- PIŠE: Pakrački List
- 1364
U Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik prije dva mjeseca su najavili za ovu godinu veliki investicijski ciklus težak oko 40 milijuna kuna. Što je ostalo od tih planova nakon silnih životnih restrikcija nametnutih borbom protiv epidemije koronavirusa i što u tim uvjetima radi u Bolnici, pitali smo njihovog ravnatelja Darka Kelemena.
Koje usluge konkretno pacijentima bolnica obavlja u ovo vrijeme kada su brojne aktivnosti radi mjera sprečavanja epidemije uzrokovane koronavirusom obustavljene?
Vrsta i opseg usluga Bolnice Lipik smanjivao se u skladu s razvojem epidemije i naputcima Ministarstva zdravstva. Najprije smo prestali pružati usluge zdravstvenog turizma i ostale tržišne usluge, potom specijalističke preglede i ambulantnu terapiju novih pacijenata, zatim potpuno obustavili rad „hladnog pogona“, a od polovice ožujka odgađamo prijem na stacionarno liječenje.
U ovom trenutku u funkciji nam je jedan bolnički odjel s pacijentima zatečenim na rehabilitaciji nakon obustave prijema novih pacijenata i to je jedina zdravstvena usluga koju pružamo. Svaki tjedan se sastaje uži kolegij ravnatelja, raspravlja aktualnu situaciju i odlučujemo o daljnjem postupanju. Pritom se konzultiramo s epidemiolozima, drugim ustanovama i Ministarstvom zdravstva.
Što to znači za zaposlenike?
Zaposlenici na godišnjem odmoru
U skladu s naputcima Ministarstva zdravstva, a temeljem Zakona o radu, donijeli smo odluke o organizaciji rada tako da trenutno radi optimalan i nužan broj radnika. Nakon savjetovanja s Radničkim vijećem i sindikatima zaključili smo da je i za radnike i za ustanovu najracionalnije rješenje da se preostali radnici upute na slobodne dane, korištenje godišnjih odmora iz 2019., te većeg dijela godišnjeg odmora za 2020. Na ovaj način svi radnici će do polovice svibnja iskoristiti veći dio godišnjeg odmora tako da neće biti nikakvih posljedica po njihovu plaću, a olakšat će organizaciju rada kad epidemija prođe i vratimo se u redovan odnosno pojačan ritam rada.
Bolnica Lipik spremno i adekvatno reagira na ovu situaciju. Na stručnoj i poslovnoj razini koordiniramo naše aktivnosti. Surađujemo s Radničkim vijećem i sindikatima. Radnici se odgovorno i solidarno ponašaju. Zadržali smo sve zaposlene, nikome nije smanjena plaća ili neko drugo pravo iz radnog odnosa. Radnici se mogu pouzdati u svoju ustanovu i nemaju razlog za egzistencijalnu brigu. A pacijentima ćemo pružiti maksimalnu rehabilitacijsku uslugu čim okolnosti to dozvole.
Ima li zdravstveno osoblje obvezu po potrebi ići raditi u drugu zdravstvenu ustanovu i da li je bilo takvih preraspodjela?
Prema odluci Ministarstva zdravstva, dužni smo organizirati rad tako da trećina zdravstvenih radnika bude raspoloživa za privremeni raspored na rad u drugu zdravstvenu ustanovu, po pozivu iz Ministarstva. Zasad takvih upućivanja nije bilo, ali mi raspored imamo i naši radnici su na dispoziciji.
Hoće li se ova situacija odraziti na godišnji financijski rezultat Bolnice i može li se uopće u takvim uvjetima očekivati da će Bolnica do kraja godine ispuniti obveze iz ugovora s HZZ-om?
Ova epidemija svakako će s odraziti na financijski rezultat bolnice. Mi smo u ožujku nešto malo podbacili u ispunjavanju limita ugovorenog s HZZO-om. Travanj će svakako ostaviti veliku rupu. Jedan mjesec možemo pojačanim radom nadoknaditi do kraja godine, dva mjeseca vrlo teško. Vjerujem da će HZZO imati sluha i svim ugovornim zdravstvenim ustanovama ostaviti primjeren manevarski prostor za ispunjavanje limita. Jer neke ustanove, među koje mi ne spadamo, ne bi mogle niti prvu slijedeću plaću isplatiti ako ne dobiju sredstva od HZZO-a. Pritom moramo imati na umu da Bolnica Lipik 20 posto svojih prihoda ostvaruje na tržištu. Od tog prihoda zasigurno neće biti ništa u travnju, a vrlo vjerojatno i u svibnju. Dakle, to je još najmanje jedan milijun kuna manje ove godine samo od tržišta, pod uvjetom da normaliziramo rad od lipnja, u suprotnom svaki mjesec 500.000 kuna veći gubitak. To nećemo moći nadoknaditi tijekom godine jer ćemo prednost morati dati pacijentima s uputnicom zdravstvenog osiguranja. Konačno, i kad epidemija prođe, za očekivati je da će i dalje vrijediti neke mjere distanciranosti i prevencije zbog kojih nećemo moći koristiti naše kapacitete u punom opsegu.
