- PIŠE: Pakrački list
- 713
Piše: Jelena Hihlik
Pakrac kao grad zaista ima sreću što je okružen prekrasnom prirodom čije bogatstvo i ljepotu baš i ne cijenimo dovoljno. Možda smo to više nego ikada osvijestili u doba krize i ograničenog kretanja za vrijeme korone kada je šuma Kalvarija, u neposrednoj blizini grada, postala više nego ikada, odredište brojnih šetača željnih uživanja u ljepotama prirode i svježem zraku. Danas u vrijeme izrazitih vrućina, predstavlja i prekrasan zaklon od visokih ljetnih temperatura . Dok većina bježi na more i bazene, šuma Kalvarija u neposrednoj blizini grada pruža izvor hlada, zelenila i mira kakvog rijetko gdje na moru možete pronaći. Zovu je još i plućima grada, a jeste li se ikada zapitali kada i kako je nastala?
Lujo Šnedorf, 1936. Škola na izletu - Markovac, snimio Josip Svoboda
Šuma Kalvarija smještena je na rubnom jugoistočnom dijelu grada Pakraca i prostire se na površini od 56,55 ha. Kao šuma sa posebnom namjenom umjetno je podignuta odnosno zasađena početkom 20.stoljeća vjerojatno između 1910. i 1920., a u prilog ovoj činjenici govori i starost stabala koja se procjenjuje na oko stotinjak godina. Većinu šumskog sastava Kalvarije čini stablo hrasta i pod rasta lipe i graba. Dugi niz godina bila je bez prave zaštite tako da je nekoliko puta bila i predviđena za rušenje. Nakon Drugog svjetskog rata od rušenja ju je spasio Matija Grabrić dugogodišnji općinski načelnik i bilježnik Općinskog poglavarstva, a posljednja opasnost od rušenja šumi je prijetila neposredno prije početka Domovinskog rata. Simbol Kalvarije po kojem i nosi ime su Tri križa podignuta na uzvišenju iznad grada koja su ovdje postojala i prije sadnje same šume. Križeve je postavio i ovo mjesto uredio pakrački župnik Ivan Dvojak 1802. godine. Ovakva mjesta nastajala su na povišenjima blizu grada obično krajem 18. stoljeća kao posljednje postaje križnog puta na kojem su se ljudi prisjećali Kristove muke i križa. Tradicionalno na Veliki petak ovdje je završavala procesija sa polazištem iz katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Markovac 1935.
Laganom šetnjom od Tri križa put vas vodi do još jednog od omiljenih odredišta i izletišta u ovoj šumi, do Markovca na kojem se nalazi poznati prirodni izvor vode i kapelica posvećena Majci Božjoj Lurdskoj, izgrađena 1808. godine. U pozadini kapelice nekad je stajalo i drveno zvono. Za Markovac kruži legenda kako je ovdje neki slijepi Marko došao na izvor, napio se vode i umio, a nakon toga i progledao. Od tada se izvor upravo po njemu zove Markovac. Izvori vode su kroz povijest bili mitska i sveta mjesta tako da je dugi niz godina Markovac bio mjesto na kojem su ljudi osim uživanja u prirodi tražili blagoslov i ozdravljenje. Djevojke iz obližnje Prekopakre na Cvjetnicu su pješke dolazile do izvora i umivale se u ovoj vodi, a Markovac je bio često i omiljeno izletište pakračkih školaraca. Na Markovcu se obilježavao 12. rujna kao blagdan Imena Marijinog koji je ujedno bio i kram stanovnika tog dijela pakračkih vinograda. Pakrac je okružen morem zelenila koje nekad i ne primjećujemo, a zaista predstavlja izuzetno bogatstvo u ovo vrijeme velikih klimatskih promjena i pokazuje nam kako su i naši prethodnici često imali vrlo vrijedne vizije kojima su unaprijedili izgled i kvalitetu života grada za svoje potomke.
Tri križa
Pogled na Pakrac i šumu Kalvarija, K. Vacek
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 555
Ovih dana započeli su radovi na izgradnji kapele sv. Vida u Pakračkim vinogradima, jedne od četiri kapelice na pakračkom području u vlasništvu katoličke crkve. Kapela će biti identična onoj koja je srušena u Domovinskom ratu, a čiji su ostaci prije dvije godine u potpunosti uklonjeni, doznajemo od pakračkog župnika Joze Zorića.
