- PIŠE: Pakrački List
- 1091
Liječnici su najveći kadrovski problem u Hrvatskoj. Ovakva konstatacija proizlazi iz mnogobrojnih medijskih objavljivanja bilo da je riječ o uopćenom problemu ili vezano iz informiranje iz pojedinih bolnica. Naravno da tog problema nije pošteđena niti pakračka. Čak dapače u njoj je taj problem izraženiji nego u mnogim većim sredinama.
U veljači 2015. godine, u Listu smo imali intervju s dr. Željkom Glaviće, ravnateljem Opće županijske bolnice Požega koja pravnom osobnošću pokriva i našu bolnicu
Tada nam je ovaj iskusni zdravstveni djelatnik rekao: „Poseban problem pakračke bolnice je liječnički kadar, prije svega nedostatak mladih liječnika. Ako želite da vam mladi ljudi dođu raditi u bolnicu, morate im nešto ponuditi. Morate im osigurati da se osjećaju zadovoljni na poslu, morate im dati da rade, potrebna je ugodna atmosfera. No tijekom prošle godine vidio sam da je klima takva da je logično da mladi specijalisti izbjegavaju tu bolnicu, a i oni koji su došli, vrlo brzo su je napustili. To je dalje neodrživo i to moramo mijenjati. Prošle godine smo u požeškoj bolnici dali 8 novih specijalizacija mladim liječnicima, u pakračkoj samo jednu. Za više nije bilo interesa. U Požegi u ovoj godini već imamo sedam mladih liječnika koji su sada stažisti i čekaju specijalizaciju koju će dobiti do sredine godine. U Pakracu nemamo niti jednog. Dugoročno to nije dobro bez obzira na pravni status. Oboljele liječe liječnici, a ne pravni status. Mi već sada u Pakracu imamo premalo liječnika i s tim brojem je teško organizirati i četiri osnovne bolničke djelatnosti. S ovom kadrovskom bazom perspektiva je takva da će svake godine po koji liječnik otići u mirovinu, jer je takva starosna struktura. Istovremeno novi, mladi liječnici ne dolaze. Očito je da se nešto mora mijenjati želi li bolnica ostati ustanova koja će skrbiti o zdravstvenom stanju stanovništva koje joj gravitira“
Dvije godine poslije dr. Glavić nam je rekao da i danas potpisuje sve što je tada rekao, „s time da se u cijelom hrvatskom bolničkom sustavu, osobito u općim bolnicama, kadrovska situacija pogoršala zbog odlaska liječnika specijalista ili u druge države ili iz općih bolnica u kliničke, osobito u zagrebačke bolnice. Danas problem Pakraca imaju i daleko veći gradovi, u nekim općim bolnicama reduciraju se pojedine djelatnosti a ima i primjera zatvaranja pojedinih odjela zbog nedostatka liječnika“.
Nažalost stariji liječnički kadar
Nažalost sve to potvrđuje i statistika zaposlenih liječnika u pakračkoj bolnici koju smo dobili od njene predstojnice Marine Major. Prema toj statistici 2010. godine smo imali u pakračkoj bolnici 35 liječnika specijalista i 7 specijalizanata. Taj broj uz jednog liječnika manje ili više održavao se sve do 2015. godine. Tada smo ostali bez 4 liječnika specijalista i jednog specijalizanta. U 2016. smo ostali bez još jednog liječnika specijaliste, a ove godine bez još jednog, tako da je u pakračkoj bolnici sada zaposleno 30 liječnika specijaliste i 6 specijalizanata. Nikada manje. Naravno da je to problem. No gore od toga je činjenica da će stanje po svemu sudeći za nekoliko godina biti još i gore čak i bez nenajavljenih i neplaniranih odlazaka.
Od sadašnjih 30 specijaliste dvoje su već stariji od 65, dakle imaju uvjete za mirovinu, a sedmore je starije od 57 godina, dakle do mirovine im treba još osam godina. Tu granicu smo uzeli za promatranje jer obično toliko treba vremena maturantu da završi medicinski fakultet i odradi obvezni staž. Daljnjih pet godina specijalizacije čak nismo niti računali.
Od ovih 30 liječnika specijalista sedam je internista. pet je kirurga, po četiri anesteziologa i pedijatra, tri ginekologa i radiologa te po jedan urolog, neurolog, transfuzija i patologija.
