Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 22. studenog 2016; 1185

Kad ga sretnete u gradu, normalan mladić, ništa drugačiji od ostalih. Zašto bi uostalom i bio? Kad popričate s njim, uljudan i fin, opširan i precizan u presjeku neobičnog iskustva koje mu je život nemetnuo još kao dječaku.

Krešimir Mađaroši, danas je dvadesetogodišnjak, svršeni gimnazijalac na jednogodišnjoj pauzi od knjige i budući student informatike kojemu je dijagnosticiran relativno novi Brugada sindrom. Sindrom je to ili poremećaj srčanog ritma potencijalno opasan po život. Karakterizira ga specifičan rad srca, kojeg detektira test zvan elektrokardiogram, a zovemo ga brugada znak. Brugada sindrom je često nasljedna bolest, a susrećemo ga kod smrti novorođenčeta ili kod čestih smrti sportaša na sportskim terenima.

„Da nema elektrošokova, umro bi“, započinje Krešo. Prve probleme osjetio je još kao osmogodišnjak kad je imao prvu bezopasnu aritmiju srca. Rješavalo bi se to odlaskom na hitnu, odradili bi EKG, i uz tabletu ili injekciju otišli kući, ne sumnjajući u teže stvari.

„Imao sam sinusne tahikardije koje su se manifestirale jakim aritmijama i otkucajima srca preko 200 puta u minuti, pa me dr. Peić uputio na daljnje pretrage na zagrebačko Rebro gdje sam dopao u ruke dr. Marinovića koji je prvi nakon analize EKG testova izrazio sumnju u Brugadu. Podvrgnut sam hitnim i neugodnim pretragama u kojima sam u jednom trenu doveden u stanje kliničke smrti i na taj mi je način dijagnosticiran ovaj sindrom.“

Istog dana, imao je tada 13 godina, ugrađen mu je kardioverter ili defibrilator. Uređaj ili aparatić veličine kutije šibica koji mu danas čuva život. „Vjerujte mi na riječ, osjećam se poput čovjeka koji je dobio na lotu. Aparat je vrijedan 50.000 eura i elektrošokovima reagira na aritmiju ili nepravilan rad srca. Da sam kojim slučajem u nekoj od europskih zemalja ne bi dobio taj skupi uređaj, tamo nije takva praksa. Kod nas je još uvijek ta crta humanosti u zdravstvu dovoljno zastupljena.“

U početku nije bilo lako. U formativnim godinama pred društvom se osjećao drugačiji. Iako ga nitko nije previše ispitivao i propitivao, sam se isključivao i zatvarao u sebe. Nije se osjećao dobro. „Mala smo sredina pa su ljudi prepričavali nešto o čemu su malo znali. Nisam puno pričao o tome pa su riječ preuzeli drugi, često bez moje prisutnosti pa me to malo i razočaralo. Kažem razumijem, ali…neke su me stvari i povrijedile, no isfiltrirali su se pravi prijatelji koji su i danas uz mene i pružaju mi podršku."

Ugrađivanjem aparatića kojeg je nosio ispod kože 5 godina problemi jakih aritimija nisu prestali. Aparatić je reagirao sedam puta neugodnim elektrošokovima koje je Krešimira osjetio poput jakih udaraca „kao da te netko udari snažno šakama po leđima“. Znao se aktvirati i u društvu, pa je jednoj „terapiji“ svjedočila i prijateljica dok su šetali gradom. Slijedom toga krajem 2012. godine odlazi u Njemačku na još jednu, ispostavit će se, uspješnu operaciju – ablacija se zove, kojom su odstranjeni uzročnici čestih aritmija (sinusne tahikardije), slijedom toga i neugodnih elektrošokova. Od tada je aparatić reagirao tek jednom.

Danas je posve zdrav mladić koji vrijeme krati teretanom. Izgrađuje, kaže, tijelo jer želi biti u dobroj kondiciji. Ugrađeni aparat mu ponekad zasmeta, ali sve manje. Navikao se da neke stvari jednostavno neće moći činiti.“Neću se baš penjati na Himalaju, ali…“.

