PIŠE: Pakrački List

23. studenog 2016

1113

U cijelosti objavljujemo reagiranje ratnog zapovjedništva u miru 76. samostalnog bataljuna Pakrac na intervju u  Pakračkom listu br. 523:

U navedenom broju Pakračkog lista na stranici br.3 u tekstu pod naslovom Ratni suveniri, objavili ste netočne informacije, citat: „Jura, jedan od legendarnih zapovjednika 76. Bataljuna,“. Navedena informacija nije točna jer „Jura“, misleći na Željka Špelića, nikada nije bio zapovjednik 76. Samostalnog bataljuna Pakrac, niti je bio u zapovjedništvu 76. Bataljuna,  kao što nije bio pripadnik nijedne od šest borbenih satnija. Imenovani „Juara“ Željko Špelić nije sudjelovao niti u jednoj akciji u sastavu 76.Samostalnog bataljuna tijekom Domovinskog rata.

Prema našim saznanjima nakon razvojačenja 76.Samostalnog bataljuna u sastav istoga pridodane su tehničke službe koje su tijekom rata bile stacionirane u Obriježi, te pretpostavljamo da je status pripadnika 76.samostalnog bataljuna tada i na takav način ostvario i  „Jura“ Željko Špelić koji se često predstavlja i kao: zamjenik zapovjednika Stjepana Širca, pomoćnik povjerenika Vlade RH Vladimira Delača za obranu,  te kao koordinator obrane Pakraca.

Kako navodite dalje u istome tekstu da vam je stalo do digniteta Domovinskog rata, a time pretpostavljamo i istine o njemu, predlažemo da objavite podatke o zapovjedništvu ZNG-a Pakrac i zapovjedništvu 76. Samostalnog bataljuna koje Vam dostavljamo kako više ne bi dolazilo do sličnih pogrešaka:

Stipa Širac u drugoj polovini kolovozu  poziva sve dragovoljce iz Prekopakre u Češki dom, te ustrojava Samostalnu satniju  ZNG-a koju čine tri voda:

I. vod. Zapovjednik Marijan Žunčić, vod čine branitelji iz Lipika

II.  vod. Zapovjednik Marko Martineli, vod čine branitelju iz južnog, zapadnog i centralnog dijela Prekopakre

III. vod. Zapovjednik Ivica Bogović, vod čine branitelji iz sjevernog dijela Prekopakre te iz Matkovca i Krndije

IV. vod. Zapovjednik Božidar Lujanac, vod čine branitelji iz Badljevine

V. vod. Zapovijednik Slavko Gamauf, vod čine branitelji iz Pakračke Poljane

   I tehnička grupa za izgradnju okopnjaka u Prekopakri (Matkovcu)

Odlukom Ministra obrane RH od 28.10.1991.godine i formalno je osnovan 76.samostalni bataljun HV Pakrac.

Za zapovjednika bataljuna imenovan je Stjepan Klasnić.

Za zamjenika zapovjednika bataljuna Marijan Kulhavi-Foka ( do pogibije 29.12.1991.godine), nakon njega Drago Skalnik-Brzi (do 10.04.1992. godine, do prelaska u Domobranstvo), nakon njega Josip Huška-Gonzo.

I. satnija branitelja iz Lipika, zapovjednik Marijan Žunčić,Zdravko Mance, Berislav Ivošević, Ibrahim Abushaala- „Gadafi“,  Blaž Skender

II. satnija branitelj iz Prekopakre, zapovjednik Drago Skalnik-Brzi, a od 29.12.1991.godine zapovjednik je Zdenko Skalnik

III. satnija branitelja iz Prekopakre, zapovjednik Stipe Hodak (do ranjavanja 28.12.1991.godine), nakon njega Fričer Antun-Tukša

IV. satnija branitelja iz Badljevine, zapovjednik Marijan Čapek

V. satnija branitelja iz P. Poljane, zapovjednik Slavko Gamauf

VI. satnija branitelja iz Prekopakre, (prateća–topnička satnija) zapovjednik Josip Huška-Gonzo,( do 01.06.1992.godine), nakon njega Miroslav Kurić 

Bataljun je sastavljen od mjesnih dragovoljaca dotadašnjeg ZNG-a.  Satnije 76. samostalnog bataljuna na terenu svakodnevno vrše borbena djelovanja potpuno samostalno uz međusobnu koordinaciju i suradnju sa pripadnicima Policije u Pakracu.

Ograđujemo se od aktivnosti „Jure“ Željka Štelića koji dovodi u Pakrac pripadnike neprijateljskih postrojbi iz Domovinskog rata, te ih vodi po stratištima Hrvatskih branitelja. Sigurni smo da to obitelji poginulih ne bi odobrile i najoštrije osuđujemo takove postupke. Četnici iz BIH palili su i ubijali po Hrvatskoj i nije im mjesto u njoj. Smatramo kako svojim postupcima ruši ugled svih branitelja Pakraca, a bilo ih je iz cijele Hrvatske, na što nema pravo.

Poštovani uredniče, imajući u vidu vaše dugogodišnje iskustvo doista nas iznenađuje Vaša neinformiranost, o 76. Samostalnom bataljunu Pakrac pišete već desetke godina, te nam je neshvatljivo da nemate informacije o domicilnoj postrojbi, osim ako cilj ovih napisa nema neku drugu zakulisnu političku  pozadinu ili unošenje nemira među braniteljsku populaciju.

