- PIŠE: Pakrački List
- 1239
Grad je lani u stečajnom postupku nad tvrtkom „Ferdinand“ otkupio veći dio industrijskog dvorišta „Papuk“ sa željom da ga prenamjeni u značajno proširivanje već postojeće susjedne poduzetničke zone i s tom ga namjenom prepustio na upravljanje vlastitoj Lokalno razvojnog agenciji Poduzetnički centar Pakrac. Kakve se tamo sada provode aktivnosti i kakvi su planovi u bližoj budućnosti, pitali smo Vladimira Gazića, od svibnja direktora Agencije, ali smo razgovarali i o ostalim aktivnostima u Agenciji kao i o drugim novostima vezanim uz mogućnosti razvoja malog poduzetništva na području Pakraca.
Trenutno radimo na osposobljavanju jedne od zatečenih zgrada u tom industrijskom dvorištu. Riječ je o objektu desno od ulazne porte gdje je zadnju aktivnost prije stečaja provodila tvrtka Staklo SLS. Riječ je o jedinom zdravom objektu što ne znači da ga nije trebalo dodatno urediti. Kao prvi problem je što je uslijed nekorištenja objekta, kao i cijela buduća zona, „skinuto“ komunalne i energetske infrastrukture te je trebalo obnoviti te priključke. Pored toga radilo se i na minimalnom građevinskom uređenju, zatvaranju vanjskih zidova. Natječaj za njegov zakup je u tijeku i mi se nadamo da ćemo već s 1. listopadom imati prve zakupce u tom prostoru.
Ima li interesenata, koliko su ozbiljni i radi li se o proizvodnji?
Interesenata je kao i uvijek u takvim slučajevima bilo. Koliko su oni ozbiljni možemo saznati samo po završetku natječaja. Inzistiramo, radi poticanja zapošljavanja, na proizvodnim djelatnostima, po mogućnosti nešto specifično, drugačije od okruženja. Dosad iskazan neobvezujući interes je uvijek bio u pravcu proizvodnih djelatnosti. Cijeli objekt je veličine oko 2000 četvornih metara u dvije etaže pri čemu donja etaža omogućuje brojne proizvodne aktivnosti dok je gornja više uredskog ili pratećeg tipa, ali je moguća i neka manja proizvodna aktivnost.
Ima li budući najmoprimac potrebe za daljnjim građevinskim uređenjem prostora?
Kao što sam rekao, radimo na njegovom uređenju, posebice infrastrukture. Uslijed toga što je objekt godinama bio nekorišten i posve otvoren, je devastiran. Primjerice, nema niti jednog kabla ili cijevi. Pomalo zatvaramo rupe, provodimo cijevi, uređujemo zidove kako bi dodatno potakli interes potencijalnih najmoprimaca, ali im omogućili i što brži početak rada.
Prolazeći kroz industrijsko dvorište upada u oči da su još dva objekta bar „stojeća“: zgrada bivše uprave, kao i industrijska hala u kojoj je radila „Papukova“ rezaona. Je li moguće i te objekte osposobiti relativno brzo?
Parcelacija pa prodaja, ali i najam
Upravnu zgradu ćemo, ovisno o dostupnosti financija, osposobljavati pomalo. S obzirom da je oštećen krov i da je potrebno izmijeniti cjelokupnu stolariju, ona zahtijeva veća ulaganja. Nadam se da će se s vremenom otvoriti neki natječaj gdje bi mogli kandidirati njenu obnovu, uključujući i pročelje. Sama unutrašnjost, bar kada su u pitanju zidovi je dosta očuvana. Plan je da ta zgrada ostane u vlasništvu Grada, dok se za ostale objekte i parcele radi plan, posebice parcelacija i očekujem da će krajem ove ili početkom iduće godine kroz javni natječaj taj prostor ići u prodaju nakon čega će daljnje uređenje biti stvar novih vlasnika, ali je poduzetnička logika valjda takva da će novi vlasnici taj objekt nastojati što prije kapitalizirati čime bi i taj prostor poprimio posve drugačiji izgled u odnosu na današnji.
Svojevremeno je Grad objavio poziv za iskaz interesa potencijalnih ulagača. Je li bilo upita?
Upita je bilo i parcelaciju radimo prema iskazanom interesu i svi zainteresirani su bili pozvani da sudjeluju u izradi neke vrste urbanističkog plana i parcelacija se radi na način da se uvažava taj interes. Za pojedine parcele je bio iskazan interes čak i od više potencijalnih investitora. No sve to treba dobiti potvrdu kroz završnu ponudu na javnom natječaju. Ostane li nakon objave natječaja više ponuđača na pojedine parcele nećemo robovati samo ponuđenoj cijeni nego ćemo i uvažavati poslovni plan, dakle broj zaposlenih, brzinu realizacije plana, proizvodnju i slično.
U ovom trenutku je vrlo loša prometna infrastruktura. Glavna cesta, od porte prema sjevernom izlazu je sada vidljiva samo u naznakama. Ima li tu planova?
Početkom idućeg mjeseca bi trebalo početi njeno uređenje što će financirati Grad. Plan je postaviti i završni sloj asfalta, počevši od ulazne porte prema unutrašnjosti. Dokle točno bit će poznato nakon izračuna, ovisno što će se moći napraviti u okviru osiguranih novaca. Plan je nadalje, iznova elektrifikacija što podrazumijeva izgradnju i trafostanice što su veoma velika sredstva. Pokušavamo im u razgovoru s HEP-om objasniti da je to nekada sve bilo u funkciji i na taj način ishoditi povoljnije financijske uvjete, a ne kao da gradimo na livadi. No pitanje je koliko ćemo u tome uspjeti.
Sada nema s razine države ili Europske unije nikakvih poticajnih sredstava za izgradnju poduzetničke zone?
