Magazin

: PIŠE: Pakrački list; 06. lipnja 2026; 97

Tko su putnici? Svi smo mi putnici! Krenuli smo na prvo putovanje rođenjem. Životno putovanje nastavilo se djetinjstvom, odrastanjem, pa potom raznim putevima i prilikama.

Putujemo do neminovna kraja života i vječnog počivališta. Putujemo na školovanja, pa na posao najveći dio života. Putovali su nomadi, plemena, osvajači, cijeli narodi. Veliki putnici otkrivali su nove svjetove mijenjajući civilizacije i karte svijeta. Najveće nazivamo istraživačima i avanturistima.
Svi u mašti dosežemo neke predjele, gradove, svjetske ljepote. Sretnici neke željene destinacije i posjete. Prva putopisna knjiga koja mi je uzburkala maštu bila je: U potrazi za Staklenim gradom (Ž. Malnar i B. Bebek).
Nemoguć je stoga kratak, ispravan i jednostavan odgovor na uvodno pitanje. Naravno da je i moto populacija svojim vožnjama visoko rangirana u svijetu putnika. Mnogi od njih voze se, pišu i objavljuju krasotne putopisne priče u knjigama, novinama i raznim portalima.
Osobno, najviše putujem motorom Lijepom našom uz poneko putovanje i izvan nje. Uspomene pohranjujem na svoj blog te neke kratke zapise sa svojih dragih putovanja bilježim i u našem listu. Hvala na prostoru u kome ću spomenutu neke naše svjetske putnike iz povijesti.

Izložba Putnici (Etnografski muzej Zagreb)
Izložba prema riječima autora predstavlja zbirku izvaneuropskih kultura Etnografskog muzeja, preteći putovanja ljudi i predmeta od kolonijalnih vremena do suvremenosti. Postav je otvoren javnosti sve do 28. studenog 2027. Etnografski muzej bogat je za ostavštinu predmeta mnogih putnika od kojih su na ovoj izložbi za istaknuti: Braća Mirko i Stevo/Stjepan Seljan, Dragutin Lerman, operna diva Milka Trnina, Tibor Sekelj i drugi. Začeci Zbirke sežu u sredinu 19. stoljeća u tadašnji Narodni muzej u Zagrebu, osnovan u vremenu Hrvatskog narodnog preporoda.
Karlovčani Mirko i Stevo/Stjepan Seljan svjetski su pustolovi čije su poznate ekspedicije Afrikom i Južnom Amerikom nastale krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Mirko Seljan 1898. godine osvojio je naslov “Champion of Globetrotter”. Pitate se o kakvom podvigu je zapravo riječ? U 110 dana uspio je pješice prijeći put od Petrograda (današnjeg Sankt Peterburga) do Pariza! Zanimljivo je spomenuti da su pustolovna braća, počinjući put u Afriku, propješačila rutu od Karlovca do Trsta.
Bili su visoki činovnici u službi etiopskog cara Melenika II. Mirkova smrt u prašumi Perua do danas je ostala velika zagonetka. Muzeju su darovali 133 predmeta iz Etiopije i 240 iz Južne Amerike. Strip “Grob u prašumi” o njima našeg velikog crtača Andrije Maurovića izlazio je od 1943. do 1944. godine na stranicama tadašnjeg tjednika Zabavnik.

Dragutin Lerman - Požežanin. Sa prostora Zlatne doline do svjetskih daljina. Slovi kao naš prvi istraživač dijela afričkih prostranstava gdje je sveukupno proveo oko 3000 dana. Tijekom svoga života Lerman je u četiri navrata putovao u Kongo. Pripadnik je i jedan od značajnih članova glasovitih ekspedicija koje je predvodio Henry Morton Stanley (1841–1904) u službi belgijskoga kralja Leopolda II. Stanley se proslavio kada je uspio pronaći Davida Livingstonea (1813–1873). Temeljno svjedočanstvo o Lermanovu djelovanju u Africi dnevnički su zapisi koje je vodio u devet putnih bilježnica u razdoblju od 1888. do 1896. godine. Druga Lermanova knjiga objavljena je 1894. godine pod nazivom Novi listovi iz Afrike.
Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Steve/Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća.