Riječ je o objektu koji nema nacionalnu kulturnu vrijednost, ali je nezaobilazan dio graditeljskog i povijesnog nasljeđa grada Pakraca te je zaštićeno dobro od lokalnog značenja i kao takav upisan je u Registar Ministarstva kulture i medija na listu dobara od lokalnog značenja, a što je bila inicijativa Povijesnog društva Pakrac - Lipik pokrenuta 2019. godine.
Ostaci kapele prije uklanjanja 2022. godine
Kapela sv. Vida građena je u 18. stoljeću sa stilskim obilježjima baroka, a najveći donator u gradnji bio je grof Julije Janković. Za vrijeme Domovinskog rata kapela je srušena u vremenu kada su mučki ubijeni hrvatski civili od strane srpskog agresora na području Pakračkih vinograda.
„Izrađena je projektna dokumentacija uz ishođenje građevinske dozvole, a za početak gradnje župa je dobila 30 tisuća eura od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Nakon natječaja, najpovoljniji izvođač je bila domaća tvrtka „Arhiz d.o.o“ s cijenom od 77.473,28 eura“, rekao je župnik i zahvalio Gradu Pakracu na izradi natječajne dokumentacije prema Ministarstvu kao i na pomoći u gradnji.
Fotografije: Župa UBDM Pakrac/Muzej Grada Pakraca
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 541
U Muzeju Grada Pakraca sinoć je otvorena izložba Arheologija iz zraka koja je postavljena s ciljem prikazivanja nekih od najzanimljivijih i najatraktivnijih zračnih fotografija arheoloških lokaliteta s područja cijele Hrvatske.
Ravnateljica Muzeja Jelena Hihlik je istaknula kako se ovom izložbom pokušava popularizirati arheologija kao znanost, a posjetiteljima se pruža mogućnost da arheološke lokalitete dožive iz drukčije perspektive. „Posljednjih osam godina, s dolaskom dva arheologa u pakrački muzej došlo je do velikih iskoraka što se tiče same arheologije i arheoloških istraživanja na području našeg grada, a to se najviše vidi na lokalitetu Stari grad Pakrac“, naglasila je ravnateljica Hihlik.
Jedna od autora izložbe „Arheologija iz zraka“, uz Miroslava Vukovića s Odsjeka za arheologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, je Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu koja je objasnila kako su došli na ideju ovakve izložbe, vodeći se snimkom jednog arheološkog lokaliteta. „S obzirom da mi arheolozi u svojoj terenskoj dokumentaciji rutinski snimamo iz zraka prilikom različitih arheoloških istraživanja, zamislili smo izložbu u kojoj ćemo prikazati fotografije koje nemaju toliko arheološku, koliko fotografsku vrijednost, zbog čega su arheološki podaci o lokalitetima svedeni na minimum“, rekla je autorica Balen.
Koordinatorica izložbe Tea Lokner je upoznala posjetitelje s razvojem arheologije unutar muzeja te predstavila dvije fotografije kojima je naš muzej zastupljen na izložbi, Starog grada Pakraca i badljevačkog lokaliteta Zidine, koje je snimio Krešimir Vacek. „Ponosni smo što u pakračkom muzeju zapravo možete vidjeti cijelu Hrvatsku, i to ne samo prirodne ljepote, nego i kulturne znamenitosti koje su najčešće ljudima nedostupne.“
Izložbu su otvorili mali arheolozi koji su jučer kroz radionicu Coolturnog ljeta obišli pakrački lokalitet i upoznali se s poslom arheologa, a ona ostaje otvorena do 6. rujna.
- PIŠE: Pakrački list
- 343
Knjižnica i Muzej Grada Pakraca ove godine su pripremili bogat i raznovrstan program koji će trajati od 1. do 31. srpnja. Posjetioce očekuju razne radionice, filmske projekcije, čitaonice, kvizovi, dječje predstave, putopisna predavanja, istraživanja i još mnogo drugih zanimljivih događanja.
Uz rad i angažman brojnih suradnika i volontera, ovaj uzbudljivi program potpomognut je financijskom podrškom Grada Pakraca, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Požeško-slavonske županije, a u suradnji je i s Osnovnom glazbenom školom Pakrac.
Osim na portalu i Facebook stranici Pakračkog lista, detaljnije informacije i raspored događanja moći ćete pronaći i na Facebook, Instagram te web stranicama knjižnice i muzeja.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1561
Uz nastupe pet gostujućih Kulturno umjetničkih društava iz Šartovca, Kutine, Nove Bukovice, Opatovca i Bekteža te onog domaćinskog iz Prekopakre, jučer je na središnjem gradskom trgu održana 12. Smotra folklora.
