2. U filmu 3 Ane. Prva s desna

piše: Duško Kliček

Pakrac je, vjerojatno, prema broju stanovnika, u vrhu Hrvatske po broju velikana hrvatskog glumišta koji su rođeni u tom našem tako malom gradu.

Naime, osim Svena Laste (rođenog 1925. godine)  i Žarka Potočnjaka (1946.) poznatih glumaca i likova iz mnogih TV serija i filmova koji su rođeni u Pakracu, i Dubravka Gall, glumačka diva, filmska, kazališna i televizijska glumica, je životni put počela u Pakracu.

Na to je podsjetio Kruno Gall iz Osijeka, Dubravkin brat po ocu, koji nam se javio,  pročitavši ime svog oca Božidara u posljednjem Zborniku Povijesnog društva Pakrac - Lipik u tekstu o društvenom životu u pakračkom prigradskom naselju  Pilana.  Kako je napisao, nije našao ništa što već nije znao o svom ocu Božidaru, ali je još jednom potvrdio već poznate mu stvari.

1. Dubravka

Dubravka na početku glumačke karijere

U glumačkoj eliti Hrvatske

Božidar  i Ljubica,  roditelji Dubravke, su bili službenici u „Slavexu“ u Pakracu.  Vjenčali su se   1929., a  u lipnju 1930. rođena je kćerka Dubravka. Nakon 5-6 godina rastali su se.  Dubravka je bila kod majke, a kad je ona zbog posla otišla u Zagreb bila je kod bake i ujaka.

Godine 1945. odlazi  majci u Zagreb, gdje se nakon pakračkih glumačkih početaka, opredijelila za glumu. Odmah je primljena u prvu generaciju novoustanovljene Zemaljske glumačke škole (od 1950. godine Akademija za kazališnu umjetnost), koju završava 1948. godine u klasi Tita Strozzija.

5. Božidar i Ljubica Štantejski

Božidar i supruga Ljubica Štantejsky

Nakon školovanja nastupa u brojnim filmskim i kazališnim ulogama. Postajala je sve više tražena. Kazališna scena trebala je takvu vrstu glumice. Bila je mlada atraktivnog izgleda, izrazito blond kose. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do umirovljenja, stalna je članica drame Hrvatskog narodnog Kazališta u Zagrebu. U svojih gotovo pola stoljeća glumačkog života odigrala je više desetaka uloga u svjetskom i domaćem repertoaru, a nastupala je ina Dubrovačkim ljetnim igrama. Utjelovila je likove i junake u predstavama na djelima klasika dramske literature: Shakespearea - Hamlet, Kralj Lear, Goldonija - Ribarske svađe, Gogolja - Revizor, Čehova - Višnjik, Shawa - Đavolov učenik… U hrvatskom repertoaru glumila je u Ogrizovićevoj Hasanaginici, Krležinoj Ledi, Budakovoj Mećavi, Marinkovićevim Kiklopu, Inspektorovim spletkama i Pustinji

Glumila je u filmovima „Tri Ane“ B. Bauera, „Depsu“ A. Vrdoljaka, „U mreži“ B. Stupice, „Donatoru“ V. Bulaića…

Televizijski gledatelji pamte je iz drama i serija koje su režirali A. Marti, I. Hetrich, Z. Bajsić…

Dubravka Gall - Oreščanin imala je dva supruga: Josipa Depola, književnog kritičara i drugog supruga dr. sci. Marka Oreščanina, doktora znanosti - ginekologa. Umrla je 16. listopada 2008. godine u Zagrebu u 79. godini života.  

4. Scan10170

U predstavi pakračkog gradskog kazališta. Božidar sa šeširom (drugi s lijeva) i kćerka Dubravka kao djevojčica 

Božidar Gall, glumac i nogometaš

Ostavio je trag u kulturnom i sportskom životu Pakraca od 1928. pa do 1943. godine. Bio je vrstan igrač i jedno vrijeme tajnik Nogometnog kluba „Hajduk“ („100 godina NK „Hajduk“ Pakrac, D. Kliček 2019.).  pa je zbog zasluga za razvoj nogometa u Pakracu dobio 1958. godine, 15 godina nakon odlaska iz Pakraca,  priznanje Bjelovarskog nogometnog podsaveza. 