ČLANOVI RATNOG ZAPOVJEDNIŠTVA 76.SAMOSTALNOG BATALJUNA U MIRU

Stipe Hodak

Drago Skalnik-Brzi

Antun Fričer-Tukša

Josip Huška-Gonzo

Blaž Skender

PIŠE: Pakrački List

23. studenog 2016

956

U cijelosti prenosimo reagiranje Miroslava Ivančića na intervju objavljenom u Pakračkom listu 18. studenog:

Poštovani,

U vašem Listu od 18.11.2016. godine, objavljen je intervju na strani 8. 9. i 18. , sa „jednim od legendarnih zapovjednika“ kako je ga je nazvao urednik u „Kronici od lista do lista“ strana 3., te navodnog predsjednika odbora za branitelje SDP-a, a u istim je iznijet niz neistina i uvrjedljivog sadržaja, te molim da sukladno članku 40. stavak 1. i članku 41. stavak 1.  Zakona o medijima („NN“ br. 81/13), na stranici br. 8, slijedećeg broja vašeg lista objavite ovaj tekst.

Pod moralnom i materijalnom odgovornošću izjavljujem da kao pripadnik Zbora narodne garde (ZNG-a), Hrvatske Vojske (HV-a) i Hrvatske policije, nikada nisam napustio borbeni položaj, nikada nisam svoje obveze u obrani Republike Hrvatske izvršavao daleko od borbenog položaja u raznim zapovjedništvima, a noći provodio u hotelima (iako sam mogao jer sam završio školovanje u Časničkoj školi Zrinski-Frankopan), da nikada nisam krivotvorio vrijeme sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, da nikada nisam švercao oružjem, da nikada nisam krao namještaj iz tuđih kuća. Svojim ratnim putem se ponosim i mogu ga potvrditi svi moji zapovjednici. Kao Hrvatski branitelj prošao sam veliki broj ratišta i nisam čitavo vrijeme rata bio na Pakračkom bojištu zbog objektivnih okolnosti (jedan od razloga je i prijatelj „legendarnog zapovjednika“ bivši vojni ataše SFRJ u Argentini).

Sa osobama koje su u navedenom intervju prikazane u negativnom kontekstu možda se nekada neću u svemu složiti, ali većinu domoljubnih aktivnosti u Gradu Pakracu a navesti ću samo dio: obilježavanje početka Domovinskog rata u RH, Križni put Grada Pakraca, Susreti prijatelja, sjećanje na prvu žrtvu srbo-četničke agresije na području Zapadne Slavonije, Memorijalni turnir „Vlado Laučan“, evakuacija bolesnika iz Pakračke bolnice, humanitarni koncerti za bolesnu djecu Hrvatskih branitelja i dječji odjel Pakračke bolnice, prikupljanje sredstava za obranu Pakračkih i Lipičkih branitelja, potpora Tomislavu Merčepu, organizacija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara,  kićenje ulica zastavama i još niz drugih aktivnosti, potaknule su i većim djelo provele osobe i udruge koje oni vode, a koje su u intervju prikazane u negativnom kontekstu. I napad na Župana Požeško-slavonske županije, generala Hrvatske vojske,  gospodina Alojza Tomaševića očigledno je izazvan njegovim čestim spominjanjem Hrvatske i domoljublja. Iz istoga možemo zaključiti da „ekipi“ koju okuplja Dokumenta i slični, ozbiljno smeta sve što je Hrvatsko i što želi sačuvati hrvatski identitet. Dolaskom na čelno mjesto Ministra hrvatskih branitelja gospodina Tome Medveda, očigledno su shvatili da im prolazi vrijeme. 

Iz intervjua i uvodnika dade se naslutiti ozbiljno likovanje zbog navodnog sukoba u Koordinaciji braniteljskih udruga Pakraca i Lipika. Jedini koji izaziva sukob je „kukavičje jaje“ koje pokušava iskoristiti Koordinaciju i branitelje za političke probitke. Tako je bio slučaj sa Veteranskim centrom kada se polagao kamen temeljac i otvarao centar samo za izbore i u svrhu promidžbe političke opcije koja podržava i Dokumentu, ali i razne nevladine organizacije iz „regiona“. Otvaranje veteranskog centra podržavam, ali nikada neću prihvatiti da branitelje iskorištava jedna politička opcija, posebno ona koja nikada nije pokazala da doista drži do braniteljske populacije.

U bivšoj državi velik broj članova moje obitelji, pa i sama moja obitelj, bili su obilježeni kao nepodobni, kao neprijatelji sistema, neki su zbog toga izgubili i glavu. Tada se radilo po sistemu „uništi nečiji ugled pa likvidiraj“. Ovo što mi se sada događa, ne znam zašto, ali čini mi se jako poznatim.  

Na kraju, ne čudim se „legendarnom zapovjedniku“ možda ga proganjaju „aveti prošlosti“, ali čudi me Pakrački list (urednik pisanog izdanja), koga još uvijek izdašno financiraju građani Grada Pakraca, da se na ovakav neprofesionalni način opredijelio pred  lokalne izbore koji slijede.

