- PIŠE: Pakrački list
- 199
... Zagreb mnogi ne upoznaju! Čak ni njegovi rođeni žitelji, a niti oni dugogodišnji. Ne upoznaju ga niti mnogi studenti, školarci, a još više povremeni posjetitelji. Vjerojatno će se svi složiti sa tvrdnjom kako naš glavni grad ima puno muzeja. Nabrajanje će uvijek krenuti od onih najpoznatijih; Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej Zagreb, Tehnički muzej Nikola Tesla, Prirodoslovni muzej Zagreb, Muzej grada Zagreba. Muzej suvremene umjetnosti, Muzej Mimara... Potom će se mnogi zamisliti pa moguće još dodati poneki. Rijetki će se sjetiti nekog „manjeg” muzeja. Itekako su vrijedni spomena i posjeta. Mnogi su ipak o njima čuli lijepih riječi, ali većini to ostane u onoj uzrečici: Baš ću jednom obići! Eto, ponuditi ću nekoliko svojih prijedloga slikom i pokojom riječi o relativno novijim muzejsko galerijskim prostorima. Od kojega krenutu? Nije bitan redoslijed...
Monetera - Muzej novca hrvatske narodne banke
... ljetos me jedna neobvezna šetnja gradom odvela do Moneterre, jednog od mlađih muzeja. Moderni je to interaktivni muzej novca osmišljen od strane ljudi iz HNB-a. Svrha mu je edukacija javnosti te širenje financijske pismenosti. Smješten na Europskom trgu, u Ban centru, Cesarčeva ul. br. 4. Osim ljudi iz HNB-a na osmišljavanju Moneterre radilo je još oko 200 raznih stručnjaka. Ljudi su to iz područja arhitekture, dizajna, audio-vizualnih komunikacija, ekonomije te muzeolozi, bihevioralni ekonomisti i ICT stručnjaci. Cijeli projekt od prvih radova do otvorenja ostvaren je u svega šest mjeseci. Prikazuje vremenske trake s prikazima povijesti novca u našim krajevima. Normalno i naš Banovac zauzima svoj prostor. Približava nam razne teme vezane uz novac i osobne financije. Naučite ovdje razlikovati falsifikate Eura, podsjetite se na našu Kunu. Ovdje se možete i zabaviti - zavrtjeti globalni novčani vremeplov, okušati se u kvizovima na temu novca, izraditi u „bankomatu” svoju personaliziranu novčanicu kao jedinstveni suvenir. Ocjena: modernost pršti.
Kuća karikature Oto Reisinger
...velikan karikature, svevremenski “Perin otac” g. Oto Reisinger dobio je zahvaljujući svom unuku Marku (i ostatku obitelji) novu kuću. Dom svojih karikatura zauzeo je muzejsko galerijski prostor na Gornjem gradu. Od Trga Bana Jelačića, gore u Radićevoj na k. br. 44; sto i nešto koraka od skretanja za Kamenita vrata, desno prema Mlinskim stubama. Otvorenje se zbilo u ožujku 2024. Pero Vas zove! Izuzetno maštovita ulaznica sa tematskim karikaturama autora uljepšati će Vaš ulazak u ovaj izuzetni svijet. Uživati će pogotovo malo stariji građani koji se sjećaju g. Otta i novinskih uspješnica u Vjesniku kojima je opisivao, političku, sportsku i svakodnevnu scenu svoga doba. Naš svjetski nagrađivan karikaturist i ilustrator izdao je i nekoliko knjiga. Dobitnik je i mnogih domaćih nagrada i priznanja. Ocjena: Krasotan povratak u prošlost.
Muzej 80-ih
... izbor jedne nedjeljne šetnje pao je na mali muzej u Radićevoj 34, prvi kat. Malo niže od Kamenitih vrata, tamo preko puta nedavno ukradena koplja sa spomenika sv. Juraja koji pobjeđuje zmaja. Fotkam nemaštovite i neuredne izloške. Razmještaj prostorija stana u komu je muzej nekako se nazire. Iz ulaznog hodnika ulazimo u dnevni boravak. Trosjed, fotelja, zavjese, stolić, fićek, gobleni, tabletići, uokvirene replike
jeftinih slika u još jeftinije rame.
Samostojeća svjetiljka, ploče, video kazete, gramofoni, albumi, komode i ormari... Ok,dojam 80-ih je tu. Pretrpani regal s nabacanom zgužvanom odjećom i predmeti po policama i ladicama u njemu nabacani su bez smisla. Ne znam zašto. Nokako muzej vjerojatno nema kustosa, moguću bi neorganiziranost trebala znati objasniti Anastasija Knežević, privatni vlasnik muzeja osnovanog 2017. Ocjena: razočaravajuća sjeta!
Muzej mamurluka
... pisanu šetnju nastavljam osvrtom posjete Muzeju mamurluka. Lokacija Vlaška ul. 55. Koja minuta šetnje od Trga Bana J. Jelačića preko Europskog trga. Tramvajem u smjeru Maksimira svega jednu stanicu. Već vas sami haustor uvodi u odlično raspoloženje muzeja osnovanog krajem 2019. Veselju i gostoljubivosti u ovom muzeju nema kraja. Očekuju Vas doživljaji iz svijeta maligana. Onih pretjeranih! Rijetki ih nemaju. Odlično društvo, pokoja čašica više i malo Vam treba za ući u kuću slavnih mamurluka. Interaktivno, ludo, nevjerojatno, ali i poučno. Sve što ste o mamurluku oduvijek željeli saznati, a niste se usudili popiti. Citat: “Pozdrav :), ja sam Rino! Osnivač sam Muzeja mamurluka. Prije nekoliko godina (p)bio sam sa svojim prijateljima i razgovarao o našim pijanim pričama. Prijatelj je pričao kako se probudio s pedalom bicikla u džepu i meni je sinula ideja - zašto ne bi postojala neka kolekcija svih pijanih priča i predmeta s kojima su se ljudi budili mamurni! Nakraju posjete možete izabrati rakijicu za sretan put dalje gradskim prijevozom. Ocjena: nazdravljam nesvakidašnje originalnoj ideji.
