„Od ovog hobija ne želim imati nikakvu korist i moram reći da to zapravo nije moje, nego sam samo prikupio tu građu na jedno mjesto. Volio bih kad bi pronašao način da, u suradnji s gradskim muzejom, razvijem i objavim nikad objavljene i viđene fotografije“, otprilike tako je o bogatoj foto i video arhivi Pakraca još 2014. godine govorio tada 38-godišnji Hrvoje Pavičić - Mravac iz Pakraca, vjerni kroničar Pakraca, njegove bliže i dalje povijesti. U diktafon našeg kolege novinara Marija Baraća, pričajući za 034 portal, izrazio je želju koja mu se do današnjeg dana nije ostvarila.
Šest godina kasnije, suština priče je manje-više ista, osim što se količina digitaliziranog materijala drastično povećala i nećemo pretjerati kad kažemo da Mravac danas posjeduje najobimniju gradsku arhivu te vrste. Na žalost, ona nije dostupna široj javnosti, mjesto zauzima na hard-discu osobnog kompjutora i tamo će još neko vrijeme i ostati, jer gigabajti dokumentacije, kronološki i tematski posloženi do detalja čekaju…što?
Arhiva na hardu
„Čekaju pravu priliku“, nasmijao se i dodao „ponovit ću kao i prije šest godina – nemam nikakav osobni financijski motiv - naprotiv, sve me to koštalo dosta novca - ali bih želio objediniti prikupljenu arhivsku građu u fizičkom obliku. To je obiman posao koji košta, pogotovo ako znate da posjedujem preko 10 tisuća digitaliziranih fotografija Pakraca i Lipika - dva grada koja su mi osobno nerazdvojna cjelina u svim oblicima . Želim ih razviti, zavesti pod serijskim brojem, posložiti u personalizirane albume kako bi bile dostupne svima prema potrebi, ali i po jasnim pravilima. U današnje doba visoke tehnologije sve smo svjesniji vrijednosti stare, opipljive fotke uredno posložene u onim foto-albumima kakvi su sve rjeđi, nasuprot mnoštva fotki razbacanih po folderima svuda po kompjutoru. Lijepo bi bilo uspostaviti, recimo, gradsku arhivu. Volim svoj grad i želim od zaborava sačuvati barem djelić povijesti. Ovo je moj način“, kazao je Mravac, svjestan da je u pitanju ozbiljan novac, ali je ipak izrazio nadu da će netko ipak prepoznati interes i javiti mu se.
Pakrački vremeplov
S pakračkom se poviješću ozbiljnije bavi od 2005. godine. „Ljubav se razvijala kako se razvijao Internet. Razna zanimljiva građa s pakračkim motivima postala je sve dostupnija, najprije na stranici aukcije.hr, potom na eBayu. Vremenom sam prikupljeno počeo objavljivati na Facebooku na stranici Pakrac – moj grad, da bih kasnije pokrenuo vlastitu stranicu Pakrački vremeplov, nešto usmjereniju prema povijesti, gdje danas objavljujem stare fotografije, razglednice, ali i razne zanimljive videozapise. Prilika je to da se zajedno prisjetimo Pakraca i vizura ondašnjeg grada kojim je dominirala građevna prepoznatljivost, zelenilo, parkovi i drveće koji su mu davali dušu“, priča nam Hrvoje o svojoj stranici i dodaje da veliku podršku, posebno tehničku oko servisiranja fcb stranice, ima kod prijatelja Ivka Jakovljevića i Ivana Černija te ostale ekipe FOTOimaga.
Do materijala za Pakrački vremeplov dolazi na razne načine, a u stvaranju današnje arhive posebno vrednuje ulogu Konzervatorskog ureda iz Osijeka koji su mu ustupili fotografije koje im pomažu pri detaljnoj obnovi fasada. Poslali su punu kutiju negativa iz vremena 70 i 80 - ih godina, koje je, uz pomoć uvijek prisutnog Ivka, presnimio u maksimalnoj rezoluciji kako bi kasnije bili pogodni za razne formate. Zahvaljujući Osječanima danas ima rijetke fotke fasadnih detalja Pakraca i Lipika kronološki sortiranih po ulicama. Uz osječke konzervatore spominje i domaće zaslužne ljude, Pakračane, naročito pokojnog Davora Grbca i kćerku mu Saru koji su mu poklonili veliku, možda i najveću, zbirku fotografija i vhs kazeta. Slično kao i pakračke obitelji Jejnić, Kovač, Kobetić, Bogdanović, Hudorović, Grčević, Leš, Filipović, Nagy, Martinović, Kliček, Pejša, Kavajin, Štrk, Petrnel, Reili, Zanetti, Demiri, Kratofil…
Uspostavljanju video arhive savjetima i točnim informacijama značajno je pripomogao Teo Goričanec, ratni snimatelj HRT-a, a veliki dio takvog materijala o Pakracu je snimao upravo on.