Smotra je započela mimohodom ulicama grada kojima je prošetalo stotinjak članova kulturno umjetničkih društava, od Trga bana Josipa Jelačića ulicama Braće Radić i Vlade Laučana do Trga dr. Franje Tuđmana i zatim ulicom Hrvatskih velikana, odnosno gradskom šetnicom natrag na gradski trg, gdje ih je dočekalo mnoštvo Pakračana i njihovih gostiju.
Dubravka Arland, predsjednica KUD-a Seljačka sloga, kratko je pozdravila sudionike smotre, uzvanike i goste i istaknula kako je i ovogodišnji program vrlo bogat i raznolik s obzirom na sudjelovanje Društava iz različitih županija.
Ispred Grada Pakraca obratio se gradski vijećnik Tomislav Novinc, zahvalivši prekopakranskom KUD-u na marljivom radu, na očuvanju narodnih običaja i kulturne baštine našeg kraja, kojeg promiču na brojnim gostovanjima, ali i kroz ovakve aktivnosti kao što je Smotra folkora.
Dožupan Ferdinand Troha je nakon pozdrava istaknuo kako je „lijepo danas biti u Pakracu, vidjeti svu ovu ljepotu narodnih nošnji i uživati u nastupima folkloraša iza čijih nastupa stoji veliki trud i rad. Pakrac ima svoju dušu, a ova Smotra je najbolja uvertira u ljetni ugođaj i događanja u ovom, zapadnom dijelu naše županije“, rekao je Troha.
Tradicionalno, smotru je otvorio domaćin, KUD Seljačka sloga točkama pod nazivom Prekopakro, milo selo moje, Sitno pjeva za lugom djevojka, Skoči kolo, Tanac i Vesela je šokadija, a uslijedili su nastupi gostiju, KUD-a Šartovac - Šartovac, KUD-a Moslavina - Kutina, KUD-a Lipa - Nova Bukovica, KUD-a Hrvatska seljačka sloga - Opatovac te KUD-a Bektež - Bektež.
Manifestaciju su uveličali predstavnici lokalnih udruga i OPG-ova svojim izložbeno-prodajnim sadržajima, a 12. Smotra folklora održana je u sklopu „Pakračkog ljeta 2024.“ u organizaciji KUD-a "Seljačka Sloga" i pod pokroviteljstvom Požeško-slavonske županije, Grada Pakraca i pakračke Turističke zajednice.
- PIŠE: Pakrački list
- 387
Piše: Daniel Grčević
Kabineti čuda bile su kolekcije predmeta bez jasno definiranih kategorija u svome nastanku u renesansnoj Europi. Termin kabinet originalno je opisivao sobu, a ne komad pokućstva pod kojim danas zamišljamo kabinet čuda. Današnjom terminologijom mogli bismo reći da su takvi kabineti sadržavali predmete iz prirode, geologije, etnologije, arheologije, religiozne i povijesne relikvije te umjetnosti. Najpoznatiji i najbolje dokumentirani kabineti pripadali su vladarima i aristokraciji te članovima trgovačke elite, ali i ranim prethodnicima znanstvenika u Europi. Takvi kabineti postat će prve ozbiljne kolekcije predmeta koje su zapravo prethodnica današnjih muzeja. S pravom se može reći da su prvi kabineti čuda uz svoju istraživačku svrhu imali i onu socijalnu kojom se vlasnik dokazivao kao član određene elite.
Nedavno smo došli do saznanja da se upravo u Pakracu u vlasništvu izumitelja Konstantina Haidenegga nalazio kabinet čuda. Godine 1897. Konstantin Haidenegg izumio je signalno alarmni sat koji je za svoje alarmiranje koristio električnu energiju iz baterije. Bio je to uistinu vrijedan izum, patentiran i zaštićen u čak četiri carstva i to: Njemačkom, Britanskom, Austrijskom, Mađarskom te u Švicarskoj konfederaciji. Konstantin Haidenegg odlično je poznavao prilike u Europi, ali i ostatku tadašnjeg svijeta – uz to, bio je i vrsni vinogradar, vlasnik većeg broja vinograda i voćnjaka, a uzgajao je i neke rijetke vrste bilja. Također bavio se i proizvodnjom različitih pripravaka za zaštitu bilja i po svemu sudeći bio je čovjek naprednih svjetonazora i čovjek ispred svog vremena.