Nakon što je na Pilani osnovan Radnički omladinski športski klub (ROŠK) „Sloga“, uz nogometnu, biciklističku i planinarsku sekciju osnovana je i glumačka koju je vodio Božidar Gall, a u kojoj je bila i njegova kćerka Dubravka. Sekcija je izvodila  kratke igrokaze - skečeve prije čajanki (prema sjećanjima Franje Kličeka, jednog od osnivača ROŠK „Sloge“, i Dragutina Krimera).

Uz dramsku sekciju na Pilani, otac i kćerka Gall bili su i članovi Gradskog amaterskog kazališta u Pakracu, o čemu svjedoče i fotografije.

3. Kao Kristina     

Božidar je rođen 1901. u Zagrebu u, za ono vrijeme, obitelji višeg srednjeg staleža. Nakon 6 razreda realne škole  polazio  je kadetsku školu austrougarske mornarice u Boki Kotorskoj i ostao još tri godine u Jugo mornarici do 1921. godine. Nakon toga školovao se na privatnoj trgovačkoj školi i našao posao u drvnoj industriji kao privatni činovnik. Radio je na pilanama u Turopolju i Slavonskom Brodu gdje je stekao znanja i iskustvo u toj grani gospodarstva u kojoj  je radio do umirovljenja. Godine 1928. dolazi zbog posla u Pakrac u „Slavex“  ili Pilanu, gdje je dobio i stan. Oženio je Ljubicu Štantejsky čiji su roditelji bili Marija (rođena Kalkus) i Vojteh, soboslikar po zanimanju, prvi predsjednik „Češke besede“ iz Prekopakre, režiser, glumac i slikar.  Razveli su se 1935. godine.

U braku s drugom ženom, Vilmom Bakač, rođeni su Ljerka (1941.)  i Božidar  (1940.)  također u Pakracu, a kršteni u crkvi Marijina Uznesenja.

U Pakracu je Božidar imao vrlo široki krug prijatelja, kako među uglednim građanima tako i među pilanskim i šumskim radnicima. Bio je uvijek elegantno odjeven, pakrački „dendy“, poznat po čašćavanju u društvu u kavani ili u klijetima. Početkom 1943. odlazi s obitelji u nešto mirniji Sl. Brod, a 1944. u Zagreb.

Nakon Drugog svjetskog rata i posebno u mirovini nastavio je veze s Pakracom s obiteljima Josipa Kordića, limara, činovnika Kolomana Krimera i Johana Rohrbachera … dolazeći povremeno u Pakrac, obnavljajući uspomene iz lijepog dijela pakračke mladosti.    

D. G. Večernji list                                                                                           

 

Užurbani stil života ispunjen brojnim poslovnim i privatnim obvezama svake godine naglo usporava dolaskom ljeta i godišnjih odmora kada nam se svakodnevica rasterećuje za barem upola. Tek u tom laganijem tempu možemo zamijetiti određene aspekte života koje smo zanemarivali tokom godine, pogotovo kada se presvlačimo u laganiju i kratku odjeću koja upravo to otkriva. Govorimo o ljetnoj liniji iliti bolnoj točki mnogih žena, potajno i pokojeg muškarca, koji čak ni ne moraju imati direktan sukob s vagom da bi se barem dijelom pronašli u toj temi. Bilo da se radi o zdravlju, fizičkom izgledu, sportskom performansu, svemu navedenom ili nečemu drugom, više je razloga zašto mijenjamo prehranu, a ljeto je zasigurno najčešći razlog zbog kojega ju većina revidira te se nerijetko odlučuje na neku vrstu dijete.