„Na Pakračkom vremeplovu objavljujem fotografije po albumima. Nisam ga tematski širio kako bi se ljudi lakše snašli, a odgovor je fenomenalan. Statistika otkriva da su neke fotke pregledane i po desetak tisuća puta, neki videoklipovi i troduplo više. Javljaju se Pakračani sa svih strana svijeta i komentiraju. Posebno me raduju oni ljudi koji dobro poznaju povijest pa komentarom na Vremeplovu osnaže fotografiju, ali i razviju raspravu kroz daljnje komentare. Često i sam doznam novih stvari. Gospodin Zdenko Satrapa jako dobro poznaje našu povijest pa kvalitetno komentira, često u razgovorima sudjeluje gospođa Marija Supanc Marošević, Matija Kulhavy, Ljubica Klačmer, Gojko Brzica, Zdenko Hudorović, Željko Radanović i mnogi drugi koji uskoče s kakvom opaskom, informacijom… Jedan od albuma na Pakračkom vremeplovu nosi naziv Ulicama moga grada imenovan po kolumni prof. Slavka Krejčija u Pakračkom listu, dok je logotip Pakračkog vremeplova (silueta starog pakračkog mosta), kojim na određen način štiti fotografije, preuzet iz jedne rubrike prijeratnog Pakračkog vjesnika. Stranicu Pakrački vremeplov danas prati više od 3400 ljudi iz cijeloga svijeta, a mnogima je jedina dodirna točka s voljenim gradom.
Dobar dan u uredu
Sakupljanje arhive istraživački je posao koji često razočara, ali i obraduje. Što smatra „dobrim danom u uredu“?
„Odličan je osjećaj kad pronađem staru videokazetu od koje su davno dignute ruke, već bijelu od pljesni, pa je pažljivo očistim i uz razna kemijanja uspijem reproducirati i spasiti građu. Kao da davljeniku pružite ruku spasa…Tako sam nedavno uspio spasiti jednu gdje je hrvatski heroj dr. Šreter na predratnoj bolničkoj zabavi. Rijetka snimka, kao i ona gdje se na drugoj snimci u krupnom kadru rukuje s drugim ratnim herojem Pakraca – pokojnim Stipom Šircem“, priča Mravac pa prebirući mišom po materijalima otvara rijetko ili nikad viđene foto i video dokumente.
A bit će ih sve više jer se, tehnički gledano, raduje uređaju kojeg planira uskoro nabaviti, a omogućit će mu presnimavanje starih Super 8 filmova na čitljive formate, kako bi još dublje zaronio u povijest voljenog grada. Oveća količina takvih filmova već čeka spremna na konverziju, otkriva nam Mravac, a u vlasništvu je stanovitog gospodina s lipičkog područja.
Mala glava i „Četvrtak“, pamtite li?
Klikćući dalje po uredno posloženim folderima otkrivamo pregršt datiranih fotki koje nas u tren vrate u 80-e, jer nam se pored nekadašnjeg Mliječnog restorana upravo ukazala, okom kamere uhvaćena - Ankica Dasović ili Mala glava kako su joj tepali, sjećate li se te žene? Pa „Četvrtak“… gostionica prekoputa pošte – mnogim gradskim bećarima veselo svratište sajmenim danom na kavicu i „ljutu“. Pa cvjećarnica „Čičak“, smještena podno crkve UBDM u vlasništvu drage nam sugrađanke, danas pokojne Jasne Erb.
„Pravi Pakračani čeznu za svojim gradom, pa onima koji nisu ovdje, uz pomoć Pakračkog vremeplova, u najboljoj namjeri ponudim zavičaj… barem u digitalnom obliku“, kaže za kraj Mravac i još jednom poziva da mu se jave svi oni koji žele ustupiti stare gradske fotografije i video materijale u svim formatima. Uvjeren je da će jednog dana, ispuni li mu se želja, to biti objedinjena gradska arhiva koja će grad bogat poviješću učiniti još bogatijim.
„Želim animirati sugrađane da pokažu stvarni, a ne samo virtualni interes. Važno je da se razbije ta pasivnost i da neki izađu iz svoja četiri zida jer postoji puno priča, objekata, detalja, ljudi o kojima se zna premalo i sve to treba objediniti i objaviti“, zaključio je Hrvoje još 2014. godine.
Vrijedi i danas.