Operna diva, sopranistica Milka Trnina darovala je muzeju također mnoge vrijedne predmete sa svojih gostovanja. Zanimljivo o primadoni: Tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard bio je navodno veliki obožavatelj Milke Trnine, pa ga je to navelo da čokoladu nazove po njoj. Novac od svoje oproštajne izvedbe poklonila je Društvu za poljepšavanje Plitvičkih jezera. U znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo Slapom Milke Trnine. U životu se nebrojeno puta isticala humanitarnim i dobrotvornim radom.

U muzejskom postavu nalazimo i predmete Salamona Bergera darovanih Etnografskom muzeju u dane njegova otvorenja 1919. godine. G. Berger hrvatski industrijalac, filantrop, trgovac tekstilom te osnivač i prvi ravnatelj Etnografskog muzeja Zagreb.

Zora Seljan (najstarija kći Steve Seljana) bila je spisateljica, dramaturginja i novinarka. Donirala je zajedno sa svojim suprugom 42 predmeta iz Brazila. Darovatelj Tibor Sekelj smatran je “građaninom svijeta”, no od putovnica imao je samo onu bivše Jugoslavije. Bio je novinar, istraživač, pisac i pravnik. Organizirao je ekspedicije po Južnoj Americi, Aziji i Africi. Gđa Katarina Carić, donatorica više od 600 predmeta. “Da bi se Afrika voljela, mora se razumjeti. To se ne da ničim izbrisati. To je nešto što je ušlo u tebe i ti do kraja života misliš na tu Afriku. Voliš je i o njoj sanjaš.”

Tu su još mnogi dragocjeni predmeti različitih naroda, kultura i civilizacija: šahovska garnitura Guandong; NR Kina; 19.st. potom figura Buddhe; Mjanmar; 19, st. Zanimljivi su samurajski oklop iz 18. st. pa sadrene figure različitih rasa s kraja 19. st. služile su u nastavne svrhe gradiva zemljopisa između dva velika rata prošlog stoljeća.

Plemenski predmeti naroda Masai plijene pogled svojom atraktivnošću, kao i kolekcionarski uvijek traženi i popularni predmeti sa “Crnog kontinenta” tzv. negrofilija. Do srpnja možete izložbu razgledati za svega četiri eura. Posjetite i uživajte.

Izvorni tekst i izvori na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2026/04/oci-pune-hrvatske-izlozba-putnici.html

Provozao se, fotkao i tipkao: Marijan Lukić Luky

: PIŠE: Mario Barać; 05. lipnja 2026; 1427

Piše: Mario Barać

Došlo nam je ljeto. Doslovno u jednom danu vani je „zapeklo“, temperature su se popele preko 30 Celzijusa i za čas smo opet u japankama i kratkim hlačama. A prije samo dva tjedna strepili smo od „ledenih svetaca“. Najbolje to znaju voćari koji su posebno pratili jutarnje temperature i strahovali od pojave mraza.

Koliko je vrijeme bilo prevrtljivo ovoga svibnja govori i podatak da je prije desetak dana, točnije 17. svibnja zbog obilne kiše i izlijevanja rijeke Orljave, ponovno bila zatvorena državna cesta DC38 Pakrac – Požega pa se u Požegu moglo samo preko Nove Gradiške. Sreća da kiša nije obilno pala dva-tri dana kasnije jer je od 20. svibnja zbog radova na izvanrednom održavanju bila zatvorena i državna cesta DC51 Nova Gradiška – Požega. Dakle nismo bili daleko od situacije da obje ceste budu zatvorene istovremeno. U tom slučaju iz Pakraca u Požegu mogli bi ili preko Okučana i Pleternice, što je ruta duga oko 105 kilometara ili preko Daruvara i Voćina što bi put povećalo na skoro 120 kilometara.
Netko naivan i neupućen u naše lokalne prilike zapitao bi se kakvu to razornu moć mora imati ta rijeka Orljava koja svako malo prekine promet za sva vozila. Posebno ako problem gledamo u duhu današnjeg, modernog i naprednog vremena u kojem se u Europi (kojoj pripadamo) grade viseći mostovi dugi skoro 4 kilometra na visini od nekoliko stotina metara, s dvosmjernom autocestom i prugom (Danska).
No nije kriva pitoma Orljava koja izvire negdje ispod Bjelajaca, a u Savu se ulijeva kod Slavonskog Kobaša. Problem su „stručnjaci“ koji su na kritičnom dijelu nakon prelaska mosta, u smjeru naselja Orljavac, trasu ceste položili prenisko, ne računajući na oborinske vode i bujice koje se za obilnih kiša slijevaju u na tom mjestu usko korito. A voda ko voda, nađe sebi put, makar morala preko ceste.
Nisam „stručnjak“, ne znamo dublju problematiku i moguće prepreke za izvođenje radova, ali logika nalaže: ako nešto ne funkcionira zato što je postavljeno prenisko, onda to nešto treba izdignuti. U ovom slučaju očito je da za to nisu potrebni vijadukti, masovni betonski nosači ni čelične konstrukcije.