RobertK

Robert Klobučarević

Neslužbeni razgovori s pobornicima ekspresnih dijeta otkrivaju nam da je većina upoznata s njenom kratkoročnošću te da se uglavnom koriste dijetama kako bi pomoću njih skinuli nagomilani višak kilograma, a nakon toga bi se vratili uobičajenoj prehrani uz nekoliko manjih izmjena. Zanimljivo je da se velika većina pronašla u začaranom krugu gdje u jednom trenutku kampanjski šprintaju prema vitkoj liniji, a nakon dosegnutog cilja postepeno podliježu starim navikama te se vraćaju na prvotno stanje. O opisanoj problematici razgovarali smo s našim sugrađaninom Robertom Klobučarevićem, poznatog brojnim vježbačima u teretani i na treninzima u Hrvatskom domu, koji je inače fizioterapeut i fitness instruktor s položenim tečajem nutricionizma.  

Kada biste googlali nešto poput „kako smršaviti“ dobili biste oko 200.000 rezultata među kojima se nalazi preko 1000 dijeta koje to obećavaju, upravo zato što većina ljudi koja se želi riješiti viška kilograma pokušava najprije s brzim dijetama, kaže Klobučarević. Neovisno o tome hoćemo li odabrati Liposucijsku,  Kupusnu, Mesnu,  Jabučnu, Limun dijetu, Warrior diet ili Mjesečevu dijetu istina je da ako se držimo plana one će funkcionirati. Razlog tomu je jedina im zajednička poveznica kalorijski deficit, koji jednostavno označava unos manje kalorija od onoga što nam je potrebno kako bismo izgubili na tjelesnoj težini, što se sada popularno zove mršavljenje.

Podlijeganje brzim dijetama može ugroziti i zdravlje

Problem sa brzim dijetama je zapravo višestruk. Premalen unos kalorija, razne restrikcije i pravila često nisu dovoljni za normalno funkcioniranje organizma i suočavanje sa stresom, zbog čega će dijeta neizbježno rezultirati prejedanjem upravo onih namirnica koje su zabranjene.  U tom slučaju, ne samo da ćemo vratiti sve izgubljene kilograme nego ćemo  dobiti nove s manje mišićne mase nego na početku dijete, jer naglim mršavljenjem bez adekvatne tjelovježbe se gube ne samo masne naslage već i mišići. Također, podlijeganje brzim dijetama može ugroziti i zdravlje uzrokovanjem dehidracije, pada imuniteta, umora, konstipacije te brojnih drugih negativnih promjena u tijelu, zaključuje Klobučarević.

Prehrambeni stil koji uključuje zdravo i ono „manje zdravo“

Ono što se kroz primjenu određene dijete najčešće propusti jest zapravo ključno za nekakvo trajno i sigurno rješenje, a to je usvajanje zdravih prehrambenih navika koje su održive. Na pitanje kako to postići Klobučarević kaže da je važno kreirati prehrambeni stil koji ćemo voljeti i u kojem ćemo uživati, a koji će uključivati sve – i „zdravo“ i ono „manje zdravo“, ali u adekvatnom omjeru uz tjelesnu aktivnost. Takva je, kako navodi, i njegova osobna prehrana koja uključuje baš sve: masno, slatko, ljuto, kruh, sladoled… Osim odmjerene količine namirnica, vrlo je korisno izračunavanje količine makronutrijenata (proteina, masti i ugljikohidrata) koje trebamo unijeti te konzumacija raznovrsnog voća i povrća kojim se dobivaju mikronutrijenti i u konačnici zdravlje.

Praćenje dijetetskih trendova popularnih u stranim zemljama lako može zamagliti činjenicu da smo na pakračkom području još uvijek zapravo u velikoj prednosti kada je u pitanju kvaliteta hrane i da još uvijek nema potrebe zamijeniti domaće namirnice s raznim egzotičnim pripravcima.