Sasvim slučajno došli smo do saznanja kako je Konstantin Haidenegg imao i kabinet čuda. Nekim čudom, putem maila javio nam se jedan gospodin iz Austrije i detaljno nam opisao poznanstvo svog djeda i Konstantina Haidenegga te kabinet čuda o kojem mu je djed pričao. Kabinet čuda u vlasništvu Haidenegga bio je visoki drveni kabinet cilindričnog oblika ispunjen pretincima u kojima su čuvani predmeti. Na svom je vrhu imao veliki globus, vjerojatno kako bi se što bolje moglo iskazati mjesto porijekla svakog od sakupljenih predmeta. Kabinet se nalazio u sredini sobe. Sama soba, odnosno kabinet čuda, bila je tajna i uvijek zaključana. Dobrim prijateljima i znancima te onima koji su doprinijeli sakupljanju predmetu ulaz je bio dopušten. Konstantin je imao i svojevrsni kriterij za predmete sakupljanja tako da su u obzir mogli doći samo oni „čudni i divljenja vrijedni“.
Kako je sama kuća tijekom više od stotinu godina postojanja mijenjala svoj izgled i namjenu, zasada možemo samo pretpostavljati gdje je točno soba bila i kako je izgledala.
Kroz već spomenute mailove saznali smo kako je Konstantin Haidenegg imao prijatelja i suradnika Austrijanca koji je bio zaposlen u tvrtci koja je radila za Britansku južnoafričku kompaniju. Prijatelj je tako radio na području južne Afrike, odnosno države koja će kasnije biti poznata pod imenom Rodezija. Prijatelj je to koji je često nabavljao i donosio ono što je bilo potrebno za kolekciju kabineta čuda. Iz dobivenih informacija možemo barem malo dobiti uvid o kakvom se to materijalu radilo i zašto se taj kabinet zvao kabinet čuda. Svaki predmet je morao biti vezan uz neku legendu, najvjerojatnije legendu lokalnog značaja. Tako se u kabinetu nalazila morska školjka iz dalekog oceana za koju je bila vezana legenda kako može prizvati morske sirene. U kolekciji se nalazio i kamen s Tibeta koji je nosio sreću svome vlasniku, ali i cvijet runolista za koji se vjeruje da će odrediti novoga cara. Predmeti su to koji su se nalazili u pretincima samoga kabineta no u samoj sobi bio je još jedan neizostavan dio koji je sačinjavala jedna velika knjiga. Vjerujemo da je u tu knjigu Konstantin Haidenegg zapisivao sve legende o pojedinačnom predmetu kako bi ih mogao prepričati s pogledam na predmet. Uz kuću se nekad nalazio veliki i lijepi vrt s paunovima te popratnom vrtnom arhitekturom poput velikog sunčanog sata te jezerca. Možemo samo zamišljati našeg izumitelja kako s prijateljima šeće ovim bajkovitim vrtom kako bi ih kasnije uveo u misteriozni svijet kabineta čuda.
Što se sve još nalazilo u kabinetu čuda Konstantina Haidengga za sada možemo samo pretpostavljati. No neki od primjera po Europi kazuju nam da su tu još mogli biti primjerci dvoglavih zmija ili jednookih sisavaca, dakle rijetkih mutacija.
Svakako treba dodati da je Konstantin uz prijatelja koji je radio na području Afrike imao još brojne kontakte diljem svijeta u kasnom 19. stoljeću. Jedan od njih bio je i njegov brat, koji je boravio u Otomanskom carstvu, a dokaz tomu je dopisnica iz 1893. godine koju čuvamo u muzeju. U muzeju čuvamo i dijelove knjižnične i dokumentacijske građe iz vremena Konstantina Haidenegga iz koje možemo zaključiti kako je Haidenegg imao enciklopedijsku literaturu na njemačkom, engleskom, francuskom te hrvatskom jeziku. Dobivao je i dnevne novine iz svih dijelova Europe pa je tako bio upoznat sa svim svjetskim događanjima. Posebno je volio znanost, prirodu i umjetnost. Ono što je u ovoj cijeloj čudnoj priči još čudnije i bajkovitije je da su u postavu budućeg obnovljenog Spahijskog podruma planirani tzv. kabineti doživljaja za koje je inspiracija potekla upravo od kabineta čuda. Još čudnije je da su isplanirani prije nego smo uopće imali informaciju o tome kako se jedan takav kabinet nalazio u Pakracu.