Magazin

: PIŠE: Suzana Bartolić; 22. svibnja 2026; 1011

Obnova objekta Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac koja se u početku smatrala kao redovan projekt, pokazala se na kraju kao složen i zahtjevan projekt, obilježen nizom nepredviđenih okolnosti koje su značajno utjecale na njegov tijek i konačni ishod.

Iako je u početnoj fazi bio definiran jasnim financijskim i vremenskim okvirima, projekt je tijekom realizacije doživio znatna odstupanja, ponajprije zbog porasta cijena građevinskog materijala i usluga na tržištu. Tako je ukupni iznos građevinskih radova premašio prvotno planirani budžet za više od 150.000 eura.

Unatoč velikim izazovima, projekt je uspješno priveden kraju, a njegova ukupna vrijednost dosegnula je 764.416,78 eura, uključujući troškove radova, opremanja i stručnog nadzora. Od tog iznosa, značajan dio 440.337,64 eura osiguran je iz bespovratnih sredstava Europske unije, dok je preostalih 324.079,14 eura financirano iz vlastitih sredstava korisnika. U tom segmentu važnu ulogu imao je Grad Pakrac, koji je sa 160.000 eura sudjelovao u sufinanciranju kroz javni poziv.

Projektna dokumentacija izrađena je 2021. godine od strane tvrtke DAING d.o.o., koja je ujedno obavljala i stručni nadzor nad radovima, ukupne vrijednosti 14.725,00 eura s PDV-om. Izvođenje radova povjereno je tvrtki TAMI PROJEKT d.o.o., a vrijednost izvedenih radova iznosila je 706.009,38 eura s PDV-om. Završnu fazu projekta činilo je opremanje objekta, koje je realizirala tvrtka NOVI AMBIJENT d.o.o. u iznosu od 43.682,39 eura s PDV-om.

Kašnjenje izvođenja radova

I sam proces obnove obilježili su brojni izazovi, među kojima se posebno ističu kašnjenja u izvođenju radova. Ona su, prema dostupnim informacijama, dijelom rezultat opće situacije u građevinskom sektoru, ali i dodatnih, neplaniranih radova koji su zahtijevali potrebno vrijeme i financijska sredstva. Upravo ti radovi van troškovnika, značajno su utjecali na dinamiku cijelog projekta.

Zbog svega navedenog, planirani rok završetka obnove pomaknut je za gotovo godinu i pol dana. Ipak, koliko god projekt na kraju bio zahtjevan i financijski opterećujući, njegova realizacija bila je nužna. Dom središnjeg vatrogasnog društva nije se obnavljao dugi niz godina, instalacije su bile zastarjele i dotrajale, a postojala je i opasnost od izbijanja požara unutar samog objekta. Upravo zato obnova nije bila samo pitanje ulaganja u infrastrukturu, već i ključan korak u osiguravanju sigurnosti samih vatrogasaca i cijele zajednice jer oni su uvijek tu kada je najpotrebnije, pa je došlo je vrijeme da i zajednica stane uz njih.

Nova lokacija

Kamen temeljac za ovaj dom postavljen je 1978. godine, a tijekom 1980-ih dom je izgrađen i stavljen u funkciju. Od tada na njemu nisu provođeni nikakvi značajniji zahvati obnove, pretrpio je oštećenja u Domovinskom ratu, a za 130. obljetnicu napravljena samo „brza obnova fasade“ – bijelo okrečena žbuka, što možemo nazvati tek „šminkom“ u usporedbi s današnjom obnovom. Instalacije unutar doma su bile nadžbukne, a kasnije se, tijekom iskopa garaže, otkrilo da su vodovodne cijevi, koje bi trebale biti na dubini do 60 cm, bile postavljene na svega pet centimetara, zbog čega su se zimi smrzavale i pucale. Najveći problem bio je sustav grijanja u garaži koja je do sad bila obložena limom, godinama krpanim, s gotovo nepostojećom izolacijom u kojoj se koristila peć na drva („bubnjara“), i to u prostoru gdje se nalaze vozila s vodom.

Istaknuto je kako se nije grijao cijeli dom, već samo garaža da temperature radi vozila ne padnu ispod nule, te manja prostorija za dežurstvo.

Znatno poboljšanje uvjeta

Radovi na objektu započeli su 1. srpnja 2023. godine, a završeni su 30. lipnja 2025., što znači da su trajali pune dvije godine.

Niti ovdje nisu prestale njihove muke jer su radovi tekli otežano gdje je najveći problem za vrijeme gradnje bila komunikacija sa stranim radnicima. Njih oko 90 posto činilo su strani državljani (Nepal, Bangladeš, Turska) koji nisu poznavali niti jedan drugi jezik osim svoga.

