Prohaska, B. Prohaska (od 64' Krenek), Kovačević, Popović (od 78' Dietzman), I. Kaurin. Trener: Viktor Trbara