S obzirom da je 2020. godina trebala biti jedna od najznačajnijih investicijskih poratnih godina, da li je taj plan i dalje važeći u obimu i rokovima kako je to nedavno istaknuto na tiskovnoj konferenciji?
Investicije će biti odgođene
Upravo smo pri završetku adaptacije šest soba u objektu Fontana vrijednosti 600.000 kuna. Neki dan je stupila na snagu uredba Vlade RH o zaustavljanju svih javnih nabava, o zabrani zapošljavanja i sklapanja ugovora o djelu u 2020 godini. To će vjerojatno značiti da će se odgoditi i naša dva velika projekta – obnova lječilišnog perivoja s Narodnim kupkama i dogradnja restorana, koji su trebali započeti ove godine. Moći će se nabavljati i graditi samo ono što je od vitalnog interesa za redovnu djelatnost. Očekujemo eventualna daljnja očitovanja po tom pitanju, a odluku o nastavku investicije ove godine može donijeti samo ministar financija. To je pitanje o kojem će se trebati izjasniti i naš vlasnik, županija. Mislim da je najvažnije da se radi o odgađanju, a ne zaustavljanju projekata. Prioritet je zaustaviti opasnost s kojom se cijeli svijet suočava, a onda ćemo graditi i realizirati razvojne planove.
U Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU potvrđuju da su trenutno obustavljeni svi postupci javne nabave, uključujući i one koji se financiraju iz sredstava EU. Ministarstvo, kažu, užurbano radi analize svih projekata na osnovu mjera koje je predložila Europska komisija, a kad analize budu gotove izvijestit će što se može financirati. Napominju da Europska komisija kao prioritete u ovoj situaciji navodi ulaganja u zdravstveni sustav, poduzetništvo i očuvanje radnih mjesta.
- PIŠE: Pakrački List
- 960
Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik
Sve što od čovjeka ostane kada smrt prekine tanku nit života, jest grobni kamen s natpisom: „Ovdje počiva…“ Oni kojima je taj život nešto značio, navratit će, i barem jednom godišnje, ostaviti stručak cvijeća, zapaliti svijeću, uputiti za pokojnika molitvu. I to ima svoj vijek trajanja. A onda, vremenom, svaki grob počinje uranjati u tišinu zaborava. Ostaje još samo natpis koji slučajnom namjerniku ne kaže ništa.
Samo je jedan grob velika iznimka. Onaj na kojem prijatelji nisu uspjeli napisati: „Ovdje počiva…“ Umjesto natpisa, taj grob svoje posjetitelje - žene koje je tamo dovela ljubav prema mrtvom Učitelju, suočio s tajnom i porukom što će izazvati neslućeni obrat, a taj grob učiniti novim početkom.
„Nije ovdje, uskrsnuo je kako je rekao!“ Ta riječ nebeskog glasnika u praskozorje uskrsnog dana postade sunce novoga dana vjere i nade, svjetlo života u službi Uskrsloga. Događaj uskrsnuća je postao i ostao temelj naše vjere. Koliko su god bili učenici zapanjeni njegovim brojnim čudesima, ona nisu prvotni sadržaj njihovih propovijedi, već čudo Uskrsnuća i posljedica za njihov život. U svjetlu tog događaja i Isusove riječi dobivaju svoju neprolaznost, a njegova čudesa očituju se kao znaci da je u njegovu životu, uistinu, Bog bio na djelu!