Dio nažalost ostarjelog pakračkog liječničkog specijalističkog kadra, dakle ova dva koja već imaju uvjete za mirovinu i sedam starijih od 57 godina od kraja 2018. do 2020. godine trebali bi zamijeniti specijalizanti kojima naša bolnica plaća specijalizacije, a to su po jedan anesteziolog, opća interna, opća kirurgija, psihijatrija, klinička radiologija i ginekologija.
Sadašnji broj liječnika je, uz dodatna opterećenja u vidu dežurstva dostatan za organizaciju rada četiri osnovna odijela, osim u hitnom medicinskom prijemu gdje dežura trenutno jedan liječnik iz Požege, dakle iste matične ustanove. No problem su ambulante za kojih nemamo adekvatne specijaliste pa nam na rad ambulante jednom ili dva puta tjedno trenutno iz Požege dolaze oftamolog (očna), otorinolaringolog (uho, grlo, nos) dermatolog (koža), ortoped, kardiovaskularni kirurg, plastični kirurg, ultraradiolog, a nalaze nam očitava požeški mikrobiolog.
Ostali zdravstveni kadar bez teškoća
Naravno kada se u medijima spominju odlasci Hrvata u druge zemlje EU, poslije liječnika najspominjaniji su kao problem raznu drugo medicinsko osoblje poput sestara i tehničara. No, prema podacima pakračke bolnice unazad dvije godine iz njihovog kadra je otišlo tek dvoje: medicinska sestra 2015. u Njemačku, odnosno tehničar 2014. u Veliku Britaniju i tu problema nema jer ih konstantno ima i na pakračkom zavodu za zapošljavanje dovoljno da prate potrebe lokalnih zdravstvenih ustanova.
Na zavodu ih je trenutno 10 sa SSS i jedna s višom koje bar djelomično mogu zamijeniti neke od sada zaposlenih: tri sa VSS, 19 sa višom, 75 sa srednjom, tri primalje VŠS, tri primalje SSS, jedan fizioterapeut SSS, i dva farmaceutska tehničara SSS i kod tog kadra nisu imali u pakračkoj bolnici poteškoća, odnosno taj broj je uz vrlo male oscilacije konstanta unazad nekoliko godina.
Što se tile laborantskih inženjera i inženjera radiologije taj broj je čak i porastao od 2012. godine sa 6 na osam laborantskih, odnosno sa 6 na sedam radioloških.
Obiteljske ambulante preopterećene pacijentima
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 31. ožujka je Pakrac (cijela jedinica lokalne samouprave) je imao 8273 osiguranika, a Lipik 5895. Naravno broj potencijalnih pacijenata pakračke bolnice je daleko veći jer njemu gravitiraju i osiguranici s područja Daruvara, Garešnice, dijela Kutine, Novske, Okučana.
No interesantno je vidjeti koliko uopće liječnika skrbi kroz primarnu zdravstvenu zaštitu i hitnu medicinu skrbi za ovih 14.168 pakračko-lipičkih osiguranika.
Što se tiče ugovorenih ambulanti obiteljske medicine na ovom području ih djeluje 7 (Poljana, dvije Lipik i četiri Pakrac) svaka s po jednim liječnikom i medicinskom sestrom pri čemu četvero liječnika ima specijalizaciju obiteljske medicine, a dvoje su pred njenim završetkom. Nažalost u trenutku pisanja teksta na stranicama HZZO-a podaci o ugovorenim ambulantama i broju njihovih pacijenata nisu bili dostupni, ali ako su svi ili skoro svi naši osiguranici za svog obiteljskog liječnika izabrali neku od spomenutih lokalnih ambulanti u prosjeku oni imaju oko 2000 pacijenata što je blizu maksimalnog limita (2125). S tim brojem pacijenata je teško raditi kažu naši liječnici, ali nemaju izbora jer ne smiju odbiti niti jednog novog pacijenta.
Od njih sedam četvero ima deset ili manje godina do mirovine, pokazuje naše istraživanje, približno taman razdoblje koje je potrebno da se današnji maturant stručno osposobi za otvaranje ambulante obiteljske medicine. No, kažu liječnici, ta specijalizacija nije baš na cijeni među mladim liječnicima, a razloga je više: najčešće se radi u ambulanta s vlastitom pravnom osobnosti što podrazumijeva financijski i administrativni posao za koji se nisu veliki broj godina školovali, potrebna su značajna ulaganja u početak rada vlastite ambulante, čak i 30-tak tisuća eura ako se želi dobro opremljena ordinacija koja će obavljati i dodatne preglede od kojih se živi. Ovi specijalisti su nerijetko podcijenjeni od strane pacijenata koji imaju osjećaj da ta vrsta liječnika najviše piše uputnice što nije točno, kažu liječnici.
