PIŠE: Suzana Bartolić

19 Kolovoz 2026

73

Foto: Autor filma "Jezik na smrt" Dražen Bušić i glavni glumac Boris Svrtan

Više od tri desetljeća nakon nestanka dr. Ivana Šretera, njegova životna priča i dalje otvara brojna pitanja, ali i nadahnjuje one koji žele sačuvati sjećanje na njegov lik i djelo. Upravo iz te potrebe nastaje novi dokumentarno-igrani film „Jezik na smrt“, redatelja Dražena Bušića, koji donosi novo poglavlje priče započete filmom „Časnik mirotvorac“.

U razgovoru za Pakrački list Bušić govori o ideji i nastanku novog filma, izboru glumaca, prikazu Šreterovih posljednjih dana, planovima za festivalski život filma, ali i potrebi da se njegov život i danas iznova približe javnosti.

Ideja za novi film o dr. Ivanu Šreteru rodila se 18. kolovoza prošle godine, na godišnjicu njegove otmice. Redatelj Dražen Bušić toga je dana, kao i mnogo puta ranije, sjeo za laptop kako bi napisao tekst posvećen čovjeku čiju sudbinu već godinama nastoji približiti javnosti.

„Dogodilo se to novo, pravo nadahnuće da napravim novi film, iako sam mislio da sam s prvim rekao što sam trebao. Ipak, cijelo vrijeme me nešto kopkalo“, rekao je Bušić, podsjećajući da je njegov prvi film „Časnik mirotvorac“ premijerno prikazan prije 17 godina.

Kako je vrijeme prolazilo, sve je više postajalo jasno da je „Časnik mirotvorac“ bio svojevrsni film ispred svog vremena. Unatoč pokušajima da se prikaže na televizijama, za njega dugo nije bilo dovoljno interesa.

„Gdje god bismo pričali o Šreteru i nudili film televizijama, nije bilo apsolutno interesa. Dobili smo dojam da se ni ne zna tko je zapravo on bio. To potvrđuje da je bila dobra ideja napraviti film kako bi se hrvatski narod bolje upoznao s likom i djelima dr. Šretera“, istaknuo je Bušić.

Tadašnji producent Laudato televizije i autor filma odlučili su film pokloniti LaudatoTV, koja ga je potom više puta emitirala. Procjenjuje se da ga je do danas pogledalo između 200 i 300 tisuća ljudi, no autor smatra da je to još uvijek premalo. Ovaj novi projekt zamišljen je kao proširenje postojeće priče, ali i kao svojevrsna nadogradnja prvog filma.

„Ono o čemu govori stari film dobiva još jedno poglavlje. Proširit ćemo ga, napraviti remasteriranu verziju i dodati novih 30 minuta. Tako dobivamo lijepih 80 minuta. Na kraju će to biti dokumentarno-igrani omnibus i mislim da ćemo ovaj put iz svih kutova prikazati dr. Šretera“, najavio je Bušić.

„Jezik na smrt“ – naslov koji nosi svoju priču

Naslov novog filma, „Jezik na smrt“, povezan je s tekstom koji je svojevremeno napisao novinar Goran Babić, nakon što je dr. Šreter u jednom slučaju upotrijebio izraz „umirovljeni časnik“ umjesto tada uobičajenog „penzionisani oficir“.

Babić je zbog toga reagirao izrazito negativno, a u svom tekstu, prema Bušićevim riječima, cijeli je slučaj dodatno izdramatizirao.

„U zadnjim rečenicama tog teksta poziva se na linč doktora. Kao da je neka kob ili sudbina zazvana kroz tih sedam godina, kada se to stvarno dogodilo“, kaže Bušić.

Upravo je taj naslov poslužio kao simbolična poveznica između riječi, političkog i društvenog pritiska kojem je Šreter bio izložen te njegove tragične sudbine.

Boris Svrtan kao dr. Šreter

„Nisam ni u jednom trenutku dvojio i nisam imao „plan B“. Smatrao sam da bi dr. Ivana Šretera najbolje u Hrvatskoj mogao glumiti Boris Svrtan. Nazvao sam ga i ponudio mu ulogu, a čovjek je to spremno prihvatio praktički unutar jedne kave“, otkrio je Bušić.