Zašto taj problem nije riješen ni nakon četvrt stoljeća ovog tisućljeća, ne znamo niti nas tko informira, a ruku na srcu ni ne pitamo previše. Slično kao što sve rjeđe pitamo što je s projektom pakračke i lipičke obilaznice koja je svojevremeno bila u vrlo ozbiljnoj fazi. Toliko ozbiljnoj da je prije 5 godina u proračunu Hrvatskih cesta za njenu izgradnju bilo planirano oko 190 milijuna kuna.
Ipak nije sve tako sivo. Srećom, u našoj županiji se grade ili će se početi graditi trase novih cesta, čak i novi tunel, a bolja prometna povezanost će posljedično imati pozitivne učinke na gospodarstvo sjedišta županije. Nadamo se da će nešto nekad ostati barem i za izdizanje ceste kod Orljavca.

Foto: DVD Brestovac

: PIŠE: Pakrački List; 28. svibnja 2026; 488

Danas posli 12 sati na prodajnim mjestima u KTC-u i Suvenirnici Pakrac u prodaji je novi 645. broj „Pakračkog lista“ u kojem vam donosimo najznačajnije novosti iz mjeseca svibnja.

Tema ovoga broja je godinu dana rada Spahijskog podruma, prvog hrvatskog hibrida muzej i knjižnice koji je prema riječima ravnateljica Jelene Hihlik i Monike Lucić-Fider itekako zaživio među građanima, ali i ostalim posjetiteljima Pakraca

Intervjuirali smo Tihomira Čopa, voditelja Skloništa za napuštene životinje „Bučje“ s kojim smo porazgovarali o aktualnoj problematici i situaciji s napuštenim životinjama.

Gošća naše rubrike „Sugrađani“ u ovom broju je Biljana Vidrić Biba, pakračka biciklistica, predsjednica BK „Titan“ koja je nam je servirala brojne zabavne i zanimljive priče iz svog života.

U svibnju smo obilježili 31. obljetnicu VRO „Bljesak“ kao i Dan Muzeja i Dan Srednje škole Pakrac kojom prigodom su nagrađeni uspješni učenici i njihovi mentori.
Zvijezde mjeseca svibnja svakako su naše mlađe juniorske kuglačke reprezentativne Lorena Zubalj i Simona Zukanović koje su osvojile tri naslova europskih prvakinja i kojima su Pakračani priredili emotivni doček.
Nažalost, potresla nas je vijest o smrti prvog počasnog građanina Pakraca Veljka Barbieria Barbe od kojeg se u ovom broju opraštano riječju i fotografijom…

Iz sporta, rukometaši „Pakraca“ osvojili su naslov prvaka 3. HRL Istok i izborili povratak u drugoligaško društvo.
„Hajduk“ je odličnu proljetnu seriju začinio super uvjerljivom pobjedom 8:0 protiv „Oriolika“ u kojoj je Filip Matijašević, najbolji strijelac lige sudjelovao s čak 5 golova.
Ispratili smo motocross utrku na Matkovcu i kuglački turnir „Bljesak“.

U ovom broju lista čitajte i kolumne našeg putopisaca Marijana Lukića i našeg arheologa Krešimira Vaceka.

Novi broj Pakračkog lista po cijeni od 3 eura kupite u KTC-u i Suvenirnici.

: PIŠE: Suzana Bartolić; 22. svibnja 2026; 1117

Obnova objekta Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac koja se u početku smatrala kao redovan projekt, pokazala se na kraju kao složen i zahtjevan projekt, obilježen nizom nepredviđenih okolnosti koje su značajno utjecale na njegov tijek i konačni ishod.

