- PIŠE: Pakrački List
- 824
Povodom blagdana Velike Gospe tržni dan na pakračkoj tržnici umjesto četvrtka bit će održan u srijedu 14. kolovoza, obavijestio nas je Alen Stipić, voditelj Gradske tržnice Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 842
Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu iz Zagreba u Pakracu i Lipiku provest će treću ovogodišnju akciju dobrovoljnog darivanja krvi koja će se održati u ponedjeljak, 26. kolovoza.
U Pakracu će se akcija darivanja krvi provesti u prostorijama Crvenog križa Pakrac (Ulica braće Radić 13) od 8 do 11 sati dok će se u Lipiku održati u prostoru restorana "Studenac" Lipik (Ul. Matije Gupca) u vremenskom periodu od 12 do 15 sati.
- PIŠE: Pakrački List
- 808
Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba jednoglasno je podržao prijedlog da se javna površina, park omeđen Ulicom Mije Kišpatića, Gorjanićevom ulicom te Gornjim prečacem nazove imenom dr. Ivana Šretera, liječnika i humaniste, ravnatelja bolnice u Lipiku kojeg je srpski agresor u kolovozu 1991. nasilno odveo i nakon mučenja ubio, piše na službenim na stranicama Hrvatske liječničke komore.
Odbor je od Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove zatražio da za Gradsku skupštinu Grada Zagreba pripremi potrebnu dokumentaciju za utvrđivanje prijedloga zaključka o imenovanju Parka Ivana Šretera. Inicijativu za imenovanje javne površine imenom dr. Ivana Šretera podnijela je Hrvatska liječnička komora u proljeće 2018. godine.
Dr. Šreter, heroj i mučenik, ravnatelj bolnice u Lipiku i predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju nasilno je odveden 18. kolovoza 1991. te prema izjavama rijetkih očevidaca mučen i ubijen. Mrtvim je proglašen 1993., a do danas nije utvrđeno kada je i gdje ubijen niti gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Zbog svog požrtvovnog rada na dobrobit svojih sugrađana, uživao je iznimni ugled svih bez obzira na narodnost i vjeru. Zagovarajući suživot bez nasilja i netrpeljivosti postao je opasan u svojoj dobroti čime je postao glavna meta agresora. Dr. Šreter najviši je državni dužnosnik stradao u Domovinskom ratu.
- PIŠE: Pakrački List
- 879
U odmaralištu “Cvrčak” na Viru pakračkog Gradskog društva Crvenog križa u nedjelju 11. kolovoza je smjena gostiju. Grupu korisnika pakračke udruge „Latica“ i korisnika Caritasove kuće „Sv. Vinka Paulskog“ iz Oborova koja trenutno ljetuje zamijenit će 60-ak djece područja Pakraca i Lipika izabrana putem socijalnih vijeća gradova Pakraca i Lipika te djeca čiji roditelji financiraju troškove boravka.
Sezonu ljetovanja na Viru otvorila su 17. lipnja djeca iz Centra za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner iz Daruvara, nakon njih u odmaralištu su boravili članovi Udruge za osobe s intelektualnim oštećenjima „Golubica“ iz Vukovara, daruvarski umirovljenici, Udruga invalida iz Siska te Pakračani i Lipičani, a u dvanaestodnevnom boravku na Viru su ljetovala i djeca iz Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Zagreba. Sezona ljetovanja u odmaralištu traje do 29. kolovoza, a zadnja grupa gostiju bit će umirovljenici iz Novske, Požege, Pakraca i Lipika.
U odmaralištu će do kraja sezone ljetovati oko 600-ak gostiju, što je uobičajena brojka svake godine, i sva mjesta su popunjena, rekla je Danijela Kiš, ravnateljica GD HCK Pakrac. Istaknula je kako su brojni pojedinci korisnici odmarališta na Viru i više od 15 godina zaredom, privlačno je odraslima koliko i djeci, a želja je da se sezona ljetovanja na Viru produži i na rujan koji zna biti vremenski povoljniji od srpnja ili kolovoza pa će tijekom jeseni i zime pokušati animirati što više udruga i građana.
Ravnateljica Kiš najavila je i radove na fasadi objekta odmarališta koji bi do početka iduće sezone trebali biti gotovi, kao i manji obim unutarnjih radova, kako bi boravak gostiju bio što ugodniji.
- PIŠE: Pakrački List
- 1165
Kao ponajbolji nogometaš i kapetan nogometnog kluba Croatije iz Donje Obriježi Marko Giacometti sportskom 2019. godinom i neće biti previše oduševljen, no 6. kolovoz iste zauvijek će ostati jedan od najsretnijih dana u njegovu životu. Tog je jutra u 5.45 sati postao sretni otac 3000 grama teškog sinčića Arijana kojeg mu je podarila supruga Robertina.