Iako sam predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, dopredsjednik Zajednice udruga policije branitelja Domovinskog rata RH, dopredsjednik Gradskog vijeća, predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a, te član ŽEV-a,  ovo priopćenje dajem kao privatna osoba.

S poštovanjem,  Miroslav Ivančić

PIŠE: Pakrački List

23. studenog 2016

981

Prenosimo reagiranje Miroslava Vaceka u cijelosti na intervju objavljenog u Pakračkom listu:  

Reagiranje na navode u tekstovima objavljenih u Pakračkom listu br.523 od 18.studenog 2016. godine

 Poštovani uredniče,kao uvod u intervju sa Željkom Špelićem,objavljenog u Pakračkom listu, broj i datum gornji , kojega ste kako sam shvatio vi inicirali ,u tekstu pod naslovom- Ratni suveniri -,kao razloge zbog čega ste stali uobranu navedenog gospodina, naveli nekoliko stvari ,te isto zaključili jednim za vas obvezujućim pitanjem,citat "Tko če te zapovjednike braniti,ako neče njihovi nekadašnji vojnici".Vjerovatno nesvjesno ,time ste otkrili pozadinu i namjeru ovih tendencioznih članaka,koja je izričito političke prirode,jer koliko znam vi niste sudjeloveli u Domovinskom ratu,i o legendama koji su branili Pakrac  i Lipik slušali ste od vama prihvatljivih izvora ,ne uzimajuči u obzir da ono što oni govore možebitno nije istina,a sebe u ovom slučaju vjerovatno stavili u položaj vojnika političke opcije koji brani svog svog  istomišljenika,a time upravo doveli u pitanje i ugrozili sve one plemenite razloge koje ste naveli u rečenom tekstu.