Velika mu je želja podijeliti vlastita iskustva s Brugadom, ali i čuti tuđa…

„Želim okupiti sve ljude sa Brugada sindromom u nekakvu grupu, da jedni drugima budemo otvoreni za podršku. Ja sam je trebao, znam i koliko, i zato bi volio nekome biti od pomoći i na raspolaganju, ako ima slične probleme. Nema previše ljudi u Hrvatskoj s tom dijagnozom pa i činjenica da je to relativno mlada bolest uvjetuje nedostatak informacija.“

Smatra da bi se moglo poraditi na preventivi. Sistematski školski pregledi morali bi uključivati detaljan EKG test jer se putem njega Brugada jednostavno očitava, pa bi na taj način bilo spašeno puno života.

Kako je ovaj sindrom genetski nasljedan testu se u lipnju ove godine podvrgnula cijela obitelj Mađarošijevih. Sestra Ivana i otac Stjepan su kod očitanja nalaza bili negativni, dok je Brugada dijagnosticirani majci Milici koja je odmah dobila isti aparatić kao i Krešimir.

„Eto, ispostavilo se da i mama ima istu stvar iako nikad nije imala problema s aritmijama. Nema tu pravila. Ostala je čvrsta, vratila se na posao istom voljom i snagom, fascinirala me. Mnogi bi potonuli, ona nije. Znate, može sve biti u redu, ne mora nikad doći, a može te sutra srušiti i ako nema kardiovertera, spasa ti nema. Jer Brugada se očita samo jednom – kad si mrtav.“

Kako mu ne preostaje ništa drugo nego putem interneta potražiti više informacija što i kako živjeti s Brugadom, nerijetko naiđe i na poneku zanimljivost. Kako voli žešću muziku, voli i Slasha čiju je autobiografiju dobio za rođendan. „Prve stranice knjige govore o njegovom iskustvu s elektrošokovima pa sam odmah prepoznao učinke aparatića koje, eto, ima i on. A on je uspješan čovjek. Znači ograničenja nema. Nogometaš na utakmici se srušio, vidio sam grčenje na terenu i tijelo koje je u jednom trenutku odskočilo. Otišao je na trenutak van i tražio povratak u igru. Nakon reakcije aparatića osjetiš laganu ošamućenost, no poslije si apsolutno funkcionalan“, u dahu prepričava Krešimir.

Iako su roditelji ljubitelji motora, Krešo više preferira automobil. Vozačku dozvolu posjeduje i tvrdi da bi u slučaju elektrošoka bez problema iskontrolirao vozilo. „Navikneš se na to, postane normalno.“

Ograničenja su mala ili nikakva. Ne smije, primjerice, prilaziti trafostanici jer aparat prepozna frekvenciju i pomiješa s aritmijom pa reagira, pri vježbanju mora paziti na udarce u predio mišića ispod kojeg je apratić ugrađen, tek su neka na koja mora pripaziti. Složit ćemo se, sitnice spram onog što mu apratić garantira. Promjene uređaja kojemu je vijek trajanja između pet i deset godina vrše se operativnim putem svakih pet do deset godina ovisno o broju odrađenih elektrošokova odnosno trošenja baterije. Do sad ga je mijenjao jednom.

Pod kontrolom je dr. Velagića stručnjaka za Brugadu koji je ovo područje specijalizirao i bio na usavršavanju upravo kod ljudi koji su otkrili taj sindrom. Na kratke preglede odlazi svakih šest mjeseci.

U međuvremenu, kako smo već rekli, u pauzi od knjige vrijeme krati vježbanjem, ali i sviranjem gitare koju je završio u pakračkoj Glazbenoj školi. Ne zaboravi posve niti knjigu. Na taj način obogaćuje gimnazijsko znanje izranjavano brojnim izostancima radi liječenja koji su znali doseći i do 400 sati opravdanog izostajanja godišnje. Sam kaže da je od četiri gimnazijske godine odradio tek dvije.

Kako bilo, zdravlje je na prvom mjestu. Lako nije bilo, stoga je i spreman svakom tko želi ili zatreba pojasniti i pomoći, jer ako njemu nije bilo lako, neka nekom drugom bude lakše.