Mršava bodovna sezona na zelenom polju tako je popravljena, nogometnim žargonom rečeno, s „tri boda u vlastitom dvorištu“, a sretni barem kao novopečeni otac bili su i suigrači iz spomenutog lokalnog nogometnog kluba koji su tako dobili povod ne iznevjeriti stari seoski običaj…
Marka smo posjetili danas u njegovom domu u Velikom Banovcu i zatekli ga uz dvorište zatrpano perjem, sitno rezanim papirom i svime što već uz to ide. Bezbrižno je u društvu tetka Zvonka Brdala liječio sinoć, uslijed fešte, zarađenu glavobolju.
„Ma to je kod nas normalno. Nije nas nitko upozoravao, ali nije da nismo očekivali. Ipak je to stari običaj u selu i samo smo čekali da vidimo kolika će šteta biti počinjena“, kaže nam uz smiješak Đakac, kako ga od milja zovu, i dodaje da je i sam bio više puta sudionik sličnih obilježavanja na račun svojih sumještana tako da….
„Tko daje taj i dobije, nema tu ljutnje. Okupio se tu skoro cijeli klub, kolona parkiranih automobila uz cestu je bila pozamašna, a predvođeni bivšim igračem i trenerom Darijom Škariotom, kojeg je ova akcija i ponajviše obradovala, u smećarenju su sudjelovali gotovo svi. Ne sekirajući se uopće, mi smo čekali sa strane na susjednom mostiću s dvije gajbe piva i rakijicom za početak, da momci odrade zacrtano pa da krenemo s feštom“, smije se Marko i dodaje kako su dobro i prošli.
„Nekad je znalo biti perja do koljena po čitavom dvorištu, ulazilo se čak i u kuću, kola su dizali na krov i svakakve ludorije su tih dana dozvoljene“, dodaje Zvonko i kaže da je u Velikom Banovcu, Obriježi ili Ploštinama to ustaljena praksa i da se ne sjećaju da je u selu netko rođen, a da mu novi dom nije okićen.
Baš kako vole reći naši stari - bolje da izumre selo, nego običaji.
- PIŠE: Pakrački List
- 845
Ako se nas pita, onda je izrada čokolada vrlo vjerojatno najslađi posao na svijetu. Pored domaćih piva i domaćeg kruha, čokolada je također našla svoje mjesto u pakračkoj ponudi, za sada samo u krugu prijatelja i obitelji Pakračana Steve Nagyja i Dijane Pijuko.
Iako se Stevo i Dijana bave poslovima koji nemaju nikakve veze sa kulinarstvom, izrada čokolade za Stevu i Dijanu isprva je bila znatiželja, ali i želja konzumirati zdravu, kvalitetnu namirnicu kontroliranog porijekla, da bi danas prerasla u ljubav prema ovoj, za mnoge, najdivnijoj slastici na svijetu. A kako su rekli, jednostavno vole slatko, pa onda neka bude i zdravo.
Čokoladna radionica u vlastitoj kuhinji
Tako su svoje prve čokoladne uratke „sebično“ radili za sebe u vlastitoj kuhinji po raznim recepturama, da bi kasnije svoje čokolade donosili i obitelji, ali i svojim planinarima, budući da su Stevo i Dijana aktivni članovi PD „Psunj“, pa su nerijetko Stevine i Dijanine čokolade bile izvor kvalitetne okrijepe na različitim planinarskim pohodima i uvijek izmamile osmijehe kolega kada su ih nestrpljivo otvarali znajući da ih čeka prava poslastica.
„Jednostavno sam htio probati sam napraviti pravu čokoladu pa sam kod kuće smiksao kakaov prah i obični maslac, onako iz znatiželje, no to naravno nije bila prava kombinacija, ali od tog prvog neuspjeha su krenula ta naša čokoladna „nakuhavanja“. Surfajući po internetu i istraživajući kako se zapravo radi prava čokolada, jesenas smo uspjeli napraviti svoju prvu čokoladu miješajući kakakov prah i kakakov maslac, a da ju zasladimo koristili smo med našeg pakračkog pčelara“, rekao nam je Stevo.
Ovu vrste čokolade s medom su savladali, od omjera namirnica, kuhanja i potrebne temperature, pa ju već dosta dugo proizvode za svoj gušt, a po potrebi dodaju i drugo sušeno i orašasto voće koje nabavljaju isključivo iz bio trgovina. Već je poznato da konzumiranje tamne čokolade ima mnoge zdravstvene prednosti, a da to i dokažu Stevo je svoju prvu čokoladu dao testirati u jednom ovlaštenom zagrebačkom laboratoriju koja je pokazala odlične rezultate, od hranjivih tvari i zdravih masnoća do visokog udjela prirodnih minerala željeza, magnezija i cinka. Zadovoljno su se smješkali Stevo i Dijana, i s pravom, pričajući nam svoje početke, jer to je ipak pokazatelj da idu u pravom smjeru.
Sada su se posvetili pravljenju one prave craft čokolade. Zapravo one čokolade u koje ljudi ulažu mnogo mašte i posvećenosti.