U tekstu intervjua sa Željkom Špelićem pod naslovom- Samo ne želim da nam se ponovo dogodi rat-,koji ustvari lići na pokušaj dobro izrežirane predstave sa jednim ciljem ,predizborne diskreditacije  političkih neistomišljenika ,napisano je niz neistinitih navoda,ali narodna kaže "svako zlo za neko dobro",pa tako i ovo zlo ima svoje dobro jer je ujedinilo istinske branitelje u promicanju istine o Domovinskom ratu te žrtvi koju su branitelji podnjeli u obrani Pakraca i Lipika ,koji su me zaustavljali na ulici i zvali telefonom iz gradova bivše PU Bjelovar. Nadam se da je uredniku a i vama g.Špelić poznata činjenica da su Pakrac branili i policajci iz Zagreba, Bjelovara, Virovitice, Koprivnice, Đurđevca, Grubišnog Polja, Čazme i drugih gradova  i mjesta lijepe naše,koji su i prvi reagirali na članke na portalima objavljenih u susjednim zemljama ,koji su ,g. Špelić pisali o vašim aktivnostima na izgradnji tolerancije i pomirenja pod patronatom Documente,i to na naćin da ste kao časnik Hrvatske vojske i predsjednik udruge  Časnički zbor Pakrac Lipik, bez ikakvog znanja nadležnih državnih tjela po Pakracu  Lipiku i okolnim mjestima vodili pripadnike neprijateljske vojske ,upoznavajuči ih sa  akcijama , događajima i pojedinostima istih. Zbog uznemirenosti i velikog broja poziva na, kordinaciji udruga iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika , i sam zabrinut tražio sam objašnjenje tog događaja ,jer mislim da je kordinacija jedino mjesto gdje  takve stvari moramo raspraviti  ,bez obzira što vas ja u ti vašim aktivnostima nikako ne mogu podržati.,i što sam zbog tog vašeg postupka bio veoma ljut. Indikativna je ćinjenica da danas kad istinski branitelji sa strepnjom slušaju i gledaju uhičenja Hrvatskih branitelja  u BiH  na osnovi nekakvih upitnih dokaza,pregledavaju po portalima spiskove navodnih osoba protiv kojih su pokrenuti nekakvi kazneni postupci za ratni zločin pred sudovima u BiH i Srbiji.vi g. Špelić kao  "legendarni "zapovjednik vojne postrojbe koja je krvarila u borbama za Lipik i Pakrac,slobodno kao turista putujete po susjednim zemljama iz kojih su dolazile neprijateljske postrojbe,i u kojima žive pripadnici istih, koji su ubijali branitelje ,naše sugrađane i razarali naše gradove. Sa istim tim osobama vi održavate okrugle stolove i tribine, prepričavate i analiziraze operacije i akcije ,i to sve pod pokroviteljstvom nekih organizacija sa velikim upitnim namjerama prema RH . Danas kad Vlada Republike Hrvatske i naši ministri ulažu ogromne napore da iznađu naćin da zaštite branitelje od tog politićki motiviranog progona i napada na sve što nosi predznak Hrvatsko,vi i dalje pod patronatom tih "čudnih" udruga organizirate susrete,kako ste rekli  sada negdje u srednjoj Bosni ,uzdižući sebe kao moralnu vertikalu izgrađenu na lažima, a mene prozivate kao čudorednog policajca koji određuje što je ispravno,moralno,etično ili domoljubno, stvarno je za mene ponižavajuče.Uvažavajući činjenicu da sam samo čovjek koji je kada su u pitanju naše svetinje,mislim na Hrvatsku, Domovinski rat i Hrvatske branitelje ,možda subjektivan jer tu nemam alternative ,potruditi ču se da o tome meritoran stav donesu službe koje se bave pitanjima sigurnosti RH. Da sve to radite zbog pronalaska nestalih osoba ,jer institucije ne rade svoj posao,ili da spriječite novi rat je otrcana farsa.. Mi i danas intenzivno i marljivo radimo na prikupljanju svih informacija o osobama koje još uvjek tražimo,koje dostavljamo nadležnim ovlaštenim službama i institucijama, koje te informacije selektiraju , provjeravaju i poduzimaju sve zakonom utvrđene radnje, pa vas i ovim putem pozivam da sva ta saznanja prikupljena u razgovorima sa pripadnicima neprijateljske vojske dostavite tim službama , ako ih uopće posjedujete. Kao predsjednik udruge i član kordinacije u više navrata se nisam mogao složiti sa vašim stavovima, a aupravo ste vi g. Špelić bili pojedinac koji nije podržao  veliki broj odluka  koje su donjeli ostali članovi  kordinacije. Kad ste rekli ,citat "Oni su protiv svega.I protiv veteranskog centra i protiv svega" ,vjerovatno ste mislili na onu farsu koja se događala oko tog dobrog  projekta kojeg su podržale sve braniteljske udruge Pakraca i Lipika,kojom prilikom je za potrebe   političke promiđbe pojedinaca iz vaše političke opcije   Dom , dva puta otvaran,a cijela braniteljska populacija vučena za nos i pravljena budalama.Znam da vam je poznato da sam odlukom Ministra Hrvatskih branitelja imenovan u Upravno vječe Doma hrvatskih branitelja i sa ostalim članovima ,upravom, Doma,   te stručnim službama Ministarstva Hrvatskih branitelja učestvujem u radu na tom pilot projektu ,vodeči računa da isti bude  u potpunosti u funkcij branitelja i članova njihovih obitelji ,o čemo obavjesti možete dobiti u Ministarstvu Hrvatskih branitelja,koje je transparentno otvoreno za sve prjedloge i sugestije s ciljem poboljšanja ili unapređenja  budučeg funkcioniranja Doma. Izuzetno sam ponosan što sam kao pripadnik MUP-a imao veliku čast i  sreču da u tim sudbonosno teškim povjesnim trenutcima za Hrvatsku ,upoznam male,skromne ali veličanstvene ljude  koji su, ustrajno, uporno i odlučno  uz velike žrtve i odricanja na borbenim položajima u Pakracu cijelom svjetu pokazali kako se voli svoja zemlja ,isti ti ljudi dali su mi povjerenje da ih vodim kao  jedan od zapovjednika ,  pritom obavljajuči i druge odgovorne dužnosti i zadače   Umirovljen sam u visokom policijskom zvanju, jer  ustrojbeno  MUP-a nema činove, a kao HRVI  uredbom Ministra  prevođenjem preveden u odgovarajuči visoki vojni čin. Degutantna je laž da sam se negdje predstavljao kao pripadnik Hrvatske vojske, jer ne znam zbog čega bih to učinio ,a kako sam i naprijed naveo i sada sam izuzetno ponosan što sam svoj grad  i Hrvatsku branio kao policajac. Velika uvreda   za mene je što ste  rekli  g. Špelić da nikad nisam bio hrvatski vojnik , te vas podsječam  da smo u tim pogibeljno teškim  trenutcima svi bili  Hrvatski vojnici bez obzira na oznake na odori . Policajci su na ratištima širom lijepe naše zajedno krvarili sa pripadnicima svih postrojbi koji su branili Hrvatsku, a poznavao sam legendu, Hrvatskog branitelja, koji je u obrani Hrvatske položio svoj život odjeven u obićnu trenirku.Isto tako vas podsječam jer znam da vam je dobro poznata činjenica da iz redova pripadnika MUP-a ima veliki broj visokih časnika koji su ćinove dobili temeljem zakonskih odredbi ,časno služeći svojoj zemlji. Izuzetno sam ponosan na svoj ratni put i nakon ovih vaših napada o njemu če  progovoriti  moji suborci , i moji nadređeni,u to vrijeme visoki dužnosnici MUP-a čije sam zapovjedi  predano i marljivo izvršavao, i koji su "odgovorni" za ovo što sam ja danas,  a naši sugrađani  dobiju informaciju i urednik ovog lista odgovor na svoje pitanje " gdje si bio 91 godine" .I na kraju moram reči da mi je iskreno žao što smo prisiljeni da na ovakav način ,kroz javne medije, dostojanstvo i ponos istinskih branitelja bacamo na ulicu, jer  istina je da je mala "šačica " ljudi okupljenih  u postrojbi ZNG-a,,i policajaca PP Pakrac,organizirala obranu Pakraca i Lipika,te bila oslonac svim postrojbama HV-a, MUP-a i HOS-a, koje su Hrvatsku branile u Pakracu  i Lipiku ,i bez posebnih vojnih vještina i vojne izobrazbe preko noči u užasima razaranja i pogibelji stasali u ratnike i stratege koji su Pakracu donjele epitet neosvojivog grada,izgrađenog na krvi naših poginulih suboraca. I danas se   preživjeli od te šaćice ljudi ,mada bolesni i izmrcvareni od teških ranjavanja ,kroz braniteljske udruge i druga tjela zakonodavne i izvršne vlasti bore za napredak Pakraca i Lipika i boljitak svih građana,a ja osobno sretan sam kad vidim da je postignut i mali pomak u tom smjeru ,pa makar se radilo samo o zasađenom drvoredu.