: PIŠE: Pakrački List; 21. studenog 2016; 949

Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatski autoklub, Centar za vozila Hrvatske i stanice za redovni tehnički pregled vozila, pod pokroviteljstvom Nacionalnog programa za sigurnost cestovnog prometa, pozivaju sve zainteresirane vlasnike vozila da se od 21. studenoga (ponedjeljak) do 26. studenoga (subota) jave u redovne stanice za tehnički pregled vozila gdje će im se omogućiti besplatna kontrola tehničke ispravnosti.

Preventivno-sigurnosna akcija nadzora tehničke ispravnosti vozila pod nazivom „Dani tehničke ispravnosti vozila 2016“ provodit će se u svim stanicama za redovni tehnički pregled vozila u Republici Hrvatskoj.

Prilika je to da potpuno besplatno provjerite opće stanje vozila, prekontrolirate kočnice, podvozje, ispušne plinove (eko test), kao i da provjerite svjetla. Sve to možete učiniti u svim stanicama za redovni tehnički pregled, a iznimka vlasnici koji u razdoblju održavanja akcije svoje vozilo podvrgavaju redovnom tehničkom pregledu radi produljenja valjanosti prometne dozvole, odnosno registracije vozila.

Cilj ove prometne preventive je smanjenje prometnih nesreća uzrokovanih tehničkom neispravnošću vozila. Vozači za čija se vozila utvrdi da su tehnički neispravna uputiti će se da utvrđenu nepravilnost otklone u ovlaštenom servisu.

više na linku DANI TEHNIČKE ISPRAVNOSTI VOZILA 2016.

: PIŠE: Pakrački List; 18. studenog 2016; 793

Šleper pun mandarina (24 tone) stigao je prijepodne iz Opuzena u Pakrac i Lipik, u svaki grad po 12. To je treću godinu da mandarine neretvljanskog kraja u tako velikim količinama besplatno dolaze u naš, a proizvođačima, OPG-ovima iz Opuzena, će biti plaćene od strane Europske unije kao naknada za gubitak tržišta prouzrokovan trgovinskim embargom prema Rusiji.

Pakrački dio krajnjim korisnicima će distribuirati GD HCK Pakrac (7 tona) i gradska uprava (5 tona). Već uobičajeno HCK će svoj dio, osim za potrebe pučke kuhinje i Doma starih u Marinom Selu, proslijediti udrugama koje imaju socijalni karakter (umirovljenici, invalidi, „Latica“....), a gradska uprava vatrogascima, Bolnici i drugim pakračkim zdravstvenim ustanovama, dječjem vrtiću, osnovnoj, srednjoj i glazbenoj školi te gradskim ustanovama.

: PIŠE: Pakrački List; 18. studenog 2016; 858

PRIČA S NASLOVNE STRANE: Akcijom inženjerije Hrvatske vojske plan je do početka prosinca ukloniti 21 ruševinu koje imaju za to sva potrebna rješenja. Nakon 25 godina broj ruševina u centru i na periferiji grada bit će znatno manji, gotovo prepolovljen…

INTERVJU: Željko Špelić, umirovljeni časnik Hrvatske vojske i predsjednik Udruge časnički zbor Pakrac-Lipik, posljednja dva mjeseca izložen je na Facebooku svakodnevnim uvredljivim napadima dijela nekadašnjih suboraca, a nedavno je službeno napadnut i na skupštini jedne udruge. Što je razlog tome pitali smo ga u ovom razgovoru…

LJUDI I ŽIVOT: Krešimir Mađaroši, dvadesetogodišnjak iz Pakraca koji živi s vrlo rijetkim srčanim poremećajem…

GRADITELJSTVO: Energetska obnova stambenih zgrada, idući tjedan prve pakračke kandidature…

POLJOPRIVREDA: U „Poljoprivredi“ Lipik najavljuju veliki zaokret i razvoj

KULTURA: Kvalitetna događanja u muzeju i knjižnici… Vraćene orgulje u pakračku crkvu… Dr. Josip Pazman konačno dobio bistu…

SPORT: Hajduk i s porazom u gornjem domu… Do bodova samo kuglači Lipika 1974… „Kune“ postavile četiri državna rekorda…

Sve to i još ponešto pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas u popodnevnim satima na sljedećim lokacijama:

Kiosk LORD, MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Matije Gupca, Prekopakra), TO “HOLD” (Strossmayerova i Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA. U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovinama MLIN I PEKARE (Slavonska, Dobrovac) i u trgovini AQUA.