Danas, kada su radovi napokon gotovi, situacija je potpuno drugačija, u zgradu je uvedeno centralno grijanje s kotlovnicom na pelete, gdje je moguće kontrolirati i održavati temperaturu. Osjetna je velika promjena u cijelom domu zahvaljujući novoj stolariji i fasadi s izolacijom.

„Zadovoljni smo jer je dom konačno obnovljen, iako smo svjesni da će se eventualne greške rješavati u hodu. Kao i kod svakog velikog projekta, ni ovdje nije moguće izbjeći nedostatke“, dodao je Ilija Turković ml., zapovjednik DVD-a Pakrac, a od ovog mjeseca i zapovjednik Vatrogasne zajednice područja Pakrac–Lipik.

Projekt je od početka bio zamišljen za rad oko 12 ljudi, otprilike po troje u smjeni što navode da je to idealna situacija. Nakon obnove dom ima ured računovodstva i tajništva, ured zapovjednika, arhivu, spavaonicu s osam kreveta, dežuraonu, manju kuhinju na katu te veću u prizemlju sa stolom za deset osoba. Svi tuševi su u funkciji s toplom vodom koja se zagrijava putem peleta i solarnih panela. U sklopu doma nalazi se i servis vatrogasnih aparata koji sada ispunjava sve zakonske uvjete u pogledu temperature i vlažnosti, prvenstveno zbog praha koji zahtijeva posebne uvjete skladištenja i rukovanja.

Garaža je opremljena epoksi industrijskim podom koji se znatno lakše održava, a dvorište je asfaltirano. Nakon intervencija vozila se sada mogu oprati na asfaltu, dok su se ranije prala na zemlji i travi koji bi se ponovno unosili u garažu.

Uređena je i učionica s projektorom, laptopom i pločama, kapaciteta 36 mjesta. U vatrogastvu postoji program i pravilnik koji obuhvaća teorijske i praktične vježbe, pa je umjesto manje sale uređena učionica kakva ne postoji na području Pakraca i Lipika.

Također su postavljene ograda i nadzorne kamere jer su u prošlosti zabilježeni slučajevi vandalizma. „Želja nam je bila da se izgradi i vatrogasni toranj za sušenje cijevi i naše osobne opreme te za vježbe na visinama, no taj projekt, nažalost, nije realiziran“, dodaju vatrogasci.

Osobnu opremu te baterijski hidraulični alat za prometne nesreće su uspjeli nabaviti sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije u iznosu od 70.000 eura čime je 25 vatrogasaca potpuno opremljeno novom osobnom zaštitnom opremom. Grad svake godine sufinancira dio osobne i skupne opreme, a nedavno je sufinancirao deset kompleta zaštitnih odijela. Sva ta oprema se po novim zakonima ponovno mora svakih pet godina atestirati, što također zahtijeva dodatna financijska sredstva.

Ostaje još samo vidjeti kako će sve to funkcionirati kroz dulje razdoblje jer je sada teško donositi zaključke nakon samo nekoliko mjeseci.

Nedostatak dobrovoljaca

Najveću zabrinutost izaziva nedostatak dobrovoljaca, što je širi društveni problem. Društvo staro gotovo 150 godina teško pronalazi mlade članove, a trenutno se ne može skupiti ni za ekipe od devetoro u mladeži (9–16 godina) i devetoro djece (6–12 godina). Razlog tome je mali grad, ali i velik broj sportova i klubova, zbog čega vatrogastvo često pada u drugi plan. Međutim, ono nudi vrijedna znanja, od prevencije požara do pružanja prve pomoći. Djecu je važno učiti snalaženju u kriznim situacijama, a uz to postoje i zanimljivi kvizovi, igre i druženja jer nisu sve aktivnosti samo stroge vježbe.

Često se vatrogascima postavlja pitanje nalazi li se DVD na dobroj lokaciji? Smatraju da se nalazi na izvrsnoj, jer su svi iz grada smješteni unutar kruga zračne linije od oko kilometar i pol, iako pokrivaju područje ukupne veličine od 358 četvornih kilometara. Stoga se nakon obnove vatrogasnog doma, nadaju da će se u narednim godinama pronaći mogućnost za nabavu novog navalnog vozila koje bi im, uz pravilno održavanje, služilo sljedećih 40 godina.

„To je i moja osobna želja kao zapovjednika posljednjih 13 godina, posebno sada kada sam dobio mandat za sljedećih pet godina“, dodaje Turković.

Na godišnjoj skupštini je spomenuto da je samo prošle godine bilo 476 izlazaka vozila s vatrogascima na području Pakraca, a kada se to raspodijeli kroz godinu, ne računajući blagdane i vikende, jasno je da im posla ni malo ne nedostaje.

