Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 29. svibnja 2019; 1035

Srijeda između 9 i 10 sati, pola radnog tjedna. Vrijeme oblačno uz po koju kap kiše. Temperatura ugodnih 16 stupnjeva. Rekli bismo idealno vrijeme za građevinare. No, nakon prijepodnevnog obilaska šest pakračkih gradilišta ukupne investicijske vrijednosti veće od 20 milijuna kuna to se ne može zaključiti. Iako su za čak četiri njih prvi ugovoreni rokovi za završetak radova odavno istekli, na svih šest gradilišta smo zatekli 30-tak radnika, od čega na dva niti jednog, na jednom dvojicu, a na preostala tri sedam do deset, mada dozvoljavamo da nam se netko i „sakrio“.

Energetska obnova

U lani pokrenutom postupku energetske obnove stambenih zgrada na području Pakraca i Lipika je ugovorena obnova 26 stambenih zgrada ukupne vrijednost oko 36,5 milijuna kuna i rokom završetka do prošle jeseni, većinom do kraja kolovoza odnosno rujna. No na šest zgrada se radi i danas: Andrije Hebranga 1, 1A i 6, Kalvarija 38 i 38A te jednu u Vukovarskoj u Lipiku.

Na Andrije Hebranbga 1 i 1A, vrijednosti oko 3 milijuna kuna, izvođač radova „Konstrukt“ Požega, prvi ugovoreni rok je imao za završetak lanjskog rujna. Radi se i danas. Ulaz 1A je manje-više završen, na ulazu 1 treba promijeniti krov, i to je najveći problem jer izvođač se boji uslijed svakodnevnih kiša razotkriti postojeći. No nisu još polijepljene niti sve stiroporne ploče pa time niti završni fasadni sloj. Prije podne smo zatekli sedam-osam radnika na tom poslu, a još četvorica iz kooperantske tvrtke su dizali buduće limene odvodnike na krov. Novi rok je, kažu nadležni, kolovoz ove godine, i u Komunalcu se iskreno nadaju završetku.

Preko puta, na Andrije Hebranga 6, čija je vrijednost obnove oko 2 milijuna kuna, izvođač Projekt inženjering“ Požega je imao rok također lanjskog rujna. Zgrada izgleda gotova. No još uvijek je oko nje skela, kao i ostaci raznog građevinskog materijala. Kada smo ju danas obišli, na gradilištu nismo zatekli nikoga.

Pod Kalvarijom na kućnom broju 38 i 38A, vrijednost radova je iznosila oko 2,5 milijuna kuna, a izvođač Trim projekt je imao rok, također prošle jeseni. Zgrada je opasana skelama, završni sloj fasade se još niti ne nadzire. Danas kada smo ju obilazili sedam-osam radnika je upravo odlazilo na gablec.

U Komunalcu koji je prema Fondu nositelj energetske obnove, su unatoč ovim kašnjenjima zadovoljni. Problem je bio što je u kratkom roku trebalo obnoviti 26 zgrada u Pakracu i Lipiku (u Hrvatskoj 600) i poznavatelji građevinskih prilika u Hrvatskoj, kaže Mario Komljenović, su upozoravali da će građevinska operativa biti usko grlo. Stoga su s izvođačima ugovarali rokove znatno kraće od Fondovih i računali su i s većim problemima. Uglavnom računaju da će do kolovoza sve biti završeno. Stanari pomalo brundaju, ali ih izvođači kupuju obavljajući besplatno radove koji nisu ugovoreni. Svi siti i ovce na broju, a jedni koji se sekiraju su izgleda novinari i osobe u gradskoj upravi zadužene za graditeljstvo.

I građevinari završili razred

U tu malobrojnu skupinu zabrinutih se može uvrstiti i Sanju Delač, ravnateljicu Osnovne škole braća Radić, čija zgrada je u energetskoj obnovi vrijednoj oko 5,5 milijuna kuna od lanjskog kolovoza, dakle skoro identično početku školske godine. Izvođač je prvi rok imao krajem prosinca, pa potom polovinom svibnja, no i danas smo tamo zatekli desetak radnika. Stražnji dio škole je uglavnom završen, ostala je još prednja fasada i sjeverni dio. Ravnateljica se nada da će biti gotovo do 15. lipnja, dakle trajat će u najboljem slučaju cijelu jednu školsku godinu pa i izvođač ima razloga da traži svjedodžbu o završenom razredu. Kako im vrijeme tijekom svibnja nije išlo na ruku, možda završe i na produženoj nastavi.