Nažalost u ovom trenutku ne. Kada je za tu namjenu bio raspisan zadnji natječaj, nismo još bili u vlasništvu tog zemljišta što je uopće prvi uvjet za kandidiranje. Grad će u startu uložiti svoja sredstva, a pojavi li se adekvatan natječaj naravno da ćemo kandidirati jer do završetka cjelokupne infrastrukture, što želimo ostvariti kao naš poticaj interesu poduzetnika i izvan Pakraca, je i puno posla i puno novaca.
Privatne parcele neiskorištene, lokali puni
U onoj prvoj poduzetničkoj zoni, sjevernije od „Papuka“ je nekoliko parcela na kojima se ništa ne događa, odnosno već godinama su livade. Ima li kakvih naznaka da bi one mogle biti stavljene u funkciju s obzirom da je tamo infrastruktura već godinama kompletirana?
Nažalost ne. Riječ je o parcelama u vlasniku privatnih osoba koje su te parcele kupili po tržišnoj cijeni bez ikakvih konkretnih obveza. Grad im je pomogao izgradivši do njihovih parcela kompletnu infrastrukturu. No oni nisu nastavili investiciju i sada stoje takve kakve jesu mada je bilo interesa od drugih poduzetnika. No sadašnji vlasnici očito nisu našli interes da to prodaju.
Odnosi li se to i na onaj poludovršeni objekt gljivare?
Da, taj objekt je na javnoj dražbi preko FINE kupila privatna osoba. Mi ga možemo natjerati samo da koliko-toliko održava zelene površine oko objekta, ali ne i da izgrađeni objekt stavi u bilo kakvu funkciju.
Što se događa s lokalima u dva postojeća poduzetnička inkubatora na tom prostoru?
Unazad par godina naši lokali su u velikoj mjeri popunjeni. U ovom trenutku pune su sve proizvodne hale. Prazna su nam četiri administrativna ureda ili uslužne djelatnosti i uskoro ćemo ići s natječajem za njihov najam. S obzirom da je riječ o poprilično velikim prostorima, od 40-tak kvadrata očekujem da će i oni dobiti zakupoprimca.
Što je s vašim prostorima na gradskoj tržnici?
Imamo trenutno slobodan jedan lokal. Jedan je zakupljen, ali je prazan. Za ovaj jedini preostali je bilo interesa, ali ne i konkretne ponude.
Događa li se što na poduzetničkoj zoni nazvanoj „Pakrac jug“, na prostoru južnije od bolnice?
Planova imamo, ali nažalost zemljište nije u vlasništvu Grada. Tamo sada posluju dvije tvrtke „Detas“ i Poduzeće za ceste. Koliko mi je poznato Bolnica Pakrac priprema dokumentaciju za natječajnu prodaju dijela svog zemljišta na tom prostoru. Dogodi li se to, za očekivati je i konkretne aktivnosti jer čuo sam da interesa za zemljište postoji.
O svim tim aktivnostima u LRA PCP brine razvojni odjel koji je stoga i najvažniji dio Poduzetničkog centra. No njegova možda i važnija funkcija je praćenje natječaja, usmjeravanje poduzetnika na njih i izrada projekata. Ima li tu sada nekih konkretnih aktivnosti?
Naravno da su po tom pitanju, ali i zbog bilo kojeg drugog problema, poduzetnici kod nas uvijek dobro došli. Radi toga, od početka ovog mjeseca srijedom imam ured u gradskoj upravi, kako bi im bili i fizički bliže. To se posebno odnosi na poljoprivrednike koji za bilo koji natječaj trebaju više različitih potvrda iz gradskih i državnih službi u ovoj zgradi tako da im je dolazak na razgovor k meni usput. Moj dojam je da je u ovoj godini dolazak gospodarstvenika u PCP postao učestaliji, svakodnevno po nekoliko njih, ponajviše poljoprivrednika kod kojih je najviše porastao interes za ulaganjima i traže mogućnosti kako ih realizirati. Tu je i najvidljiviji taj napredak.
Kako je sada ekipiran razvojni odjel?
Potreba za ojačavanjem razvojnog odijela definitivno ima jer su svi zaposlenici na maksimumu. Krajem godine nam se kolegica vraća s porodiljnog tako da ćemo onda kadrovski ojačati. Sada nas sa mnom radi pet osoba što je s obzirom na sve poslove koje obavljamo poprilično nategnuto. Nisu to samo vidljivi projekti po natječajima. Zajedno s gradskom upravomn radimo i na petogodišnjim planovima, prvenstveno unapređenja poduzetničke infrastrukture. Konkretno, već sada su počele aktivnosti na planiranju izgradnje novog poduzetničkog inkubatora. Sigurno je da će on biti na prostoru jedne od naših poduzetničkih zona i imat će specijaliziranu namjenu. Tu je i suradnja na niz drugih gradskih projekata. Radimo s udrugama na njihovom jačanju u dva kompatibilna pravca, kako programskom tako i financijskom. Uskoro nam kreće projekt s nezaposlenima na njihovoj edukaciji radi povratka u svijet rada i ovom prilikom pozivam nezaposlene da dođu do nas i izraze svoje potrebe i želje u pogledu edukacije kako bismo mogli pripremiti njima interesantne programe.
Odnosi li se to i na nepovratne potpore za male poljoprivrednike u protuvrijednosti od 15 tisuća eura kakvih je na našem području bilo ranijih godina desetak?
Iz našeg razvojnog odjela je otišlo oko 30-tak prijava s područja cijele naše županije. Na razini Hrvatske je bilo više od 6000 zahtjeva, a bit će odobreno oko 3000. Kroz neka dva mjeseca ćemo dobiti odgovore za sve i nadam se da će, ako ne svi, onda bar većina naših projekata krenuti u realizaciju.
Ima li sada što interesantno od natječaja za nepovratna sredstva za poticanje ulaganja?
U ovom trenutku za poduzetnike nažalost nešto puno nema. Nedavno je završen natječaj za nacionalne manjine i tu smo imali pet projekata. U sektoru poljoprivrede smo imali osam prijava. To su nacionalni natječaji gdje su sredstva manja. Nešto ozbiljnije nismo imali, a nemamo niti u najavi.