: PIŠE: Domagoj Ajman; 17. svibnja 2026; 2989

U posljednje vrijeme suočeni smo s novim financijskim opterećenjem – povećanim troškovima tehničkog pregleda i registracije vozila. Iako se radi o obvezi koju vozači moraju ispuniti jednom godišnje, mnogi ističu kako su cijene dosegle razinu koja značajno utječe na kućni budžet. Kako bismo između ostalog doznali što stoji iza poskupljenja, kakve su posljedice za građane, očekuju li se daljnja poskupljenja u budućnosti, razgovarali smo s Jakšom Grčevićem, voditeljem Stanice za tehnički pregled vozila u Pakracu.

Koliko su cijene porasle u odnosu na prošlu godinu?

Povećanje ovisi o vrsti i zapremnini motora vozila, budući da se naknada za ceste obračunava prema tim kriterijima. Kod osobnih automobila riječ je o primjetnom rastu koji, ovisno o kategoriji vozila, može iznositi i do 60%.

Jesu li poskupljenja jednaka u cijeloj Hrvatskoj ili postoje razlike po stanicama?

Poskupljenja su jednaka na području cijele Hrvatske, budući da su sve stavke definirane propisima na nacionalnoj razini. Ne postoje razlike ovisno o lokaciji, pa građani plaćaju iste iznose bez obzira na to gdje obavljaju registraciju vozila.

Jesu li uvedene nove zakonske obveze koje su utjecale na cijenu troškova tehničkog pregleda i registracije vozila?

U ovom slučaju nije riječ o novim obvezama, već o promjeni visine naknade za ceste, koja je dio ukupnog troška registracije i definirana je propisima.

Tko donosi odluku o cijenama – država ili same stanice za tehnički pregled?

Cijene su određene državnim propisima, što znači da su jednake za sve korisnike bez obzira na lokaciju ili pružatelja usluge. Takav sustav sprječava razlike u cijenama između različitih dijelova države i osigurava jednake uvjete za sve građane. Osim toga, povećava transparentnost i omogućuje korisnicima da unaprijed znaju koliki će biti troškovi.

Što je konkretno dovelo do nedavnog poskupljenja troškova pri tehničkom pregledu i registraciji vozila?

Važno je naglasiti kako tehnički pregled i sama registracija vozila nisu poskupjeli. Do povećanja ukupnog troška došlo je zbog rasta jedne od stavki koja se naplaćuje prilikom registracije, a riječ je o naknadi za ceste. Visina te naknade određena je propisima na razini države, a prihod je namijenjen županijskim upravama za ceste koje su zadužene za održavanje cestovne infrastrukture.

Koje su to stavke u postupku registracije najviše poskupjele?

Povećanje se odnosi isključivo na naknadu za ceste, koja je dio ukupnog troška registracije vozila. Ostale stavke nisu se mijenjale.

Koliki dio ukupnog troška otpada na tehnički pregled, a koliki na druge naknade?

Na primjeru prosječnog osobnog automobila, konkretno benzinca zapremine 1600 cm³, ukupni trošak registracije iznosi 162,49 eura. Od toga tehnički pregled čini manji dio, odnosno 50,05 eura. Veći dio odnosi se na zakonom propisane naknade, pri čemu najveći iznos otpada na naknadu za ceste u iznosu od 79,60 eura. Uz to, tu su i posebna naknada za okoliš u iznosu od 8,60 eura te ostali troškovi vezani uz registraciju vozila. Ukupna cijena može se djelomično razlikovati ovisno o tome koliko vozilo godišnje prijeđe kilometara, kao i o drugim tehničkim karakteristikama vozila.

Koji su najčešći razlozi neprolaska vozila na tehničkom pregledu?

Najčešći razlozi neprolaska tehničkog pregleda odnose se na kočioni sustav, a zatim na svjetlosnu signalizaciju. Rjeđe se uočavaju nedostaci na elementima ovjesa i upravljačkog sustava, kao i na pneumaticima.

Koliko u postotku automobila ne prođe tehnički pregled?

U prva tri mjeseca ove godine ukupna neispravnost vozila u Stanici za tehnički pregled Pakrac iznosi 15,35%, što je nešto niže od prosjeka na razini Hrvatske, koji iznosi 16,38%.

Riječ je o uobičajenom udjelu, pri čemu većina vozila nakon otklanjanja uočenih nedostataka uspješno prolazi tehnički pregled.

Općenito, kako ocjenjujete kvalitetu automobila koje vozimo na ovom području?

Općenito gledano, stanje vozila je zadovoljavajuće. Vozni park je nešto stariji, što je i očekivano, ali većina vozila je uredno održavana, uz uobičajene nedostatke koji se javljaju kroz redovito korištenje.

Koji problem najčešće uviđate u odnosu vozača prema svojim automobilima?

Većina vozača odgovorno se odnosi prema svojim vozilima i redovito ih održava, no uvijek postoje i pojedinačni slučajevi u kojima se određeni nedostaci ne otklanjaju na vrijeme. Ipak, takvi primjeri ne predstavljaju ukupnu sliku.