: PIŠE: Pakrački List; 17. studenog 2016; 816

Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara Pakračani su večeras odali počast gradu heroju zapalivši svijeće ulicama grada što tradicionalno organizira Zajednica žena "Katarina Zrinski" Pakrac.

Večerašnje obilježavanje započelo je svetom misom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, a molitvu za sve poginule civile i branitelje u Domovinskom ratu predvodili su pakrački župnik Matija Juraković te donjoobriješki župnik Mario Rašić.

Nakon svete mise kolona građana uz molitvu krenula je od crkve kroz Trg bana Jelačića i Ulicu hrvatskih velikana prema Trgu dr. Franje Tuđmana.

Osim predstavnika braniteljskih udruga i mladih, večerašnjem "mimohodu svjetlosti" pridružili su se i brojni građani koji su se na taj način poklonili žrtvama Vukovara, ali i svim poginulim i nestalim braniteljima iz Domovinskog rata.

Zahvalu građanima što su se odazvali u velikom broju uputila je Anamarija Blažević, gradonačelnica i predsjednica Zajednice žena „Katarina Zrinski“ Pakrac rekavši kako je ovo jedan od dostojanstvenih načina prisjećanja, ne samo na vukovarske žrtve, nego i na sve poginule branitelje Pakraca i Lipika.

Počast vukovarskim žrtvama u današnjim dopodnevnim satima odali su i najmlađi Pakračani, mališani Dječjeg vrtića „Maslačak“ koji su zajedno sa svojim tetama zapalili lampione na Trgu dr. Franje Tuđmana u Pakracu.

: PIŠE: Pakrački List; 17. studenog 2016; 969

Osnovna škola braće Radić Pakrac dobila je novo senzoričko dječje igralište za slijepe učenike zahvaljujući humanitarnom natječaju Jane „Vode s porukom“ na kojem je pakračka škola odabrana uz još pet projekata u Hrvatskoj.

Svečanom otvaranju, uz smijeh najmlađih učenika pakračke škole, prisustvovali su predstavnici Jane „Vode s porukom“ te poznati hrvatski glumci Ana Majhenić i Petar Cvirn koji su današnji dan iskoristili i za druženje sa slijepim dječacima, učenicima pakračke škole, isprobavajući nove sprave i zanimljive oblike vježbi.

„Naša je obveza i dužnost našim učenicima osigurati što kvalitetnije obrazovne i materijalne uvjete za njihovo napredovanje i učenje. Zahvaljujući donacijama, ali i radu naših učitelja i roditelja, posebni razredni odjel opremili smo didaktičkim sredstvima i tada smo vidjeli da naše školsko igralište nije primjereno za njihovu nastavu tjelesne kulture, a poseban prostor za njihovu igru bio nam je neostvareni san. Zahvaljujući Jani danas je igralište za naše učenike s posebnim potrebama potpuno opremljeno i hvala vam što se našoj školi omogućili stvaranje pozitivnih uvjeta za školovanje naše djece “, rekla je Sanja Delač, ravnateljica pakračke škole.

„Izuzetno mi je drago što je pakračka škola u brzom roku uspjela skupiti čak 118 posto kapljica što znači da se angažirala lokalna zajednica, a to je omogućilo i realizaciju donacije. Nadam se da će sprave pomoći dječacima u razvoju i učenju i velike čestitke školi što su uspjeli dobiti program i na taj način omogućiti učenicima njihovu integraciju u zajednicu“, dodala je Marija Jelić, predstavnica Jamnice, a čestitkama i zahvalama pridružila se i gradonačelnica Anamarija Blažević.