Vjera i znanost
Nedavno svjedočenje vjere naše doktorice Alemke Markotić koja je na upit svog kolege ateista „Kako možeš biti znanstvenica i vjernica?“ Odgovorila protupitanjem „A kako ti možeš biti znanstvenik i ateist?“ prisjetilo me na ovu zgodu vezanu uz vjeru u uskrsnuće tijela koju pripisuju Isaacu Newtonu (1642.-1727.) engleskom fizičaru i matematičaru. Newton je ujedno, jedan od najvećih znanstvenika svih vremena i čvrsto je vjerovao u biblijski koncept stvaranja svijeta. Jednom su ga zapitali „Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?“ Nato je učenjak pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike. „Tko može iz ove smjese odvojiti željeznu prašinu?“ Odgovor nije dobio. Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini zemlje i željeznog praha. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet. U prašini nije ostala molekula željeza. Tada Newton reče prisutnima: „Onaj koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar on ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela.“
Isusovo uskrsnuće nije bajka niti djelo ljudske mašte kojim bismo se mogli malo tješiti. Isusovo je uskrsnuće povijesna stvarnost, eno mu mjesta do danas u Jeruzalemu. Crkva tu istinu svjedoči dvije tisuće godina, istinu koju još nitko nije uspio oboriti. Zanijekati da - ali oboriti ne! Ta istina preobražava i danas srca mnogih koji su u Kristu pronašli smisao života, a u njegovu uskrsnuću odgovor na vlastitu smrt. Na drugoj strani su oni kojima će i današnji Uskrs biti samo jedan lijepi narodni običaj obilježen finim jelima i tradicionalnim čestitkama. I ništa više!
U ovom čudnom i strahom obilježenom vremenu Isus nam po anđelima sa svoga praznog groba poručuje „Ne bojte se!“. Ne bojmo se ni života, ni bolesti, ni smrti dok nas nosi vjera u Uskrslog Krista! Neka nas sunce uskrsnog jutra grije i ovoga Uskrsa i u sve dane života našega uz sretan i blagoslovljen Uskrs.
- PIŠE: Pakrački List
- 796
Temeljem praćenja stanja koje se dogodilo tri dana za redom, 30. i 31. ožujka te 1. travnja kada su prema podacima DHMZ izmjerene temperature od -5 do -7 stupnjeva celzijusa, što je moglo uzrokovati umanjenje ovogodišnjeg uroda u voćnjacima i pojedinim povrtlarskim kulturama, župan Alojz Tomašević proglasio je 7. travnja elementarnu nepogodu za područje cijele županije.
Istom odlukom župan obvezuje općinska i gradska povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda da odrade uobičajenu proceduru s tim što su u normalnim vremenima, svi oni koji smatraju da imaju štetu, zahtjev trebali podnijeti u gradskoj upravi u roku osam dana, dok je ovoga puta taj rok produžen do okončanja mjera sprečavanja epidemije uzrokovane koronavirusom.
Prijave se podnose na obrascu koji možete naći na internetskoj stranici Grada Pakraca isključivo e-mailom na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., a dodatne informacije o radnom vremenu na telefon 411-080.
- PIŠE: Pakrački List
- 803
25 godina duga tradicija održavanja motocross utrke „Bljesak“, što se redovito, početkom svibnja, u organizaciji Moto kluba Pakrac - Lipik vozi na Matkovcu i boduje za Prvenstvo Hrvatske, ove će godine po svemu sudeći biti prekinuta. Unaprijed dogovoreni termin utrke bio je 1. svibnja, a odlukom Hrvatskog motociklističkog saveza, koji je obustavio sva sportska događanja pod svojom ingerencijom, utrka u Pakracu posljednja je prekrižena u ovogodišnjem natjecateljskom kalendaru motocrossa.
„Na žalost, zbog krize uzrokovane korona epidemijom održavanje utrke u predviđenom terminu je otkazano, a nama je kao organizatoru ponuđena opcija da do 15. svibnja predložimo novi datum utrke. Konačnu odluku još nismo donijeli, no zbog gustog rasporeda natjecanja – ako do njih uopće dođe – dovedeni smo u nezgodnu situaciju jer su preostali slobodni termini usred ljeta i relativno su neatraktivni pa o tome tek slijede razgovori unutar organizacijskog odbora“, rekao nam je Marko Straga, tajnik MK Pakrac – Lipik.
Na stazi se radilo do prije tri tjedna i dovedena je do željene razine te je s uređenim okolišom bila gotovo spremna za utrku „Bljesak“, navodi dalje Straga. Osim toga, na Matkovcu su trebali biti organizirani i treninzi u okviru novopokrenute Slavonske lige koja je također na čekanju, no zbog restrikcijskih mjera stazu ne koristi nitko, a pakrački moto klub se u cijelosti ogradio od eventualnog korištenja staze na vlastitu odgovornost.