Muzej iluzija
... Ilica 72, Zagreb, Hrvatska! Jedinstveno u svijetu. Prije svega, ovo je muzej vizualnih iluzija, znatiželje, smijeha, raznih drugih podražaja i osjetila. Fascinantno! Nakon ove posjete - više ništa nije isto! Muzej za sve uzraste. Grupni i pojedinačni posjeti, rođendani, eventi - sve je ovdje moguće. Ovaj hrvatski koncept raširio se u dvadesetak svjetskih gradova. Muzej su 2015. godine začeli poduzetnici Roko Živković i Tomislav Pamuković u Zagrebu. Do sada je gotovo deset puta preuređen. Ovaj postav muzeja uključuje preko 70 eksponata. Muzej je osvojio 2022. godine nagradu za najbolju svjetsku franšizu. Ponuda kroz sobe: soba ogledala, anti-gravitacijska soba, obrnuta soba, ames soba. Instalacije: kaleidoskop, glava na pladnju, rupa bez dna, varljivi štap. Ma ne mogu sve ni nabrojati. Slike iluzija i još štošta. Ocjena: za one koji žele doživjeti svijet drugačije.
... to bi bilo to za sada. Mogu još opisati i Muzej prekinutih veza, Muzej čokolade Zagreb, HaHaHouse/Muzej smijeha, pa zatim Cravaticum boutique muzej (Zagreb). Ne smijem u svojoj nostalgiji za bivšim vremenima spomenuti Muzej Novog vala. Obiđite Selfie muzej i Muzej povijesti videoigara, Cannabis muzej. Obiđite i uživajte muzeologiju.
Piše: Marijan Lukić Luky
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 930
Kad su se prije dvadeset godina prvi put okupili entuzijastični zaljubljenici u biciklizam, vjerojatno nisu pretpostavili da će njihova ideja prerasti u punoljetni sportski kolektiv Pakraca, a i šire. Danas Biciklistički klub Titan slavi dva desetljeća predanog rada, sportskih uspjeha, druženja i promicanja zdravog života. U vrijeme kada biciklizam u ovom kraju nije bio popularan, grupa entuzijasta odlučila je pokrenuti klub koji će okupiti rekreativce, natjecatelje i sve koji sanjaju o vožnji kroz prirodu. Priča o BK Titan počinje skromno - s nekoliko prijatelja, predvođenih na prvotnoj skupštini izabranim predsjednikom Vjekoslavom Anušićem, starim biciklima i ogromnom željom da u Pakracu stvore nešto novo, a nastavlja se s aktualnom predsjednicom Biljanom Vidrić.
„Nitko od nas nije bio profesionalac, sve je to bilo na bazi amaterizma, dobre volje i sportskog duha koji je bio prisutan kod svih nas. Jozo Hodak Jozz, Vladimir i Tomislav Tessari, Hrvoje Pavičić Mravac, Krešimir Čulina, Dinko Podsednik, Jure Žuro i ostali, sve su to imena koja su bila na osnivačkoj skupštini glavnog junaka ove priče. U dvorištu Škorpije smo imali prvu skupštinu na kojoj smo izglasali predsjedništvo i ime kluba, a u najužem izboru isplivala su dva imena – Bljesak i Titan, naposljetku smo prevagnuli na ime Titan čije je ime bio moj osobni prijedlog.
Titan je čvrst materijal, htjeli smo pokazati našu snagu, da smo neuništivi, a i dijelovi bicikala su bili napravljeni od titana tako da je to sve nekako bilo povezano i imalo smisla. Ime Titan nastalo je i iz ideje da klub bude snažan, izdržljiv i ustrajan, baš kao titan u mitologiji. Tada nismo imali ništa osim dobre volje i nekoliko volontera, ali imali smo veliku želju stvoriti nešto što će trajati. Krenuli smo kao skupina entuzijasta koja je htjela vikendom voziti bicikl i onda smo si svi kupili nekakve bicikle, naravno kod Vlade Tessarija preko kojeg smo imali dodatne popuste budući da je imao trgovinu bicikala, a kako smo imali biciklistički klub, osigurali smo još i dodatne popuste. Glavni cilj nam je bio popeti se na Omanovac bez zastoja, jer smo se prije toga vozali po gradu, po šumi pa do Lipika pa se spuštati do grada preko Čaglića i tako smo malo po malo dogurali do tog da smo se svi bez problema penjali na Omanovac nakon čega smo se i natjecali tko će se brže popeti do gore. Tu nas je mali Santo Tessari tukao s nekih 26 minuta, dok smo mi stariji pristizali gore za nekih 30-ak“, prisjetio se bivši predsjednik Vjekoslav Anušić.
Uspješno-uzbrdnim krstarenjem do Omanovca, naročito u natjecateljskom duhu, podrazumijevalo se kako se stekla određena forma i razina „stručne osposobljenosti“ pa su prešli na vožnje oko Planinarskog doma Omanovac, neraskrčenim planinarskim stazama do Krive breze, Puzavca, Srnolova, a kad su uvidjeli kako su te staze ispunjene preprekama u vidu izvala debala, granja i sličnih „prirodnih zamki“, organizirali su radne akcije u kojima su očistili staze koje su se prostirale duž Omanovca i Kalvarije po kojima su se potom mogli popeti te spustiti do grada. Upravo takve akcije dovele su do umnožavanja ljudstva nakon čega je pala odluka o osnivanju biciklističkog kluba.