Đezva Medium 

Piše: Duško Kliček

Ako kojim slučajem okrenete naopako neku staru žuto-zlatnu džezvu za kuhanje kave - ili radi pranja, ili radi znatiželje, ili ostavljene negdje za otpad, moguće je da ćete vidjet na podlozi otisnuti znak, nešto poput stiliziranih slova PMP i natpis u krugu: „Pakrac Made in Jugoslavija“. Tek rijetki Pakračani će u znaku prepoznati natpis „Pakram“, a prateći natpisi  ukazuju  da je džezva napravljena u Pakracu,  u  nekadašnjem metalnom poduzeću  „Pakram“, jednoj od niza pakračkih tvrtki čijih tragova  više  nema. Upravo taj znak i natpis je jednu takvu džezvu spasio od neizbježne sudbine  trajnog premještanja u otpad, jer je  posve slučajno  pronađena  ljetos prilikom  čišćenja obiteljske vikendice na otoku Prviću i nakon više od pola stoljeća vraćena u grad u kojemu je i nastala.

logo pakram Medium

Metalna proizvodnja „Pakram“

Priča o metalnim servisima za crnu kavu, kino-projektorima, vijčanoj robi, brodskim pepeljarama i raznim oprugama… počinje u Pakracu prije 62 godine, u listopadu 1959. godine, kada se iz sastava također pakračke tvrtke Zanatsko - uslužnog poduzeća „Jedinstvo“, odlukom politike, izdvojila tvrtka Metalna proizvodnja „Pakram“.

Nova tvrtka rad je počela s desetak zaposlenih u zgradi  bivše pekare „Budućnost“, a kasnije trgovine „Metalko“,  pored današnjeg autobusnog kolodvora. Prvi zaposlenici su bili ljudi iz Samobora: šef Fajgl s tri do četiri majstora kojima su pridružili i nekoliko radnika s područja Pakraca, prisjeća se Lipičanin Drago Kuruc, koji je bio među prvim radnicima nove tvrtke, tada upravo izašli učenik Industrijske škole u Zagrebu. Kao izučeni metalac raspoređen je u grupu za izradu servisa za crnu kavu.

Kuruc Medium

Drago Kuruc iz Lipika

„To je bio potpuno novi posao za sve nas zaposlene, jer izrada džezvi nije jednostavan posao. Najprije se bakreni lim izreže u krugove, zatim se lim centrira i potom vrti pa se kuglastim polugama mota u željeni oblik i veličinu.  Zatim ide na „ausgrijanje“ u peć… Unutrašnjost i vanjski dio džezve se cinaju  kako ne bi oksidirali, a potom slijedi obrada ručke (na kojima su bili brojevi 2 - 12), pa poliranje…“ opisao je  dio  tehnološkog procesa proizvodnje džezvi Drago, inače, „druker“ u proizvodnji.

Servisi za crnu kavu, džezva i fildžan od bakra i taca od mesinga, u kompletima za dvije, šest i dvanaest osoba bili su vrlo traženi na domaćem i inozemnom tržištu i, onako lijepo zapakirani, čest poklon dragim osobama i poslovnim partnerima.  

komplet za kavu Medium

Vijci nakon kino-projektora

„Pakram“ je kratko vrijeme proizvodio i kino-projektore. Neke dijelove je proizvodio sam, a dio je  nabavio od kooperanta „Iskre“ Kranj.  Kuruc je, uz nadzor majstora iz Samobora,  radio zajedno s Flegarom i Nikolom - Nidžom Puhmajerom  i na spajanju kinoprojektora, a s  Puhmajerom je išao u slobodno vrijeme po selima prikazivati filmove s tim projektorom.

pakram projektor Medium

Grupa radnika „Pakrama“ uz svoj proizvod – kino projektor. Prvi  desna od projektora je  Nikola Puhmajer  koji nam je ustupio fotografiju

U proizvodnom procesu „Pakrama“ bila je izrada teških (da ne klize sa stolova u slučaju ljuljanja broda),  metalnih pepeljara za brodove u raznim bojama.  Bile su i obavezan inventar gotovo svih gostionica i hotela Pakraca i Lipika.