- PIŠE: Pakrački List
- 901
Na posljednjoj redovnoj sjednici Gradskog vijeća održanoj 9. ožujka donesena je odluka kojom je usvojen Program za mlade Grada Pakraca 2018. – 2023. Radi se o programu koji je izrađen u sklopu projekta #Gradmladih #Pokrenise, financiranog s 689.517,50 kuna dobivenih na natječaju „Podrška programima usmjerenim mladima“ Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, iz Europskog socijalnog fonda. Cilj Programa je aktivno uključiti mlade u gradska događanja i omogućiti im podršku pri društvenoj integraciji.
Prema zadnjem popisu stanovništva od 2011. godine Grad Pakrac s okolnim naseljima imao je ukupno 8.460 stanovnika, od čega je mladih od 15 do 29 godina bilo 1.439, odnosno 17 posto. Svjedoci smo sve većeg trenda iseljavanja posljednjih godina, ali i odlaska u veće gradove pa je tako prema podacima Policijske uprave Požeško-slavonske ukupan broj mladih od 17 do 29 godina s prebivalištem na području Pakraca u 2018. godini iznosio 1.270, što samo govori u prilog smanjenju ukupnog broja stanovništva, a time i mladih ljudi.
Objedinjeni ciljevi i mjere
Ovaj Program objedinjuje i razrađuje ciljeve i mjere kojima Grad želi odgovoriti na razne potrebe i probleme mladih te općenito poboljšati kvalitetu života mladih u dobi od 15 do 30 godina. Kroz ovakve programe mlade se uključuje u donošenje i provođenje odluka na lokalnoj razini te se na taj način mogu upoznati s političkim djelovanjem kao jednim od načina rješavanje značajnih pitanja za život mladih u lokalnoj zajednici. Također, nužno je provoditi informiranja po različitim mjesnim odborima odnosno u širem području grada kako bi se posebno mladi iz ruralnih dijelova potaknuli na aktivno djelovanje, jer je vidljivo da oni manje sudjeluju u procesu odlučivanja od onih koji žive u užem centru Grada. Program su zajednički izradili udruge mladih i predstavnici Grada, uz prijedloge građana Pakraca i sudionika javnih savjetovanja.
Pet prioriteta
Mjere koje će se kontinuirano provoditi ovim Programom podijeljene su u pet prioritetnih područja, a odnose se na: promicanje aktivnog sudjelovanja mladih u zajednici/društvu, unaprjeđenje provođenja slobodnog vremena, jačanje osobnih i profesionalnih kompetencija mladih, razvoj kvalitetne socijalne politike prema mladima, poticanje razvoja i pristupa rekreativnom i amaterskom sportu. Nositelji mjera Programa su Grad Pakrac, javne ustanove, udruge građana i pripadnici javnog i privatnog sektora.
Mladi prilično pasivni
Aktivno sudjelovanje mladih u društvu, odnosno njihova participacija u procesu donošenja odluka, odnosi se na pripremu mladih za preuzimanje uloge aktivnog građanina u raznim područjima društvenog života. Važno je promovirati i volontiranje kojim mladi unapređuju vlastite kompetencije te djeluju na dobrobit zajednice. Autori ovog Programa zaključuju da su mladi u Pakracu prilično pasivni, kako društveno tako i politički, a glavnu ulogu u njihovoj aktivaciji trebaju imati udruge mladih, ali i Savjet mladih Grada Pakraca, kao savjetodavno tijelo Grada, koje je osnovano u cilju promicanja i zagovaranja prava, potreba i interesa mladih. Savjet bi trebao provoditi radionice, tribine, panel diskusije i radne sastanke s mladima o temama koje se tiču lokalnih problematika mladih.
Potrebno je potaknuti veće uključivanje mladih u stvaranje i realizaciju kulturnih sadržaja, kao što su predstave, izložbe, te na sudjelovanje u kulturnim aktivnostima jer će se na taj način omogućiti veće razumijevanje kulture i umjetnosti, navode u Programu. Obrazovanje je također ključan čimbenik u osobnom i društvenom razvoju mladih. Ono je jedno od temeljnih ljudskih prava te je nužno da zajednica na različite načine unapređuje obrazovanje mladih. Informirati mlade po tom pitanju, smatraju, moguće je putem obrazovnih institucija, udruga i ostalih sudionika zajednice kao i putem raznih portala za mlade.