„Predložen sam i izabran za prvog predsjednika, nažalost zbog ostalih poslovnih i sportskih (kuglanje, tenis) obaveza nisam uspio aktivno odraditi cjelokupni mandat. U početku smo doslovno micali debla i čistili planinarske puteljke da bismo imali gdje voziti. Sve staze nastale su ručno, iz entuzijazma. Kad god bismo napravili jednu rutu, odmah bismo imali ideju za drugu. Danas me najviše veseli što te staze koriste nove generacije, što se naš trud isplatio. Naša prva financijska injekcija, odnosno prve klupske dresove, trenirke i kape s imenom kluba osigurao nam je Davor Dujmović preko Zorana Krejčija, a koji je bio jedan od vodećih menađera Jagermeistera i to je nam je bio posebno upečatljiv osjećaj kako su nas ostali klubovi zavidno odmjeravali pogledima ka našem glavnom sponzoru jer smo bili jedini koji smo se mogli podičiti tim brendom o kojima je većina mogla samo sanjati. Puno nam je uz naše osobne članarine i izdatke pomogao i Grad Pakrac koji je u vlastitim mogućnostima financijski popratio naše aktivnosti i ambicije, a bilo je tu i sponzora poput Jadranskog osiguranja te trgovine Tessari u kojoj smo uvijek iznašli povoljnije cijene za dijelove koji su nam bili potrebni, isto kao i pri besplatnom servisu naših bicikala“, rekao je Anušić.
Njihov entuzijastični zamah polučio je i podosta novih članova i štovatelja biciklizma te je klub brojčano ojačan krenuo u organizaciju prve utrke koja je urodila i poznatim Titanovim ultimatumom koji je u današnje vrijeme prepoznat kao glavna manifestacija pakračkog svijeta biciklizma – utrka XC stazom imenom Kuna, duge 6,3 km u koju se upuštaju istinski zaljubljenici adrenalinske vožnje. Kako je i sam rekao, Omanovac im je bio dom, ne kao planinarski dom, nego kao dom biciklista i omiljeno okupljalište. Prve utrke na Omanovcu u organizaciji Titana bile su posjećene od biciklista iz svih gradova Republike Hrvatske i šire, a članovi su se nastavili natjecati i u Slavonskoj ligi.
„Znači, 200 vozača, 400 kotača? -Je, ma bilo ih je i više, bilo je to lijepo za vidjeti. Bili smo baš dobra ekipa. Vrlo dobro mi je ostalo u sjećanju naše prvo natjecanje u Požegi na koje smo otišli u punom sastavu, odnosno stariji i mlađi članovi poput Marka Ljevara i Tonija Ljevakovića, to je uglavnom bila okosnica i repertoar našeg kluba. Organizatori su utrku podijelili na naprednije bicikliste i na malo starije natjecatelje. Stariji su uzeli dvije medalje, a ovim naprednijima smo mi uzeli sve medalje i poslije tih utrka smo baš imali dojam kako ih nije bilo teško odvesti. Poseban je to osjećaj, kao da vrijeme stoji dok gataš“, s osmijehom je prepričao Anušić.
Anegdote koje se pamte
Dvadeset godina donosi i mnoštvo priča – od padova koji su završili smijehom, do onih ozbiljnije prirode.
„Jedna od naših ruta bila je šumski dio Španovice kroz koji smo se spustili do imanja Drage Martera, a nakon toga je slijedio sprint do Škorpije gdje se znalo da tko zadnji dođe – plaća piće, e tu sam bio nedostižan, kad Vjeko zagata ne možeš ga više stići“, kroz smijeh prepričava Anušić, a mene je zanimalo sjeća li se ponekih padova.
„Padao sam i ja, ali srećom u tih par puta lomova nije bilo. No zato te sreće nije bio Mravac (Hrvoje Pavičić) koji je u prevelikoj želji za što bržim vremenom brdske staze koju smo vozili na Kalvariji od vinograda dolje prema crkvi zapeo za korijen i prilikom pada slomio ključnu kost, a bilo je i slučajeva kad je naš član pao na glavu pri čemu ga je spasila kaciga koja je pukla, a možeš zamisliti što bi bilo da nije imao kacigu. Ovako je bio u nesvijesti 15-ak dana u bolnici i na kraju je to srećom sve dobro završilo i stvarno se ne kaže bezveze da kaciga glavu čuva“, upozorava Anušić.
Za aktualnu situaciju u klubu i kako je pristupila biciklističkim vodama, upitali smo predsjednicu Titana Biljanu Vidrić Bibu.
„Ubrzo nakon aktivnog treniranja i utrkivanja sam postala vodeća u ukupnom poretku žena u brdskom biciklizmu u sklopu Slavonske brdsko biciklističke lige, a 2011. godine sam zbog komplikacija u trudnoći morala sići s bicikla. Nakon “kratke pauze” od 12 godina ponovno sam krenula. Što sam više vremena provodila na biciklu, to me je više vuklo u onaj stari dobar osjećaj uživanja u vožnji. Tada smo Jure Rosić kao tajnik, Marko Ljevar kao potpredsjednik i ja kao predsjednica ponovno aktivirali klub i organizirali 1. Titanov Ultimatum, specifični format utrke kakav još dotad nitko nije napravio i to nas je polako vratilo u biciklistički svijet. Jure i Marko su se ubrzo nakon toga povukli iz kluba, a zamijenili su ih Josip Tessari kao potpredsjednik i Mladen Sinkić u funkciji tajnika. S vremenom se tu skupilo i dosta novih članova iz Pakraca, Lipika, ali i Daruvara te naše mlade snage redovito odlaze na utrke i ostvaruju odlične rezultate, nema utrke na kojoj Titani nisu na postolju i na to sam jako ponosna, a tu bih još dodala i članove iz Đurđenovca, Kutine i Pitomače. Kada vidiš klince koji prvi put sjednu na bajk i odluče biti dio Titana, znaš da radiš dobru stvar“, Biba je prepričala u jednom dahu.
Članovi Kluba osim sudjelovanja na utrkama Slavonske brdsko biciklističke lige (SBBL) voze i nacionalna prvenstva, maratone, brdske utrke, cestovne, a posebno se diče Josipom Tessarijem koji vozi Downhill utrke tako da ih stvarno svugdje ima. Već u prvoj sezoni SBBL-a 2024. godine su u ukupnom poretku imali šampiona Tina Lapaša u kategoriji U13, Dominik Bažant je bio četvrti u poretku kadeta, Lovro Nuić četvrti u juniorskoj konkurenciji, Tihomir Šatrović drugi među veteranima B te Marko Rebrina drugi u E-bike kategoriji.
