- PIŠE: Pakrački List
- 1092
Unazad nešto manje od dva mjeseca Pakracem svakodnevno, osim nedjeljom, vozi vlak. Nije riječ o putničkom nego o teretnom vlaku.
Službene informacije o tome nismo uspjeli dobiti i u kompliciranom ustroju Hrvatskih željeznica za to bi vjerojatno trebali kontaktirati ured generalnog direktora. No i neslužbeno su dovoljne i poprilično pouzdane.
Tvrtka Kamen Sirač je ugovoreni dobavljač rasutog kamenog materijala za rekonstrukciju željezničke pruge Dugo Selo-Križevci. Pruga od Pakraca do Sirača radi slabe nosivosti i neobnovljenog vijadukta ispod naselja Omanovac nije u funkciji pa Sirčani kamionima rasuti kameni materijal dovoze do stare željezničke stanice u Pakracu odakle ga željeznica vlakovima vozi na radilišta iza Dugog Sela
Vlak, nekada s 32, nekada s 40 vagona, nema reda vožnje i svakodnevno stiže u Pakrac između 17 i 21 sat. Nakon toga slijedi utovar koji traje između tri i četiri sata, potom odlazak. Za utovar se koristi ogromni utovarivač što predstavlja problem građanima koji stanuju preko puta željezničke stanice, u Aleji kestena. Žale se na veliku buku koju proizvodi postupak utovarivanja koji nerijetko traje i u noćnim satima. No pomoći tu vjerojatno nema.
Kako neslužbeno doznajemo na prijelazima preko cestovnih prometnica gdje postoji rampa se njome i štite. Ostaje dakle vozačima da budu oprezni tamo gdje rampe nema (pilana, Pihirov i Žeakov sokak.
- PIŠE: Pakrački List
- 1246
Iz Mjere 7.2.1 projekta Ruralnog razvoja odobreno je više od 7 milijuna kuna za izgradnju vodoopskrbe u naseljima sjeverozapadno od Pakraca, izvijestila je gradonačelnica Anamarija Blažević. Dokumentaciju za natječaj pripremili su Poduzetnički centar Pakrac i stručne službe pakračke gradske uprave, a nositelj projekta će biti tvrtka Vode Lipik.
Projekt dovršen još 2009. godine je projektantski vrijedan 9.362.717 kuna. Predstavlja nastavak izgradnje vodovoda koji je do sada izgrađen do Toranjskog puta. Kako nam je objasnio Marijan Pierobon, direktor Voda Lipik, od Toranjskog puta izgradnja vodova se nastavlja u dva smjera: jedan kroz naselje Omanovac prema Gornjoj Obriježi, Velikom Banovcu, Donjoj Obriježi, Ploštinama i Kapetan Polju. Drugi krak pružat će se kroz Novi i Stari Majur, Batinjane i Mali Banovac što je ukupno 38 kilometara novog cjevovoda.
Vode Lipik će u kolovozu raspisati natječaj za izvođača radova čija provedba će potrajati najmanje tri mjeseca tako da, ne bude li nepredviđenih teškoća kao što su žalbe natjecatelja, bi radovi mogli započeti idućeg proljeća i potrajat će oko dvije godine, kaže Pierobon. Njegovim dovršetkom priključak na javni vodoopskrbni sustav će biti omogućen za novih oko 700 domaćinstava.
„Cilj projekta je osigurati vodoopskrbu naseljima na području Grada Pakraca koja je sada nemaju te tako omogućiti opskrbu stanovništva pitkom vodom koje sada koristi većinom individualne izvore i plitko kopane zdence čiju je kvalitetu nemoguće sustavno kontrolirati. Pored ovog cilja jednako je važan i cilj povećanja pokrivenosti područja Pakraca uslugama vodoopskrbe kao i povećanje broja stanovnika priključenih na sustav javne vodoopskrbe čime će se bitno doprinijeti poboljšanju kvalitete života stanovništva, ali na taj način i stvoriti uvjete za razvoj spomenutih naselja i porast broja stanovnika u područjima u kojima do sada nije bilo vode“, komentirala je gradonačelnica Blažević.