Za ulogu dr. Solara nametnuo se Robert Kurbaša. „Kad smo tražili lik dr. Solara, logično nam se nametnuo Robert Kurbaša. Jedna je karakterna osoba i netko tko može odglumiti takav lik. Već se na probama pokazalo da to savršeno hvata“, rekao je.

Ostale su uloge birane klasičnim castingom, a posebna je pažnja posvećena uključivanju što većeg broja domaćih glumaca. Bušić je tako došao i do glumačke družine „Sloga“, koju vodi Dubravka Špančić. „Vidjelo se odmah da s tom ekipom netko ozbiljno radi. U projekt su ušli već s određenim glumačkim iskustvom i mogu reći da su jako dobri. Pojavljuju se i akademski glumci, ali da sada sve ne nabrajam, mislim da imamo stvarno jako dobru glumačku, ali i tehničku ekipu“, istaknuo je.

Posebno zadovoljstvo pokazuje i suradnjom s direktorom fotografije i njegovim timom. „Oni zajedno rade spotove, korporativne i dokumentarne filmove. Sada smo spojili njihove snage s našim timom i već nakon prvog dana snimanja mogu reći da to savršeno funkcionira. Prilično sam zadovoljan“, rekao je Bušić.

„Šreter ide na barikade jer želi mir“

Snimanje koje je trenutačno u tijeku tek je uvod u ono što gledatelje očekuje.

„Ovo što danas radimo tek je zagrijavanje jer ćemo se dosta poigravati s flashbackovima i vremenom. Možda je bolje da sve odmah ne otkrivamo, ali možemo reći da Šreter ide na barikade jer želi mir i pomirbu, a tamo ga dočeka nešto sasvim drugo“, najavljuje Bušić.

Film će pokušati dočarati atmosferu Šreterovih posljednjih dana, uključujući i scene nasilja, ali bez nepotrebnog prikazivanja brutalnosti.

„Neke scene bit će brutalne, ali ne idemo u krajnje nasilje jer ga ne želimo slaviti. Možemo prikazati nasilje, ali ne moramo prikazati sve. Dovoljno je da se zna što se dogodilo. Po tom pitanju sam prilično osjetljiv. Neće biti ni psovki, iako znamo da ih je sigurno bilo. Želim svemu tome dati određeni dignitet“, kazao je.

Posebno ističe scenu otmice u Kukunjevcu. „Mislim da će scena otmice u Kukunjevcu biti legendarna filmska scena o kojoj će se pričati još narednih godina jer mislim da ćemo je odlično napraviti“, rekao je Bušić.

Projekt i financijska pomoć

Nakon što su se čitatelji Pakračkog lista zainteresirali za mogućnost sudjelovanja u financiranju filma, Bušić ističe kako će se u jednom trenutku morati pokrenuti i konkretna kampanja prikupljanja sredstava.

„Hvala čitateljima Pakračkog lista koji žele financijski sudjelovati. Morat ćemo u jednom trenutku pokrenuti stranicu ili nešto slično jer moja obitelj i udruga nećemo sve moći sami financirati“, kazao je.

Dodaje kako su se u realizaciji projekta našli i zbog izostanka potpore pojedinih institucija.

„U ovu situaciju došli smo zahvaljujući tome što neke institucije, koje neću imenovati, nisu prepoznale i podržale projekt. Sada smo u fazi prikupljanja kako bismo mogli zaokružiti priču produkcije. O postprodukciji u ovom trenutku ne želim ni razmišljati“, rekao je, no ipak vjeruje da će javnost prepoznati važnost ovog projekta.

„Želim da dr. Šreter dobije filmski spomenik“

Bušić smatra da hrvatsko društvo još uvijek nije dovoljno svjesno vlastite povijesti i ljudi koji su svojim životom obilježili jedno vrijeme. „Mi živimo u Hrvatskoj i mi, Hrvati, nismo svjesni tko smo, što smo, koga imamo i koje su to naše veličine. Daleko od toga da imam nekakve negativne emocije. Uživam u ovome što radim i vjerujem da će sve doći na svoje, da ćemo napraviti sjajnu stvar i na ponos svima“, rekao je.