Koliko vozila godišnje obradite u Vašoj stanici za tehnički pregled i je li to više ili manje u odnosu na ranije godine?

Iz godine u godinu bilježimo blagi porast broja pregleda. Tijekom 2025. godine obavljeno je blizu 10.000 tehničkih pregleda, što potvrđuje kontinuiran rast u odnosu na prethodna razdoblja. Tome je zasigurno pridonijela i nova stanica s dvije tehnološke linije, koja omogućuje veću protočnost i učinkovitost rada, ali velik dio zasluga ide i našim djelatnicima koji svojim radom i pristupom doprinose kvaliteti usluge.

Kako građani Pakraca reagiraju na povećanje cijena?

Građani, kao i uvijek, primijete svako povećanje troškova, pa tako i ovo vezano uz registraciju vozila. Reakcije su različite, ali većinom se radi o razumljivoj zabrinutosti zbog ukupnih troškova, uz prihvaćanje objašnjenja kada se pojasni na što se konkretno povećanje odnosi.

Primjećujete li pad broja vozila koja dolaze na tehnički pregled?

Naprotiv, bilježimo blagi porast broja vozila koja dolaze na tehnički pregled. To pokazuje da građani i dalje vode računa o ispravnosti svojih vozila i redovito obavljaju potrebne postupke.

Jesu li se kriteriji tehničkog pregleda postrožili u posljednje vrijeme?

Kriteriji tehničkog pregleda nisu se mijenjali te se pregled provodi na istoj razini, u skladu s važećim propisima i standardima koji vrijede jednako za sve.

Očekujete li daljnja poskupljenja u skoroj budućnosti?

U ovom trenutku nema informacija o novim promjenama cijena, pa se ne očekuju dodatna poskupljenja.

Postoji li mogućnost olakšica ili subvencija za građane u budućnosti?

Takve odluke donose se na razini nadležnih institucija, pa je teško unaprijed govoriti o mogućim promjenama. U ovom trenutku nema konkretnih informacija o eventualnim olakšicama ili subvencijama.

Koliko imate zaposlenih i imate li potreba za dodatnim zapošljavanjem?

Trenutno imamo sedam zaposlenih, od čega su četiri kontrolora i tri referenta. Takva organizacija rada u ovom trenutku zadovoljava potrebe poslovanja, pa nema potrebe za dodatnim zapošljavanjem.

: PIŠE: Pakrački list; 16. svibnja 2026; 813

Konačno sam spojio lijep sunčan dan i slobodno vrijeme. Dva hondina kotača strpljivo čekaše ovogodišnji izlazak na toplu cestu. Ja još više, iako guzica i glava nisu još utrenirani za dužu vožnju. Duga je i naporna bila ova zima i loše vrijeme sve donedavno. Proteglo se i na prve proljetne dane. Ovisnici o putovanjima i boravku u prirodi razumjeti će me.

Kamo ću? Negdje u Zagorje! Čini mi se odličnim izborom. Provjerih napumpanost guma, dosipah benge i krenuh. Izbor je slučajno pao na Oroslavje. Simpatični zagorski gradić koji ima oko šest tisuća stanovnika neki nazivaju i vratima Hrvatskog Zagorja. Grad Oroslavje naziv je dobilo prema orlu, koji je i dan danas zaštitni znak grada. Vikendom mami izletnike zanimljivim sadržajem i gastro ponudom, posebno u poznatoj pizzeriji Oro-goro.

Nakon nešto malo više od pola sata vožnje „starom Zagorskom magistralom” našao sam se kod rotora u centru gradića. Inače, spomenuta prometnica povezuje ovaj dio Zagorja sa Zagrebom, ali je u vrlo lošem, mjestimično i opasnom stanju. Rupe, ulegnuća, kolotrazi i idiot vozači poziv su na krajnje opreznu vožnju. Sa središnjeg Oro trga gdje dominiraju uskrsno jaje, crkva UBDM i obelisk sa orlom uputio sam se do dvorca Oroslavje Donje u Park obitelji Prpić.

Potajno sam se nadao kako je u boljem stanju nego prije nekoliko godina kada sam ga prvi puta obišao.

Dođoh, vidjeh i ne ostadoh u pozitivnom iznenađenju. Dvorac i dalje nepovratno propada. I iznutra i izvana. Nekako se samo park drži u kakvom takom životu. Održavan je gotovo uredno, a stazama mu kroče obližnji stanari i poneki šetači, biciklisti i vozači dvokotačkih električnih ljubimaca. Park/perivoj prošaran je mnogim proljetnicama u ovo doba. Svi se njihovi prpošni cvjetići takmiče se u ljepoti i gizdavosti te bogatstvu mirisa. Ugurao sam se među njih kao jednako vrijedan vjesnik proljeća.