Iako je u početnoj fazi bio definiran jasnim financijskim i vremenskim okvirima, projekt je tijekom realizacije doživio znatna odstupanja, ponajprije zbog porasta cijena građevinskog materijala i usluga na tržištu. Tako je ukupni iznos građevinskih radova premašio prvotno planirani budžet za više od 150.000 eura.

Unatoč velikim izazovima, projekt je uspješno priveden kraju, a njegova ukupna vrijednost dosegnula je 764.416,78 eura, uključujući troškove radova, opremanja i stručnog nadzora. Od tog iznosa, značajan dio 440.337,64 eura osiguran je iz bespovratnih sredstava Europske unije, dok je preostalih 324.079,14 eura financirano iz vlastitih sredstava korisnika. U tom segmentu važnu ulogu imao je Grad Pakrac, koji je sa 160.000 eura sudjelovao u sufinanciranju kroz javni poziv.

Projektna dokumentacija izrađena je 2021. godine od strane tvrtke DAING d.o.o., koja je ujedno obavljala i stručni nadzor nad radovima, ukupne vrijednosti 14.725,00 eura s PDV-om. Izvođenje radova povjereno je tvrtki TAMI PROJEKT d.o.o., a vrijednost izvedenih radova iznosila je 706.009,38 eura s PDV-om. Završnu fazu projekta činilo je opremanje objekta, koje je realizirala tvrtka NOVI AMBIJENT d.o.o. u iznosu od 43.682,39 eura s PDV-om.

Kašnjenje izvođenja radova

I sam proces obnove obilježili su brojni izazovi, među kojima se posebno ističu kašnjenja u izvođenju radova. Ona su, prema dostupnim informacijama, dijelom rezultat opće situacije u građevinskom sektoru, ali i dodatnih, neplaniranih radova koji su zahtijevali potrebno vrijeme i financijska sredstva. Upravo ti radovi van troškovnika, značajno su utjecali na dinamiku cijelog projekta.

Zbog svega navedenog, planirani rok završetka obnove pomaknut je za gotovo godinu i pol dana. Ipak, koliko god projekt na kraju bio zahtjevan i financijski opterećujući, njegova realizacija bila je nužna. Dom središnjeg vatrogasnog društva nije se obnavljao dugi niz godina, instalacije su bile zastarjele i dotrajale, a postojala je i opasnost od izbijanja požara unutar samog objekta. Upravo zato obnova nije bila samo pitanje ulaganja u infrastrukturu, već i ključan korak u osiguravanju sigurnosti samih vatrogasaca i cijele zajednice jer oni su uvijek tu kada je najpotrebnije, pa je došlo je vrijeme da i zajednica stane uz njih.

Nova lokacija

Kamen temeljac za ovaj dom postavljen je 1978. godine, a tijekom 1980-ih dom je izgrađen i stavljen u funkciju. Od tada na njemu nisu provođeni nikakvi značajniji zahvati obnove, pretrpio je oštećenja u Domovinskom ratu, a za 130. obljetnicu napravljena samo „brza obnova fasade“ – bijelo okrečena žbuka, što možemo nazvati tek „šminkom“ u usporedbi s današnjom obnovom. Instalacije unutar doma su bile nadžbukne, a kasnije se, tijekom iskopa garaže, otkrilo da su vodovodne cijevi, koje bi trebale biti na dubini do 60 cm, bile postavljene na svega pet centimetara, zbog čega su se zimi smrzavale i pucale. Najveći problem bio je sustav grijanja u garaži koja je do sad bila obložena limom, godinama krpanim, s gotovo nepostojećom izolacijom u kojoj se koristila peć na drva („bubnjara“), i to u prostoru gdje se nalaze vozila s vodom.

Istaknuto je kako se nije grijao cijeli dom, već samo garaža da temperature radi vozila ne padnu ispod nule, te manja prostorija za dežurstvo.

Znatno poboljšanje uvjeta

Radovi na objektu započeli su 1. srpnja 2023. godine, a završeni su 30. lipnja 2025., što znači da su trajali pune dvije godine.

Niti ovdje nisu prestale njihove muke jer su radovi tekli otežano gdje je najveći problem za vrijeme gradnje bila komunikacija sa stranim radnicima. Njih oko 90 posto činilo su strani državljani (Nepal, Bangladeš, Turska) koji nisu poznavali niti jedan drugi jezik osim svoga.