„Naš trud i rad prepoznali su i podržavaju nas na svakom projektu Grad Pakrac, Sportska zajednica Grada Pakraca, Turistička zajednica Grada Pakraca, Studenac Lipik, Pan, a tu su još i mnogi drugi prijatelji i simpatizeri kluba koji nam uskoče kad zatreba, Udruga Hrvatska žena Prekopakra, Sip sokovi, Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika i naši vatrogasci koji nam osiguraju cisternu za pranje bicikala. Isto tako, Jozz je bio najveći inicijator i kreator staza, svi su ga voljeli i kad bi sazivao na radne akcije, svi bi se odazvali. Naši dečki su stvarno vrijedni, sudjeluju u radnim akcijama čišćenja staza, uvijek nešto novo izmisle, nekakav skok, tehnički element i ništa im nije teško“, rekla je Biba koja je, obzirom da su dečki starosnog raspona od 13 do 18 godina, zahvalila i roditeljima koji ih podržavaju, voze na utrke kada Klub nije u mogućnosti platiti kombi i slično.
Ništa kraćih rukava nije ostala ni pri izvještaju o planovima za budućnost.
„Naš najveći izazov je uključiti što više mladih i stvoriti uvjete da biciklizam u Pakracu bude dostupan svima. Ponosna sam na ono što su stvorile prethodne generacije, a naš je zadatak nadograditi to s većom vidljivošću i boljom opremom za ljude koji vole prirodu, sport i druženje. Ideja je jako puno. Downhill staza je kompletno očišćena, dečki su radili cijelo ljeto i doveli je u red. Voljeli bismo u 2026. godini organizirati vožnje za sve zainteresirane pa možda i nekakvo natjecanje. Titanov Ultimatum koji je prošle godine nažalost izostao, svakako ćemo ponovno organizirati u nekom novom terminu. XC utrku na Kalvariji u sklopu SBBL-a također, jer je atraktivna, brza i blizu je tako da se nadamo i većem broju gledatelja i navijača, a u planu je i uređenje pump tracka kod Metalije. Naš cilj nije samo stvarati natjecatelje, nego i ljubitelje biciklizma, ljude koji će sutra ovu priču nositi dalje“, poručila je Biba.
Po svemu sudeći, dva desetljeća Biciklističkog klub Titan nisu samo brojka, već godine truda, volje, prijateljstava i nebrojenih kilometara.
- PIŠE: Suzana Bartolić
- 3239
Na posljednjim gradskim vijećima Grada Pakraca i Lipika postavljena su neka od pitanja u vezi organizacije Komunalca d.o.o. i lipičkog Lipkoma koje smo sada doznali. Tema je takva da se ne može napisati u par rečenica i zaslužuje da se proširi u malo veći, zasebni članak kako bismo razjasnili sve nedoumice, ili barem dio, vezane uz njihov rad. Stoga smo održali razgovor s direktorom Komunalca d.o.o., Josipom Bišćaninom. Intervju smo održali kako bismo dobili jasnu sliku o trenutnom djelovanju Komunalca na području Pakraca, ali i o promjenama koje će nastupiti reorganizacijom poslova radne snage Lipkoma iz Lipika. Osim toga, zanimalo nas je i kako će funkcionirati Centar za gospodarenje otpadom Šagulje te cjelokupni sustav zbrinjavanja otpada nakon planiranog zatvaranja postojećih lokalnih odlagališta.
Malo za uvod, recite mi kada ste imenovani direktorom i koje su glavne djelatnosti Komunalca Pakrac?
Na mjesto direktora Komunalca imenovan sam sredinom 2018. godine od strane skupštine društva, odnosno gradonačelnice Pakraca i gradonačelnika Lipika, budući da je Komunalac u stopostotnom vlasništvu ova dva grada, svaki s jednakim udjelom od 50 posto. Od samog početka djelovanje Komunalca temelji se na kontinuiranom obavljanju komunalnih djelatnosti, a najveći dio našeg posla čini gospodarenje otpadom na području oba grada. Osim gospodarenja otpadom bavimo se upravljanjem višestambenim zgradama, obavljanjem dimnjačarskih usluga te održavanjem groblja. Trenutno održavamo groblja na području Pakraca, ali od 1. siječnja održavat ćemo i groblja na području Grada Lipika. Lipička su groblja prije desetak godina bila u našoj nadležnosti, pa taj posao za nas nije novost.
Koje sve djelatnosti Komunalca proizlaze iz zakonskih propisa?
Komunalne djelatnosti jasno su definirane Zakonom o komunalnom gospodarstvu. To znači da je točno propisano kojim se poslovima možemo baviti unutar sektora komunalnih djelatnosti. Sve djelatnosti koje sam prethodno naveo spadaju u tu kategoriju, osim upravljanja zgradama koje se smatra tržišnom djelatnošću.
Kako se trenutno zbrinjava otpad Pakraca i što će donijeti izgradnja CGO-a Šagulje?
Trenutno otpad prikupljen na području gradova Pakraca i Lipika odlažemo na odlagalište Crkvište, koje je u našem vlasništvu. Prema posljednjim geodetskim snimkama, to odlagalište ima preostali kapacitet za približno četiri godine. Nacionalni Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske predviđa izgradnju više Centara za gospodarenje otpadom, takozvanih CGO-a. Naše će područje pripadati pod CGO Šagulje.
Kada građani prolaze pokraj skretanja za naše odlagalište mogu vidjeti da su ondje već u tijeku određeni radovi, a riječ je o početku izgradnje pretovarne stanice. Ta se pretovarna stanica gradi isključivo u vlasništvu CGO-a Šagulje i Komunalac neće imati nikakvu ulogu u njezinom vlasništvu niti upravljanju.
Sustav će funkcionirati tako da ćemo mi, kao i do sada, prikupljati otpad od korisnika pred njihovim kućnim pragom. Razlika će biti u tome što prikupljeni otpad više nećemo odlagati na vlastitu deponiju nego ćemo ga u pretovarnoj stanici pretovariti u kontejnere koji će se zatim prevoziti u CGO Šagulje. Kada u potpunosti bude u funkciji, naša je obveza zatvoriti i sanirati našu postojeću odlagališnu površinu.