Vode Lipik će osim ovoga projekta provoditi i projekt izgradnje vodovoda u Brekinskoj u iznosu oko 2 milijuna kuna iz iste mjere ruralnog razvoja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1296
Više od trideset članova Planinarskog društva Psunj iz Pakraca proteklu je nedjelju provelo na izletu u sklopu kojeg su posjetili špilju Trubšnjak dugu više od 200 metara. Ništa čudno to ne bi bilo da izlet nije imao i jednu malu neobičnost. Naime, planinari sve do samog trenutka polaska nisu znali kuda bi trebali poći niti u kojem će ih smjeru ovog puta odvesti njihov vodič Borislav Černi. Unatoč tomu na izlet u nepoznato odazvalo se točno trideset i tri ljubitelja hodnje.
„Izlet u nepoznato“ je i bio radni naziv izleta, a ovim se putem zahvaljujem svojim članovima što su se odazvali u ovolikom broju i podarili mi svoje povjerenje. Čini se da su očekivali kretanje prema Požegi, no išli smo preko Dereze do Donjih Grahovljana gdje je bila i naša prva lokacija. Naime ovdje se nalazi špilja Trbušnjak. Ona je najduža špilja u Slavoniji. Dužina joj je preko 200 m, a visina je 3-4 m. Kroz špilu prolazi potok tako da se u špilju može samo u čizmama. Posebna je vrijednost špilje Trbušnjak ipak to što se u njoj nalazi veliko stanište šišmiša, među kojima su i dvije rijetke i zaštićene vrste, veliki šišmiš (Myotis myotis) i dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi). To je ujedno najveća porodiljna kolonija šišmiša u Hrvatskoj i jedna od najvećih u Europi, jer se procjenjuje da velikih šišmiša ima oko 8000, a dugokrilih pršnjaka čak oko 22.000. To je najveća sačuvana kolonija u ovom dijelu Europe, pa njezina zaštita mora biti jedan od prioriteta zaštite šišmiša u Hrvatskoj. Uvrštena je u ekološku mrežu Hrvatske – Natura 2000“, kratko je rutu opisao član PD Psunja Borislav Černi, „glavni i odgovorni“ ovotjedne hodnje.
Nakon špilje planinari su se odvezli do Rogulja odakle su pješice nastavili trasom nekadašnje uskotračne pruge koja je išla od Zvečeva do Cikotske rijeke. „Po mojim saznanjima vlak je vozio do 1962.g,a i sam sam imao priliku voziti se tim vlakom. Izlet smo završili na OPG-ovom imanju Dabar gdje smo ručali i družili ostatak dana“ rekao je Černi.
Članovi PD Psunja ovih dana imaju posebanog razloga da budu ponosni na članove Visokogorske sekcije koja djeluje unutar njihova društva, a koji su se zaputili na jednu posve drugačiju avanturu..
Naime, Zoran Milaković, Stevo Nagy, Goran Arbanas, Maja Iličić, Matko Medenjak i Manuela Lipušić, krenuli su u utorak ujutru prema vrhu Mont Blanca. U pohodu na jedan od najviših vrhova Europe (4801m) usputne destinacije će im biti Rifugio Quintino Sella al Felik (3585m), te Castor (4226m).
„Svojim članovima želim uspješan pohod i siguran povratak“ poručio je Černi u ime svih članova PD Psunj.
- PIŠE: Pakrački List
- 1017
„Aglomeracija“ je projekt o kojem se u pakračkim i lipičkim krugovima priča od 2010. godine pri čemu se, za građane, nije dogodilo ništa opipljivo i vidljivo. Dva su razloga tome: njegova veličina kako u pogledu fizičkog obima radova i papirologija tako i u pogledu financiranja je ogromna, zasigurno najveći građevinski projekt u ovom kraju nakon rata. Prema posljednjim proračunskim predviđanjima očekivana vrijednost trogodišnjih radova iznosi 153 milijuna kuna ili oko 20 milijuna eura. Drugi je svojevrsna medijska šutnja za koju nisu bili krivi novinari.