Nakon rada u prostoru u Gupčevoj ulici, „Pakram“ seli 1968. godine u halu u blizini „Uroševca“, igrališta Hajduka, na prostor između današnjih hala tvrtki Trimprojekt i Stanice za  tehnički pregleda vozila.

Plasman servisa za kavu je s godina sve više slabio pa „Pakram“ kupuje 1968. godine strojeve za dužinsko tokarenje metala i u novom prostoru  počinju u tri smjene proizvodnju vijčane robe.  

Od samog osnivanja „Pakram“ je bio u problemima  koji su se manifestirali u nedostatku osnovnih i obrtnih sredstava  te stručne radne snage. To ga je pratilo svih petnaestak godina postojanja, iako su se u promjenama proizvodnje nastojali održati na tržištu.

stroj za proizvodnju Medium

Grupa radnika „Pakrama“ uz stroj na kojem su proizvodili džezve. Prvi s desna je Antun Širac koji nam je ustupio fotografiju

Posljednji proizvodni program „Pakrama“ u borbi za opstanak bio je polovinom 1975. godine proizvodnja građevinske bravarije i čeličnih konstrukcija namijenjenih građevinarstvu. Godinu dana kasnije počeo je postupak pripajanja „Pakrama“ Drvno-industrijskom kombinatu „Papuk“ i njegovom metalnom kompleksu, čime „Pakram“ postaje samo dio industrijske povijesti Pakraca. (Podatke za tekst uzeti iz knjige „Pakrac 1945. - 1975.“, str. 92,  sjećanje Dragutina Kuruca iz Lipika, fotografija obitelji Antuna Širca, majstora u Pakramu.)

Vrijedni muzejski eksponat

Džezva, veličine oko tri decilitra, ljetos  s Prvića vraćena u Pakrac, je svoje mjesto našla u Gradskom muzeju gdje će joj društvo praviti šest  fildžana i jedna mala taca čime je kompletiran nekadašnji Pakramovog kućni komplet za crnu kavu. Dio je to eksponata koji oslikavaju pakračku industrijsku povijest i Jelena Hihlik, ravnateljica, i ovom prigodom poziva građane da Muzeju poklone  slične predmete  proizvedene pred više desetljeća u Pakracu, ili pak one koje su naši preci koristili u svakodnevnoj upotrebi, a njihovi nasljednici ih više ne trebaju. Nakon restauracije oni postaju vrijedni eksponati koji će s vremena na vrijeme biti izlagani na prigodnim izložbama i novim generacijama svjedočiti o tom dijelu  pakračke povijesti.

Jelena s kmpletom Medium

 

NSL tržnica novčanik

Našu redakciju jučer je posjetila Ljubica Brkašić, umirovljenica iz Pakraca kako bi nam prepričala događaj iz proteklog tjedna kad je prilikom posjeta tržnici izgubila novčanik s novcem i dokumentima. Istinski je ovo primjer poštenja, kazala je, kojeg treba naglasiti i javno zahvaliti takvim ljudima. Što se zapravo dogodilo?

Ljubica Brkašić

„Sad kad odvrtim film sve mi je jasno. Suprug mi je zastao autom pored pijace da izađem i obavim kupnju dok on pronađe parkirno mjesto. Dok sam vadila masku iz torbice novčanik sam stavila u krilo i prilikom izlaska iz auta samo je skliznuo na cestu. Možete zamisliti moj užas kad sam shvatila da ga nema. Umalo mi je pozlilo, najmanje zbog novca pripremljenog za tržnicu, više zbog svih dokumenata i kartica te procedure što slijedi u takvim situacijama, od blokiranja kartica nadalje", ispričala nam je Ljubica.

Istovremeno, dok je ona muku mučila s novom brigom, novčanik je pronašla Dragica Ljevaković, Pakračanka s Pilanskog puta koja pritom, kako tvrdi, nije imala nikakvih moralnih dvojbi.