Naravno da je i negativnost što ugovorena ambulanta se ne može ostaviti u naslijeđe ili prodati već po zatvaranju, bez obzira na razlog, ona pripada županiji, odnosno domu zdravlja koji raspisuje koncesiju. Može li se dogoditi da nam u narednih deset godina usfali ovakvih ambulanti? Teoretski da i o tome trebaju brinuti županijske zdravstvene službe, odnosno dom zdravlja. No pokazat će se u nastavku teksta da to nije lako i da je to najma nje stvar dobre volje ravnatelja ili neke druge odgovorne osobe.
Druge važna ustanova za ukupan zdravstveni dojam je Dom zdravlja koji je organiziran na županijskoj razini s mrežom ambulanti. Na našem području spomenute ambulante obiteljske medicine u Pakracu, Lipiku i Poljani formalno i organizacijski djeluju kroz Dom zdravlja, odnosno ubrojene su u njegovu djelatnost već i spomenutom koncesijom kao i šest zubnih ambulanti (tri Pakrac, dva Lipik i jedna Poljana).
No izvan tih ambulanti Dom zdravlja obavlja slijedeće djelatnosti: patronažna ( zapošljava tri prvostupnice sestrinstva bez liječnika), zdravstvena zaštita žena (u Pakracu liječnik ginekolog i medicinska sestra) zdravstvena zaštita predškolske djece (liječnik pedijatar i medicinska sestra), kućna njega (tri medicinske sestre) te je u tijeku osnivanje palijativne skrbi koji će zapošljavati dvije prvostupnice.
Lako ističe Darko Puljašić, ravnatelj Doma zdravlja Požeško-slavonske županije sva radna mjesta su popunjena u skladu sa zakonom i kadrovskim normativima, „ali je gorući problem nedostatak liječnika koji mogu obavljati zamjenu tijekom porodiljnog dopusta ili dužih bolovanja jer slobodnih liječnika na tržištu rada nema“.
Najteže u hitnoj
Slijedeća važna lokalna medicinska ustanova za stanovnioštvo je Hitna medicinska pomoć, također organizirana na razini županije s ispostavom u Pakracu i po svemu sudeći kod njih je najviše kadrovskih problema o čemu svjedoči podatak da radnim danom od 7 do 19 sati dežuraju dva umirovljena liječnika. No problem liječnika u hitnoj ilustrira još bolji pokazatelj koji nam je rekao njegov ravnatelj Fabija Barišić – prije tri mjeseca su raspisali natječaj za pet liječnika s radnim mjestom Pakrac i nije se nitko javio („ni pitao“). Natječaj će biti ponovljen idući tjedan, ali teško je očekivati drugačiji rezultat.
U ovom kraju od zdravstvenih ustanova još djeluje ispostava Zavoda za javno zdravstvo, ali bez liječnika osim „putujućih“ iz Požege dva puta tjedno, ako i dvije privatne ljekarničke ustanove s četiri ljekarne koje sve rade u s kladu sa zakonskim normativima, ali ne bi imale ništa protiv da se kadrovski pojačaju pakračko-lipičkim farmaceutima, ali se tako osiguraju i za smjenu generacija koja nije, gledajući na dužinu obrazovanja tog kadra, tako daleko. Ono što građani često brkaju, dežurstva kada su u pitanju zubari i apoteke, nema veze s kadrovskom slikom nego s brojem stanovnika, odnosno osiguranika i tu teško da će se narednih godina promijeniti.
Najbolje u lipičkoj bolnici
Od zdravstvenih ustanova ovog kraja kadrovski najbolje stoji, zapravo uopće nema problema Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik koja ima devet liječnika i dva specijalizanta. Osim brojčana u odnosu na normative i potrebe oni daleko najbolje stoje sa stručnošću: od tih devet liječnika jedna je doktorica znanosti, jedna će tu znanstvenu titulu steći ovog ljeta, četvero liječnika su primarijusi, a četvero su specijalisti fizioterapeuti. Tek jedan od njih je pred umirovljenjem, ali će već ovog ljeta, i prije njegovog odlaska, sa specijalizacije će se vratiti liječnica fizioterapeut, a jedna za dvije godine tako da ako ne bude nenajavljenih i nepredviđenih otkaza, oni neće niti dugoročni problema, kaže ravnatelj Darko Kelemen, mada će dogodine tražiti novu specijalizaciju. .