Najinteresantniji Europski socijalni fond
Prema nama dostupnim informacijama dojam je da Pakračani najradije sudjeluju u natječajima za sredstva koje porijeklo vuku iz Europskog socijalnog fonda. Ti novci su najviše namijenjeni udrugama i odnose se najviše na različite socijalne i kulturne aktivnosti. Radite li i vi na takvim projektim?.
Unazad godinu dana Europski socijalni fond je najaktivniji i tu ima puno natječaja koji se otvaraju i nakon što se zaprime puno projekata, privremeno se obustavlja, a nakon što se dio njih obradi, natječaj se ponovo aktivira. Stoga ima i puno prijava. U suradnji s našim udrugama prijavljujemo jako veliki broj projekata. Znatan dio njih je na ocjenjivanju i čekamo povratnu informaciju. Usudio bih se reći da je oko 80 posto naše energije i raspoloživog vremena u posljednje vrijeme usmjereno prema Europskom socijalnom fondu.
Možda je razlog tome što projekti na tom fondu prolaze i bez vlastitih ulaganja ili tek s malim postotkom ulaganja kandidata dok kod privatnih gospodarskih čimbenika, osim što su donji limiti ulaganja za naše poduzetnike s našeg područja vrlo visoki, zahtijevaju i značajan udio vlastitih ulaganja?
Da, kod gospodarskih ulaganja učešća su vrlo često i do 50 posto ukupne investicije, a nerijetko je natječajnim uvjetima propisano 500.000 kuna kao donja granica minimalnih ulaganja. To su za naše poduzetnike izuzetno velika ulaganja. S područja Pakraca smo imali unazad nekoliko godina tri ili četiri takve prijave koje su uspješno odrađene. No to je sve malo u odnosu na ukupnu količinu novaca koja su bila na raspolaganju i koja su otišla uglavnom u veća mjesta gdje već djeluju veće tvrtke i koje imaju potrebe i mogućnosti za takve investicije. Potpore su apsolutno dobre, ali samo u slučajevima gdje postoji doista potreba za većim ulaganjem i gdje bi do njih došlo i da nema potpora koji su takvim tvrtkama i poduzetnicima samo dodatni vjetar u leđa.
Je li još uvijek protok vremena od raspisivanja natječaja do početka realizacije projekta tako spor?
Spori protok najveći problem
Nažalost da. Agencija za plaćanje koja provodi sve mjere iz programa Ruralnog razvoja ima jako puno svakodnevnih aktivnosti i dok ocijene svaki projekt, a na 19 mjera koliko ih oni provode ima oko 5000 do 6000 tisuća kandidiranih, prođe puno vremena što je očekivano. Obično je taj protok do jedne godine.
To je posebno problem kod poljoprivrednika koji zbog sezonskog karaktera proizvodnje i drugih specifičnosti nemaju vremena čekati sporost tog postupka?
Da, ali mi na to ne možemo utjecati. No očito i oni imaju razumijevanja jer do sada nemam nekih bitnijih prigovora poljoprivrednika. Kada nakon čekanja od šest mjeseci ili godine dana dobiju pozitivan odgovor svi su sretni jer im je to velika pomoć kod unapređenja njihovog gospodarstva.
Ima li u najavi nekih interesantnih natječaja bilo u domeni gospodarstva, socijale ili komunalija?
U socijalnoj sferi čekamo da prođu ove obustave do kojih je došlo zbog velikog broja kandidiranih projekata na ranije objavljenim natječajima. Imamo spremno pet ili šest projekata s čijim prijavama ćemo ići čim se natječaji objave. Za program Ruralnog razvoja objavu najavljenih natječaja čekamo još od travnja. Nadam se da će do kraja godine biti objavljen i natječaj za poljoprivrednike, a prema najavama za gospodarstvenike nešto interesantno sumnjam da će biti natječaja do idućeg programskog razdoblja.
Je li bilo do sada većih problema u smislu penalizacije, obustave ili povrata sredstava u natječajima u čijoj pripremi i realizaciji je sudjelovao PCP?
U svim projektima uvijek postoje problemi u provedbi i to je nešto s čim računamo. Prvi problem je dug protok od pripreme projekta do početka njegove realizacije koji je nerijetko, kao što smo već istakli, i po godinu dana. U međuvremenu se promjene stvari na tržištu, cijene pojedinih usluga ili proizvoda narastu i slično što nam automatski ruši iskazane troškovnike. No do sada smo sve te probleme uspjeli riješiti bez većih problema i značajnijih penalizacija. Pojavu nepriznatih troškova kojih je bilo, ali uvijek ispod jedan posto u ukupnoj vrijednosti projekta, je nešto što bez problema „progutaju“ oni koji projekt provode.
Što je teže napisati ili provesti projekt?
I jedno i drugo. Za pisanje projekta je najbitniji dobar plan. Onda se on lako napiše, a dobar plan se i lakše provede pri čemu je uvijek u provedbi najveći problem, već smo to pojasnili, protok vremena i promjene na tržištu. Naravno da za godinu dana osim cijena dođe i do promjene kod ciljanih skupina. No uz pomoć posredničkih tijela koja su stvarno susretljiva, problem uvijek riješimo.
Što je najteže u samoj provedbi?
Ispuniti zadane ciljeve. Primjerice prije godinu dana je bila jedna potreba za edukacijom nezaposlenih, a sada se situacija posve promijenila i sada moramo prenamijeniti program jer gospodarstvenici traže drugačiju radnu snagu nego lani.
Unazad nekoliko godina apsolutno najbolje prihvaćen projekt je „Zaželi“ – pomoć starijim osobama iz dva razloga: s ogromnim sredstvima većim od 5 milijuna kuna pomoglo se u oko 200 staračkih domaćinstava, ali se na dvije godine zaposlilo i 20-tak teško zaposlivih žena. On je pri kraju. Hoće li biti obustavljen ili nastavljen?