Konačni cilj vidi u povezivanju dvaju filmova u jednu cjelinu. „Želim da dr. Šreter dobije i filmski spomenik. Prvi film bio je dokumentarni, da se ljudi uopće upoznaju s time tko je on bio, a sada želimo otmicu i ratne dane prikazati kao ratnu psihološku dramu, što je to zapravo i bila“, pojasnio je Bušić.

„Htio bih da ljudima, kada pogledaju film, ostane taj jedan okus, da ostane dojam i da nakon filma ostanu sjediti“, dodao je.

Nada u istinu

„Kao vjernik računam da neki ljudi nisu mogli otići na onaj svijet dok nisu ispričali istinu. To je dobro za njihove duše, za njihovu vječnost i sadašnjost, za njihovu djecu, da progovore. To je i moja želja i molitva“, rekao je.

Dodaje kako je razgovarao s ljudima koji su upućeni u potragu za Šreterom.

„Nisam nekakav policajac, ali razgovarao sam s puno mjerodavnih ljudi. Onoliko koliko oni znaju, znam i ja. Mislim da znam stvarno dosta, ali ako oni kažu da su sve tri velike potrage završile u nekakvoj slijepoj ulici, onda ne mogu ništa mimo toga reći. Ako oni ne znaju u kojem smjeru dalje, ne znam ni ja. To nije moj posao“, kaže Bušić.

„Moj posao je na temelju onoga što znamo o dr. Šreteru uzdići njegov lik i postaviti ga na mjesto koje mu pripada. Mislim da ćemo to postići u filmu i da će Hrvati biti ponosni“, poručio je.

Foto: Dr. Ivan Šreter ispred Hrvatskoga sabora 25. lipnja 1991. (snimila Anđelka Gajšak Špančić), hkv.hr

Film koji želi prijeći granice Hrvatske

Plan je novi film poslati na najmanje tridesetak domaćih, europskih i svjetskih filmskih festivala.

„Vjerujem da ćemo naići na dobar prijem žirija, ali i publike. Mislim da je to korak više. Dokumentarni film može dobaciti donekle, ali igrani film može dobaciti još dalje. To je smisao ponovnog vraćanja liku i djelu Ivana Šretera“, rekao je Bušić.

Poseban poziv uputio je svima koji žele sudjelovati u završnoj sceni snimanja, koja bi trebala biti snimljena 23. kolovoza ispred crkve u Pakracu, uz bistu dr. Šretera.

Zamislio ju je kao tihu komemoraciju, ali i kao svojevrsno slavljenje života čovjeka koji je ostavio dubok trag. „Znamo da je tragično skončao, ali, ovaj put, želimo slaviti jedan takav život. Zašto ne bismo obukli nešto svijetlo, bijelo i dostojanstveno, doći s ružama i staviti ih oko biste? U tišini ili kroz molitvu ostaviti tu ružu, žene mogu obući narodnu nošnju, a sve zajedno snimiti kamerama i dronom. Želimo pokazati svijetu da i nakon više od 30 godina još postoje ljudi kojima dr. Šreter nešto znači“, poručio je Bušić.

Između povijesti i filmske umjetnosti 

Iako će film biti utemeljen na stvarnim događajima, autor naglašava da se ne radi o doslovnoj rekonstrukciji. „Neće to biti Šreter s potpuno istim naočalama niti će to biti potpuno isto odijelo. Ovo je igrani film i nešto je i do autora. Na setu imam ekipu koja kaže da bi se nešto moglo napraviti na drugi način pa pokušamo. Isprobavamo što je bolje“, objašnjava.

„Filmska priča i stvarnost nisu do kraja iste, ali pokušat ćemo biti vjerni onome što znamo i što mi živi u memoriji hrvatskog naroda“, rekao je.

U cijelom projektu, kaže, posebno ga raduju ljudi koje je tijekom snimanja upoznao u Pakracu i Lipiku.