Danas, kada su radovi napokon gotovi, situacija je potpuno drugačija, u zgradu je uvedeno centralno grijanje s kotlovnicom na pelete, gdje je moguće kontrolirati i održavati temperaturu. Osjetna je velika promjena u cijelom domu zahvaljujući novoj stolariji i fasadi s izolacijom.

„Zadovoljni smo jer je dom konačno obnovljen, iako smo svjesni da će se eventualne greške rješavati u hodu. Kao i kod svakog velikog projekta, ni ovdje nije moguće izbjeći nedostatke“, dodao je Ilija Turković ml., zapovjednik DVD-a Pakrac, a od ovog mjeseca i zapovjednik Vatrogasne zajednice područja Pakrac–Lipik.

Projekt je od početka bio zamišljen za rad oko 12 ljudi, otprilike po troje u smjeni što navode da je to idealna situacija. Nakon obnove dom ima ured računovodstva i tajništva, ured zapovjednika, arhivu, spavaonicu s osam kreveta, dežuraonu, manju kuhinju na katu te veću u prizemlju sa stolom za deset osoba. Svi tuševi su u funkciji s toplom vodom koja se zagrijava putem peleta i solarnih panela. U sklopu doma nalazi se i servis vatrogasnih aparata koji sada ispunjava sve zakonske uvjete u pogledu temperature i vlažnosti, prvenstveno zbog praha koji zahtijeva posebne uvjete skladištenja i rukovanja.

Garaža je opremljena epoksi industrijskim podom koji se znatno lakše održava, a dvorište je asfaltirano. Nakon intervencija vozila se sada mogu oprati na asfaltu, dok su se ranije prala na zemlji i travi koji bi se ponovno unosili u garažu.

Uređena je i učionica s projektorom, laptopom i pločama, kapaciteta 36 mjesta. U vatrogastvu postoji program i pravilnik koji obuhvaća teorijske i praktične vježbe, pa je umjesto manje sale uređena učionica kakva ne postoji na području Pakraca i Lipika.

Također su postavljene ograda i nadzorne kamere jer su u prošlosti zabilježeni slučajevi vandalizma. „Želja nam je bila da se izgradi i vatrogasni toranj za sušenje cijevi i naše osobne opreme te za vježbe na visinama, no taj projekt, nažalost, nije realiziran“, dodaju vatrogasci.

Osobnu opremu te baterijski hidraulični alat za prometne nesreće su uspjeli nabaviti sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije u iznosu od 70.000 eura čime je 25 vatrogasaca potpuno opremljeno novom osobnom zaštitnom opremom. Grad svake godine sufinancira dio osobne i skupne opreme, a nedavno je sufinancirao deset kompleta zaštitnih odijela. Sva ta oprema se po novim zakonima ponovno mora svakih pet godina atestirati, što također zahtijeva dodatna financijska sredstva.

Ostaje još samo vidjeti kako će sve to funkcionirati kroz dulje razdoblje jer je sada teško donositi zaključke nakon samo nekoliko mjeseci.

Nedostatak dobrovoljaca

Najveću zabrinutost izaziva nedostatak dobrovoljaca, što je širi društveni problem. Društvo staro gotovo 150 godina teško pronalazi mlade članove, a trenutno se ne može skupiti ni za ekipe od devetoro u mladeži (9–16 godina) i devetoro djece (6–12 godina). Razlog tome je mali grad, ali i velik broj sportova i klubova, zbog čega vatrogastvo često pada u drugi plan. Međutim, ono nudi vrijedna znanja, od prevencije požara do pružanja prve pomoći. Djecu je važno učiti snalaženju u kriznim situacijama, a uz to postoje i zanimljivi kvizovi, igre i druženja jer nisu sve aktivnosti samo stroge vježbe.

Često se vatrogascima postavlja pitanje nalazi li se DVD na dobroj lokaciji? Smatraju da se nalazi na izvrsnoj, jer su svi iz grada smješteni unutar kruga zračne linije od oko kilometar i pol, iako pokrivaju područje ukupne veličine od 358 četvornih kilometara. Stoga se nakon obnove vatrogasnog doma, nadaju da će se u narednim godinama pronaći mogućnost za nabavu novog navalnog vozila koje bi im, uz pravilno održavanje, služilo sljedećih 40 godina.

„To je i moja osobna želja kao zapovjednika posljednjih 13 godina, posebno sada kada sam dobio mandat za sljedećih pet godina“, dodaje Turković.