Ne znamo točnu visinu naknade koju će centar naplaćivati za preuzimanje otpada, ali na temelju prakse nekih drugih odlagališta pretpostavljamo da će naknada postojati i da vjerojatno neće biti mala. Centar će pokrivati iznimno široko područje — od Siska do Slavonskog Broda, uključujući nas i našu regiju.
Hoće li promjena sustava odvoza otpada značajno utjecati na troškove i cijene usluga?
Realno je očekivati da će do porasta troškova doći. Na primjer, do sada nismo plaćali naknadu za odlaganje otpada na vlastitom odlagalištu, ali smo za 2025. godinu obvezni platiti 30 eura po toni otpada odloženog na vlastitu površinu. Na prikupljenih cca. 2000 tona godišnje troškovi samo na osnovu navedene naknade rastu za cca. 60.000 eura, što je oko 10 posto prihodovne strane djelatnosti. Ta će se naknada po toni svake godine povećavati za 5 eura po toni, odnosno za 10.000 eura godišnje ukoliko se ostane na trenutno prikupljenim količinama. Tu je zatim i Uredba o visini minimalne plaće za 2026. godinu koja nas obavezuje i utječe na cijenu usluge. Sve ovo navedeno nije sadržano u trenutnoj cijeni usluge.
Sustav gospodarenja otpadom je kompleksan i bitno nadilazi ono što korisnici vide kao uslugu, pražnjenje kante u kamion. Uvjeti poslovanja u djelatnosti gospodarenja otpadom su sve stroži u svrhu zaštite okoliša, tu su naknade, osiguranja, bankarske garancije, ispitivanja procjednih voda i deponijskih plinova, zbrinjavanje otpada koji se ne odlaže na deponij (plastika, staklo, elektronički otpad, opasni otpad), sustavi izvještavanja, informatički sustav….Sve je to potrebno plaćati i/ili provoditi da bi mogli obavljati djelatnost gospodarenja otpadom, a takav sustav košta.
Važno je i za napomenuti da nakon provedenih usporedbi i analiza ukupno 31 sličnih pružatelja usluga (isključeni jadranski gradovi zbog razlika u sezoni kao i veliki gradovi), od Vukovara do Karlovca, Komunalac d.o.o. ima treću najnižu cijenu minimalne usluge i najniži fiksni dio usluge. U isto vrijeme nisam primijetio da je kvaliteta usluge kod nas niža nego u drugim područjima u svim bitnim stvarima.
Koliko će groblja Komunalac ubuduće imati u nadležnosti nakon preuzimanja od Lipkoma?
Dosad smo upravljali s dvadeset groblja na području grada Pakraca. Od sljedeće godine taj broj povećat će se na 42 pakračka groblja, a uz to ćemo preuzeti i 29 groblja s područja grada Lipika. Ukupno ćemo, dakle, upravljati sa 71 grobljem. Takvo povećanje opsega posla predstavlja znatan izazov, jer se broj groblja više nego utrostručuje.
Koji će biti najveći izazovi pri održavanju ukupno 71 groblja?
Održavanje groblja izrazito je sezonski intenzivno, osobito u proljetnim mjesecima, kada vegetacija počinje ubrzano rasti. U razdoblju od travnja i svibnja posao je osobito zahtjevan, jer je teško u kratkom vremenu obići sva groblja i obaviti prve cikluse košnje. U prosjeku godišnje odradimo između sedam i devet ciklusa košnje, taj broj varira ovisno o tome je li godina kišna ili sušna. Ako se dogodi niz kišnih dana, što se zna dogoditi, planovi održavanja se poremete, jer se groblja ne mogu kositi po mokrom terenu, a trava buja brže nego što se stigne pokositi. Upravo je to jedan od najvećih izazova koji će se dodatno osjetiti s povećanim brojem groblja, a sigurno je da će se i administrativni poslovi povećati značajno.
Uz sve to, nužno je osigurati i adekvatnu organizaciju radnika, rotaciju timova, raspored strojeva kako bi se groblja održavala u ujednačenoj kvaliteti. Pritom moramo voditi računa o tome da su groblja mjesta posebnog značaja, te da se od nas očekuje da ona budu uredna i primjereno održavana da ne dolazi do oštećenja grobnih mjesta itd. Stoga će, unatoč svim izazovima,naš cilj biti zadržavanje postojećeg standarda održavanja i pružiti uslugu koju građani s pravom očekuju i plaćaju.
Izazovi će, i među ostalim, biti velika geografska rasprostranjenost te potpuno različiti uvjeti rada na pojedinim lokacijama. Groblja na području Pakraca i Lipika nisu koncentrirana u jednoj zoni, nego su raspoređena po izrazito širokom području koje obuhvaća velik broj naselja i područja. Svako naselje na području grada ima groblje, a mnoga od njih i dva groblja. Sva ta groblja nisu jednako konfigurirana niti jednako zahtjevna. Neka imaju široke površine gdje se može raditi strojevima, dok su druga groblja smještena na teže prohodnim terenima, imaju vrlo uske staze i gusto raspoređena grobna mjesta, što zahtijeva isključivo ručni rad trimerima, te dodatnu pažnju kako se ne bi oštetilo grobne konstrukcije.
Hoće li biti potrebno povećati broj radnika i opreme?
Dio radnika ćemo preuzeti iz Lipkoma, što će biti velika prednost jer se radi o radnicima koji već dobro poznaju poslove održavanja groblja na području Lipika. Iako će nam to olakšati prijelaz, ukupno gledano taj broj ljudi neće biti dovoljan tokom sezone košnje te ćemo morati zapošljavati i dodatne radnike - sezonce za taj dio poslova.
Radnike u našoj firmi rotiramo ovisno o potrebama. Na primjer, prvi i četvrti tjedan u mjesecu skuplja se plastika i papir, dok drugi i treći tjedan ti radnici ne skupljaju otpad već idu na održavanje groblja. Dosad su 3–4 osobe, plus jedna na stroju, održavale 20 groblja. Prema informacijama, ista situacija je i u Lipiku, tako da ćemo uz njih, s ukupno 8–10 ljudi, održavati sva groblja. Nabavka potrebnih strojeva i alata su većinom jedinični troškovi, ali to je ono što nam je potrebno da bismo obavljali svoju djelatnost (trimeri, puhalnici, samohodne kosilice, mali vinogradarski traktor s malčerom). Strojevi, alati, transportna sredstva i zaštitna oprema su trošak Komunalca.