„Ovdje sam, i to sam više puta rekao, upoznao ljude sa srcem od zlata. Ljude koji žele pomoći, koji su nam izlazili u susret, dolazili i pitali na koji način mogu pomoći. Kažem im da im ne mogu obećati neki honorar, a oni odgovore da ne treba. Ja im onda kažem da ću se, koliko budem mogao, pokušati odužiti. I time su nam malo olakšali da ne moramo sve odmah rješavati“, rekao je.

„Meni osobno ovo nije samo još jedan posao. Ovo mi je veliko veselje. Kada snimam film ili pišem knjigu, ako nemam emocija, ja to ostavim“, zaključio je.

Upravo je ta emocija, čini se, i pokrenula novi film o Ivanu Šreteru – čovjeku čija sudbina ni nakon više od tri desetljeća nije prestala otvarati pitanja, ali i čovjeku čiji bi život, prema zamisli autora, kroz novi film trebao dobiti trajno mjesto u hrvatskom kolektivnom sjećanju.

Boris Svrtan: "Rane se liječe samo istinom"

Glumac Boris Svrtan u novom filmu „Jezik na smrt“ utjelovit će dr. Ivana Šretera. Ističe kako je riječ o iznimno važnoj temi, ne samo zbog Šreterove sudbine, već i zbog svih nestalih osoba čija sudbina još nije razriješena.

„Tema je prevažna i dobro je da se snimi takav film, zaslugom Dražena Bušića. Važno je da se mi Hrvati prestanemo ponašati kao da je normalno da se 1200 ljudi nakon rata još nije pronašlo. Dr. Ivan Šreter je najzvučnije ime među njima, ali kao da stoji na početku te kolone. Nije teško, treba samo imati volje - ne političke, nego ljudske. Nema normalnih odnosa, ni među ljudima ni među narodima, ako se najdublja pitanja ne počnu rješavati i ako se ne sazna istina“, poručio je.

Poziv Dražena Bušića prihvatio je, kaže, s posebnom čašću, a raduje ga što će kroz film ova priča biti dostupna široj publici.

„Kazalište je samo za sladokusce, ali film je nešto što može pomoći da se ljudska priča doživi emotivno, povijesno, ali i kao zalog za budućnost“, istaknuo je.

Govoreći o posljedicama rata, Svrtan naglašava važnost istine u procesu suočavanja s prošlošću. „Sve naše akcije, pa tako i kazališne, psihološke i religiozne, trebale bi ići u smjeru toga da se neke rane zaliječe. A rane se liječe samo istinom“, rekao je.

„Potrudit ću se svim silama da ne imitiram njegov lik, nego da prenesem esencijalnu sudbinu - ono što je njega učinilo doktorom Šreterom. On je sam po sebi besmrtan, ali kroz umjetničko djelo pokušat ćemo ga oživjeti na još jedan način“, zaključio je Svrtan.

PIŠE: Pakrački list

06 Kolovoz 2026

739

Danas, u petak 7. kolovoza u 20,30 sati na OVOJ POVEZNICI ekskluzivno i uživo možete pogledati premijerno emitiranje dokumentarnog filma „Lađa u New Yorku“.

Tvorci ovog 56-miunutnog filma koji će biti emitiran prigodno, dan prije 29. Maratona lađa na Neretvi, su Pakračani Krešimir Mađaroši (Codec Video produkcija) i Ivan Jakovljević (FOTOimago). Oni su uz produkciju i montažu odradili i snimanje, tijekom svibnja prošle godine kada su u neretvanskoj lađi po rijeci Hudson veslali veslači iz Opuzena i Bjelovara, a među njima i Pakračani i Lipičani Dalibor Horvat, Denis Gašljević i Aleksandar Terer.
Treba reći da je mastering zvuka u filmu radio također naš sugrađanin Jozo Hodak.