Pobijediti predrasude
U Programu nadalje objašnjavaju da su mladi, a pogotovo oni iz ranjivih skupina, nedovoljno uključeni u život zajednice, pa navode da je potrebno senzibilizirati poslodavce za zapošljavanje mladih s invaliditetom te im smanjiti predrasude koje imaju, vezano uz njihovu učinkovitost na radnom mjestu. S druge strane, mlade osobe s invaliditetom treba motivirati za daljnji razvoj vještina te im ojačati ključne kompetencije, komunikacijske i socijalne vještine. Kako bi poticali mlade na zdrav život treba ih se kontinuirano savjetovati o zdravlju, uključujući pitanja zdrave prehrane, zlouporabe opojnih droga te seksualnog i reproduktivnog zdravlja, sve u suradnji sa stručnjacima u navedenim područjima. Važno je također promicati sport kao način zdravog života, ali i osigurati prostorne uvjete za aktivnosti sportskih klubova s područja Grada, zaključuju autori Programa za mlade.
- PIŠE: Pakrački List
- 3670
Još 13. ožujka smo iz policije dobili informaciju da je nestala 35-godišnja Prekopakranka Renata Gillibrand, djevojački Glumbić. Takvu informacije dobivamo s vremena na vrijeme no ne reagiramo jer obično nestala osoba bude u nekoliko narednih dana pronađena, mlađe osobe najčešće po nekoliko stotina kilometara od Pakraca, a starije naredni dan nekoliko kilometara od doma. No 27. ožujka policija je ponovila da se Renata još uvijek vodi kao nestala i da potraga i dalje traje.
Informacija nam je postala tim interesantnija jer smo o Renati u podužim reportažama pisali u dva navrata, u kolovozu 1997. godine reportaža naslovljena „Tako mlada, a već nije Pakračanka“, te opet u kolovozu pet godina poslije u tekstu naslovljenom „Od bebysitterice do magistrice“.
Tko je Renata?
Već 1997. godine nakon slučajnog susreta nam je postala interesantna kao mlada Prekopakranka koje je nakon prvog razreda gimnazije završenog u Pakracu u ljeto 1991. godine nastavila školovanje u Zagrebu, a ubrzo u 1600 kilometara udaljenom Hamburgu temeljom posjeta obiteljskim prijateljima. Kako nam je ispričala u Hamburgu studira pod A germanistiku, engleski i novinarstvo i pod B povijest umjetnosti i politiku, a školovanje financira radeći kao bebysiterrica, baveći se povremeno novinarstvom surađujući u novinama Hamburger Abend Blatt (Hamburški večernji list) te tamošnjom redakcijom RTL-a, televizije koje tada u Hrvatskoj još nije ni bilo, ali i drugim povremenim poslovima.
Javila nam se ponovo točno pet godina poslije kada je došla na godišnji odmor mami i tati svega nekoliko dana nakon što je postala magistrica germanistike, novinarstva i političkih znanosti, ali i godinu dana nakon što se udala za Engleza Craiga Gillibranda uzevši njegovo prezime. Osim udaje i diplome, od našeg prvog teksta Renati se štošta promijenilo u životu. U London je počela suradnju s BBC-a za koji je izvještavala s najvećih teniskih turnira londonski Wimbeldon, „Australian Open“ radeći intervjue i s takvim svjetskim veličinama kao što su Goran Ivanišević, Boris Becker, Ivan Ljubičić… Sve je ponovo ličilo na vrlo uspješnu životnu priču.
O Renati nakon toga godinama nismo ništa čuli do lani ili preklani kada smo slučajno saznali da se vratila u Prekopakru.
Otišla u uobičajenu dnevnu šetnju
Nakon ponovljene obavijesti iz policije o nestanku posjetili smo u obiteljskoj kući u Prekopakri, Stjepana Širca 15, roditelje majku Mariju i oca Miljenka koji su doselili iz Zagreba sredinom osamdesetih godina.
Prema njihovom kazivanju tog četvrtka 12. ožujka Renata je nakon ručka, iza 12,30 sati otišla u uobičajenu dnevnu šetnju koja obično traje oko dva sata. Nije ponijela niti mobitel, niti novčanik s dokumentima, imala je možda nešto malo novca za kupiti sladoled, sok ili neku sitnicu što je sve spadalo u dnevnu rutinu. No kako se nije vratila kući oko 17 sati je otac otišao najprije na hitnu se raspitati da nije možda zbog nekog udesa završila u bolnici, a kako je nije tamo pronašao otišao je nestanak prijaviti na policiju. Mada su ga najprije uvjeravali da treba proći 24 sata od nestanka, svejedno ih je iste večeri posjetila policajka koja je uzela uobičajene podatke kao što je starost (rođena 1975. godine), boja očiju i kose (smeđa), visina (165 cm) obučena u crnu jaknu, plave traperice i sive tenisice. Od tada kaže majka, policija ih je posjetila u više navrata, ali ne donoseći nikakve nove informacije, već se raspitujući da li se možda javila.