Mada se na raznim sastancima lokalnih čelnika, kako međusobnim tako i sa izaslanstvima raznih ministarstava i Hrvatskih voda spominje već šest ili sedam godina, mediji o njemu, unatoč ogromnog značaja nisu puno pisali. Razlog je upravo ta nedorečenost; nikada nije bila naznačeno kada bi točno mogli radovi početi, nagađalo se o njihovoj vrijednosti, spominjali se različiti izvori financiranja i vječito ostavljalo niz drugih sumnji i dilema. No čini se da je tome sada kraj i da je većina nejasnoća godinama prisutno u razgovorima oko realizacije ovog mega projekta definirano.
Posljedica svega je da je sada projekt dospio u završnu papirnatu fazu i na jesen, možda već i u rujnu, je za očekivati raspisivati natječaj za izvođača (ili više njih) radova na poslu koji ima projektantsku vrijednost veću od 153,5 milijuna kuna. Ne tvrde to niti ovaj, niti bilo koji drugi novinar nego ljudi koji godinama rade na projektu i za to dobivaju plaću, dakle imaju odgovornost. Potvrdio je to i sastanak održan 6. srpnja u Lipiku koji je sazvalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Hrvatske vode, a na kojem su iz čelnika obadva grada bili pozvani i čelnici Voda Lipik koji će biti nositelji projekta.
Projekt nazvan „Aglomeracija Pakrac-Lipik“ (aglomeracija ima dvojako značenje koje bi se ovdje moglo rabiti; na latinskom skupljanje, gomilanje, nagomilavanje, ali u urbanizmu gradska regija koji čini središnji grad sa svojom urbaniziranom okolicom) se sastoji od formiranja jedinstvenog sustava odvodnje otpadnih voda koji će uključivati uz Pakrac i Lipik i naselja Dobrovac, Donji Čaglić, Filipovac, Japagu, Kukunjevac, Prekopakru i Kusonje sa središnjim uređajem za pročišćavanje u Dobrovcu. Drugi dio projekta odnosi se na rekonstrukciju postojećeg javnog sustava vodoopsrkbe u naseljima Lipik i Pakrac te priključivanje vodovoda u Kusonju koji trenutno nije dio javnog vodoopskrbnog sustava.
Ovi obimni radovi su neophodni iz dva razloga, a obadva se svode na sadašnje tehničko stanje dijela kanalizacijskog i vodovodnog sustava.
Dio kanalizacije zidan ciglom
Postojeći sustav kanalizacijskih cijevi je jednim dijelom izuzetno star. U radnom materijalu nazvanom „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik-Pakrac“, u opisu stanja navodi se kod dijela o stanju kanalizacijske mreže da su registrirani kanali stariji od 100 godina, iz vremena Austro-Ugarske. Najveći dio kanalizacije izgrađen je 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Sukladno vremenu izgradnje, primijenjeni su tada raspoloživi cijevni materijali tako da su pregledom zabilježeni slijedeći kanali: zidani opekom, izrađeni od betona na licu mjesta, od azbest-cementnih cijevi, od betonskih cijevi s brtvom i bez nje, i od termoplastičnih cijevi. Pritom su korišteni različiti oblici i profili (četvrtasti, okrugli, jajoliki) tehnički teško međusobno spojivi što se naročito odnosi na geografski najniži i ujedno najopterećeniji dio u središtu Pakraca i Lipika gdje su većim dijelom ispod podzemnih površinskih voda što ih čini teže funkcionalnim, opisuje se stanja u spomenutom elaboratu.
Pročišćavamo i kišnicu i Pakru
Kako to dodatno objašnjava Marijan Pirobon, direktor tvrtke Vode Lipik koja upravlja i pakračko-lipičkim kanalizacijskim i vodovodnim sustavom problem je što je cjelokupni sustav skupljanja otpadnih voda dvojni, odnosno istovremeno sakuplja i oborinske vode s naših prometnica i krovnih voda, i otpadnih voda iz kućnih kanalizacija sprovodeći ih najvećim dijelom na kolektor u Dobrovcu što značajno nepotrebno poskupljuje sustav pročišćavanja jer se „pročišćava“ i kišnica i voda iz Pakre.