Najavni trailer filma možete pogledati OVDJE

„Dokumentarni film donosi priču o nastanku Maratona lađa, ljudima koji su ga stvarali i razvijali kroz desetljeća te o povijesnom pothvatu iz 2025. godine, kada je neretvanska lađa prvi put oplovila Manhattan. Poseban naglasak stavljen je na zajedništvo koje je spojilo dolinu Neretve i kontinentalnu Hrvatsku, kroz sudjelovanje ekipa iz Opuzena i Bjelovara, pokazujući da hrvatska tradicija može povezati ljude bez obzira na udaljenost i doprijeti sve do svjetske pozornice.
Vjerujemo da je upravo tjedan prije Maratona lađa pravo vrijeme da se ova priča podijeli s javnošću te da se oda priznanje svim ljudima koji su svojim trudom, vizijom i zajedništvom omogućili ostvarenje ovog jedinstvenog projekta. Ideja koja je potekla od Milojka Glasovića i prerasla je u priču koja nadilazi sport i postaje dio hrvatske kulturne baštine. Cilj nam je da ova priča dođe do što većeg broja lađara, njihovih obitelji, navijača i svih zaljubljenika u Maraton lađa“, poručuje Krešimir Mađaroši i dodaje da nakon završetka premijere film više neće biti javno dostupan.

PIŠE: Mario Barać

01 Kolovoz 2026

867

Pri kraju su radovi na završetku prve faze obnove kapele svetog Vida, zavjetne kapele koja je sagrađena na južnim padinama Kalvarije, na mjestu gdje završava šuma, a počinju Pakrački vinogradi i koja je posvećena 1896. godine.

Radovi temeljite rekonstrukcije kapele započeli su u srpnju 2024., godine. Nakon što su odrađeni radovi na izgradnji temelja te zidanju zidova, završeno je i podizanje tornja i uskoro će se krenjuti sa završnim radovima izrade krovišta kapele, doznali smo od Marija Savija, vlasnika tvrtke „Arhiz“ d.o.o. koja izvodi radove na rekonstukciji ove kapele koja ima status zaštićenog dobra od lokalnog što je bila inicijativa Povijesnog društva Pakrac - Lipik pokrenuta 2019. godine. "Radovi idu prema planu i vjerujem da ćemo kroz mjesec do mjesec i pol odraditi ostale planirane radove, a to je odraditi žbukanje tornja,  postavljanje ostalih detalja i ono što je najvažnije kapelu staviti pod krov", najavljuje Savi.

Kapela je u Domovinskom ratu teško oštećena, srušen je krov i zvonik, a daljnje propadanje nastavljeno je i nakon rata. Nije bilo popravaka i radova na obnovi pa je zbog utjecaja atmosferilija te konačno i potresa 2020. godine postala opasnost za prolaznike i nije preostalo nego je srušiti što je u učinjeno u svibnju 2022. Sačuvana su jedino ulazna metalna vrata kapele koja su deponirana u župnom stanu.

Izrada projektne dokumentacije prema izgledu kapele prije rušenja pokrenuta je za vrijeme bivšeg župnika vlč. Matije Jurakovića.
Ukupna vrijednost radova prve faze obnove je 77.463,28 eura, radove je sa 30.000 eura pomoglo Ministarstvo regionalnog, zatim Grad Pakrac u pripremi dokumentacije i izgradnji te Požeško-slavonska županija. Pakrački župnik Jozo Zorić koji je bio i glavni inicijator obnove ove kapele ističe da jako velike zasluge u obnovi imaju sami vjernici naše župe koji gradnju pomažu svojim dobrovoljnim i velikodušnim prilozima. Velečasni Zorić dodaje da će najveći donator druge faze radova unutar crkve biti Požeška biskupija.
„Ako sve bude u redu, planiramo i nadamo se da bi kompletna obnova kapele sv. Vida mogla biti gotova do 15. lipnja 2027. godine, na spomendan sv. Vida“, najavljuje velečasni Zorić.

Svetog Vida kao zaštitnika slave vinogradari, a njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara i u neplodnosti. Ostale povijesno-kulturne zanimljivosti o ovom vrijednom vjerskom objektu možete pročitati u tekstu naša bivše kolegice Ive Širac na ovoj poveznici

PIŠE: Suzana Bartolić

28 Srpanj 2026

481

Djeca koja su sudjelovala u završnom druženju na „Drušvenim igrama“ 28. srpnja u Dječjem kutku Gradske knjižnice Pakrac, smještenom u Spahijskom podrumu, uživala su u zajedničkoj igri i učenju nove društvene igre „Dixit“, koja je kroz zabavu potaknula njihovu međusobnu komunikaciju i kreativno razmišljanje.