IMG 8837

Ni trenutka nisam dvojila

„Čim sam ugledala crni, lakirani ženski novčanik, bilo mi je jasno da je netko u problemu. Bez puno razmišljanja sam ga uzela i odnijela na šalter policije. Nisam ga niti otvarala. U času mi je kroz glavu prošla slična situacija moga supruga koji je svojevremeno izgubio novčanik sa svim karticama, vozačkom, osobnom i znam kako je teško ponovo sve prikupiti. Najmanje zlo u svemu je novac", rekla nam je Dragica dodavši kako vjeruje da je njena gesta gospođi Ljubici Brkašić puno značila.

Ljubica objašnjava da je nastala zbrka riješena u nekih sat vremena dugih kao vječnost. Dok je tražila kontakt svog bankarskog agenta kako bi blokirala kartice, zazvonio je telefon iz policije s informacijom da je novčanik pronađen. „Odmah sam tražila kontakt gospođe Ljevaković kako bih joj osobno zahvalila“.

„Istina, gospođa Brkašić me ubrzo nazvala i zahvalila, ponudila je nagradu koju nisam prihvatila. Smatram da to treba biti normalna reakcija svakog poštenog čovjeka, nema tu puno mudrosti. Takvi smo vam mi Pakračani“, zaključila je Dragica.

Depositphotos 5425161 m 2015

Tržište elektro automobila postaje neizbježan način prijevoza sutrašnjice i time se pobuđuje svijest potrošača o samoj kupovini istog. Istovremeno, koliko je manje predrasuda i nepoznanica po tom pitanju toliko ćemo se lakše odlučiti na ulaganje, koje se do prije samo desetak godina običnim smrtnicima s prosječnom dubinom džepa činilo tek kao sanak pusti.

Svjedoči tome i trend kupnje električnih vozila u Hrvatskoj koji je u porastu, a osim ekološke osviještenosti pojedinca, jedan od važnijih razloga svakako leži i u kvalitetnim financijskim poticajima prilikom ostvarivanja takve kupnje, konkretno u vrlo popularnim potporama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji godinama nude sufinanciranje u visini i do 40 posto ukupne vrijednosti vozila. S državne razine gledajući sve se događa s ciljem poticanja čišćeg transporta odnosno korištenja energetski učinkovitih vozila kako bi se zaštitio okoliš te smanjila emisija štetnih plinova koja je prešla i one gornje tolerantne granice.

Prema javno dostupnim podacima na hrvatskim je cestama u masi od 2 milijuna registriranih cestovnih vozila evidentan porast električnih i hibridnih vozila. Od 2012. godine kad je bilo zabilježeno samo 13 električnih automobila, brojka se popela na danas obećavajućih 860. Dodamo li tome sve popularnija hybrid vozila, koja koriste kombinirani električni i benzinski pogon, lako je zaključiti da kolektivna ekološka svijest u Hrvata raste, barem što se prometne problematike tiče.

Spustimo li priču na lokalnu razinu, konkretno u Pakrac, vidjet ćemo da se i u malim sredinama stvari pomjeraju s mrtve točke. O motivima da s klasičnog vozila s unutarnjim sagorijevanjem pređe na ekološki prihvatljivo električno vozilo razgovarali smo s našim sugrađaninom Vinkom Saletom iz Pakraca, jednim od prvih vlasnika potpuno električnog vozila. Saleta već drugu godinu vozi VW E-up koji za pogon troši samo struju, a evo i razloga zašto je kupnja takvog vozila u njegovom slučaju bila gotovo pa neizbježna. 

Vinko: U obitelji imamo dva električna auta, planiramo i treći

„Pošto sam elektrostruke radio sam davno u Končar lokomotivama pa sam praktično upoznat s razvojem električnih vozila još tamo od 1986. godine. Odlučio sam se 2018. godine za kupnju VW Up-a (60 kw/82KS) koji je ukupno koštao 205 tisuća kuna, a pritom sam koristio poticaje Fonda u iznosu 80 tisuća kuna što je moj trošak spustilo na 125 tisuća. Postupak kandidiranja na natječaj Fonda tada je bio takav da su kupci, nakon prikupljanja natječajem propisane dokumentacije, istu osobno slali poštom i čekali rješenja o prihvatljivosti. Nakon toga sam uplatio kompletan iznos, a Fond mi je nakon mjesec dana vratio ugovoreni poticaj. U mom slučaju to je ispoštovano u rokovima“, prepričava Saleta.