„Zaželi“ ide dalje
Nastavak projekta „Zaželi“ je što se nas tiče već pripremljen. Projektna prijava je spremna. Čim natječajna obustava prestane, mi odmah prvi dan kandidiramo projekt. Nije više u tom obimu niti po pitanju broja korisnika, niti broja zaposlenih žena, ali nastavlja se. Sadašnji završava nagodinu u ožujku, mada posljednja tri mjeseca je administrativni rok za dovršetak papirnatog dijela projekta, a sama pomoć u kućama završava krajem godine. Nadam se da što se tiče korisnika neće biti dužeg prekida što ne ovisi o nama. Nadam se i stoga jer je to bio jedan od svih odlično ocijenjen projekt. Prema dostupnim informacijama tako misle i u Ministarstvu i stoga vjerujem da će prekid biti minimalan.
- PIŠE: Pakrački List
- 1100
Od ponedjeljka 14. listopada na najmanje mjesec dana zbog izvođenja radova na energetskoj obnovi bit će zatvorena glavna sala u pakračkoj sportskoj dvorani. Tu informaciju proslijedio je izvođač radova požeška tvrtka Promet građenje na jučerašnjem sastanku sa stručnim nadzorom, Gradom Pakracom i Sportskom zajednicom Grada Pakraca koja upravlja dvoranom.
Najviše poteškoća nekorištenjem glavne sportske dvorane imat će Srednja škola Pakrac i Rukometni klub Lipa koji su gledajući kroz fond sati bili i najčešći njeni korisnici.
U maloj dvorani će se odvijati nastava tjelesne i zdravstvene kulture za osnovnoškolce. Srednjoškolci će za nastavu, kada to dozvole vremenske prilike, koristiti vanjske otvorene terene, odnosno zatvorene prostore u samoj zgradi škole za izvođenje onog dijela nastave koji prostor dozvoljava poput stolnog tenisa, alpinističke obuka, teoretske nastave s prikazivanjem sportskih filmova i slično, rekao nam je Mario Tušek, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u SŠ Pakrac. Također pokušat će i održati pokaznu nastavu na gradskoj kuglani i slično.
Čini se da će više problema imati Rukometni klub Lipa. Kako nam je rekao njihov predsjednik Mario Lopar, oni u tom terminu, ako ga se izvođač bude pridržavao, imaju najmanje dvije domaće prvenstvene seniorske utakmice koje će pokušati organizirati u Lipiku ili zamijeniti domaćinstva. Seniori će dio treninga odraditi u Lipiku no to je problem jer je tamošnja dvorana bukirana satnicom te će ponekad umjesto klasičnog treninga igrati u susjednim gradovima prijateljske utakmice. No najveći problem je više od stotinu igrača u mlađim uzrastima i boji se da za sada nemaju za njih adekvatnog rješenja u smislu zadržavanja sadašnjeg ritma rada.
Vrijednost radova na energetskoj obnovi je oko 7,73 milijuna kuna s PDV-om, od čega Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurava 3,96 milijuna, a preostali iznos bi trebao financirati Grad Pakrac pa se sada traži dodatno rješenje u Ministarstvu regionalnog razvitka.
Izvođač radova je uveden u gradilište krajem srpnja i svi korisnici, kao i vlasnik i upravitelj, nadali su se da će radovi na zamjeni krovišta, kao i rasvjete u glavnoj dvorani, biti završeni do polovine rujna i početka korištenja tog prostora za nastavu i natjecanja. Nažalost, to se nije dogodilo i sada svi priželjkuju da se radovi završe u ova najavljena četiri tjedna za što će trebati poslužiti i vremenske prilike.
Pakračka sportska dvorana je nakon šestogodišnje izgradnje stavljena u upotrebu u jesen 2003. godine, ali su ulaganja u nju dogradnjom kotlovnice i spremišta, uređenjem predvorja i okoliša te rekonstrukcijom krovišta nastavljena i narednih godina. Ovo je prvi veliki zahvat na njenoj modernizaciji.
Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Grada Pakraca
- PIŠE: Pakrački List
- 965
Uskoro bi trebali biti nastavljeni radovi na izgradnji spomen obilježja hrvatskim braniteljima na južnom dijelu pakračkog Trga bana Josipa Jelačića koji je u fazi izgradnje. Iz Ministarstva hrvatskih branitelja je ovih dana stigao ugovor kojim se odobrava daljnjih 400.000 kuna za nastavak radova na izgradnji, a koji se moraju utrošiti do kraja godine.
Dio sredstava neophodnih za ovu fazu radova koji podrazumijevaju izlazak građevinske konstrukcije iz zemlje osigurat će se u gradskom proračunu. Kako je rekla gradonačelnica Anamarija Blažević, u tijeku su pregovori u Ministarstvu oko nastavka financiranja radova i uz dio sredstava iz gradskog proračuna vjeruje da bi sredstva bila dostatna da se dogodine završi ovaj projekt što je važno zbog njegove višegodišnje izgradnje, ali i zbog dovršetka svih ostalih radova na tom dijelu glavnog gradskog trga.
Podsjetimo, spomen obilježje koje u sebi sadrži više elemenata kao što je odavanje počasti braniteljima, ali kroz fontanu u obliku stare pakračke utvrde označen kulama istovremeno je prisutan i vizualni (ukrasni) i povijesni element.
Radovi su započeti još u studenome 2016. godine u vrijednosti oko 90.000 kuna pri čemu je 80.0000 osiguralo Ministarstvo hrvatskih branitelja i s njima su postavljeni temelji. Lani u listopadu pakračka tvrtka Arhiz nastavila je radove izgradnjom strojarskog dijela buduće fontane kao dijela spomen obilježja koji obuhvaća podzemni betonski prostor za pumpu, filter stanicu, grijače vode. Tada je utrošeno oko 260.000 kuna, od čega je Ministarstvo hrvatskih branitelja sufinanciralo s 200.000 kuna.