Na godišnjoj skupštini je spomenuto da je samo prošle godine bilo 476 izlazaka vozila s vatrogascima na području Pakraca, a kada se to raspodijeli kroz godinu, ne računajući blagdane i vikende, jasno je da im posla ni malo ne nedostaje.

: PIŠE: Domagoj Ajman; 17. svibnja 2026; 3025

U posljednje vrijeme suočeni smo s novim financijskim opterećenjem – povećanim troškovima tehničkog pregleda i registracije vozila. Iako se radi o obvezi koju vozači moraju ispuniti jednom godišnje, mnogi ističu kako su cijene dosegle razinu koja značajno utječe na kućni budžet. Kako bismo između ostalog doznali što stoji iza poskupljenja, kakve su posljedice za građane, očekuju li se daljnja poskupljenja u budućnosti, razgovarali smo s Jakšom Grčevićem, voditeljem Stanice za tehnički pregled vozila u Pakracu.

Koliko su cijene porasle u odnosu na prošlu godinu?

Povećanje ovisi o vrsti i zapremnini motora vozila, budući da se naknada za ceste obračunava prema tim kriterijima. Kod osobnih automobila riječ je o primjetnom rastu koji, ovisno o kategoriji vozila, može iznositi i do 60%.

Jesu li poskupljenja jednaka u cijeloj Hrvatskoj ili postoje razlike po stanicama?

Poskupljenja su jednaka na području cijele Hrvatske, budući da su sve stavke definirane propisima na nacionalnoj razini. Ne postoje razlike ovisno o lokaciji, pa građani plaćaju iste iznose bez obzira na to gdje obavljaju registraciju vozila.

Jesu li uvedene nove zakonske obveze koje su utjecale na cijenu troškova tehničkog pregleda i registracije vozila?

U ovom slučaju nije riječ o novim obvezama, već o promjeni visine naknade za ceste, koja je dio ukupnog troška registracije i definirana je propisima.

Tko donosi odluku o cijenama – država ili same stanice za tehnički pregled?

Cijene su određene državnim propisima, što znači da su jednake za sve korisnike bez obzira na lokaciju ili pružatelja usluge. Takav sustav sprječava razlike u cijenama između različitih dijelova države i osigurava jednake uvjete za sve građane. Osim toga, povećava transparentnost i omogućuje korisnicima da unaprijed znaju koliki će biti troškovi.

Što je konkretno dovelo do nedavnog poskupljenja troškova pri tehničkom pregledu i registraciji vozila?

Važno je naglasiti kako tehnički pregled i sama registracija vozila nisu poskupjeli. Do povećanja ukupnog troška došlo je zbog rasta jedne od stavki koja se naplaćuje prilikom registracije, a riječ je o naknadi za ceste. Visina te naknade određena je propisima na razini države, a prihod je namijenjen županijskim upravama za ceste koje su zadužene za održavanje cestovne infrastrukture.

Koje su to stavke u postupku registracije najviše poskupjele?

Povećanje se odnosi isključivo na naknadu za ceste, koja je dio ukupnog troška registracije vozila. Ostale stavke nisu se mijenjale.

Koliki dio ukupnog troška otpada na tehnički pregled, a koliki na druge naknade?

Na primjeru prosječnog osobnog automobila, konkretno benzinca zapremine 1600 cm³, ukupni trošak registracije iznosi 162,49 eura. Od toga tehnički pregled čini manji dio, odnosno 50,05 eura. Veći dio odnosi se na zakonom propisane naknade, pri čemu najveći iznos otpada na naknadu za ceste u iznosu od 79,60 eura. Uz to, tu su i posebna naknada za okoliš u iznosu od 8,60 eura te ostali troškovi vezani uz registraciju vozila. Ukupna cijena može se djelomično razlikovati ovisno o tome koliko vozilo godišnje prijeđe kilometara, kao i o drugim tehničkim karakteristikama vozila.

Koji su najčešći razlozi neprolaska vozila na tehničkom pregledu?

Najčešći razlozi neprolaska tehničkog pregleda odnose se na kočioni sustav, a zatim na svjetlosnu signalizaciju. Rjeđe se uočavaju nedostaci na elementima ovjesa i upravljačkog sustava, kao i na pneumaticima.

Koliko u postotku automobila ne prođe tehnički pregled?