S poštovanjem!

Miroslav Vacek

PIŠE: Pakrački List

23. studenog 2016

1069

Željko Špelić je umirovljeni časnik Hrvatske vojske, predsjednik Udruge časnički zbor Pakrac-Lipik. U vrijeme rata je bio jedan od čelnih ljudi 76. pakračkog bataljuna, angažiran u obrani Hrvatske od prvih dana. Posljednja dva mjeseca izložen je na Facebooku svakodnevnim uvredljivim napadima dijela nekadašnjih suboraca, a nedavno je i službeno napadnut na skupštini Udruge UHBOL PTSP. Što je razlog tome pitali smo ga u ovom razgovoru ostavši i sami pomalo zatečeni žestinom njegove reakcije. 

Skoro dva mjeseca na Facebooku Vas napadaju da ste nedavno „vodali četnike po županiji“. Od subote 5. studenog i održavanja skupštine UHBOL PTSP Pakrac-Lipik je to postalo i službeno, a da nama, a vjerojatno i mnogima drugima, nije poznato što se i kada točno događalo. Možete li nam to pojasniti?

Ovo je prvi put da me za cijelo to vrijeme netko pita što se točno dogodilo.  Već duži niz godina surađujem s Centrom za nenasilnu akciju. To je mirovna organizacija iz Sarajeva koja je u mreži međunarodnih organizacija za promicanje mira. Ideje te organizacije i krajnji cilj je da uradimo sve moguće da nam se ponovo ne dogodi rat. Članovi te organizacije su sve ljudi koji imaju iskustva rata, ne ono izdaleka nego s prve linije bojišnice i uglavnom su invalidi, dakle kompetentni da prenose na druge ljude razloge zbog čega nam se ne bi trebao dogoditi novi rat jer znamo da rat ništa ne rješava već sve probleme zbog kojih rat započinje se rješavaju pregovorima i dogovorima. Ideja mi se svidjela iz više razloga: prvo je to što se promovira mir da se ne ponovi rat i da se on ne bi dogodio ni mojoj niti bilo čijoj  djeci. Drugi moj cilj je bio prikupljanje podataka o našim nestalima tijekom rata. Kroz ovu mirovnu organizaciju sam u kontaktu s ljudima s raznih strana i koristim ih za prikupljanje podataka. Blizu smo tog da dođem u kontakt s ljudima koji su bili na našem ratištu samo s druge strane i želio bih na tu temu razgovarati s tim ljudima. Konkretno, na jednoj konferenciji  u Skopju mi je prišao predsjednik jedne od srbijanskih boračkih organizacija ljudi koji su sudjelovali na ratištima u Hrvatskoj, on konkretno kod Osijeka i preko njega znam da i kod njih ima inicijative za prikupljanje takvih podataka. I oni imaju nestalih i želja im je da razmijenimo te podatke. To mi se čini korektno i interesantno jer to nikoga ništa ne košta. Naglašavam, ja tamo nisam niti predstavnik države, niti udruge, nego nastupam isključivo kao Željko Špelić, privatna osoba, pri čemu uvijek i s ponosom ističem da sam časnik hrvatske vojske, da sam aktivno sudjelovao u oslobodilačkom Domovinskom ratu, i da sam predsjednik Udruge Hrvatskog časničkog zbora Pakrac-Lipik. U tim aktivnostima bio sam u Brčkom, Zavidovićima, Konjicu, Bosanskom Novom, došao sam do nekih Prijedorčana koji su bili blizu našeg ratišta. Ti kontakti su potrebni da se uspostavi povjerenje i razmjene informacije. Možda urodi plodom jer smo svi svjesni da su s protokom vremena šanse sve manje.

I kako dolazi do posjete Pakracu?

U sklopu tih aktivnosti osmišljen je i  program obilaska Pakraca predstavnika veterana pet vojski: vojske Jugoslavije, vojske Republike Srpske, armije Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske. Meni je bio cilj da dođu vojni veterani iz Srbije i Bosne da vide da mi ovdje ne jedemo malu djecu već da ovdje žive sasvim normalni ljudi i naravno da vide posljedice rata na području Pakraca. Izradio sam prijedlog programa koji su oni prihvatili. S obzirom da je trebalo doći više od 35 osoba koje imaju i posebne zdravstvene potrebe, bili su smješteni u Daruvaru u hotelu. Odmah nakon prve večere po dolasku, kada smo ih upoznavali s programom pridružio nam se i daruvarski gradonačelnik Dalibor Rohlik i predstavnici daruvarske HVIDR-e.

Kada je to bilo?