Drugi je problem je kolektor, čija rekonstrukcija je također u planu ovog projekta. Centralni kolektor koji sakuplja sve otpadne vode (bar se tako misli mada nije pouzdano) sekundarne (ulične) kanalizacijske mreže Pakraca, Lipika, Filipovca i dijela Dobrovca koji se proteže u duljine od 9.435 metara, najvećim dijelom uz korito Pakre, odnosno jednim dijelom (oko 1500 metara od bolnice do vatrogasnog doma) u središtu Pakraca i u samom koritu Pakre. Kolektor izgrađen krajem prošlog stoljeća je nekvalitetan, porozan i propušta u svoj sustav vodu Pakre odvodeći je na pročiščivać.
Pored toga, naglašava Pierobon one najstarije, zidani kanali koji se nalaze u središtu Pakraca vjerojatno su porozni i sadržaj koji bi trebali voditi prema kolektoru popuštaju oko sebe, a potvrđuje to i zelene ružne mrlje koje nastaju prilikom niskog vodostaja na betoniranom koritu Pakre, neposredno uz kolektor. Ovim projektom je predviđeno otklanjanje i tih nedostataka. Pokrivenost naselja sustavom odvodnje iznosi oko 70 posto.
Pročiščivać u Dobrovcu izgrađen je 1989/90. godine u svojoj prvoj fazi za mehanički stupanj pročišćavanja. Tijekom Domovinskog rata je devastiran te je 1996. godine obnovljen, ali kontinuirana rad na mehaničkom pročišćavanju otpadnih voda počinje tek 2003. godine. Zahtjeva samo u ovom mehaničkom dijelu niz poboljšanja i osuvremenjivanja.
Ogromni gubici vode
Godine 2011. pokrivenost naselja Pakraca i Lipika sustavom javne vodoopskrbe napajanog iz tri crpilišta Gornja Šumetlica, Dobrovac i Gaj (kasnije) bila je 85 posto, a udio priključenih stanovnika je iznosio 62 posto. Kao i kanalizacijski nastajao je počevši od ranih 70-tih godina pa sve do nedavno pri čemu su korišteni različiti materijali pa i azbestno-betonske cijevi. Svi ti nedostatci uzrokuju po pojedinim dijelovima visoke i niske tlakove, ali što je najgore i velike gubitke.
Primjerice, kako to ističe elaborat, 2010. godine od zahvaćenih 880.000 kubnih metara vode prodano je tek 473 tisuće, a na kvarove, preljeve i druga curenja je izgubljeno 407 tisuća ili 46 posto. Pet godina poslije zahvaćeno je na tri vodocrpilišta malo više od milijun kubika vode, a prodano je tek 390.000 pa su gubici enormnih 62 posto. Inače, ističe se u elaboratu i dokazuje brojkama kao u ove dvije godine, svake godine gubici su sve veći.
Proširivanje mreže
No projekt “Aglomeracija“ nema samo za cilj sanacija postojećih cjevovoda nego i njihovo proširivanje čime bi se priključilo novih 1950 stanovnika na kanalizaciju i pročiščivać, odnosno 225 stanovnika na sustav javne vodoopskrbe.
Da bi se postigli navedeni ciljevi, dakle suvremena i pouzdana gradska mreža i priključak novih domaćinstava kada je u pitanju kanalizacija potrebno je od 115 kilometara cjevovoda nova izgradnja 33,3 kilometara sustava odvodnje i rekonstrukcija 22,5 kilometara odvodnje.
Kod vodovoda projekt kao potrebu navodi izgradnju 4.160 metara novog dovodnog cjevovoda Pakrac-Lipik, rekonstrukcija 7.045 metara dovodnog cjevovoda Gaj-Dobrovac, i rekonstrukcija 25.135 metara gradske vodovodne infrastrukture kako bi se gubici sveli na prihvatljivih 35 posto, te spajanje lokalnog vodovoda Kusonje, koji sada nije dio javnog vodoopskrbnog sustava čime bi se dobili novih 225 osoba korisnika. Time bi se postiglo smanjivanje gubitaka na godišnjoj razini za oko 135 tisuća kubika, ali se postigla i ujednačenost tlačnog pritiska u svim dijelovima sustava.