U njihovoj ustanovi vrlo dobro stoje i s ostalim zdravstvenim kadrom. Osim što su brojčano ekipirani stalno se podiže i stručna sprema takozvanog nižeg zdravstvenog osoblja što duguju i činjenici da se njihov kadar škluje u Pakracu. Osim toga na lokalnoj burzi rada uvijek postoji zamjene; u ovom trenutku 14 fizioterapeuta sa SSS i 6 sa višom čeka posao.
Premalo mladih studira medicinu
Što se tiče mladih Pakračana na fakultetima koji obrazuju zdravstveni kadar, prema podacima odsjeka za društvenu djelatnost gradske uprave koji provodi program stipendiranja u ovom trenutku na medicini imamo dva studenta stipendista na petoj godini i jednog na četvrtoj. Što se tiće stomatologa imamo jednog studenta na petoj godini i jednog na četvrtoj kao i pet stipendista u ostalim medicinskim zvanjima: sanitarno inženjerstvo, farmacija, laborantska dijagnostika i sestrinstvo. Evidencijom nisu obuhvaćeni studenti prve godine koji još nisu u programu stipendiranja, ako niti eventualni studenti koji se nisu u gradsku upravu javili radi stipendiranja.
Što se tiče mladih Pakračana na fakultetima koji obrazuju zdravstveni kadar, prema podacima odsjeka za društvenu djelatnost gradske uprave koji provodi program stipendiranja u ovom trenutku na medicini imamo dva studenta stipendista na petoj godini i jednog na četvrtoj.
Osim što je to premalo studenata, posebice na medicinskom (liječničkom) studiju neka ozbiljna garancija njihovog povratka u Pakrac ne postoji. Dokaz tome su brojni mladi ljudi koji su unazad desetak godina završili studij medicine i otišli raditi izvan Pakraca. Prisjetili smo se samo nekih: sestra i brat Kardum, braća Nikles, Džulabić, Bagarić ..., mada ima i i iz našeg ugla gledanja pozitivnih primjera (brat i sestra Hodak, Marošević...). Upravo zbog njih bi vrijedilo razmisliti o nadopuni modaliteta stipendiranja studenata medicine da se ono proširi, osim na stanovnike Pakraca i na susjedne gradove Lipik, Daruvar i Novsku, eventualno Garešnicu i Kutinu, čiji građani kao pacijenti, ali i liječnici gravitiraju pakračkoj bolnici pri čemu niti dodatni stimulans poput većih stipendija od drugih zvanja bi možda mogao biti motiv nekima da ugovore nakon nakon stjecanja liječničke diplome dolazak na rad u pakračku bolnicu ili drugu zdravstvenu ustanovu.
Bolnica je izuzetno ekonomski, društveno, za imiđ i na svaki drugi način važna za Pakrac. Ona je jako važna i za našu srednju školu u kojoj je dvije trećina učenika u zdravstvenom usmjerenje i sam ravnatelj Čilić i u ovom broju Lista ističe da je bez nje nezamislivo funkcioniranje pakračke srednje škole.
Bez bolnice i srednje škole Pakrac je mrtav grad, ekonomski opustošen i vjerojatno s prepolovljenim brojem u odnosu na sadašnje stanje ugostiteljskih i trgovačkih radnji. Stoga nam nikako ne bi smjelo biti svejedno s koliko liječnika raspolažemo u gradu. Kao što kaže dr. Glavić, pacijente ne liječi pravni status nego liječnici i z6drvastvene ustanove će u ovako malim gradovima kao Pakrac imati oni koji osiguraju kadar. Stoga u tome ne treba štedjeti – ni na stipendijama niti na stanovima niti na jednom drugom zakonskom resursu koji bi mogao biti nagrada liječniku za dolazak ili ostanak u našu sredinu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1093
Nakon tri osvojena zlata na natjecanju „International Dance Open 2017.“ i izravnog plasmana na Svjetsko prvenstvo u plesu, koje će se ove godine održati u Rimu, pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević ugostila je u svom uredu Plesni klub Dolce Pakrac-Lipik. U ime „Dolcea“, gradonačelnici je za gostoprimstvo i čestitke zahvalila predsjednica Kluba Anita Dašek.