- PIŠE: Pakrački List
- 921
Na površini pakračke sportske zone, neposredno do ulaza na nogometni stadion, prošlog tjedna postavljena je mobilna biciklistička kućica za odmor, takozvano ciklo odmorište, veličine oko 9 kvadrata i vrijednosti oko 50.000 kuna. Riječ je o objektu koji služi za odmor u cikloturizmu, ali ostalim namjenama odmora budući da sadrži klupe i stol, postavljena su dva solarna panela za rasvjetu te kako bi se jednostavni uređaji poput mobitela i prijenosnih računala mogli napuniti, a ovih dana bit će postavljeni i stalci za bicikle.
Kako nam je rekla Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice Grada Pakraca, ovo pakračko ciklo odmorište je jedno od deset koje će biti postavljeno u županiji u sklopu projekta „Razvoj cikloturizma Požeško-slavonske županije, III. faza“ vrijednog oko 500.000 kuna kojeg provodi Turistička zajednica Požeško-slavonske županije. Dodala je kako je lokacija bila logična jer se nalazi na površini budućeg Sportsko-rekreacijskog centra, ali i blizu prošle godine postavljenog takozvanog „Recro bike service“, uređaja koji sadrži nosač za bicikl, kompresor za pumpanje guma koji podržava više najčešćih modela ventila, punjač za mobitel i spremnik za alat, te funkcionira akumuliranom električnom energijom iz solarnih ćelija.
Inače, u prve dvije faze projekta izrađen je glavni projekt obilježavanja biciklističkih ruta na području naše županije, prošle godine provedena je edukacija za bike vodiče na kojoj je osposobljeno i troje Pakračana, izrađene su i cikloturističke karte i brošura biciklističkih ruta, a svi sadržaji uključeni su u aplikaciju „Croatia Bike Routes“, istaknula je Sabo Seleši.
- PIŠE: Pakrački List
- 945
Obrt Visković počeo je radove na dovršetku pročelja zgrade „općine“. Radi termo fasadu na preostale dvije strane, pozadinsku do parkirališta, odnosno bočnu gdje je ulazak u poštu. U sklopu toga bit će zamijenjeno i preostalih pet prozora na uredima na kojima su još uvijek stari, drveni.
Ovaj dio radova će koštati oko 300.000 kuna i bit će financirani iz gradskog proračuna. Završetak je predviđen do kraja godine.
Kako bi zgrada imala jedinstven izgled na proljeće je u planu obojiti i ranije napravljene dvije strane pročelja te sanirati ulazno stepenište.
- PIŠE: Pakrački List
- 2566
U zdravstvu nikada nije dosadno. Pored stalnog problema plaća zdravstvenih radnika, velikih bolničkih listi čekanja stalno se pojavljuju i novi problemi. Nakon ljetne prometne nesreće (11. srpnja) na naplatnim kućicama u Karlovcu gdje je nesreću izazvao vozač pod utjecajem narkotika, 5.000 kuna je kaznu platila njegova obiteljska liječnica jer nije policiji prijavila promjenu njegovog zdravstvenog stanja. To je bio razlog za uzbunu među liječnicima obiteljske medicine radi čega su oštro, i u više navrata, reagirali i iz njihove cehovske udruge Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).
Zakon o sigurnosti prometa motornim vozilima propisuje sljedeće: „Ako se na liječničkom pregledu ili u tijeku liječenja utvrdi da vozač boluje od bolesti ili ima invalidnost radi koje nije više sposoban sigurno upravljati vozilom, liječnik koji je obavio pregled ili liječio vozača te izabrani liječnik dužan je uz upozorenje bolesniku o tome obavijestiti policijsku upravu ili postaju u kojoj osoba ima prijavljeno prebivalište, odnosno privremeno ili stalno boravište“, stoji u priopćenju KoHOM-a.
„Međutim, isti zakon ne definira koje su to bolesti i stanja koja je potrebno prijaviti MUP-u radi upućivanja vozača na izvanredni zdravstveni pregled, a za koje se odgovornost prebacuje na liječnika obiteljske medicine koji nije vještak, niti je specijalist medicine rada“, upozorava KoHOM, a kroz nekoliko medijskih istupa njihove predsjednice, splitska liječnica dr. Vikica Krolo je upozoravala da su obiteljski liječnici preopterećeni prekomjernom administracijom i da sve teže obavljaju svoj pravi, prevrijedni posao za koji su jedini oni u sustavu školovani, a to je sveobuhvatna skrb o pacijentima i njihovim obiteljima.
Kod nas sedam ambulanti obiteljske medicine
Kakvo je stanje na području Pakraca i Lipika, željeli smo saznati u razgovoru s našim lokalnim liječnicima ove specijalizacije, ali i Marijanom Višaticikim, ravnateljem Dom zdravlja Požeško-slavonske županije, koji je zadužen za primarnu zdravstvenu zaštitu na našem području.
[caption id="attachment_24640" align="aligncenter" width="900"]
Marijan Višaticki, ravnatelj Doma zdravlja Požeško-slavonske županije[/caption]
Na području Pakraca i Lipika, prema osobnim saznanjima, ali i prema onome što se može naći na službenim stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, djeluje sedam ambulanti obiteljske medicine; četiri u Pakracu, dvije u Lipiku i jedna u Poljani. Četiri od njih su privatne i nalaze se u takozvanom koncesijskom položaju s Domom zdravlja, a tri su iz sustava Doma zdravlja. Koliko je to točno ugovorenih pacijenata, nismo uspjeli saznati niti na stranicama HZZO-a, niti u razgovoru s ravnateljem Doma zdravlja, koji nam je rekao da je riječ o poslovnoj tajni jer je uz broj pacijenata vezan i dio sigurnih prihoda ambulante. No iz razgovora s liječnicima taj broj se kreće, ovisno o ambulanti, između 1650 i 1850 pacijenata što potvrđuju i stranice Zavoda gdje se navodi da su (poimenično) pet ambulanti otvorene za primanje novih pacijenata, a dvije tu mogućnost imaju ograničeno. Dakle riječ je oko 12. 250 pacijenata za koje naše ambulante dobivaju takozvanu glavarinu (mjesečni prihod po pacijentu) čija je visina utvrđena još 2011. godine, što nam je potvrdio i Višaticki. Naravno da je taj dio liječnicima sporan jer su u međuvremenu rasli troškovi rada njihovih ambulanti, a i Višaticki nam je potvrdio da će i prošlomejsečni rast plaća u zdravstvu biti, kada je u pitanju primarna zdravstvena zaštita, prebačen na direktnog poslodavca, dakle u tri naše ambulante na Dom zdravlja, a u one četiri privatne na liječnika nositelja koncesije.