U prva tri mjeseca ove godine ukupna neispravnost vozila u Stanici za tehnički pregled Pakrac iznosi 15,35%, što je nešto niže od prosjeka na razini Hrvatske, koji iznosi 16,38%.

Riječ je o uobičajenom udjelu, pri čemu većina vozila nakon otklanjanja uočenih nedostataka uspješno prolazi tehnički pregled.

Općenito, kako ocjenjujete kvalitetu automobila koje vozimo na ovom području?

Općenito gledano, stanje vozila je zadovoljavajuće. Vozni park je nešto stariji, što je i očekivano, ali većina vozila je uredno održavana, uz uobičajene nedostatke koji se javljaju kroz redovito korištenje.

Koji problem najčešće uviđate u odnosu vozača prema svojim automobilima?

Većina vozača odgovorno se odnosi prema svojim vozilima i redovito ih održava, no uvijek postoje i pojedinačni slučajevi u kojima se određeni nedostaci ne otklanjaju na vrijeme. Ipak, takvi primjeri ne predstavljaju ukupnu sliku.

Koliko vozila godišnje obradite u Vašoj stanici za tehnički pregled i je li to više ili manje u odnosu na ranije godine?

Iz godine u godinu bilježimo blagi porast broja pregleda. Tijekom 2025. godine obavljeno je blizu 10.000 tehničkih pregleda, što potvrđuje kontinuiran rast u odnosu na prethodna razdoblja. Tome je zasigurno pridonijela i nova stanica s dvije tehnološke linije, koja omogućuje veću protočnost i učinkovitost rada, ali velik dio zasluga ide i našim djelatnicima koji svojim radom i pristupom doprinose kvaliteti usluge.

Kako građani Pakraca reagiraju na povećanje cijena?

Građani, kao i uvijek, primijete svako povećanje troškova, pa tako i ovo vezano uz registraciju vozila. Reakcije su različite, ali većinom se radi o razumljivoj zabrinutosti zbog ukupnih troškova, uz prihvaćanje objašnjenja kada se pojasni na što se konkretno povećanje odnosi.

Primjećujete li pad broja vozila koja dolaze na tehnički pregled?

Naprotiv, bilježimo blagi porast broja vozila koja dolaze na tehnički pregled. To pokazuje da građani i dalje vode računa o ispravnosti svojih vozila i redovito obavljaju potrebne postupke.

Jesu li se kriteriji tehničkog pregleda postrožili u posljednje vrijeme?

Kriteriji tehničkog pregleda nisu se mijenjali te se pregled provodi na istoj razini, u skladu s važećim propisima i standardima koji vrijede jednako za sve.

Očekujete li daljnja poskupljenja u skoroj budućnosti?

U ovom trenutku nema informacija o novim promjenama cijena, pa se ne očekuju dodatna poskupljenja.

Postoji li mogućnost olakšica ili subvencija za građane u budućnosti?

Takve odluke donose se na razini nadležnih institucija, pa je teško unaprijed govoriti o mogućim promjenama. U ovom trenutku nema konkretnih informacija o eventualnim olakšicama ili subvencijama.

Koliko imate zaposlenih i imate li potreba za dodatnim zapošljavanjem?

Trenutno imamo sedam zaposlenih, od čega su četiri kontrolora i tri referenta. Takva organizacija rada u ovom trenutku zadovoljava potrebe poslovanja, pa nema potrebe za dodatnim zapošljavanjem.

: PIŠE: Pakrački list; 16. svibnja 2026; 861

Konačno sam spojio lijep sunčan dan i slobodno vrijeme. Dva hondina kotača strpljivo čekaše ovogodišnji izlazak na toplu cestu. Ja još više, iako guzica i glava nisu još utrenirani za dužu vožnju. Duga je i naporna bila ova zima i loše vrijeme sve donedavno. Proteglo se i na prve proljetne dane. Ovisnici o putovanjima i boravku u prirodi razumjeti će me.

Kamo ću? Negdje u Zagorje! Čini mi se odličnim izborom. Provjerih napumpanost guma, dosipah benge i krenuh. Izbor je slučajno pao na Oroslavje. Simpatični zagorski gradić koji ima oko šest tisuća stanovnika neki nazivaju i vratima Hrvatskog Zagorja. Grad Oroslavje naziv je dobilo prema orlu, koji je i dan danas zaštitni znak grada. Vikendom mami izletnike zanimljivim sadržajem i gastro ponudom, posebno u poznatoj pizzeriji Oro-goro.