Sporni obilazak bojišnice

Osmog rujna. Iz Pakraca sam još pozvao i odazvali su se Stipan Grgić i Marijan Čapek. Prema tada dogovorenom programu sljedeće smo jutro obišli nekadašnju pakračku bojišnicu. Nakon polaganja zajedničkog vijenca u parku na spomen obilježju poginulim daruvarskim braniteljima na kojem je pisalo da predstavnici svih vojski odaju počast žrtvama, obišli smo Spomen sobu Domovinskog rata i pogledali kratki film Daruvar u Domovinskom ratu. To je  ono najvažnije: mi odajemo počast žrtvama, nikoga ne osuđujemo, nikome ne praštamo i nitko se nikome ne ispričava. Obilazak je obavljen iznajmljenim autobusom jer su oni u Daruvar došli svojim automobilima iz svojih mjesta stanovanja.

Nakon toga, uz moje vodstvo, krenuli smo prema Pakracu: pored interesantnih točaka nekadašnje bojišnice uz moje objašnjavanje i dopunjavanje od strane Grgića i Čapeka, događaja najprije u Doljanima, vojarna Polom, Kip, Omanovac, potom Gornja Obrijež, Batinjani, Matkovac, sva naša poznata stratišta. Nakon toga spuštamo se u grad, preko Pilane i Kusonja do Bučja gdje smo kod bivšeg logora prvi put stali i gdje sam pojasnio što je tu bilo. Minutom šutnje smo odali počast žrtvama uz molitvu, svatko na svoj način.Vraćali smo se pored Rakovog potoka, gdje smo također odali počast stradalima i kapele u Kusonjama, te se zaustavili pred policijskom postajom Pakrac, gdje je počeo Domovinski rat. Tu je Stipan Grgić, sudionik tih događanja iz 1991. godine, objasnio početak rata u Hrvatskoj. Nakon toga smo obišli pakrački muzej vojne povijesti i otišli na Omanovac na ručak. Vraćajući se s Omanovca objasnili smo događanja vezana uz pakračku bolnicu, lipički park, ergele, sve bez zaustavljanja, samo uz usporavanje i objašnjavanje i iznenadilo me je koliko su ti ljudi upućeni u problem ergele i konja. Kroz Dobrovac, Kukunjevac, Antunovac i Marino Selo smo stigli u bivši motel na ribnjake gdje sam rekao da je tu bila smještena jedna naša postrojba čija dva pripadnika su počinila ratni zločin za koji su osuđeni i na odsluženju su zatvorske kazne što sam istaknuo kao dobar primjer kako bi svatko trebao rješavati svoje zločine. Na upit jedenog od sudionika „što je sa Pakračkom Poljanom“ odgovorio sam da je sudski postupak u tijeku u kojem je nepravomoćno osuđen Tomislav Merčep, a ja ne mogu taj slučaj komentirati jer ne znam što se tamo dogodilo. Vraćali smo se preko Brekinske, Kapetanovog Polja, Ploština, obje Obriježi uz zaustavljanje i odavanje počasti kod kapelice i kod spomenika Vladi Laučanu te se preko Sirača vratili na večeru u Daruvar. Svi smo bili zadovoljni kako je to dobro prošlo, nitko nas nije ružno niti pogledao i oni su se sljedeći dan vratili svojim kućama. Dva ili tri tjedna kasnije  je krenula priča.

Da li ste tijekom tog posjeta bili obučeni u odore?

Ne nitko. Svi smo imali svoju civilnu odjeću i to je nepisano pravilo. Nitko od nas tamo nije službena osoba.

Je li Vam poznato kakve su reakcije bile u medijima u susjednim državama?

Nešto sam pročitao na internetu i mediji u Bosni i Srbiji su to pozdravili. Konkretno beogradski Nin je o tom susretu objavio veću reportažu u kojoj je i moj iskaz. I Prva srbijanska televizija je napravila kratku reportažu o tome.

Je li je sve bilo korektno?

Koliko sam vidio da.

Tijekom tog druženja je li bilo govora o politici?

Ne, mi na takvim druženjima o politici ne pričamo. Govorimo o svojim iskustvima iz rata. Razgovara se o šteti koju je prouzročio rat, a što se na ovim prostorima i te kako vidi, a to nas motivira na ustrajnost u provedbi ovog programa.  Nemamo dvojbe tko je koga napao. Znam da nisam nikuda išao u rat za razliku od kolege iz Kruševca koji je pričao o svojim iskustvima kada je kao 19-godišnjak bio vrlo ponosni dio kolone tenkova koja je iz Srbije išla u rat u Hrvatsku i  na koju su Beograđani bacali cvijeće. Poslije, kada je vidio kuda ide i što se događa, bilo mu je žao. Zato će danas uraditi sve da se to više nikome ne dogodi. On, osim psihičkih stradavanja u suočavanju s posljedicama, fizički nije stradao, ali mu svejedno ne manjka motiva da se trudi da se taj rat više nikome ne dogodi.

Znaju li se ti ljudi od ranije?

Uglavnom da iz sličnih susreta mada ima stalno novih.

Napadi bez službenog stava koordinacije

Da li je o ta dva dana bilo poslije službenih razgovora na koordinaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac-Lipik?

Na koordinaciji je bio taj prvi napad na mene i Grgića; da vodamo četnike, da smo izdali branitelje, Domovinski rat.

Jesu li bili pojedinačni napadi,  ili je to bio službeni stav koordinacije?