„Čestitam vam, cijelom Plesnom klubu, ponosna sam na vas i drago mi je što mogu ovdje iz prve ruke čuti kako je to izgledalo. Čestitam i roditeljima plesačica koji se odriču puno stvari kako bi omogućili djeci putovanja na natjecanja i sve što bavljenje plesom sa sobom nosi. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da odete na Svjetsko prvenstvo u Italiju jer ste to zaista i zaslužile“, rekla je gradonačelnica Blažević dodavši kako će Grad Pakrac pomoći u financiranju puta u Rim koliko god bude u mogućnosti, ali da će sudjelovati i u pronalaženju sponzora i skupljanju donacija za ovaj veliki poduhvat. Na kraju razgovora sa zlatnim plesačicama u opuštenoj atmosferi, podijelila im je suvenire s pakračkim motivima uz riječi „da se uvijek prisjetite gdje ste počele svoje prve plesne korake“.
- PIŠE: Pakrački List
- 1091
U Pakracu 13. svibnja (subota) u 12 sati u prostorijama Gradske knjižnice Pakrac (Trg dr. Franje Tuđmana 1) Zaklada "Dr. Ivan Šreter" i Časopis Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika upriličuju svečanu i javnu dodjelu nagrada za najbolju novu hrvatsku riječ u 2016. - "Dr. Ivan Šreter".
Na natječaj je prijavljeno stotinjak riječi i Povjerenstvo za izbor najbolje nove hrvatske riječi (članovi: Jasna Horvat, Hrvoje Hitrec, Igor Čatić, Zvonimir Jakobović, Mario Grčević, Nataša Bašić, Mile Mamić, predsjednica Sanda Ham) izabralo je tri nove riječi.
Gostima iz Osijeka, Zagreba, Varaždina i Pakraca obratit će pozdravnim riječima upravitelj Zaklade ''Dr. Ivan Šreter'' Damir Foretić i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević; prigodne će govore o hrvatskom jeziku održati Igor Čatić, Nataša Bašić i Hrvoje Hitrec, predsjednica će Povjerenstva i glavna urednica Jezika Sanda Ham podsjetiti na prošlih deset godina dodjele Šreterove nagrade. Pročitat će se sastavci dviju učenica iz OŠ Smiljevac iz Zadra o novim hrvatskim riječima (i s novim riječima), upoznati s novonagrađenim riječima i dobitnicima uručiti nagrade.
- PIŠE: Pakrački List
- 1096
Na pakračkim gradskim prometnicama u tijeku je uobičajena proljetno „krpanje“ udarnih rupu. Za to će u ovoj akciji biti iz gradskog proračuna potrošeno oko 250.000 kuna.
Zaposlenici bjelovarskog „Cestara“ koji već četvrtu godinu ima koncesiju za održavanje nerazvrstanih prometnica Pakraca ovog tjedna će odraditi krpanje na 34 lokacija, osim u naselju Pakrac, i u Kusonjima i Omanovcu te još nekim naseljima, rekao nam je Saša Lapaš, stručni suradnik u odsjeku za stambene i komunalne poslove Grada Pakraca.
U proračunu za 2017. godinu za održavanje asfaltiranih nerazvrstanih cesta planirano je 450.000 kuna, a osim krpanja asfalta u to ulazi i zanavljanje prometne signalizacije, sanacije vodopropusta i slično pa se dinamika potrošnje ostvaruje na način da se dio sredstava uvijek čuva za sanacije oštećenja od posljedica mogućeg nevremena. Upravo iz toga razloga lani je na ovoj stavci utrošeno 515.000 kuna.
- PIŠE: Pakrački List
- 965
Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Zagreb jedna od četiri ustanove koje čine Obrazovnu grupu Zrinski (OGZ). Osnovana je 2008. godine kao logičan nastavak srednjoškolskog obrazovanja za poduzetništvo.
Sukladno deklariranoj viziji i jednom od ključnih strateških ciljeva (društvena uključenost), Visoka škola odlučila je Darovnicom od 13.500,00 kn (4.500,00 kn godišnje) za preddiplomske stručne studije (godišnji iznos školarine je 22.000,00 kn), odnosno 10.000,00 kn (5.000,00 kn godišnje) za specijalističke diplomske stručne studije (godišnji iznos školarine je 26.000,00 kn) izaći u susret svakom studentu s našeg područja za upis u akademsku godinu 2017./’18. te i na taj način dati svoj doprinos poticanju razvoja poduzetništva i samozapošljavanja.