*Dvorac Donje Oroslavje nalazi se na ravnici s lijeve strane na ulazu u grad nedaleko svoga središta. Izgradila ga je obitelj Vojković (Sigsimund) potkraj 18. stoljeća te za razliku od ostalih četverokrilnih baroknih dvoraca, Donje Oroslavje imalo je jedan novitet u gradnji. Na dvorišnoj strani dvorca nije se nalazio hodnik s arkadama već je hodnik bio u uzdužnoj osovini glavnog krila što je omogućilo gradnju prostorija s obje strane hodnika. Krajem 19. stoljeća Vojkovići su prodali dvorac Ugarskoj hipotekarnoj banci. Nakon toga dvorac je promijenio još nekoliko vlasnika: Novakovića, grofa Oršića, Tucića i Milana Prpića. Prpić je kupio dvorac 1920. godine i bio posljednji poznati vlasnik dvorca.

Barokni dvorac iz 18. st. kako rekoh propada kao još jedno “dobro” iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Možda treba biti i oštriji: strši kao gradsko, županijsko i državno ruglo. Nema se novaca. Zašto? Vrišti pitanje sa sjedalice na ljuljački u parku. Obnovu zdanja zaobilazile su sve monete. Za Juge Dinari, potom Kune, a sada i Euri. Iako čujem da planovi o obnovi i prenamjeni već dugo postoje u nekoj fiktivnoj budućnosti lokalnih „glava”. Negdje u ovim prostorijama propada i jedna od zanimljivosti dvorca. Na svodovima unutrašnjosti navodno su još očuvani rijetki ostaci kasno baroknog slikarstva u Hrvatskoj s kraja 18. stoljeća. Prikazuju motive iz grčke i rimske mitologije. Sada su pod “ključem”.

Grad se dičio još jednim baroknim dvorcem nedaleko centra. Dvorac Oroslavje Gornje obitelji Sermage također iz 18. st. Izgorio je do temelja 1949. Bio je to jedini dvorac u doba gradnje sa pokrovom od crijepa, a u njemu je svojevremeno koncertirao i skladatelj Franz Listz. Posljednji vlasnik bio je barun Ljudevit Vraniczany. Za istaknuti je kako su u uređenom perivoju postavljeni kipovi Flore i Satira, jedini sačuvani barokni kipovi s mitološkim bićima u Hrvatskoj. Perivoj je uređen i danas za ugodne šetnje. Na izlazu iz grada nastavlja se naselje Mokrice. U njemu nalazim jednu zanimljivost za školske uzraste, a i za nas starije. Park znanosti! Doduše djeluje malo zapušteno (neuređene su staze i voćnjak, polomljeni neki eksponati). No prima posjete. Lijepo mjesto da svoje najmlađe na zanimljiv način približite svijetu znanosti. Ukoliko se nađete u ovom dijelu Zagorja svakako uživajte u Oroslavju.

Izvori navedeni na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2026/03/oci-pune-hrvatske-oroslavje.html

Provozao se, fotkao i tipkao: Marijan Lukić Luky

: PIŠE: Pakrački list; 10. svibnja 2026; 1960


Josip Modly, pilot i konstruktor aviona

Istražujući povijest našeg malenog grada, često nas iznenade spoznaje o zanimljivim i inovativnim ljudima koji su kroz dugu povijest živjeli i djelovali u Pakracu. Jedna od tema ovogodišnje Noći knjige bili su izumitelji i inovacije pa su posjetitelji u Kabinetu doživljaja Spahijskog podruma mogli razgledati i malu izložbu posvećenu pakračkim izumiteljima i inovatorima.

Pretražujući inozemne digitalne arhive, sasvim slučajno otkrivamo dugu inovacijsku tradiciju Pakraca i njegovih stanovnika koji su svojim idejama često bili korak ispred vremena. Jedan takav slučajan pronalazak predmeta nalik satu doveo nas je do priče o alarmnom satu iz 1896. godine, koji je patentirao direktor kraljevske pošte i telegrafa Konstantin Haidenegg.