Pojedinačni napadi uvijek od istih pojedinaca: Miroslav Ivančić, Miroslav Vacek, Ivica Mateš-Jovo, Zoran Josipović koji ne žele slušati što se i kako dogodilo. Oni imaju svoju istu priču koju uvijek ponavljaju bez ikakvih argumenata.

Znači o tome se na koordinaciji nije glasovalo?

Ne, to je bilo pod točkom različito.

No, napadi su krenuli, najprije po Facebooku, a odnedavno i sa službenih mjesta, konkretno skupštine Udrugu UHBOL PTSP Pakrac-Lipik?

Ove spomenute ljude razumijem. Oni su uvijek protiv svega. I protiv veteranskog centra i svega. Da je u pitanju napad samo tih ljudi, koji se ponašaju kao neka vrsta ćudoredne policije, jer oni određuju što je ispravno moralno, etično ili domoljubno, a što nije, ja ne bih reagirao što me prozivaju za izdaju, vrijeđanje žrtava rata, vrijeđanje dostojanstva Domovinskog rata, jer to nisu osobe koje meni mogu spočitavati o moralnosti, etičnosti ili domoljublju. A evo zašto: Miroslav Ivančić je među prvima pobjegao iz Pakraca kad je počeo rat, a vratio se kad su bitke prestale, danas se predstavlja za najvećeg domoljuba i branitelja Pakraca. Miroslav Vacek, umirovljeni policajac koji se lažno i bespravno u javnosti predstavlja kao general hrvatske vojske, ne samo da nije časnik već nikada nije bio niti hrvatski vojnik. Ili Ivica Mateš – Jovo, karijerista koji ne bira ni sredstva ni načine da postigne osobne ciljeve. Na ovu reakciju odlučio sam se jer ti ljudi čine institucije. To su vijećnici Gradskog vijeća, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Pakrac, vijećnik županijske skupštine i župan. Tu me jedino razočarao župan koji se ničim izazvan pridružio toj hajci. Bili smo u nekoliko navrata zajedno i nije ga interesiralo što i kako se dogodilo, ali me napada. I sada na obljetnici 76. bataljuna je rekao „da se neki ispričavaju“ aludirajući na mene što su naravno svi nazočni shvatili. Nisam se nikome ispričavao niti vidim zašto bi, niti imam takvu potrebu. Ne znam čemu ti napadi služe.

Vi ste časnik. Časnici su i oni, samo iz drugih vojski. Što su vas pitali?

Nisu časnici svi. Tu je bilo ljudi koji su obnašali vojničke dužnosti do, primjerice, zapovjednika pukovnije HVO iz Bihaća Franje Grgića.  Pitali su me kako smo se uspjeli obraniti.

Je li bio netko s druge strane da Vas u odgovoru dopuni na pitanje kako nas nisu uspjeli okupirati?

Pregovarao sam 1991., danas razgovaram

Nažalost ne. Ova organizacija je do sada došla do Bosanskog Novog mada su meni  interesantni Prijedor i Banja Luka, ali tamo još nismo pronašli osobu koja bi nam bila domaćin  niti možemo naći među bivšim borcima one koji bi o tome govorili. To je posljedica činjenice da su tamo još uvijek na vlasti oni koji su bili na vlasti i 1991. godine. Vjerujem da ćemo s vremenom naći i tamo sugovornika. Bez komunikacije nema ništa. Znam to jer sam s četnicima pregovarao 1991., 1992., i 1993. godine, prvi sam išao na Gavrinicu tri dana nakon Sarajevskog primirja. Na to sam ponosan jer smo upravo tim pregovorima dobili tijela poginulih u akciji Alfa kao i zarobljenike Pakračane i Lipičane iz logora Stara Gradiška. Onda sam pregovarao kao vojnik državni službenik, danas razgovaram kao privatna civilna osoba s ljudima s druge strane. To je bitna razlika.

Da li je o tome stav zauzela domaća časnička udruga?

Ne, zašto bi oni o tome raspravljali? Tamo sam bio kao privatna osoba, a ne ničiji predstavnik, pa ni Časničkog zbora Pakrac-Lipik mada vjerujem da ćemo na sljedećoj sjednici Gradskog odbora Časničkog zbora razgovarati i o tome. Pogotovo nakon skupštine UHBOL PTSP-a. Tražit ću i službeno očitovanje i koordinacije mada ostajem pri svome i neću odustati od potrage za tijelima onih koji se danas vode kao nestali. Nekim roditeljima sam davnih godina obećao da neću odustati od potrage za njihovom djecom. Osim toga, u budućnosti ne bih htio biti član neke buduće udruge roditelja poginulih branitelja, a još manje bih htio tragati za kostima svoje djece po nekim novim stratištima. To ne želim nikome i stoga ću ovu aktivnost, bez obzira na sve, nastaviti.

Mislite li da ta inicijativa može uroditi nekim rezultatom?