Skupo, ali sporo

Na drugom kraju grada radi se sjeverni dio Aleje kestenova. Radove vrijedne oko 900.000 kuna od ožujka izvodi „Promet“ Požega. Rok završetka je tek idući ožujak pa ne čudi da smo danas tamo zatekli tek dvojicu radnika koji su gablecovali na parkiranom kamionu. Dva stroja su bila ugašena.

Posljednje veliko gradilište, modernizacija našeg glavnog trga vrijedna 7,5 milijuna kuna u ožujku su preuzeli kao izvođači Poduzeće za ceste Sl. Brod i partnerska tvrtka „Feniks“. Iako su radovi službeno otpočeli u ožujku, na gradilište su se s jednim bagerom, kamionom i nekoliko radnika pojavili prošlog tjedna. Raskopali su ivičnjake oko parka i spomenik, malo grebali po budućoj šetnici kroz park i otišli. Ovog tjedna se još nisu vratili na gradilište. O planiranom tijeku radova smo 20. svibnja poslali mailom upit direktorici. Odgovor nismo dobili.

Nakon ove dnevne inventure po gradilištima jasno je zašto se i mali građevinski radovi obvezno mjere u stotinama tisuća, a malo veći obvezno preko (nekoliko) milijuna kuna s beskrajnim ugovorenim rokovima izvedbe koji se produžuju i po nekoliko puta.

: PIŠE: Pakrački List; 29. svibnja 2019; 970

U sklopu redovnog preventivnog programa „MAH 1 Mogu ako hoću“ Policijsku postaju Pakrac su u razdoblju od 27. do 29. svibnja posjetili učenici četvrtih razreda osnovnih škola Pakraca, Lipika, Poljane, Donje Obriježi i Badljevine. Tijekom posjeta školarci su, uz pomoć kontakt policajaca Darka Majora i Darka Demartinija, upoznati s radnim okruženjem policije, a policijsku opremu i vozni park koji koriste u radnoj svakodnevici predstavili su im djelatnici Interventne jedinice PU Požeško-slavonske županije.

Preventinvi program MAH-1 provodi se jednom godišnje pred kraj školske godine i jedan je od tri potprograma projekta pod nazivom “ZNAM, MOGU, HOĆU“. Namijenjen je učenicima 4. razreda osnovnih škola, a realiziraju ga policijski službenici na razini policijskih postaja sukladno teritorijalnoj pripadnosti pojedine škole. Cilj programa je policijski posao približiti djeci, ali i neposrednim kontaktom izgraditi međusobno povjerenje.

: PIŠE: Pakrački List; 29. svibnja 2019; 1311

“Poznajete me kao sportaša koji uvijek traži, ali i pruža maksimum, a takvo shvaćanje sporta nastojim kroz svoje sportsko djelovanje prenijeti i na mlađe generacije“, rekao je Siniša Karačić - Siki u ožujku ove godine, prilikom primanja priznanja za najboljeg sportskog djelatnika u 2018. godini, na svečanosti proglašenja održanoj u Hotelu Pakrac. Da je nagrada stigla u prave ruke sumnje nema, međutim… „iako cijenim i poštujem ovaj izbor, kao dugogodišnjem pakračkom sportašu, sve ove godine neostvarenom mi je ostala želja da budem proglašen sportašom grada“, rekao je tada ne zamjerajući nikome i ništa.
Nekoliko mjeseci potom, radeći tekst koji upravo čitate, uvjerili smo se da su očekivanja imala prilično čvrsto uporište.
Rođen je 1965. godine kao pilansko dijete oca Branimira i majke Jagode koji su uz Sinišu imali i kćerke Branku i Ljiljanu. Školsku naobrazbu stekao je u Pakracu izašavši iz srednjoškolskih klupa kao završeni elektroinstalater. Stjecajem okolnosti struja i instalacije, umjesto egzistencijalne, imale su tek epizodnu ulogu u životu čovjeka kojeg je obilježio - sport.