Pakračka bean to bar čokolada
Bean to bar čokolada se ne proizvodi industrijski nego isključivo od prirodnih sastojaka i ima autorski pečat, odnosno proizvodi se iz sirovog zrna kakaa. Ljudi koji prave ovakve čokolade sami biraju kakao, način njegove obrade, začine koje dodaju. Za takvu vrstu čokolade Stevo se opskrbio i melanžerom, uređajem za preradu kakaa, ali i pravim zrnima kakaa različitog porijekla. Ove vrijedne namirnice Stevo je imao prilike nabaviti proteklog vikenda u Njemačkoj u gradu Lunzenau gdje se održavao festival čokolade i gdje se okupljaju proizvođači isključivo bean to bar čokolada iz cijelog svijeta. Tako će se u Stevinom melanžeru uskoro mljeti i zrna kakaa iz Ekvadora, Perua, Tanzanije, a kako nam kaže Stevo, to će izroditi i različitom okusima čokolade budući da su zrna iz svake zemlje drugačijeg okusa, neka imaju kisele i voćne okuse dok druga imaju prepoznatljiv tamni čokoladni okus, stoga se proizvođaču tu ostavlja mjesta kreativnosti i individualnosti. Stevo nam kaže da izrada takve čokolade nije jednostavna, to nije postupak u kojem se neko zrno samo negdje ubaci, malo skuha i izlije. Izrada bean to bar čokolade traje dugo, od prženja zrna, čišćenja od ljuske i dugotrajnog mljevenja da bi se dobila kompaktna čokoladna masa, a tu posao ne staje. Treba znati mjeru dodavanja različitih sastojaka i začina koje će dodavati čokoladi. Iako su Stevo i Dijana već napravili nekoliko primjeraka bean to bar čokolade, predstoji im vrijeme isprobavanja najboljih kombinacija zrna i prirodnih dodataka.
I sama novinarka koja je radila ovu priču, imala je prilike probati neke od naizgled nespojivih okusa raznih vrsta čokolada koje je Stevo prikupio u Njemačkoj, pa su se u ustima koja inače ne biraju kada je čokolada u pitanju, našli okusi papra, kave, narančinog ulja, čak i češnjaka i soli, spojenih u najboljima okusima crne čokolade. Oduševljeni isprobanim, a istovremeno pomalo razočarani jer vam čokolada koja se trenutno nalazi u vašoj ladici kod kuće neće ponuditi isti doživljaj, otvorili su nam druge vidike. Kada probate takvu čokoladu osjetite poštovanje prema onome što ljudi rade.
Ambicija i planova ne nedostaje
Imaju Stevo i Dijana u svojoj „čokoladnoj“ priči puno planova. Oboje redovito posjećuju festivale čokolade u Hrvatskoj, bili su i u Sloveniji na sličnom događanju gdje je zajednica proizvođača čokolade dosta jaka i ostvarili mnoge kontakte. Stevo je imao prilike iz prve ruke vidjeti kako proizvodi čokoladu Stiv Kahlina, jedan od najboljih hrvatskih čokolatijera, a koji je, ne biste vjerovali, podrijetlom Pakračanin.
Za sada su osmislili ime svoje slatke radionice -„Amaris chocolate“. Odabir je pao na kombinaciji prijevoda više jezika koji znači gorak i božanstven, što im je bilo logično jer žele ponuditi upravo to, prirodno gorku i božanstvenu čokoladu, a za sad će se fokusirati na izradu pet različitih okusa čokolade koje će prvo na kušanje ponuditi prijateljima i obitelji.
„Želja nam je otvoriti obrt, ali se ne žurimo, nego želimo krajnji proizvod dovesti do one mjere kada možemo biti zadovoljni napravljenim i to ponuditi kupcima. To prati i financijska sredstva koja treba namaknuti jer bismo trebali urediti i mjesto gdje bismo čokoladu izrađivali po zakonskim i higijenskim mjerilima koje traži serijska proizvodnja. Planova imamo i tom smjeru gledamo. Nama je misao vodilja ponuditi zdravu čokoladu i od toga ne odustajemo“, kaže nam Dijana. Oboje ističu da se u inozemstvu za oko 80 do 100 grama takve čokolade cijene kreću od 5 do 8 eura, no takve proizvode kupuju oni koji prepoznaju i uživaju u kvalitetnoj namirnici. Dijana i Stevo kažu da je takva čokolada kao dobra čaša vina, sjedneš, polako ju jedeš i uživaš u okusu.
Što nakon ove priče treba poželjeti našim dragim i simpatičnim sugrađanima? Da svoje planove ostvare što prije kako bismo i mi Pakračani na dohvat ruke što prije okusili, kako drugačije nego kao što i samo ime male pakračke domaće čokolaterije glasi, božanstveni okus vrhunske namirnice bez imalo grižnje savjesti.