Na što se sve žale liječnici obiteljske medicine najbolje možete saznati iz razgovora s dr. Brankom Šuperinom, jednom od naših stažem starijih liječnica obiteljske Uglavnom je riječ o preopterećenosti te stalnim i iznova povećanim obimom administrativnih obveza koje im ostavljaju sve manje prostora za bavljenje primarnom zadaćom – liječenjem pacijenata, ali i sve lošijem položajem u odnosu na bolničke liječnike.
I sam ravnatelj DZ Marijan Višaticki nam je potvrdio da se ne pogoršava položaj samo liječnika obiteljske medicine nego cijele primarne zdravstvene zaštite jer su ti isti problemi prisutni i u ginekološkoj, pedijatrijskoj, palijativnoj ili dentalnoj ambulanti što je sve djelatnost primarne medicine i doma zdravlja. Pri tome Višaticiki kaže da je točno da je primarna medicina godinama bila neopravdano zapostavljana, ali da se posljednjih godina ipak stvari mijenjaju. On to dokumentira činjenicom da su posljednjih godina u domu zdravlja i naše županije učinjeni veliki pomaci adaptacijom radnog prostora i kupovinom dijagnostičke opreme u materijalnim i prostornim uvjetima rada. Dakle, tvrdi da se ide na bolje i sve više se usvajaju europski standardi.
Zamoljen da komentira kadrovsku sliku, on je vidi ipak ružičastije nego naši sadašnji liječnici. U zadnje vrijeme je u Domu zdravlja zaposleno petero novih mladih liječnika od kojih dvoje idu na specijalizaciju iz obiteljske medicine što će platiti (1,2 milijuna kuna po specijalizaciji) Dom zdravlja uz obveze specijalizanata da se vrate raditi u kuću koja im je specijalizaciju platila.
Što se tiče odlazaka na dežurstvo pakračko-lipičkih liječnika u Dom zdravlja u Požegu, on tvrdi da je to dio ugovornih obveza ovih liječnika koje su uz to i dobro plaćene.
Promjene prespore i preadministrativne
U skladu s općim znanstvenim napretkom društva specijalističke usluge visokoobrazovanih stručnjaka su prosječnom čovjeku sve potrebnije. Za mnoga zdravstvena stanja koje smo još prije desetljeće „prehodali“ i liječili kod kuće čajevima, danas se ide liječniku. Izuzmu li se hitni slučajevi, prvi korak u tome su uvijek ambulante obiteljske medicine. Stoga nam je svima u interesu da tamo zateknemo što bolje uvjete, ali i liječnika raspoloženog i s dovoljno vremena da nam se posveti. Nažalost, u toj ambulanti često završimo i bez naše želje i potrebe, upravo rješavajući razne potvrde koje zahtijeva administracija u policiji, kod poslodavca, u školi, negdje na trećem mjestu, ali i unutar samog sustava zdravstva kako je danas postavljen. U svemu je, kao i uvijek, dodatni problem novac kojeg nikada nema dovoljno. Do rješenja ćemo, koje bi zadovoljili sve, zbog svega toga teško doći i svako malo će u medijima i društvenim kronikama izbijati ovakve iskre. Ne samo u zdravstvu nego u svim segmentima društvenog života, kao i trenutno u prosvjeti. No to smo već navikli. Uostalom još 1936. godine je Krleža u Baladama Petrice Kerempuha zapisao: „Nigdar ni tak bilo/da ni nekak bilo/ pak ni vezda ne bu/da nam nekak ne bu“. Naravno da se u svoj toj mijeni stanje popravlja, mada ponekad ode u krivom smjeru, onom koji je potreban različitoj administraciji, a ne građanima. Samo što je to sve skupa za naš jedan prekratki životni vijek presporo.
SLUČAJ IZ PAKRACA
Policijski rokovi drumom, termini u ambulantama šumom
Javio nam se sugrađanin-čitatelj sa svojim problemom. Obiteljska liječnica ga je, ponukana ovoljetnim događajem s početka ovog teksta, obavijestila da je policiji prijavila zbog narušenog zdravstvenog stanja (dijabetes i srčane teškoće) u pogledu zdravstvene vozačke sposobnosti, što kod sugrađanina nije izazvalo nikakvu ljutu reakciju ili bilo što slično. Nakon što je dobio iz policije rješenje kojim se zahtjeva dodatna potvrda o zdravstvenoj sposobnosti javio se u medicinu rada gdje mu je liječnik rekao da ne može izdati bilo kakvu potvrdu o zdravstvenoj (ne)ispravnosti dok ne dobije mišljenje specijalista, u njegovom slučaju dijabetologa i kardiologa.
No problem nastaje prilikom prijave za liječnički specijalistički pregled: u pakračkoj bolnici kod dijabetologa se čeka oko 45 dana, a kod kardiologa i duže, a čovjek mora u PP Pakrac potvrdu donijeti za 15 dana ili će mu biti oduzeta dozvola. Sve to bez prava na žalbu. I što sada – hoće li ovom čovjeku i mnogima sličnima dozvola biti oduzeta, upitali smo polovinom rujna u službi za odnose s javnošću Policijske uprave Požeško- slavonske. Jednako tako smo od njih tražili i podatak koliko su imali takvih rješenja na području PP Pakrac unazad dva mjeseca.