Troškovi i financiranje
Elaborat sanaciju pakračko-lipičkog vodovoda i kanalizacije razmatra u četiri različite tehnički zahtjevne pa time i skupe varijante zalažući se u konačnosti za najskuplju koju smo u dužini cjevovoda i predstavili u ovom tekstu. Prema tom izračunu za rekonstrukciju sustava odvodnje potrebno je 76.725.220 kuna, za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda elaborat navodi troškove u iznosu od 29.065.994 kune te za vodovod 24.205.400 kuna, odnosno ukupno nešto više od 130 milijuna uključujući PDV.
No pored toga troškovnik predviđa i dodatnih 23 milijuna kuna za nadzor, vođenje projekta i u konačnosti 10 posto od ukupne vrijednosti za nepredviđene troškove.
Prema izvorima financiranja sredstvima fondova Europske unije predviđa se u iznosu od skoro 110 milijuna kuna (71,55%) i nacionalnim sredstvima u iznosu nešto većem od 43 milijuna kuna od čega na Hrvatske vode i Ministarstvo poljoprivrede jednakih 19 milijuna kuna, a na proračune obadva grada zajedno 5,8 milijuna kuna.
Naravno laicima u graditeljstvu, a posebice u fazi pripreme njene papirologije je teško objašnjivo da se ovaj projekt priprema već sedam godina. No činjenica je da je bilo potrebno najprije izraditi studiju zaštite okoliša te 20 različitih idejnih i glavnih projekata čija se papirnata masa u ukupnosti mjeri u desetcima prostornih metara za što je iz pakračkog proračun do sada potrošeno 700.000, a iz lipičkog 400.000 kuna. Pored toga do sada je izdano pet građevinskih dozvola, za sedam je podnesen zahtjev, dok je za jednu građevinsku dozvolu papirologija još u izradi. Za sve to je trebalo dobiti pravo služnosti (korištenja) za oko 1600 različitih katastarskih čestica preko kojih prolazi ova komunalna infrastruktura.
Bude li sreće natječaj za izvođača radova (ili više njih) će biti raspisan početkom jeseni, a s obzirom na veličinu investicije, kaže Pierobon, ne bi bilo iznenađenje da se kao potencijalni kandidati jave i međunarodne tvrtke sve prisutnije na velikih hrvatskim gradilištima. Izostane li problemi kod izbora izvođača koje smo imali na dva druga velika naša gradilišta: sanaciji deponije otpada na Krndiji, odnosno vodozahvata Šumetlica radovi bi mogli početi na proljeće i uz neizostavne stanke zbog nepovoljnih metereoloških uvjeta jer se ipak najvećim dijelom radi o zemljanim radovima trebali bi potrajati do 2020. godine. Ono što je bitno, naglašava Pierobon, ugovori s izvođačima se rade na način da su oni tijekom izvođenja radova dužni osigurati nesmetano funkcioniranje kako odvoda tako i dovoda. Jednake takve su im obveze i u pogledu omogućavanja prometovanja što je veoma bitno jer značajan dio radova na ovoj infrastrukturi je predviđen u najužim gradskim jezgrama gdje za komunalnu infrastrukturu nije bilo drugog mjesta nego ispod pločnika i kolnika koji će stoga morati biti raskopani.
Naravno nikome nije ugodno pod prozorom danima, ili čak tjednima, imati različite, najčešće bučnu građevinsku mehanizaciju. No tu cijenu ćemo morati otrpjeti, ne samo zbog kvalitetnijeg sustava dovoda i odvodnje već i zbog kvalitetnijih prometnica, odnosno boljeg izgleda grada.