Hoće li zbog proširenja posla doći do povećanja cijena održavanja groblja?
Cijene održavanja groblja morat će se korigirati, ali ne zbog povećanja broja groblja koja se održavaju. Trenutna cijena zadnji put je mijenjana 2012. godine i od tada je ostala ista. U periodu od trinaest godina promijenile su se plaće radnika, cijene goriva, troškovi servisa alata i vozila, te svi drugi ulazni parametri. U takvim okolnostima održavanje iste cijene nije realno, jer djelatnost postaje neodrživa.
Mi smo svjesni da groblja zahtijevaju poštovanje, jer su to mjesta na kojima se nalaze naši pokojni. Upravo zato ne želimo dopustiti da kvaliteta usluge padne zbog nerealno niske cijene koja ne prati rast troškova.
Kako će reorganizacija utjecati na radnike Lipkoma, što mogu očekivati?
Svi radnici koji prelaze iz Lipkoma u Komunalac postat će dio našeg sustava, radit će prema našoj sistematizaciji radnih mjesta, imat će sva prava iz našeg kolektivnog ugovora i bit će potpuno integrirani u sustav Komunalaca. Nastavit će obavljati iste poslove koje su obavljali i do sada.
Hoće li gradovi vlasnici financirati dio troškova održavanja groblja?
Gradovi Pakrac i Lipik ne financiraju redovne troškove održavanja groblja, jer se ti troškovi u cijelosti pokrivaju iz prihoda Komunalca. To znači da Komunalac sve troškove rada – uključujući plaće djelatnika, režijske troškove poput potrošnje vode i električne energije, košnje, nabave alata, strojeva, goriva i ostale operativne troškove – financira isključivo iz svojih prihoda, tj. najviše od godišnjih naknada koje korisnici grobnih mjesta plaćaju, te iz ostalih prihoda koji proizlaze iz naših grobljanskih usluga.
Gradovi, kao vlasnici groblja, podmiruju investicijske troškove. To uključuje otkup novih površina za proširenje groblja i izgradnju npr. Staza, ograđivanje groblja, priključke vode i struje i sl. Sve što se odnosi na operativno održavanje i na svakodnevno funkcioniranje groblja u potpunosti ostaje u nadležnosti Komunalca. To je zakonski model koji je do sada funkcionirao, a tako će biti i ubuduće, s tim da će zbog povećanog broja groblja i opseg posla i troškovi rasti, ali će rasti i prihodovna strana kroz veći broj korisnika grobnih mjesta.
Drugim riječima, financijska odgovornost za održavanje groblja ostaje isključivo na Komunalcu, dok su gradovi zaduženi samo za investicijska i infrastrukturna pitanja.
Hoće li građani osjetiti promjenu tijekom prijelaza iz Lipkoma u Komunalac?
Građani u praksi ne bi trebali osjetiti nikakve značajnije promjene tijekom prijelaza sustava održavanja groblja s Lipkoma na Komunalac. Sam proces prijelaza bit će organiziran tako da se usluga kontinuirano nastavlja, bez ikakvih prekida ili zastoja. Iako je potrebno određeno vrijeme da se izvrši potpuni prijenos svih podataka o pokojnicima, korisnicima grobnih mjesta i njihovim kontaktima u naš informatički sustav, to neće imati utjecaja na samu uslugu bilo kakvog održavanja, zato smo i izabrali ovo zimsko vrijeme prelaska.
Bitno je napomenuti da će korisnici grobnih mjesta od 1. siječnja 2026. godine sve administrativne poslove (potvrde, ugovore, suglasnosti….) morati rješavati u Komunalcu.
Što se tiče fakturiranja godišnjih naknada, moguće je da će građani u prvoj godini prijelaza dobiti račune nešto ranije ili nešto kasnije nego prethodnih godina. Razlog tomu je isključivo tehničke prirode. Najprije ćemo izdati račune za pakračka groblja, a čim se u sustav u potpunosti prebace svi podaci iz Lipika, započet ćemo i s fakturiranjem računa za lipička groblja za 2026. godinu. No i ako dođe do pomaka od mjesec dana, to neće imati nikakav bitan negativan učinak za korisnike.
Što se samog održavanja tiče, radovi na košnji i uređenju groblja bit će usklađeni tako da oba grada, Pakrac i Lipik, budu održavana paralelno i u jednakim vremenskim razmacima. Kada vegetacija krene, u travnju, krenut ćemo s radovima istovremeno na području oba grada. Naravno, zbog velikog broja groblja nije realno očekivati da će sva biti pokošena prvog dana; neka će doći na red ranije, neka kasnije, ali sustav će funkcionirati jednako kao i do sada. Građani bi trebali vidjeti jednaku razinu usluge kao i prethodnih godina, a naš je cilj da prijelaz bude što manje primjetan te da održavanje groblja ostane uredno, pravovremeno i kvalitetno.
Hoće li Komunalac naslijediti dugove korisnika iz Lipkoma?
Neće. Lipkom će završiti sve poslove i dugovanja vezana uz 2025. godinu. Svi koji su eventualno ostali dužni, ostaju i dalje dužni Lipkomu, a ne Komunalcu.
Kako ocjenjujete rizike ovako velikog širenja poslovanja?
Svaka nagla ekspanzija nosi određenu razinu rizika, no smatram da nisu toliko veliki da bi ugrozili korisnike. U najgorem slučaju može se dogoditi da se trava pokosi nekoliko dana kasnije nego što je planirano. Ja osobno preferiram postepeni rast širenja poslovanja jer omogućuje bolju kontrolu i planiranje, ali s obzirom na okolnosti, sada moramo odraditi i ovako veliki korak. Trudit ćemo se da se prijelaz što manje osjeti, a da kvaliteta usluge ostane jednaka a ako je moguće i bolja.
Koja je glavna poruka građanima u svjetlu ove reorganizacije?