Patent alarmnog sata crtež Konstantin Haidenegg

Posebnost ovog izuma bila je upotreba električne baterije u vrijeme kada mnogi europski gradovi još nisu bili elektrificirani. Mehanički sat, pokretan oprugom, koristio je električnu energiju iz baterije za aktiviranje alarmnog zvona koje se moglo podesiti za određeni dan, tjedan ili mjesec. Haidenegg je svoj inovativni izum patentirao u Velikoj Britaniji, Mađarskoj i Švicarskoj krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada je postupak patentiranja bio vrlo složen i zahtijevao angažman odvjetničkih ureda te znatna financijska sredstva. Zahvaljujući digitalnom arhivu austrijskog ureda za patente nailazimo i na još dvojicu pakračkih izumitelja.
Max Müller patentirao je 1891. godine posudu za čuvanje različitih tvari u uvjetima vlažnog zraka. Riječ je zapravo o preteči današnjeg humidora — posebnog spremnika za duhan, šafran i druge osjetljive tvari koje je trebalo održavati vlažnima. O Maxu Mülleru danas gotovo ništa ne znamo, no njegov patent svjedoči o inovativnosti koja je i tada postojala u Pakracu. Još jedan zanimljiv patent pripada Sigmundu Paulinu iz Pakraca, koji je 1889. godine patentirao sredstvo protiv insekata. Izum se sastojao od jednostavne, ali učinkovite smjese petroleja, terpentina, kamfora i naftalina. Patent ističe lakoću pripreme i primjene pripravka, kao i dostupnost sastojaka, što ga je činilo praktičnim rješenjem za zaštitu prostora od štetnih kukaca krajem 19. stoljeća.


Max Muller patent crtež humidor

U 20. stoljeću među najzanimljivijim pakračkim inovatorima svakako se ističe Josip Modly, konstruktor zrakoplova i probni pilot. Modly je razvio ideju jeftinih i pristupačnih sportskih zrakoplova namijenjenih široj upotrebi. Već 1938. godine konstruirao je model J.M., zamišljen kao lagani sportski avion koji je mogao služiti i za obuku pilota. Tijekom života razvio je više prototipova, među kojima su najpoznatiji J.M.-8 i J.M.-9 — jednosjedi i dvosjedi projektirani s ciljem jednostavnog upravljanja, ekonomične potrošnje i šire dostupnosti. Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je raditi na razvoju modela zrakoplova te je do kraja života ostao posvećen unapređenju sportskog i amaterskog letenja. Vjerovao je da bi zrakoplovi jednog dana mogli postati dostupni širokom krugu ljudi, slično kao automobili. Dijelovi jednog od njegovog nedovršenog zrakoplova danas se čuvaju u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Od 1945. godine pa sve do smrti objavio je više od 250 članaka i napisao 14 knjiga. Među pakračkim inovatorima ističe se i Pero Kordić, kreativan izumitelj koji je patentirao dva izuma vezana uz podmazivanje parnih lokomotiva. Važno mjesto pripada i Ivi Geberu, inovativnom Pakračaninu koji je cijeli svoj radni vijek posvetio unapređenju nastave i nastavnih pomagala. Kao nastavnik tehničkog odgoja bio je jedan od pionira razvoja sadržaja i didaktičkih sredstava za predmet koji je u osnovne škole uveden 1960. godine. Na Akademiji je educirao studente o praktičnoj primjeni suvremene audiovizualne tehnike u nastavi, sudjelovao u modernizaciji tehničkih nastavnih pomagala te bio član stručnog tima u elektroničkoj eksperimentalnoj učionici. Autor je knjige „Osnove tehnike“, prvog udžbenika za tehnički odgoj u Hrvatskoj, koji je doživio desetak izdanja. Osim toga, napisao je više priručnika, objavljivao stručne radove i sudjelovao u realizaciji školskih emisija.
Svi ovi ljudi svjedoče kako je Pakrac, premda malen grad, kroz svoju povijest iznjedrio pojedince koji su svojim znanjem, kreativnošću i inovativnošću ostavili trag daleko izvan lokalnih okvira. Njihovi izumi, ideje i postignuća danas predstavljaju vrijedan dio naše povijesne i kulturne baštine te čine važan dio inovacijskog identiteta grada.

Piše: Jelena Hihlik

: PIŠE: Mario Barać; 30. travnja 2026; 474

Od danas u poslijepodnevnim satima na prodajnim mjestima u KTC-u i Suvenirnici Pakrac u prodaji je novi 644. broj „Pakračkog lista“ u kojem vam donosimo najznačajnije novosti u mjesecu travnju.

U Temi broja posvetili smo se završetku obnove Vatrogasnog doma u Pakracu zahvaljujući kojoj pakrački vatrogasci napokon imaju odlične uvjete za rad.

Intervjuirali smo Jakšu Grčevića, voditelja Stanice za tehnički pregled vozila Pakrac koji nam je između pojasnio razloge poskupljenja usluga, a između ostalog odgovorio kolika je prolaznost vozila na tehničkom i koji su najčešći razlozi neprolaska.

Umjesto klasične rubrike „Sugrađani“, duplericu ovog broja smo posvetili Osnovnoj glazbenoj školi koja je koncertima i drugim aktivnostima obilježila 30 godina rada i postojanja.

U ožujku smo obilježili i Dan županije pa donosimo atmosferu sa svečane županijske skupštine na kojoj su podijeljene nagrade, a nagrađeni su i najtalentiraniji sportaši među kojima su i Pakračani.

Večernji list već 50 godina provodi svoju „Turističku patrolu“, a zahvaljujući ocjenama kolega novinara, Pakrac je ove godine proglašen šampionom kontinentalnog turizma!