18 vozača na izvanredni pregled
Nakon što su nam pobrojali desetak zakonskih odredbi koje reguliraju ovu problematiku kažu slijedeće: „Prema navedenim propisima nadležne policijske uprave odnosno postaje su dužne postupati. Pojedini vozači osim dodatnih specijalističkih pregleda imaju i druge razloge zbog kojih ne mogu u zadanom roku izvršiti izvanredni nadzorni zdravstveni pregled ( nedostatak novca, poslovne obaveze i sl. ). Isto nema utjecaj na postupak. Sigurnost prometa na cestama je ispred osobnih i drugih razloga zbog kojih se vozač ne može u zadanom roku podvrgnuti nadzornom zdravstvenom pregledu na koji je upućen.
Glede upita o broju osoba za koje su liječnici utvrdili da je nastupila promjena zdravstvenog stanja koja predstavljaju zdravstvenu zapreku za sigurno upravljanje vozilom, u zadnja dva mjeseca 18 vozača upućeno na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima.
DR. BRANKA ŠUPERINA
Sve manje smo liječnici, sve više administrativci
Kakva su iskustva u praksi i kakve su reakcije samih liječnika na ova događanja htjeli smo doznati izravno od dr. Branke Šuperine, jedne od liječnica primarne zdravstvene zaštite s dužim iskustvom na našem području.
Zakonsku obavezu prijave promjene zdravstvenog stanja vozača imaju svi liječnici u sustavu, a ne samo liječnici obiteljske medicine. Ja sam te prijave i ranije dostavljala policiji. Obzirom na događaj koji navodite gdje je osuđena samo kolegica specijalistica obiteljske medicine naravno da sam počela biti malo opreznija. Prelistala sam zdravstveni karton svakog bolesnika koji bi došao u ordinaciju i prijavila i neke "granične slučajeve". No to nije brojčano značajnije.
Napominjem da mi u prijavama ne navodimo o kojoj se bolesti radi i tom prijavom ne oduzimamo vozačku dozvolu. Je li netko i dalje sposoban za vozača na osnovu pregleda ocjenu daje specijalista medicine rada.
To je tek jedna od stvari gdje vas se dodatno administrativno opteretilo pa vaša strukovna udruga KOHOM upozorava da vas se iz skupo obrazovanih liječnika prebacuje u administrativce?
To je točno i sve nam je teže pratiti zakone. U našoj nadležnosti je pisanje mase raznih potvrda za različite institucije.
Jedan od primjera je ponovna intencija da se učenicima svaki zdravstveni izostanak iz škole opravda liječničkom ispričnicom. Do sada je važila zakonska odredba kojom roditelj može više puta godišnje opravdati izostanak svog djeteta u trajanju do tri radna dana.
Ukoliko ostane nova odredba, to bi značilo da će više djece ili roditelja sjediti u čekaonici radi administracije jer kako da ja kao liječnica tvrdim da dijete jučer ili prekjučer nije imalo temperaturu, glavobolju, proljev, prehladu ili neku drugu kratkotrajnu samoizlječivu bolest zbog koje nije moglo ići u školu. Meni to kao i roditelju nije jasno. Zašto se roditeljima ne vjeruje? A i sam razlog uvođenja ove odredbe mi nije logičan.
Još jedna nova administrativna obveza je upućivanje na pregled osoba koje su vlasnici oružja, a kod kojih je došlo do promjene zdravstvenog stanja. Znači, isto kao i u slučaju vozača. Razlika je jedino u tome što je ukinuta obveza periodičnih pregleda svakih pet godina za osobe koje posjeduju oružje i sva odgovornost prebačena na liječnika. Policiji smo također obavezni prijaviti i ozljede zadobivene u prometnim nezgodama, ali i druge ozljede dobivene nasilnim načinom.
Liječnica sam obiteljske medicine 32 godine. Tu sam došla i ostala jer doista volim svoj posao. Ne liječim samo bolest. Volim kontakt s bolesnicima, poznajem ih, poznajem njihove obiteljske prilike, ulazim im u kuće, ljudi mi često pričaju i što se događa u njihovim životima osim bolesti. To me veselilo 30 godina. Međutim, unazad godinu- dvije tome više nije tako upravo zbog toga što sve više postajemo administrativci HZZO-a, a sve manje imamo vremena biti liječnici. Kako sada stvari stoje, ne bih niti jednom mladom kolegi savjetovala da specijalizira obiteljsku medicinu.
Nas četvero kolega smo nekoliko godina do mirovine. Koliko mi je poznato, u Pakracu i Lipiku rade dvije mlade kolegice specijalistice obiteljske medicine: dr. Sanela Hodak i dr. Tina Gadžić Husko. Stoga se i pitam tko će mene liječiti za par godina kada odem u mirovinu.
Što se toliko promijenilo unazad dvije godine ?
Stav vlasti, Ministarstva i HZZO prema nama liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mi smo liječnici praktičari educirani da rješavamo „svakodnevne“ zdravstvene probleme, kronične kontrolirane bolesti, akutna stanja. Mi smo ti koji bi bolničkim liječnicima trebali upućivati samo teže slučajeve za koje su i specijalizirane kolege u bolnicama i klinikama. No danas uglavnom sve završava u bolnicama na učestalim, često i nepotrebnim skupim pretragama i pregledima, a mi sve više pišemo razne uputnice na razne zahtjeve.
KOHOM se žali da su liječnici obiteljske medicine neravnopravni u odnosu na bolnice pa to dokazuju kroz primjer da se u bolnicama za neke usluge osiguranicima koji nemaju dodatno zdravstveno osiguranje ne naplaćuje, a kod vas se naplaćuje, primjerice vađenje krvi?