Osim „Malog knjižnog sajma“, koji traje do kraja srpnja, današnjim druženjem uz društvene igre završava program „COOLturnog ljeta“. Program su organizirali Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac, uz pokroviteljstvo Grada Pakraca te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Iako je kulturni dio ljetnih aktivnosti priveden kraju, „Sportsko ljeto“ nastavlja se do 5. rujna, kada će biti zaključeno obilježavanjem "Hrvatskog olimpijskog dana" i tradicionalnom manifestacijom „Pozdrav ljetu“ na izletištu Omanovac.

PIŠE: Domagoj Ajman

23 Srpanj 2026

781

U ugodnom ambijentu dvorišta kurije Janković, uz podršku Muzeja grada Pakraca i Gradske knjižnice Pakrac, 22. srpnja je održana radionica gline na kojoj su se roditelji kvalitetno i kreativno podružili sa svojom djecom izradivši glinene zdjelice i šalice. U izradi rukotvorina savjetima i idejama sudionicima su pomogle Hana i Sara iz požeškog Arnashik ateliera, a po završetku zadatka sudionike je čekala okrijepa u vidu čokoladnih muffina i sokova.

Uz slatke i glinene radosti večer je protekla u opuštenoj atmosferi nakon čega su se djeca, isto kao i roditelji, kućama zaputili s osmijehom na licu, bogatiji za novu stranicu u albumu dragih uspomena.

PIŠE: Suzana Bartolić

18 Srpanj 2026

1433

Pobjednička ekipa "Daruvarski susreti"

Na „Ljetnom pub kvizu“, održanom 17. srpnja u večernjim satima na otvorenom, u dvorištu Janković, najviše znanja pokazala je ekipa „Daruvarski susreti“, koja je osvojila prvo mjesto s 57 od mogućih 76 bodova. Za svoju pobjedu nagrađeni su poklon-paketom pivovare „Slavonica“ te pizzama u Pizzeriji „Hookah“.

Drugo mjesto, sa samo četiri boda manje, osvojila je ekipa „Pet lakih komada“, dok su treće mjesto zauzeli „Sajmištari“ s 52,5 boda.

Ekipa „Pet lakih komada“ 

Zanimljivo je da su prošlogodišnji pobjednici „Daruvarski susreti“ tada bili trećeplasirani, dok su „Sajmištari“ osvojili drugo mjesto. Velik napredak ostvarila je i ekipa „Pet lakih komada“, koja se s prošlogodišnjeg osmog mjesta ove godine popela na drugo.

Ekipa "Sajmištari"

Na prošlom „Ljetnom pub kvizu“ sudjelovalo je 17 ekipa iz Pakraca, Lipika, Daruvara i okolnih mjesta, prepoznatljivih po svojim kreativnim i duhovitim nazivima, a ovogodišnje izdanje okupilo je tri ekipe više pa je u natjecanju sudjelovalo ukupno 20 ekipa, odnosno oko stotinjak natjecatelja.

Po dosadašnjim pravilima ekipe su odgovarale na zahtjevna pitanja raspoređena u pet kategorija, sa po deset pitanja, koja su obuhvaćala područja općeg znanja – od prirode i društva, povijesti i sporta do književnosti, filma i glazbe.

Po završetku svakog seta pitanja natjecatelji su međusobno pregledavali odgovore, raspravljali o njima i unakrsno ih ocjenjivali. Upravo je to bio jedan od noviteta ovogodišnjeg kviza, budući da nije bilo stručnog žirija, što je dodatno pridonijelo opuštenoj atmosferi, zabavi i smijehu među sudionicima.

Organizatori ovog događaja u sklopu „COOLturnog ljeta“ su Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac, uz potporu Grada Pakraca i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Program je vodila ravnateljica Gradske knjižnice Pakrac Monika Lucić Fider, uz pomoć ravnateljice Muzeja grada Pakraca Jelene Hihlik i njihovih suradnika iz Spahijskog podruma, a za osvježenje natjecatelja tijekom večeri pobrinula se pivovara „Slavonica“, koja je osigurala piće za sve sudionike.