Gradska knjižnica i čitaonica Pakrac po prvi put je u novom prostoru Spahijskog podruma obilježila „Noć knjige“ pri čemu su uručili nagrade i priznanja naj čitateljima, suradnicima i volonterima.

Od travnja smo bogatiji za novu sportsku udrugu, Pikado klub „Pakrac“ čiji članovi su u Gradskoj sportskoj dvorani organizirali spektakularan turnir.

Iz sporta donosimo odličnu seriju „Hajduka“ koji je napokon ulovio formu i nanizao 4 uzastopne pobjede.

Rukometaši „Pakraca“ su na dva koraka do naslova prvaka, i dalje sve drže u svojim rukama.

Kuglači(ce) ponovno rasturaju: Niko Kalvi u dresu „Zaprešića“ osvojio Ligu prvaka, a Lorena Zubalj i Simona Zukanović („Pakrac-Papuk“) osvojile prvo i drugo mjesto na državnom U15 prvenstvu.

Najavljujemo i nedjeljnu motocross utrku na Matkovcu.

U ovom broju lista čitajte i kolumne našeg putopisaca Marijana Lukića i Jelene Hihlik, ravnateljice Muzeje Grada Pakraca koja piše o poznatim pakračkim izumiteljima.

Novi broj Pakračkog lista po cijeni od 3 eura kupite u KTC-u i Suvenirnici.

: PIŠE: Pakrački list; 08. travnja 2026; 510

Rujan u svoj svojoj raskoši, nudi boje i mirise gdje god krenuli i pogledali. Krenuh te udaljene 2017-te prema Lipiku, ali sjetih se pred Popovačom kako sam nedavno obilazeći Podgarić i stari Garić grad vidio putokaz za Jelengrad.

Tada nisam imao vremena za obilazak pa sam ovom prigodom potražio put do tamo. Doduše znao sam kako krećem u zanimljivu dvokotačku avanturicu jer se i Jelengrad kao svi stari gradovi, ruševine, nalaze se u brdima, gorju. Makadami vode do njih ili zahtjevni poljski i šumski putevi. Još veće pitanje mi se motalo po glavi! Kako ću proći nakon silnih kiša proteklih tjedana i kakav put zateći na ovom području... Kawasaki ZR1200s i nije sretan odabir za šumske puteve. Nije na ove puteve niti pametno ići sam. Područja su to i bez GPS signala. No nemam drugi izbor. Odlučio sam: Ajmo gore „u planine” Luky, Lukiću znatiželjni Marijane.

Solidan makadam
... pozitivno me tada iznenadilo što je makadam (stara šumska cesta) bio solidno vozan, djelomično blatan, ali vozan, bez nezgodnih krivina te dugih preopasnih uspona. Prve fotke klikam uz ogradu lovačkog doma gdje sam zamišljao riku betonskog jelena koji se bunio protiv buke motora u svom mirnom okolišu. Neke od samo jednom jestivih gljiva nudile su objektivu svoje oblike i boje. Nakon kilometar, dva sreo sam šumske radnike te provjerio točnost svoga kretanja prema ruševinama staroga grada. Ispratili su me upitnim i čudnim pogledima uz iskreno: Sretno ti! Ima tu još nekih tvojih kolega motorista. Kasnije sam uočio te kolege i slušao parajuće zvukove njihovih „enduraca”.
Njihovi su jahači vidljivim putevima i izvan njih oponašali umijeća skokova divokoza. Uživajući u šumskoj vegetaciji i njenoj hladovini stigao sam pozornom vožnjom prateći uočljive markacije do proplanka na svega sto metara od Jelengrada.

Uspio sam!
Vadim fotić iz kofera motora i koračam u povijest. Za početak malo kartografije područja lokacije Jelengrada i ponuđenog teksta o povijesti starog vlastelinstva zabilježenoga sa uredno postavljenih oglasnih ploča. Šuma je Južna Garjavica pokraj sela Katoličko Selišće. Treba istaknuti kako su uz Jelengrad nedaleko smješteni Garić grad i Košutgrad. Bili su nekada međusobno povezani.

*Jelengrad, srednjovjekovna utvrda na Moslavačkoj gori. Prvi se put spominje 1460. kao utvrda Zarwasko (madž. szarvas: jelen) u darovnici Jurja Čupora Moslavečkoga pavlinskomu samostanu u Gariću. Gospodari Jelengrada bili su obitelj Čupor Moslavečki (do 1492), Toma Bakač (1493–1521) i obitelj Erdődy (1521–45). Od 1545. Do 1606. pod osmanskom su vlašću; poslije je napušten.
**Stari grad Jelengrad nalazi se na jugozapadnim obroncima Moslavačke gore, oko 30 km sjeveroistočno od Popovače. Smješten je s desne strane Jelenskog potoka.
... moguće vrijeme gradnje burga je i druga polovica 13. st. nakon provale Mongola u ove krajeve. Proteže se na području regionalnog parka prirode duguljasto u smjeru istok-zapad na oko 300 m/nv. Burg je dugačak oko 65 m, a širok oko 13 – 15 m (vanjske dimenzije) dok su unutarnje dimenzije nešto manje (dužina oko 60 m i širina oko 8.5 m do oko 13.6 m). Strmo ispod njega nalazi se obrambeni opkop.