Još jedan „pilanski“ izdanak

A on, sport, osvojio ga je već sa šest godina… Prva sjećanja sežu do Stovarišta (dio Pilanskog naselja), gdje je živjela obitelj Karačić, i odlaska na obližnju svečanost otvorenja kuglane u podnožju Leptirovog brda, koju je, recimo i to, svojom nazočnošću uveličao svjetski boksački prvak Mate Parlov. „Kao svako pilansko dijete, i ja sam tada želio postati kuglač...“.
No, na skali sportskih ljubavi, budućnost će tako pokazati, kuglanje će biti samo prvo do…
Prvi susret s rukometnom loptom dogodio se na satu tjelesnog odgoja učiteljice Blanke Erjavec. Neobavezan školski sat u trenutku je utabao sportski put ovog jedanaestgodišnjaka prema tada vrlo popularnom lokalnom RK Jedinstvo. „Kod trenera Vlade Bosića upravo se okupljala nešto mlađa ekipa jer su uz mene u seniorskom timu trenirali Ivica Osmak i malo stariji Renato Marinić. Kako su mlađi pristizali, da bi brže napredovali, oformljena je druga momčad, Jedinstvo 2, s Brkljačićem, Kufnerom, Milićem, Zečevićem, Juštom, Tererom i Kečkešom u sastavu, a natjecala se u Međuregionalnoj ligi mladih Kc/Bj/Vt. Treniralo se i igralo na betonu. „Bili smo strašna generacija, prvu sezonu smo se uhodavali, ali druge smo razbijali sve s 10,15 pogodaka razlike. Izuzetak nije bio niti tada odlični bjelovarski Partizan“, prisjeća se Siki. Takvi rezultati nisu donijeli gotovo nikakve materijalne koristi i ne govorimo ovdje o novcu… Nužnu sportsku opremu su kupovali roditelji sukladno mogućnostima, klub je osiguravao tek dresove za utakmicu i prijevoz. I tako godinama, sve dok Siki, najbolji igrač kluba u tadašnjoj republičkoj ligi, nije bojkotirao važnu utakmicu u Prelogu zbog - sendviča! „Založio sam se za ekipu tako da nam na gostovanjima barem osiguraju obrok, sendvič ili nešto… i nisam htio putovati u Prelog, ako nam to ne obećaju. Nisu pa nisam išao. Utakmicu smo izgubili, ali već nakon sljedećeg gostovanja čekala nas je večera u restoranu, što je kasnije i (p)ostala klupska praksa“. Osiguranje gableca ipak su skupo platili, jer se na kraju prvenstva ispostavilo da ih je ispadanja iz lige koštao upravo taj varaždinski poraz…

Da, dobar je bio Siki. Od ubojite desnice ljevokrilnog napadača strahovali su golmani diljem regije, a jedno prisjećanje otkrilo nam je i kako je loptu dvaput proturio iza leđa jednog od najboljih svjetskih golmana svih vremena Mirka Bašića. „Igrao sam za reprezentaciju Regije Bjelovar protiv Metaloplastike, tadašnjeg prvaka Europe, i zaletio sam se s krila, „zafrkao“ Mirku Bašiću i pogodio. Kasnije mi je prišao, zagrlio i prišapnuo: „Jel` mali, kako je ona ušla?“ „Niti sam ne znam“, priznao je Bašku.
Iako mu je rukomet odnosio mnogo vremena, za kuglanje ga je uvijek pronašao. Višak talenta činio ga je dobrim u svemu pa je i na kuglačkim stazama nizao zavidne rezultate. „Dvaput sam bio pojedinačni juniorski prvak Općine Pakrac, u paru s Darkom Kirom prvak Općine i Regije Bjelovar, a ekipno s „Papukom“ treći u Hrvatskoj na Republičkom prvenstvu“, nabraja samo velike rezultate, koje je ostvarivao „s pol gasa“, jer vremena za kuglačke treninge gotovo da i nije bilo.
Kao već afirimirani sportaš Siniša je lako došao do posla. Elektroinstalatersko umijeće stečeno za školovanja najprije je demonstrirao u Jedinstvu, potom u Drvno-industrijskom kombinatu „Papuk“ koji je u to vrijeme zapošljavao tisuću i pol ljudi. Sve je išlo svojim tokom, kockice su se polako slagale na sportskom i privatnom planu, no….samo do kolovoza 1991. godine kad je život, ne samo Sikiju, odlučio pomrsiti račune.