Naš cilj ostaje isti kao i do sada, a to je pružati uslugu koja je kvalitetna, pouzdana i prilagođena potrebama građana. Spremni smo saslušati svaku primjedbu, svaku sugestiju i svaki opravdani zahtjev. Ako građani uoče propust ili problem, rado ćemo ga ispraviti. Dugi niz godina prisutni smo na području oba grada i vjerujem da su korisnici naših usluga u najvećoj mjeri zadovoljni sa našim radom i uslugom koju pružamo, te neposrednim odnosom naših djelatnika prema korisnicima usluga. Nastojat ćemo održati standard koji smo imali i do sada, a gdje je moguće, i dodatno ga poboljšati.
- PIŠE: Pakrački list
- 633
Slika 1: Donja Obrijež
Prije više tisuća godina, vladaše Zlatno doba gdje ljudi nisu osjećali bol i patnju, a bogovi su među ljudskim rodom hodali. Ubrzo dođe srebrno doba pa brončano, gdje se proslavili ratnici, a svijetom bijesnili ratovi i pljačka, pisao je Heziod, grčki pjesnik.
Već desetljeća suvremena arheologija period mlađeg kamenog doba (od 6. do 4. tisućljeća prije Krista), odnosno neolitik, smatra dobom relativnog mira, gdje su zajednice jednu do dvije generacije živjele u zemuničkim naseljima na manjim proplancima i povišenim obalama uz rijeku. Uz naselje je postojala obradiva površina zasijana prvim kultiviranim žitaricama i leguminozama, a prehrana se nadopunjavala lovom, ribolovom i ponešto stočarstvom (ovce i koze). Religijska simbolika najsnažnije govori o potrebama ovih zajednica: učestala pojava steatopignih ženskih figurica ukazuje kako se plodnost najviše štovala, a iz tog razloga, ljudski život, vjerojatno je imao i višu vrijednost nego u dobima koja će nastupiti. Stanovnici ovakvih zaselaka, nakon što bi iscrpili obradivu zemlju, selili su dalje, često nekoliko stotina metara uz rijeku. Ponovno čistili teren i podizali naselje. Nedostatak znanja o gnojidbi zemlje utjecala je na ove česte seobe, iako neolitičke zajednice nazivamo prvim sjedilačkim društvima. Povijest seobe vežu uz ratove, ali u ovom periodu, zbog iznimno malih zajednica, arheologija ne bilježi tragove sukoba. Ipak, povećanjem zajednica sukobi će vrlo brzo započeti. Učestalije postaju konfrontacije zajednica koje ukazuju na upotrebu do sada lovačkog oružja na susjedima. Na prijelazu četvrtog tisućljeća na treće, društva su u potpunosti savladala stočarsku privredu. Generirani su društveni viškovi, izdvojila se „kneževska“ kasta. Bog Mars je sišao na zemlju i tako započne doba rata. Zajednice napuštaju naselja na blagim padinama Matkovca, Klise, Dobrovca i Pakraca te se sela na strme obronke Pakračke gore i Psunja. Neprestano širenje stočarskih zajednica na teritorij susjednih naselja generiralo je neprestane tenzije, pljačke i konstantnu životnu ugroženost. Ubrzo nastaju prva utvrđena naselja na teško dostupnim strmim brežuljicma, okruženim močvarama i opasnim klancima lokalnih planinskih potoka. Za sada najstarije fortificirano naselje takvo vrste, a pronađeno na obroncima Pakračke gore, nalazi se na prostoru današnjeg naselja Donja Obrijež. Strme oranice u narodu zvane Usejeline, iznjedrile su isprva malobrojni grubi materijal, ostatke tisuće godina starog posuđa. Ubrzo su započela arheološka istraživanja, a ovogodišnja lipanjska kampanja rezultirala je pronalaskom dijela stambenog objekta sopotske kulture, starog najmanje šest tisućljeća. Pozicija ovog prapovijesnog naselja na visovima Pakračke gore potvrđuje postojanje nesigurnih vremena i nastojanje zajednica da opstanu do iduće generacije. Ipak, na dubini preko 70 centimetara vrlo brzo je otkriveno izuzetno bogatstvo ovih zajednica. Tehnologija izrade keramičkog posuđa do sada su usavršena i proizvodnja sistematizirana, a fino izrađene, ali debele stijenke ukazuju na bogata nalazišta glinom. Na posuđu čest ukrasni motiv postaju rogovi i rogolike aplikacije što asocira na kult rogate stoke – ujedno simbol podzemlja, smrti i rata- simbola koji će više tisuća godina preživjeti i u staroslavenskoj religiji, u obliku boga Velesa.
No, zašto je pakrački kraj obilježio boga Mars, a ne Ares, Thor ili Davor, njihova približna sinonimija? Razlog je jedan od prvih pakračkih simbola u kojem je skrivena Marsova pojava, a to je svima nam znana kuna.
Slika 2: Povijesni grb Slavonije
Pakračka kuna, na latinskom Martes, obgrljena dvjema Marsovim zvijezdama, od prve polovine 13. stoljeća simbolizira ovaj kraj. Ubrzo će 1496. Vladislav II. Jagelović Slavonije darovati grb sa znakom kune u trku i Marsove zvijezde, uz riječi hvale Slavoniji kao predziđu Hrvatske u borbi sa Turcima, a Pakrac, kao mjesto prve pojave ovog snažnog simbola, održati će ga u svojoj heraldici do dan danas.
Piše: Krešimir Vacek
- PIŠE: Pakrački list
- 318
Početkom godine pisali smo o 2025. kao godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Hrvatski sabor proglasio je ovu godinu „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva“ kao podsjetnik na ključne trenutke u povijesti hrvatskog naroda. Također iznijeli smo i do tada poznate podatke o obilježavanju 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine u Pakracu kojih je bilo vrlo malo. Zahvaljujući jednom neočekivanom pozivu te ljubaznosti gospodina Zlatka Virca, u međuvremenu smo došli do članka iz Hrvatskog lista koji potvrđuje da je ova obljetnica prije stotinu godina u Pakracu, ipak bila obilježena iznimno svečano. Opis pakračke proslave počinje slikovitim opažanjem nepoznatog autora, koje zorno oslikava tadašnje političke okolnosti u gradu: „I u malom Beogradu svečanost ove historijske slave našla je odjeka u građanstvu u tolikoj mjeri kao nijedna svečanost do sada.“ Proslava je započela u subotu, 10. srpnja 1925., bakljadom u kojoj je sudjelovalo oko 2000 ljudi. Na glavnom trgu sudionike je pozdravio predsjednik priređivačkog odbora Josip Hojka.