Preddiplomski stručni studiji
♦ Ekonomija poduzetništva
♦ Poslovno upravljanje – smjer Globalna logistika
Specijalistički diplomski stručni studiji
♦ Management malih i srednjih poduzeća
♦ Projektni menadžment
Darovani iznos student može koristiti upisom na redovni, izvanredni ili online studijski program u Zagrebu ili u domicilu (online). Studentima koji su iz osobnih razloga prekinuli studiranje na ovaj način je omogućen nastavak visokoškolskog obrazovanja. Za sve kandidate koji su završili trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje također omogućavamo upis na studij uz posebno dizajniran predprogram kreiran temeljem suradnje s Hrvatskom obrtničkom komorom.
Više informacija može se pronaći na web stranici www.zrinski.org, a za detaljnije informacije uputiti mail na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili tel: 01/3647 099 i 099/369 55 88.
IZVOR:www.pakrac.hr
- PIŠE: Pakrački List
- 2841
Iako se djevojačka maštarija o budućoj informatičarki, prateći put četiri godine starijeg brata Zorana nije ostvarila, nikad nije požalila zbog potpuno drugačijeg usmjerenja koje joj je odredio život. Jasminka Molnar, djevojački Kadežabek, rođena je 1973. godine, nakon završene osnovne škole i upisa u srednje pedagoško usmjerenje pri pakračkom COUO, imala je vrlo jasnu viziju oko životnih planova, a to je upisati zagrebački Fakultet za fizičku kulturu. Obožavala je gimnastiku i ples, a trenirala je karate te plesala u Češkoj besedi u Prekopakri, za što ju vežu lijepa sjećanja. Ratne 1991. godine postaje punoljetna, upisuje fakultet te ga rješava ekspresno za 4,5 godine. Roditelji - ionako opterećeni teškim vremenima - Jasminkin fakultet s financijske strane i nisu previše osjetili. Paralelno uz studiranje radila je sezonske poslove te joj je zarada bila dostatna za samofinanciranje i bez obzira na to, sve je nekako brzo privela samom kraju…“Često sam samu sebe pitala jel' to to, razmišljala čak o upisu još jednog fakulteta, no i ovdje su stvari krenule drugim tijekom…“
Supruga Alena Molnara iz Poljane upoznala je 1993. godine. Tadašnja studentica druge godine nije odoljela čarima mladića iz rodnog kraja i već 1995. razmjenjuju prstenje i ubrzo postaju roditelji sinčića Minea. Fakultet nije zanemarila, nastavlja u ritmu najupornijih i od 330 upisanih studenata diplomira kao peta. Zna se i danas pohvaliti, iako je to istovremeno i ludost, kako je džudo polagala u četvrtom, a aerobik u osmom mjesecu trudnoće nakon čega je zbog preopterećenja završila u bolnici.
Odlazak u Kutinu
Kao diplomirani profesor fizičke kulture vratila se u Pakrac i 1996. godine dobila posao u pakračkoj Srednjoj školi gdje je neprekidno radila osam godina. Suprug Alen, danas direktor Croatia Plina, zbog prirode posla je gravitirao više prema Kutini pa je i Jasminka, čim se ukazala prilika, otišla na obećavajuću zamjenu na isto radno mjesto u Kutinu. To je trebao postati siguran rad na neodređeno vrijeme u Tehničkoj školi, no spletom okolnosti ipak mjesto nije postalo stalno, primorana je potražiti drugi posao te u slijedećih nekoliko godina kombinira satnicu u osnovnoj školi u Pakracu, Poljani, te Srednjoj školi Pakrac i Tehničkoj školi u Kutini. Nužna situacija i nove okolnosti zahtijevale su od novopečene Kutinčanke godine putovanja i more kilometara na svakodnevnoj relaciji Kutina – Poljana-Pakrac. „Nije mi to bio problem, mogla sam žmireći prevesti rutu, a u najboljim danima za prevalit dionicu do Pakraca trebalo mi je tek 28 minuta. Ipak, maštala sam o stalnom radnom mjestu u Kutini…“
Konačni povratak u Kutinu dogodio se 2008. godine kad je posao dobila u OŠ Stjepan Kefelja. Osim stručnog dijela posla, satnicu je morala dopunjavati kao sindikalni povjerenik, povjerenik zaštite na radu te kao voditelj vannastavnih aktivnosti, a nakon radnog vremena bavila se i poslovima trenera aerobika, univerzalne sportske škole za djecu te aerokickboxinga u kojem je postigla veliki uspjeh kao trener seniorske viceprvakinje svijeta i svjetskih kadetskih prvakinja, a i sama je nastupala na europskom prvenstvu u Ljubljani.