Majka okrivljuje supruga
Majka tvrdi da nestanku nije prethodila nikakva obiteljska svađa ili nešto slično. Dapače, kaže da je Renata jako privržena roditeljima. Isto tako tvrdi da Renata u Hrvatskoj nema prijatelja ili rodbine kod koje bi mogla boraviti ova tri tjedna neopaženo, a bez dokumenta nije mogla preko granice. Na pitanje što se moglo dogoditi Renati je izrazito izravna: „Oteo ju je i ubio suprug Craig“
Nakon toga uslijedio je vrlo mučan opis bračnog života Gillibrantovih koji nije dobro funkcionirao ubrzo nakon vjenčanja 2001. godine, a u kojem nije nedostajalo psihičkog i fizičkog nasilja. Razišli su se 2013. godine, ali su se nakon suprugovog obećanja pomirili i 2014. godine se rodila kćerka Isibela s kojom Renata dolazi u Prekopakru početkom 2015. godine i ostaje pet tjedana. U proljeće 2016. godine dolazi ponovo jer je dijete oboljelo na bruh i operirano je u Klaićevoj bolnici. Renata je tada ostala u Prekopakri više mjeseci radeći od kuće posao u uredu za odnose s javnošću u londonskoj podružnici multinacionalne naftne kompanije Shell. No brak je, po tvrdnji majke, postao sve gori pa su posredovale i britanske pravosudne i socijalne službe stavljajući se pristrano na stranu isključivo svog državljana pa je baka Marija unuku morala u kolovozu vratiti u London što joj nije bio prvi posjet kćerinoj obitelji u njihovom londonskom domu. Craig je ograničavajući susrete majke i kćeri, Renati branio i dolazak u zajedničku obiteljsku kuću u Londonu. U tijeku je, kaže majka, postupak rastave koji je prema tvrdnji Renatinog odvjetnika trebao biti završen u svibnju ili lipnju, pri čemu se je Renata bila spremna odreći vlasničkog udjela u kuću u zamjenu za skrbništvo nad kćeri Isibeli čega se bojao Craig.
Craig, kojeg Marija opisuje i kao neradnika, je u dva ili tri navrata boravio u Prekopakri odnoseći se jako omalovažavajući prema Hrvatskoj i našem načinu života. Uglavnom u oko pola sata razgovora punica za zeta nije imala niti jednu lijepu riječ i više puta je ponovila da on stoji iza toga.
Kako je ispričala Marija, Renatina prijateljica Vlatka je prve subote nakon nestanka, dakle dva dana poslije, po Prekopakri i Pakracu polijepila ili podijelila više desetaka letaka (na naslovnoj fotografiji) te organizirala potragu u koju se uključilo dvadesetak ljudi iz Prekopakre, Pakraca i Lipika koji su u četiri grupe obišli prekopakranske livade, voćnjake i šikare. No bez rezultata.
Glumbićevi u svom domu već tri tjedna čekaju vijesti strahujući da one neće biti dobre. Nadamo se, radi njih, a još više radi Renate, da ćemo i četvrti put imati potrebe pisati o Renati: kao i prva dva puta vedro i veselo kakav je dojam ostavila kao osoba u naša prva dva kontakta.
POLICIJA: Potraga i dalje traje
„Vezano za Vaš upit obavještavamo vas da policijski službenici i dalje kontinuirano provode mjere i radnje iz naše nadležnosti u cilju pronalaska nestale osobe. U okviru toga obavljaju se razgovori s građanima koji bi mogli imati korisne informacije o nestaloj osobi, a sva prikupljena saznanja se provjeravaju. Također su u suradnji s HGSS-om obavljene pretrage terena na područjima gdje je prema prikupljenim saznanjima nestala osoba zadnji put viđena da se kreće, ali bez uspjeha. U cilju njenog pronalaska i dalje se intenzivno prikupljaju obavijesti i provjeravaju sve korisne informacije“, odgovorila je jučer na naš upit Nikolina Janković, glasnogovornica požeške policijske uprave.