Obrambena kula i zidine
Na platou su pravokutna obrambena kula i dijelovi obrambenih zidina. Kako sam pronašao, zadnja arheološka ispitivanja zabilježena su 2012/13. godine, a dodatni potrebni radovi i 2021. **Pronađeni su ulomci kasnosrednjovjekovnih keramičkih posuda (lonci različitih veličina, poklopci, zdjele, čaše, vrčevi te pećnjaci), a na jednoj poziciji i topovske kugle.
... obilazak je ugodan, Sunce mazi, a blagi vjetar miluje lice. U jednom kutu burga iskorištavam sadržaj ponešene limenke piva do zadnje kapi. Žeđ ugašena! Objektivom lovim kadrove. Uvijek na ovakvim lokalitetima razmišljam o životu vojnika i naroda u doba intenzivna života u njima. Gušteri bježe unutar šupljina kamenih zidina nezadovoljni mojim uznemiravanjem. Kako je danas ovdje? Što se događa kada mir okoline ne remete traktori, motorne pile i mi motoristi, quadisti, planinari? Treba spomenuti nedavna događanja u spomenutom Katoličkom Selištu. Jelengrad Renaissance je jedinstveni festival elektronske glazbe koji se održava ovom selu podno zidina Jelengrada. Glazba ovdje spaja moderni elektronski zvuk s prikazom srednjovjekovnog života. Događaj organizira istoimena udruga, a tematski je usmjeren na ples, glazbu i atmosferu koja “razbija čaroliju strašnog zmaja” i slavi srednji vijek.

Legenda o banu vukodlaku
*** Usnuo jedne noći Bjelin ban, gospodar Jelengrada, čudan san. U magli je vidio neku spodobu koja mu se približila i izgovorila samo jednu rečenicu: “Ti ćeš postati kralj!” Kada se probudio, povjeri svojoj ženi što je sanjao. Na to mu ona kroz smijeh odgovori: “Kani se takvog sna, a poglavito misli.” Međutim, bana Bjelina poče taj san sve više proganjati i obuzimati misao da bi on ipak mogao postati kralj. To mu je sigurno “suđeno”, ali se i sam mora potruditi za ostvarenje sna. Počeo je kovati urotu protiv svoga kralja kojemu je do tada vjerno služio. Nagovarao je svoje susjede plemiće da zajednički svrgnu kralja, a kada njega postave na kraljevsko prijestolje, on će ih bogato nadariti. Neki su se i odazvali njegovu pozivu te počeše kovati urotu. No, jedne noći čuje on svoju ženu kako u snu govori da Bog oprašta svim grešnicima, svake vrste, samo ne izdajicama. On je probudi i upita što je sanjala? I ona mu ispriča svoj strašan san: “Vidjela sam tvoju dušu, dragi mužu i bane, kako se nalazi pred sudom Božjim. A okolo sami vragovi koji zatražiše od Svevišnjega tvoju dušu jer ti njima pripadaš. I tada si me ti probudio.”

Zamisli se ban Bjelin nad tim snom svoje žene shvativši grijeh svoje izdaje. Povuče se u obližnji samostan otaca pavlina, ali njegova duša više nije imala mira. Pobjegao je iz samostana i nastanio se u najgušćoj šumi i divljini Moslavačke gore. Tu je živio godinama poput divlje zvijeri dok ga neki razbojnici nisu ubili. Na njegovo tijelo naišli su pastiri i pokopali ga, ali ban ni nakon smrti nije imao mira. Lutao je planinom kao vukodlak i zavijao je od ponoći do zore. I tako je to dugo trajalo, sve dok ga vrazi ne odvedoše u pakao. Ulomak je iz knjige: Legende puka hrvatskog, Tomislav Đurić

To bi bilo to, nadam se kako Vam je bilo zanimljivo. Hvala na čitanju. Proučite ponuđene izvore, a posebno iscrpan je označen sa dvije zvjezdice.
Izvori:
*https://www.enciklopedija.hr/clanak/jelengrad
**https://darkoantolkovic.wordpress.com/2015/03/30/jelengrad-i-kosutgrad-dva-moslavacka-stara-grada/
***https://www.selo.hr/ban-vukodlak-s-jelengrada/

Provozao se, fotkao i tipkao - Marijan Lukić Luky