Prvi punkt u obrani Pakraca

Rat je dočekao na Pilani, odakle se ubrzo prebacio u Prekopakru. „Ponosan sam što danas mogu reći da sam zajedno s desetak mojih prijatelja brzo sišao s Prekopakre i osnovao prvi punkt u tadašnjoj Osnovnoj školi „Pero Prodanović“. 20. kolovoza smo Grgić, Verhaz, Jurinović, Kovač, Picek, Pupak i ekipa tako započeli organiziranu obranu grada“. Boravak na prvoj liniji uzeo je i svoj danak. Siniša je ranjen ukupno četiri puta. „Na spomenutom punktu sam ranjen dvaput. U desnu natkoljenicu, potom po desnoj ruci i leđima. Na sljedećem punktu kod zgrade dječjeg vrtića ponovo je stradala desna podlaktica u kojoj i danas nosim više gelera. Posljednji put ranjen sam kao jedini policajac prilikom polaganja vijenaca u Kusonju na kućnom broju 55“, kratak je presjek Sikijevog burnog ratnog puta.

Nakon oporavka, ali i tijela punog gelera, od sporta ne odustaje. Iako bi desnica puna željeznih krhotina nekome poslužila za ishođenje trajnog invaliditeta i trenutnog, dobro plaćenog umirovljenja, Siniša je svoju dodatno zaposlio i opteretio već 1992. godine i to na lijevom krilu daruvarskog rukometnog tima.
“Zajedno s Rencom (Renato Marinić) i Tonijem (Antunom Hertzom), otišao sam u RK Daruvar (Pakrac tada nije imao rukometni klub) gdje sam tijekom sedam igračkih godina postao najbolji strijelac u povijesti kluba s prosjekom od 10,74 gola po utakmici“, počeo je poslijeratnu priču.
Van terena nastavio je raditi kao voditelj sektora PP Pakrac do 1996. godine kad prelazi u Požegu gdje boravi do 1999., nakon čega se vraća u Pakrac u policiju gdje ostaje do mirovine u koju odlazi 2007. godine.

Povratak u pakrački rukomet

Nakon sjajnog daruvarskog razdoblja 1999. godine vraća se u Pakrac i vlastitim sredstvima pokreće RK „Pakrac“. „Pozvao sam ljude koji nisu imali previše veze s rukometom, samo da se krene, da klub zaživi. Bili su tu Barać, Nagy, Lopar, Turković ml., Ostrman, Babojelić, Škondro ml., Kapetanović, Ibrajić, Raguž, Štor (Mifa), Jeftinić, Marinić, Hertz i ja. Natjecali smo se u Međužupanijskoj ligi Bjelovar-Koprivnica-Virovitica. Rekao sam im da ću igrati rukomet dok se u Pakracu ne izgradi dvorana. To se dogodilo 2003. godine i ja sam nakon dvije dvoranske utakmice aktivnom igranju rekao zauvijek zbogom“.

Uvijek KK “Papuk”

Sportska mirovina nije dugo trajala. 2005. godine vraća se staroj ljubavi i aktivira se u Kuglačkom klubu Papuk. „Uvijek i jedino „Papuk“, s ponosom naglašava, „sve ove godine nisam mijenjao klupske boje niti ću ih mijenjati, iako je vremenom osnovano više klubova na našem području. Stalni sam prvotimac s najboljim prosjekom i imam zapažene uspjehe na pojedinačnim županijskim i regionalnim natjecanjima“.
A i dobro je društvo, zašto ne spomenuti…
Primjerice, godinama njeguju odličan odnos s Croatiom Traunreut (Njemačka) što sa sobom nosi i uzajamna trodnevna posjećivanja na godišnjoj bazi. „Ma samo nek` potraje i da zdravlje posluži“, želi si, ne bez razloga, jer je određenih problema imao sa srcem kad je 2013. godine za vrijeme utakmice na stazi doživio srčani infarkt. Sve je riješio jedan stent, a Siniša je nastavio sa sportom. Takvi problemi kalendarskog karaktera iziskuju mrvicu manje stresa, a takav je ambijent pronašao na rukometnoj klupi mlađih uzrasnih kategorija gdje se aktivirao 2011. godine kad mu je najmlađi sin Ivano počeo trenirati. Da ima što pokazati klincima koji sanjaju rukometni san, dokazao je kroz godine rada. Danas uz taj posao obavlja i onaj glavnog trenera u Ženskom rukometnom klubu „LiPa“, a u muškom najjačem sastavu RK „LiPe“ koja igra 3. HRL Istok pomoćni je trener Vladimiru Pipalu.