Iz prosvjete u gradsku upravu
Predan rad ubrzo je prepoznat i s „viših struktura“ pa je uslijedio poziv gradonačelnika Kutine Andrije Rudića da se pridruži ekipi u gradskoj upravi gdje je prihvatila ponuđeno mjesto pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti. „Iako obožavam djecu i rad u školi, on je ipak na neki način ograničen u svoju konačnu rutinu, a ja sam tip osobe koji uvijek želi naprijed. Težim inovacijama, želim uvijek više, drugačije, bolje i procijenila sam da ću prihvatiti novo radno mjesto i potruditi se savladati nove izazove.“
Kao pročelnica je upravljala s gotovo pola kutinskog gradskog proračuna, oko 45 milijuna kuna „to je odjel kroz koji prolazi najviše novca, a ujedno ima i najmanje zaposlenih pa je bilo dosta stresno. Pod našom kapom je bilo šest osnovnih škola i šest ustanova. Osim toga surađivali smo, bili potpora i raspoređivali sredstva udrugama iz socijale, za mlade, u području kulture, sporta, braniteljskim udrugama.
Bilo je teško raditi s malo raspoloživih ljudi posao koji ne trpi površnost. Imam tu „falingu“ da sve mora biti urađeno maksimalno odgovorno i produktivno pa kad to i nije bio slučaj, stres bih ponijela kući…“
Nezadovoljstvo obitelji, zdravstveni problemi i splet okolnosti naveli su je da prepusti mjesto i usmjeri se na organizaciju manifestacija, rada s udrugama, pripremu i provedbu nekoliko projekata, a početkom studenog prošle godine počinje raditi u Pučkom otvorenom učilištu Kutina kao ravnateljica čime POU postaje nositelj organizacije kutinskog ljeta i zime te sve bogatijeg kulturnog života grada. Danas osjeća da je na pravom mjestu - kreativnom i raznovrsnom. „Uz dosta interakcije s mladima, školama i udrugama, naravno da obavljamo i temeljnu djelatnost osposobljavanja polaznika kroz razne programe, sve kroz odličnu suradnju sa Zavodom za zapošljavanje, Gradom Kutina, razvojnom agencijom te nekim udrugama i poduzetnicima s kojima prijavljuju projekte. Imamo i veliku kino dvoranu, projekcije su dobro posjećene, aktualizirali smo filmsku ponudu pa Kutinčani mogu među prvima u Hrvatskoj pogledati najnovije filmove po povoljnim cijenama ulaznica. Dobar odabir programa, reklama i plasiranje ponude je jako bitna za konačnu posjetu pa imamo dnevno ažurnu web i Facebook stranicu na kojoj se može pronaći naš program. Posjetioci do karata mogu doći i preko Radio Moslavine, Quirinusa te portala Dunja.in gdje ulaznice dijelimo kroz nagradne igre.
Spomenula je vrlo dobru suradnju sa školama i udrugama, a posljednji veći projekt bila je predstava Srca oceana~Titanik koju je Jasminka potpisala kao producent i režiser, a zajednički je obuhvatila čak 130 sudionika iz vrtića, osnovnih i srednjih škola, udruga, ali i profesionalnih klubova. Posebnost predstave je u zasebno uvježbanim segmentima raznih grupa izvođača koji su spretnom koordinacijom ukomponirani u odličnu predstavu. Odličnom dojmu svjedoče i pozivi da predstavom Titanik gostuje na raznim kulturnim manifestacijama u regiji.
Slobodno vrijeme provodi uglavnom kod kuće uređujući veliku okućnicu s puno cvijeća i vrtom na koji je ponosna, mjesto je udaljeno pet kilometara od centra grada, nudi mir, prekrasan pogled i punjenje baterija. Suprug Alen brine da trava bude pokošena i grmlje podšišano, a ponekad pomogne i u vrtu, uvjeren da paradajz kojeg on posadi najbolje rodi. Osim što pomognu oko kuće, djeca se često privuku u kuhinju, osobito Mineo, koji često i sam pripremi ukusno jelo neobičnih kombinacija i izgleda. Jasminka dodaje da obožava plesne treninge u Brazilian grupi i ženska druženja koja su nešto najvrednije.