Prometnice, kako nogostupi, tako i kolnici i ivičnjaci koji ih dijele su nam već godinama u najvećem dijelu Pakraca u katastrofalnom stanju koje je najbolje opisati izrazom „zakrpa na zakrpi“. I ranije Davor Huška, i sada Anamarija Blažević stalno nam odgađanje konačnog sređivanja takvih prometnica obrazlažu potrebom da se one temeljito prekopavaju upravo radi ovog projekta. Izvođač također ima obvezu stanje na gradilište iza sebe ostaviti u prvobitnom stanju, dakle ono što su iskopali i zatrpati, odnosno asfaltirati tamo gdje je bio asfalt. Na naše pitanje Pierobonu znači li to nove asfaltne uske trake na već bezbroj puta raskopanim prometnicama on kaže da u projektima EU gdje se obavljalo prekopavanje asfaltnog nogostupa, izvođač ponovo asfaltira u cijeloj njegovoj širini, dok kod kolnika u širini prometne trake na kojoj je kopano, dakle pola širine kolnika. To će valjda značiti da ćemo se napokon riješiti i ovog pokrpanog asfalta pri čemu se podrazumijeva da će i Grad pripremiti nešto novca da se asfaltira ona druga polovina kolnika, odnosno uredi i ono što eventualno neće biti kopano, a već sada je u jako lošem stanju.
Naravno sve do sada izneseno o ovom projektu se odnosilo na poboljšanju komunalne infrastrukture i povećanju njene racionalnosti što i je prvi cilj projekta. No već smo iznijeli da ćemo time napokon stvoriti uvjete da se započne s asfaltiranjem i na druge načine uređivanjem završnog sloja prometnica pri čemu ostaje problem što ćemo s jednako tako dotrajalom dijelom plinske infrastrukture čija je izgradnja na našem području početa ranih 70-tih godina prošlog stoljeća i zahtjeva jednako tako ozbiljnu rekonstrukciju (vidi okvir).
No osim tih komunalnih efekata za očekivati je da će u investiciji vrijednoj više od 150 milijuna kuna, bez obzira tko bio izabran za glavnog izvođača biti posla i za lokalne kooperante što bi moglo biti značajan pomak u obnavljanju naše građevinske operative drastično desetkovane u vrijeme ekonomske krize unazad sedam ili osam godina.
Korist je ogromna, samo da se jednom započne. Stoga se niti proljeće 2018. godine više ne čini toliko daleko.
Viadukt u stečaju, Šumetlica na čekanju
U svim razmišljanjima oko projekta aglomeracije uvijek se računalo da će akumulacija Šuemtlica biti već u dobranoj fazi izgradnje, ako ne i završena. Zagrebačka tvrtka Viaduk je zimus nakon višegodišnjih natezanja s natječajem izabrana za izvođača radova na Šumetlici. Najavljeni dolazak proljetos tvrtke na to gradilište je odgođen zbog njenih financijskih problema radi kojih je 18. svibnja u njoj pokrenut predstečajni postupak. Obećanja su bila da će do 1. srpnja doći do nagodbe s vjerovnicima nakon čega bi se kreditno zadužili i došli u Šemetlicu. No umjesto toga 6. srpnja Trgovački sud u Zagrebu je predstečajni postupak ukinuo te dalje teče kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka što bi, kako neslužbeno doznajemo, moglo značiti i raskid ugovora između Hrvatskih voda i Viadukta. U tom slučaju će doći do ponavljanja natječaja što će pak sigurno značiti da radovi na akumulaciji Šumetlica neće započeti niti ove godine.
- PIŠE: Pakrački List
- 844
I Pakrac od danas ima takozvanu pametnu klupu. Postavljena je na Trgu dr. Franje Tuđmana.
Riječ je o proizvodu solinske tvrtke Include nazvane „Steora“. Sastoji se od metalne konstrukcije presvučene PVC-om, a sjedište joj čine fotonaponske ćelije. Tako prikupljenu solarnu energiju koristi za brojne funkcije kao što su pametno USB punjenje (2 kom) te bežično punjenje. Omogućuje besplatno korištenje mobilnog interneta. Raspolaže autonomnim i automatskim osvjetljenjem i sustavom hlađenja.
Cijena klupe s instalacijskim paketom iznosi 28.000 kuna i financirana je iz aktualnog projekta izgradnje dječjih igrališta unutar kojeg su prošlog tjedna završena dva nova igrališta, na Praulji i Leptirovom brdu, zanovljene sprave na igralištu u Ulici pod Kalvarijom te će uskoro biti izgrađeno i dječje igralište na Gavrinici.
Cijeli projekt vrijedan 330.000 kuna sa 70 posto financiralo je Ministarstvo graditeljstva, a s 30 posto Grad Pakrac.