Svakako. U situaciji kada se političari svađaju, kada se međusobno oštrimo na rat, uspjeh je kada u svakoj od tih država progovori bar jedan glas i kaže glasno ja sam protiv rata. Uspjeh je tim veći ako je to glas nekoga tko je prošao rat i tko zna što je rat, što on nosi sa sobom u pogledu patnji, razaranja, boli. Meni je besmisleno reagirati na ove napade, na objede koje su usmjereni prema meni jer one objektivno ne stoje. Meni spočitavaju da sam u Marinom Selu okaljao obraz, čast i poštenje hrvatskih branitelja i Domovinskog rata, oni koji tamo nisu bili i oni koji me nisu pitali što sam tamo rekao i što se tamo dogodilo. Ja je nisam ukaljao. Ukaljali su je pojedinci koji su tamo činili zločine i koji su doprinijeli da nas drugi izjednačuju sa zločincima. To se na žalost kod nas dogodilo. To se ne može izbrisati niti sakriti.

Vi i Marijan Čapek ste prije nekoliko godina bili sličnim povodom u Makedoniji. I tada je bilo sličnih reagiranja samo na skupštini Udruge časnički zbor. Kako je to tada završilo i što je to bilo uopće u Makedoniji?

Bilo je to prije pet ili šest godina. Skupu u Makedoniji je prethodio skup u Pakracu. Riječ je o inicijativi za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica zločina u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, takozvani REKOM što je bila inicijativa hrvatske udruge Documenta i Fond za humanitarnu pravdu iz Srbije te Istraživačko-dokumentacioni centar BiH. Da puno ne duljim, riječ je o osnivanju komisije koja bi na području bivše Jugoslavije utvrđivala činjenice ratnih zločina. To je rađeno po primjeru iz Južnoafričke Republike i Argentine gdje se nakon aparheida i građanskog rata na taj način puno postiglo u otkrivanju grobnica masovnih pogubljenja. No prema ovoj inicijativi kod nas bi to bilo podignuto na znatno višu pravosudnu razinu koja je uključivala policiju, državne medije i prevelika ovlašćenja članovima komisije. Sve pakračke udruge su dobile materijale, statut od 30 stranica i obrazloženje od 120 stranica. Dao sam si truda da sve to pročitam. Sumnjam da je to netko drugi u Pakracu napravio. Više predstavnika pakračkih udruga je došlo na taj sastanak u Pakrac. No nakon pauze, u raspravi, sam ostao samo ja pa sam na kraju otišao na još dva sastanka, jedan u Zagrebu i drugi u Stubičkim toplicama i nakon dva mjeseca sam pozvan na sastanak veterana vojske svih država nastalih raspadom Jugoslavije u Skopju na koji je sa mnom išao i Marijan Čapek gdje smo se svi (veterani svih država sa područja bivše Jugoslavije)  usuglasili da nam je to na takav način neprihvatljivo, ali smo se upoznali i uspostavili kontakte. Inicijativa za REKOM je definitivno propala par mjeseci kasnije u Sarajevu, ali su kontakti ostali.

Hoće li na razini Centra za nenasilnu akciju biti još aktivnosti?

Aktivnosti se stalno odvijaju, mada ne znam gdje će biti sljedeće. Predviđeno je negdje u srednjoj Bosni.

Hoćete li ići?

Da.

PIŠE: Pakrački List

22. studenog 2016

949

Već tradicionalno, djelatnici Vlastitog komunalnog pogona Grada Pakraca danas su počeli postavljati božićne jaslice pred pakračkom župnom crkvom u sklopu priprema izgleda grada za nadolazeće blagdane.

Kako nam je rekao Almir Delihodžić, voditelj Vlastitog pogona Grada Pakraca, djelatnici će sutra postaviti i veliku božićnu jelku u parku kod zgrade gradske uprave, a za njeno ukrašavanje i izradu kuglica te ostalih ukrasa zaduženi su naši najmlađi sugrađani, mališani Dječjeg vrtića „Maslačak“. Do kraja tjedna postavit će se i adventski vijenac oko fontane na Trgu dr. Franje Tuđmana kojeg će ukrasiti članice Planinarskog društva „Psunj“ i on će biti  spreman za nedjeljno paljenje prve adventske svijeće.

U tijeku je ukrašavanje ostatka grada kao i postavljanje božićnih lampica koje će i ove godine osvjetljavati centar grada.

PIŠE: Pakrački List

22. studenog 2016

908

Povratak  sezonaca u evidenciju nezaposlenih razlog je povećanog broja nezaposlenih osoba na kraju listopada na pakračkom Zavodu za zapošljavanje.

U odnosu na kraj rujna broj nezaposlenih je porastao za 51 (6,3%) i 31. listopada je iznosio 857. Istovremeno u odnosu na prošlogodišnji isti mjesec broj nezaposlenih je manji za 185 (17,8%) . U listopadu je iz evidencije posao u radnom odnosu  dobilo 43 osobe (lani 60), a još šest su zaposleni drugim poslovnim aktivnostima. Novoprijavljenih u listopadu je 128 (lani 95), a iz evidencije je brisano 28.

Od 43 zaposlene osobe 21 je muškarac i 22 žene, 27 ih je posao dobilo u Pakracu ili Lipiku, a 16 u ostatku Hrvatske. Samo šestero ih je zaposleno na neodređeno vrijeme.

Novčanu naknadu u prosječnom iznosu 1.952,13 kuna je primilo 127 osoba.

Što se tiče prebivališta, u listopadu je na području Grada Lipika bilo 361 nezaposlena osoba (+27 u odnosu na rujan), a u Pakracu 496 (+24).