Vremena uvijek pronađu za obiteljska okupljanja s bakama Maricom i Nenom, dedama Mijom i Ivom, ostalom rodbinom te prijateljska druženja kada rado priprema finu klopu, a najviše uživa u pripremi juha, salata i raznih okusa kruha pod pekom.
Kontakte s Pakracom je svela na posjete roditeljima – djedovima i bakama. Njeguju odlične obiteljske relacije na što su posebno ponosni. Društvenim mrežama i povremenim susretima održava i poznanstva s bivšim školskim kolegama, a kuma Maja, kolegica iz srednjoškolskih dana, kasnije i cimerica u studentskoj sobi 406 na Savi postala je i Mineova krsna kuma.
Odrasla djeca
Djeca su već ljudi pa je 22 godišnji Mineo odličan student treće godine strojarstva u Zagrebu, dok mlađa Noemi pohađa 3. razred ekonomskog smjera u Kutini. „Djeca su već velika i oni su naša najveća pobjeda – vidjeti ih u kakve su osobe izrasli kod nas roditelja, a i djedova i baka, izaziva samo ponos. Uz njih smo provodili dosta vremena u djetinjstvu i pratili ih na sportskim natjecanjima, uz Minea koji je s devet godina bio svjetski prvak u kickboxingu u svom uzrastu proputovali smo pola Europe a kasnije je duže godina trenirao u NK Moslavini, a voli i atletske treninge. Danas se vrlo disciplinirano bavi rekreativnim sportom i kombinira razne sportske aktivnosti. Noemi je pohađala glazbenu školu i još uvijek rado zasvira pijanino, osobito na note Beatlesa, a prije dvije godine je samouko počela svirati i flautu te s društvom iz udruge zasvira subotom u malom bendu. Aktivna je i plesačica jazz-dance i hip hopa u plesnoj grupi M18, a treninge obožava. Nekoliko je godina Noemi trenirala s kutinskim mažoretkinjama, a zbog silne želje da što bolje savlada tehniku mažoret - plesa dolazila je i na treninge u Lipik.
Danas kad djeca ne traže toliku pažnju, Jasminka zadovoljstvo pronalazi u dodatnim usavršavanjima znanja i aktivnostima za zajednicu pa tako vodi tajničke poslove Gradskog saveza KUD-ova koji ima bogatu tradiciju održavanja smotri, potpredsjednica je Moslavačke udruge žena i predsjednica Školskog sportskog saveza Kutine osnovanog na njezinu inicijativu prije godinu i pol. Ističe odličnu ideju koju je prepoznalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a tiče se obuke neplivača: 280 učenika trećih razreda svih osnovnih škola i svi uzrasti djece s posebnim potrebama škole Franka organizirano odlaze na sisački zatvoreni bazen. Kvaka je u tome da putem u autobusu s učiteljicama održe sat glazbenog odgoja, na bazenu dva sata tjelesnog gdje obuku vode stručnjaci kineziolozi, a u povratku busom i sat razredne nastave. Projekt je od strane ministarstva ocijenjen najvišim ocjenama i financiran s 80.000 kuna. Upravo su prije nekoliko dana poslali prijavu za ovu kalendarsku godinu i nada se ponovno maksimalnom sufinanciranju jer su projekt ocijenili iznimno dobrim i roditelji, učenici i nastavnici. Vrijednost projekta tim je veća jer neka djeca, pored ovog organiziranog odlaska, na žalost nikada prije nisu plivali u bazenu, a kamoli u moru.
Jasminka nabraja niz aktivnosti koje ih očekuju u svibnju, a u lipnju počine i kutinsko ljeto koje će, tvrdi, biti vrlo zanimljivo.
Uspjeh je potvrda kvalitetnog rada, jer među toliko školaraca, udruga i svih ostalih voljnih da obogate društveni život jednog grada nije osobito teško dobiti povratnu informaciju o zadovoljstvu u radu i učinjenom, ali – ono važnije - i aplauz vlastite društvene zajednice, naročito ako imaš dobrih ideja. A Jasminka ih ima.