IMG 20210511 162048

O nekakvom ekonomskom prosperitetu u priči s električnim vozilom Saleta kaže da ga je lako usporediti s benzincem koji umjesto 7 ili 8 litara troši samo 1L/100 km, tj. trošak struje na pređenih sto kilometara je od 8 do 10 kuna. U ukupnu računicu valja ukomponirati i amortizaciju baterije koja ima garanciju 10 godina, a izmjena košta 6 do 7 tisuća eura. Teoretski doseg njegovog VW Up – je 150 kilometara, a puni ga priloženim punjačem većinom na običnu kućnu šuko utičnicu. Do punog kapaciteta baterije treba mu 5 do 6 sati punjenja koje odrađuje noću na niskim tarifama. Račun za struju stoga mu je porastao za nekih dvjestotinjak kuna.

IMG 20210511 162444

Oduševljenje automobilom Vinko je prenio i na kćerku Vinku odnedavno vlasnicu novog „strujića“, Škode CITIGOe iV. Uz korištenje Fondovih poticaja Vinku je automobil s automatskim mjenjačem snage 61kw/83 KS dosega 250 kilometara u konačnici izašao nešto više od 10 tisuća eura.

Iskustva s kvarovima električnog automobila naš sugovornik gotovo da i nema. „Ako se nešto eventualno dogodi, nema tu popravljanja. Auto se ne smije „šlepati“ zbog elektro motora, a preostaje ga samo otpremiti na servis. Koji? Ha… samo u AC Zubak u Gorici ili u Osijeku“, tvrdi Saleta.  Naši lokalni servisi mogu eventualno popravljati mehaničke kvarove poput kotača, kočnica i sl. Ostalo su, kaže, kompaktni moduli koji se ne diraju.

„Godišnje pređem oko 20 tisuća kilometara. Većinom vozim gradske relacije pošto imamo pčelinjake u okolici pa nemam problema s dometom vozila i trajanjem baterije. Nemam problema niti s međugradskom vožnjom jer već postoji dovoljno punionica da se može bez problema stići do Zagreba ili Jadrana. Diljem Hrvatske svakodnevno niču javne punionice raznih brzina i snage. Većinom su besplatne, što također nije zanemarivo. Čitam da će osim nedavno postavljene u Lipiku, za koju sam osobno agitirao kod gradonačelnika Kasane, uskoro biti jedna slična i u Pakracu“, najavljuje nam naš sugrađanin i dodaje da bi bilo dobro uvesti jednu bržu, poput one u Požegi koja bateriju vozila napuni do 98 posto za samo 17 minuta. 

Punionica na parkiralištu Hotela Pakrac

Potvrdu o tome potražili smo u pakračkoj gradskoj kući odakle doznajemo da je u tijeku projekt koji bi do kraja ljeta trebao rezultirati punionicom na parkiralištu između stare Gimnazije i Hotela Pakrac. Ona će po svemu sudeći ipak biti prosječne snage 22 kw, brza po vokaciji. Takva punionica bateriju automobila napuni za 4 do 5 sati. Projekt punionice za električne automobile ukupne vrijednosti nešto više od sto tisuća kuna financira Grad Pakrac uz 40 posto poticaja FZOEU.