Odmor i mir na Ramincu

Nešto drugačiji mir pronalazi na Ramincu gdje se od sportskih natjecanja i treninga odmara uz ribički štap i probrano društvo. „Renac, Špacir i ja imamo kolibu gdje smo stacionirani većinu vremena. Većinom vikendom, a preko ljeta i češće. Udicu zabacimo oko 5, a vratimo se kući oko 12 sati“. U ovu vrstu odmora planiraju uključiti i bolje polovice, a kako kaže, pregovori su u tijeku.
Sikijeva supruga Mihaela je viši fizioterapeut u Bolnici Lipik. Rodila mu je sina Ivana, danas 13-godišnjaka, trećeg Sinišinog sina nakon Arijana (25) i Kristijana (23) iz prvog braka. Ivano je, kako tata kaže, odličan učenik, redovan sudionik školskih natjecanja iz matematike i geografije, a sportsku crtu je također naslijedio pa će u budućnosti prezime Karačić zasigurno biti zastupljeno u gradskim sportskim rubrikama. Stariji momci, Arijan i Kristijan, danas kruh zarađuju u Njemačkoj.

54 godine su „za vratom“, svega je tu bilo, možda i za više od obične novinarske priče. Ali Siki je i dalje u sedlu. Uz redovan sistematski pregled, nadamo se da će još godinama ispisivati nove sportske priče i podučavati djecu ili će samo u miru s ekipom vaditi šarane iz raminačkog jezera. Što god odluči, zaslužio je…

: PIŠE: Pakrački List; 29. svibnja 2019; 937

Manje pasa i mačaka lutalica na javnim površinama ima za cilj akcija prikupljanja podataka od građana/vlasnika o njihovim ljubimcima koju temeljom obveza i prava iz Zakona o zaštiti životinja i Komunalnog reda Grada Pakraca od 20. svibnja provodi Tomislav Luksetić, komunalni redar Grada Pakraca o čemu ste nekidan mogli čitati na našem portalu, a javni poziv je objavljen i na gradskoj službenoj stranici.

Svi vlasnici kućnih ljubimaca (pasa i mačaka) s područja Grada Pakraca imaju obvezu do 15. srpnja popunjavanjem kontakt obrasca objavljenog na gradskim stranicama dostaviti podatke o svom kućnom ljubimcu kao što su ime vlasnika s OIB-om i kontakt adresom te podacima o životinji (broj mikročipa, datum zadnjeg cijepljenja, podaci o eventualnoj kastraciji i slično), a sve to treba pokriti i preslikom odgovarajućih stranica iz pseće ili mačje putovnice. Osim internetom, obrasci se mogu popuniti i u zgradi gradske uprave, soba 120 (svaki utorak od 8 do 10,30 sati).

U prvih osam dana, dakle do jučer, pozivu se odazvalo 27 vlasnika pasa i dva vlasnika mačaka, rekao je Luksetić, što za početak akcije i nije loš odaziv. Inače, Veterinarska stanica Pakrac posljednjih godina pocijepi na području Pakraca i Lipika godišnje oko 2000 pasa od kojih oko 250 u svom Skloništu za životinje na Bučju.

Akcija će se provoditi u tri faze: do 15. srpnja u ured komunalnog redara vlasnik treba prijaviti životinju, nakon toga će on uskladiti prijave s evidencijom iz veterinarske stanice i Veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede. U trećoj fazi slijedi obilazak terena i provjera stanja. Vlasnici pasa koji budu pronađeni bez čipova ili necijepljeni dobit će rok od nekoliko dana da to odrade, a ako to ne učine nakon nove provjere mogu biti kažnjeni i do 6.000 kuna uz ostanak obveze čipiranja i cijepljenja. Luksetić računa da bi do kraja godine mogao imati sređeni registar pasa i mačaka što će omogućiti daljnju kontrolu i posebice uvođenja više reda kada je u pitanju kretanje pasa i mačaka po javnim površinama, bilo kao lutalice, bilo bez kontrole od strane vlasnika, ali i što je najvažnije, smanjiti nekontrolirano razmnožavanje.