Što se naplaćuje i koliko u slučaju da osiguranik nema dopunsko zdravstveno osiguranje određuje HZZO. Kompjuterski program na kojem radimo automatski rješava naplatu participacije. Sve je više ljudi koji imaju dopunsko zdravstveno osiguranje, ali ne više od HZZO nego i od drugih osiguravajućih kuća.
Imate li pacijenata koji rade u Njemačkoj, Irskoj ili nekim drugim zemljama EU?
Pacijenata sve manje
Da, naravno, ali ti pacijenti nisu na našim listama kao redovni osiguranici već, u slučaju zdravstvenih potreba, to pravo ostvaruju putem europske zdravstvene kartice.
Odlazak ljudi u inozemstvo se primijeti i po broju osiguranika u skrbi. U zadnjih 10-tak godina smanjio se broj osiguranika u mom timu za oko 300. Naravno, tu treba uzeti u obzir i sve veći udio starije populacije i pad novorođenih.
Koliko procjenjujete da imate dnevno pacijenata?
Jako puno. Ne pamtim dan kada je bilo manje od 80 upisanih bolesnika. Nisu sve ti posjeti bili liječnički pregledi već se tu radi i o telefonskim savjetima mene ili medicinske sestre, izdavanju raznih potvrda, dolasku u ordinaciju zbog savjeta, propisivanju lijekova. Unazad tri mjeseca otkako sam uvela telefonsko naručivanje kronične terapije ipak je lakše, posebno medicinskoj sestri. Telefon puno manje zvoni, sestra ima više vremena za medicinski posao, a recepte pišemo uglavnom na kraju radnog vremena koje je i predviđeno za administrativni posao. Pacijenti polako prihvaćaju ovaj način komunikacije i velika većina je zadovoljna tom novom uslugom.
Ima li i dalje besmislenih dolazaka?
Pitanje je što je besmisleni dolazak. Svakom čovjeku je dolazak liječniku važan. Nekim starijim pacijentima koji žive sami liječenje je i razgovor s liječnikom, medicinskom sestrom i ljudima u čekaonici. Smatram to također svojim poslom iako zbog drugih obveza često za to nemam dovoljno vremena.
Osim rada u ambulanti, imate li još kakvih obveza?
Dežurstva u Požegi
Imamo. Mi koji radimo u Lipiku, Pakracu i Poljani od 1. travnja idemo raditi naizmjenično u posebno dežurstvo koje je organizirano u Domu zdravlja Požega, subotom od 15 do 20 sati, a nedjeljom i blagdanom od 8 do 20 sati. U posebnom dežurstvu se primaju bolesnici kojima je potrebno prepisati terapiju nakon obrade na hitnoj službi, nakon otpusta iz bolnice, u slučaju blažih akutnih bolesti. Svrha je rasteretiti bolnički hitni prijem kao i hitnu službu, a istovremeno pružiti što bolju skrb osiguranicima.
U Pakracu takvu službu nemamo iako smo tražili da se punkt posebnog dežurstva organizira i u Domu zdravlja Pakrac tako da se u Pakracu bolesnicima i dalje sve te usluge pružaju preko hitnog bolničkog prijema i hitne službe.
Kad se vaša primanja usporede s bolničkim liječnicima, gdje ste?
Bolnički liječnici i liječnici obiteljske medicine koji rade u Domu zdravlja su plaćeni prema Kolektivnom ugovoru za razliku od nas liječnika privatnika u koncesiji, koji nemamo klasičnu plaću. Naši prihodi su limitirani, određeni ugovorom s HZZO-om i sastoje se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio čini hladni pogon (oko 40 posto prihoda), čiji je iznos jednak za sve, te glavarina (oko 20 posto prihoda) koja ovisi o broju osiguranika. Ostatak prihoda je varijabilan, ovisi o tome koliko i kako radim. Kako fiksnim dijelom pokrivam troškove rada ordinacije, svoje doprinose i plaću medicinske sestre koju moram obračunati po Kolektivnom ugovoru, proizlazi da moj prihod odnosno plaća ovisi direktno o tome koliko i kako radim.
Sve je dobro dok sam zdrava. U slučaju duže bolesti stvarno ne znam što bi bilo. Problem su i godišnji odmori. Mi se liječnici međusobno mijenjamo. U ambulanti ostaje raditi medicinska sestra koja obavlja trijažu i u slučaju potrebe upućuje bolesnika u ordinaciju liječnika koji me mijenja. Bolesnici su uvijek unaprijed obaviješteni kada sam na godišnjem odmoru i kojem se liječniku mogu javiti. Uz to sam i tijekom godišnjeg odmora telefonski dostupna svojoj medicinskoj sestri, a pored toga imam i program na laptopu koji mi omogućuje da se putem interneta spojim na program u svojoj ordinaciji i odradim administrativni dio posla.
Kada je medicinska sestra na godišnjem odmoru zapošljavam tada na zamjenu medicinsku sestru. Za sada nije bilo problema naći zamjenu obzirom da je u Pakracu medicinska škola. Moram pohvaliti sve te mlade sestre koje su radile u mojoj ordinaciji, izvrsne su. Znači, otprilike 1,5 mjesec godišnje plaćam dvije medicinske sestre što HZZO ne zanima. Sada plaće u zdravstvu idu gore i za taj postotak će se povećati prihodi zdravstvenim ustanovama, ali ne i nama. Naši prihodi kao ordinacije nisu se povećavali unazad 10-tak godina, neovisno o povećanju troškova i povećanju plaće medicinske sestre.
Za koju godinu ćete u mirovinu. Imate privatni prostor i privatnu opremu. Što će biti s tom ambulantom?
Kako sada stvari stoje ambulantu ću zatvoriti. Dom zdravlja preuzima skrb za bolesnike. Za prostor i opremu dom zdravlja nije zainteresiran. Možda se dogodi čudo pa netko od mladih kolega koji će, nadam se doći u Pakrac, bude zainteresiran za praksu. Nitko sretniji od mene.