a13abcc1b45a3a0d631cf53a5b1aff16

Osim strogo električnih automobila po Pakracu se može susresti i nekoliko klasičnih hybrid vozila, većinom iz Toyotine serije. Iako ih nije moguće puniti strujom iz vanjskog izvora klasični hibridi itekako dobro iskorištavaju električnu energiju za pogon. Struja se generira prilikom kočenja i radom klasičnog motora te se pohranjuje u bateriju i koristi pri kretanju, jakom ubrzanju ili pri blagoj ujednačenoj vožnji. Zato je i njihova potrošnja izuzetno mala. U gradu će klasični hibridi trošiti osjetno manje od dizelaša, a u kombiniranoj vožnji će ta potrošnja biti na razini dizelaša. Još jedna prednost je da kod klasičnog hibrida ne morate razmišljati o punjenju auta. Također, pokazali su se vrlo izdržljivima. Nerijetki hibridi su već prevalili više od 500.000 kilometara bez većih kvarova. Također vrlo su mirni i tihi u radu ne pretjerujete li s gasom.

Goga: Hybridna Toyota je tih, pouzdan i mali potrošač

Hybridi posjeduju automatski mjenjač za prijenos i naročito su omiljeni kod mlađih vozača. Mi smo o razlozima kupnje, ali i o iskustvu vožnje takvog automobila iz ženske perspektive, porazgovarali s Gogom Radmilović, liječnicom fizikalne medicine i rehabilitacije iz Pakraca, vlasnicom hibridne Toyote CHR.

IMG 20210512 104046

„Nakon što sam postala majka, nisam više imala potrebe za autom od 200 konja kakav sam prije posjedovala. Niti mi treba, niti ga prema strogim prometnim ograničenjima imam gdje voziti. Odlučila sam se stoga za testnu vožnju hybrida i ostala oduševljena. Pri kupnji nisam koristila klasične poticaje Fonda, ali sam kao određeni poticaj dobila popust 25 tisuća kuna za hibrid vozila. Izašao me u konačnici 205 tisuća kuna sa sniženjem. Automobil ima dosta dodatne opremu i izuzetno je tih. Priznajem da se pri kupnji nisam vodila samo tehničkim performansama, jer sam više vizualni tip pa sam pozornost posvetila i izgledu vozila koje je stvarno ugodno oku. Dvojila sam između VW Tiguana i Toyote i odlučila za ovaj sportski terenac“, kaže Goga i dodaje da niti razlika u potrošnji goriva nije zanemariva, ali i to da je trebalo kratko vrijeme za usvojiti optimalan način vožnje kako bi potrošnju svela na minimum. Ukupna je od 3,2 litre do 4,5 litre na 100 kilometara. Naravno, to se ne odnosi na življu vožnju autocestom. S obzirom na to da trenutno radi više strukom povezanih poslova po cijeloj Slavoniji, što podrazumijeva dosta putovanja, stavka goriva nije mala u obiteljskom proračunu.

IMG 20210512 104034

Vozilo je novo pa nema smisla razgovarati o iskustvu s kvarovima. Dodaje jedino da je garancija na bateriju 5 godina i 100 000 tisuća, nakon čega se produžuje na godišnjoj bazi do 10 godina ili 200 tisuća, no samo uz redovan uvjetovan ovlašteni servis.

Novi način natjecanja za sredstva Fonda

Za sve buduće vlasnike električnih ili hybrid vozila recimo i to da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u 2021. godini osigurao 105 milijuna kuna za sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila - 90 milijuna za fizičke i pravne osobe te 15 milijuna za javni sektor. Za građane i tvrtke prijavu će podnositi prodavatelji vozila putem prijavne aplikacije dok će se javni sektor, kao obveznik Zakona o javnoj nabavi, i dalje prijavljivati izravno Fondu. Također navode da će svi podaci o poticajima i dobitnicima poticaja biti javno objavljeni, a na stranicama fonda su navedena i sva prodajna mjesta na kojima se električna vozila mogu kupiti.

IMG 4306

Provezete li katkad glavnom badljevačkom prometnicom u smjeru Daruvara, manje je vjerojatno, zapravo nemoguće da vam pogled nije privuklo jedno dvorište drugačije od ostalih. Prepuno svega i vidljivo izdaleka, udaljeno je možda kilometar od centralnog seoskog odvojka za Sređane.