Pakrac, stara razglednica 1922. godina
Povorka je prolazila gradom dok su se na okolnim brdima palili krijesovi, a prozore osvjetljavali lampioni, baklje i bengalska svjetla, stvarajući — prema riječima autora — „veličanstven izgled“. U nedjelju ujutro u gradskoj se šumici okupio „brojan narod“ i brojni izletnici koji su stvorili pravo narodno veselje uz tambure, gusle i harmonike. Oko šest sati formirala se velika povorka koja je, uz glazbu i grmljavinu topova, krenula gradskim ulicama. Nakon devet sati pristizali su i seljaci u narodnim nošnjama. U 13.30 ogromna povorka — predvođena glazbom, pakračkim i lipičkim vatrogascima, 26 seljačkih organizacija HSS-a, Hrvatskim sokolom iz Badljevine te drugim hrvatskim društvima — krenula je glavnom ulicom prema župnoj crkvi na svečanu pontifikalnu misu koju je služio presvijetli Rade Cerovski, apostolski protonotar. Poslijepodnevni program započeo je u 16 sati pokraj župne crkve. Nakon pozdravnog govora Josipa Hojke, Pjevačko društvo „Domoljub“ otpjevalo je Tomislavovu himnu, a glazba DVD-a izvela nekoliko koncertnih skladbi. Seljaci i građani zajedno su sudjelovali u narodnim igrama. Zahvaljujući dobroti vlasnika električne centrale Scheuera, perivoj je bio raskošno i besplatno osvijetljen, a posjetitelje je oduševio i bogat vatromet. Zabava je potrajala do duboko u noć, u ozračju veselja, reda i mira.
Ulica kralja Tomislava, Pakrac, stara razglednica
Autor napominje da dotad nijedna pučka proslava nije bila toliko posjećena te ističe da takva slavlja „služe pakračkim Hrvatima na čast i putokaz da i ubuduće s ovakvim kulturnim slavama nastave“. Ovo je dosad najvrjedniji poznati zapis o proslavi 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva u Pakracu. O drugim oblicima obilježavanja poput spomen-ploča, preimenovanja ulica ili podizanja spomenika kralju Tomislavu, uobičajenima u mnogim hrvatskim gradovima — nema sačuvanih tragova. Upravo zato želimo dostojno obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva u Pakracu i nadoknaditi povijesne propuste. Program uključuje svečano otkrivanje spomen-ploče na zgradi Muzeja grada Pakraca, predavanje dr. sc. Trpimira Vedriša o kralju Tomislavu u Spahijskom podrumu te prigodnu izložbu u Kabinetu doživljaja Gradske knjižnice Pakrac.
Piše: Jelena Hihlik
Glavni gradski trg, Pakrac, stara razglednica
- PIŠE: Suzana Bartolić
- 959
Od danas u prodaji (u Suvenirnici Pakrac i u KTC-u) novi, 640. broj „Pakračkog lista“.
Najljepši i najsvečaniji mjesec u godini ponovno je stigao i pokucao na naša vrata. Kako godine prolaze, sve jasnije shvaćamo da nas najviše raduju one male, iskrene stvari, a to su sitnice koje ispune srce i dušu, poput dječje ručno izrađene čestitke ili pogleda punog uzbuđenja u ovo posebno doba godine.
Iako, kao i svi odrasli, zatrpani smo poslom, uspjeli smo popratiti brojne dječje koncerte, radionice, osmijehe te ponekad znatiželjne i zbunjene poglede. Nadamo se će to biti baš oni trenuci kojih će se djeca jednog dana sjećati i s osmijehom reći: „Kad sam bila mala, slikali su me u Pakračkom listu i imam dokaz koliko mi je tada bilo lijepo.“ Upravo zato sve, svaka institucija, svaka izgradnja i svako ulaganje trebaju biti usmjereni prema njima, jer sve to na kraju ostaje kao njihovo nasljeđe.
Ovaj prosinac obilježio je i Božićni sajam, koji je još jednom pokazao koliko veliko i humano srce ima Pakrac. Humanitarna akcija za mladu djevojku Paolu Želimorski ujedinila je građane i podsjetila nas na snagu zajedništva. Nažalost, istovremeno smo svjedočili i jednom od razočaravajućih činova – uništavanju drugog oblika života, nedavno posađenih sadnica koje nikome nisu učinile ništa loše.
Kao građanka Pakraca, teško mogu razumjeti što se takvim postupkom željelo postići. Uništene mladice nemaju veze s politikom, strankama, rasom, spolom ni godinama, one simboliziraju ljepotu i ljubav prema gradu Pakracu, nešto što je, čini se, u ovom slučaju izostalo.
Ipak, važno je osvrnuti se i na pozitivne događaje koji su obilježili ovaj mjesec. Dodijeljen je udvostručeni iznos potpora malim i srednjim poduzetnicima, postavljena je nova ploča povodom obilježavanja 1100. godina Hrvatskog Kraljevstva kao trajni spomen na kralja Tomislava, otvoreni su novi trgovački centri, a Pakrac je dobio i svoju roboticu Tonku. Njezin dolazak potaknuo je različita razmišljanja o brzom tehnološkom napretku, no unatoč svemu, ostaje činjenica da su ljudi, naši sugrađani, ti koji svakodnevno nose grad, obavljajući brojne uloge i čineći zajednicu živom.
Na kraju, Pakrački list i ova mala, ali predana redakcija, koja se trudi biti prisutna među vama i bilježiti svakodnevne trenutke, želi vam sretan, miran i blagoslovljen Božić te uspješnu novu 2026. godinu. Neka to bude vrijeme novih želja, odluka i otvorenih vrata, jer na kraju, dobro se uvijek dobrim vraća.