Uginulu ili odseljenu životinju vlasnik će morati odjaviti iz registra.

Osim što je izrada registra zakonska obveza, ona predstavlja nastavak akcije uklanjanja pasa lutalica s javnih površina radi čega je proljetos Grad pokrenuo mjeru stimulira udomljavanja iz skloništa, a s tom namjerom izgrađen je kod vatrogasnog doma i park za pse.

: PIŠE: Pakrački List; 27. svibnja 2019; 1006

Zbog strojarskih radova koje obavlja operator transportnog sustava Plinacro d.o.o. na plinovodu Dobrovac – Omanovac – Daruvar, iz poduzeća Pakrac plin d.o.o. obavještavaju potrošače plina da će u utorak, 28. svibnja od 6 do 24 sata doći do prekida isporuke plina.

U navedenom vremenskom razdoblju plina neće biti u Lipiku, Dobrovcu, Filipovcu, Donjem Čagliću, Klisi i Badljevini.

: PIŠE: Pakrački List; 24. svibnja 2019; 1197

U kongresnoj sali Quella Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik danas se održava 9. Balneološki skup „Dr. Ivan Šreter“ čiji su organizatori, uz Bolnicu, i Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatski liječnički zbor, a sve pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva.

Skup je otvorio ravnatelj Bolnice Darko Kelemen podsjećajući se na 2011. godinu i prvi balneološki skup koji je održan sa samo četiri predavača, ali je bio izraz želje da se stručnim skupom oda počast dr. Ivanu Šreteru, predratnom ravnatelju Bolnice, otetom u četničkoj zasjedi Kukunjevcu u kolovozu 1991. godine nakon čega je njegova sudbina i danas nepoznata. Pored toga željelo se pokazati da Bolnica ima što reći i u pogledu struke, naglasio je Kelemen povezujući pri tom jednu od stručnih tema koja glasi „310 godina balneologije u Hrvatskoj“ i povijest lipičkog lječilišta čime je ukazao da je Lipik od početak prisutan u hrvatskoj balneološkoj povijesti.

U pozdravnom obraćanju domaćina lipički dogradonačelnik Slobodan Katunar je povezao tragičnu sudbinu Lipika i dr. Šretera u barbarskom činu iz Domovinskog rata te je govorio o naporima Lipika i toplica za vraćanjem starog sjaja. Dožupan Vedran Neferović je pohvalio napore ljudi iz toplica i Lipika da se oporave od tih tragičnih događaja ukazujući da zahvaljujući upravo njima Lipik ponovo postaje „kontinentalna Opatija“.

U ime strukovne organizacije Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu kolege je pozdravio prof. Tonko Vlak.

Memorijalni dio svečanosti otvaranja skupa je bio posvećen natječaju za najbolju novu hrvatsku riječ „Dr. Ivan Šreter“ o čemu je govorila dr. sc. Sanda Ham, glavna urednica časopisa „Jezik“ koji od 1992. godine provodi ovaj natječaj, a koji do 2007. godine nosi u nazivu ime dr. Šretera. Ona je povezala dvije „naizgled nepovezive struke“ ističući da im nije cilj nametanja novih riječi nego obogaćivanje jezika.

Voditeljica skupa prim. Senka Slivar Rendulić je istaknula da je skup kroz ovih devet godina prerastao u veliku stručnu manifestaciju druženja kolega i promicanja zdravlja.

Svečanost otvorenja je uveličao Gradski pjevački zbor Lipik.

U nastavku skupa bit će održano 17 stručnih pojedinačnih ili skupnih predavanja koje će realizirati 24 predavača, a među njima i više stručnjaka iz lipičke bolnice: Ivan Žilić, Danijela Babojelić, Maja Juraić, Oto Kraml, Senka Rendulić Slivar, Robert Rendulić, Mateja Visković, Snježana Kligl, Dunjica Karniš te pakračka psihologinja Nataša Major.