Nakon nešto malo više od pola sata vožnje „starom Zagorskom magistralom” našao sam se kod rotora u centru gradića. Inače, spomenuta prometnica povezuje ovaj dio Zagorja sa Zagrebom, ali je u vrlo lošem, mjestimično i opasnom stanju. Rupe, ulegnuća, kolotrazi i idiot vozači poziv su na krajnje opreznu vožnju. Sa središnjeg Oro trga gdje dominiraju uskrsno jaje, crkva UBDM i obelisk sa orlom uputio sam se do dvorca Oroslavje Donje u Park obitelji Prpić.

Potajno sam se nadao kako je u boljem stanju nego prije nekoliko godina kada sam ga prvi puta obišao.

Dođoh, vidjeh i ne ostadoh u pozitivnom iznenađenju. Dvorac i dalje nepovratno propada. I iznutra i izvana. Nekako se samo park drži u kakvom takom životu. Održavan je gotovo uredno, a stazama mu kroče obližnji stanari i poneki šetači, biciklisti i vozači dvokotačkih električnih ljubimaca. Park/perivoj prošaran je mnogim proljetnicama u ovo doba. Svi se njihovi prpošni cvjetići takmiče se u ljepoti i gizdavosti te bogatstvu mirisa. Ugurao sam se među njih kao jednako vrijedan vjesnik proljeća.

*Dvorac Donje Oroslavje nalazi se na ravnici s lijeve strane na ulazu u grad nedaleko svoga središta. Izgradila ga je obitelj Vojković (Sigsimund) potkraj 18. stoljeća te za razliku od ostalih četverokrilnih baroknih dvoraca, Donje Oroslavje imalo je jedan novitet u gradnji. Na dvorišnoj strani dvorca nije se nalazio hodnik s arkadama već je hodnik bio u uzdužnoj osovini glavnog krila što je omogućilo gradnju prostorija s obje strane hodnika. Krajem 19. stoljeća Vojkovići su prodali dvorac Ugarskoj hipotekarnoj banci. Nakon toga dvorac je promijenio još nekoliko vlasnika: Novakovića, grofa Oršića, Tucića i Milana Prpića. Prpić je kupio dvorac 1920. godine i bio posljednji poznati vlasnik dvorca.

Barokni dvorac iz 18. st. kako rekoh propada kao još jedno “dobro” iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Možda treba biti i oštriji: strši kao gradsko, županijsko i državno ruglo. Nema se novaca. Zašto? Vrišti pitanje sa sjedalice na ljuljački u parku. Obnovu zdanja zaobilazile su sve monete. Za Juge Dinari, potom Kune, a sada i Euri. Iako čujem da planovi o obnovi i prenamjeni već dugo postoje u nekoj fiktivnoj budućnosti lokalnih „glava”. Negdje u ovim prostorijama propada i jedna od zanimljivosti dvorca. Na svodovima unutrašnjosti navodno su još očuvani rijetki ostaci kasno baroknog slikarstva u Hrvatskoj s kraja 18. stoljeća. Prikazuju motive iz grčke i rimske mitologije. Sada su pod “ključem”.

Grad se dičio još jednim baroknim dvorcem nedaleko centra. Dvorac Oroslavje Gornje obitelji Sermage također iz 18. st. Izgorio je do temelja 1949. Bio je to jedini dvorac u doba gradnje sa pokrovom od crijepa, a u njemu je svojevremeno koncertirao i skladatelj Franz Listz. Posljednji vlasnik bio je barun Ljudevit Vraniczany. Za istaknuti je kako su u uređenom perivoju postavljeni kipovi Flore i Satira, jedini sačuvani barokni kipovi s mitološkim bićima u Hrvatskoj. Perivoj je uređen i danas za ugodne šetnje. Na izlazu iz grada nastavlja se naselje Mokrice. U njemu nalazim jednu zanimljivost za školske uzraste, a i za nas starije. Park znanosti! Doduše djeluje malo zapušteno (neuređene su staze i voćnjak, polomljeni neki eksponati). No prima posjete. Lijepo mjesto da svoje najmlađe na zanimljiv način približite svijetu znanosti. Ukoliko se nađete u ovom dijelu Zagorja svakako uživajte u Oroslavju.