- PIŠE: Pakrački List
- 1213
Program „Multipaka“ otvoren je sinoć u Gradskoj knjižnici Pakrac projekcijom dokumentarnog filma „Tko bi rekao: fantazije umreženog svijeta“, za „Oscara“ norminiranog dokumentarista i proslavljenog njemačkog redatelja, Wernera Herzoga.
Herzog prikazuje virtualni svijet od njegovih početaka do krajnjih dosega, a digitalni krajolik istražuje jednako znatiželjno i maštovito kao što je dočarao raznolike zemaljske destinacije, od Amazone do Sahare, od Južnog pola do australskih divljina. Gledatelja vodi na putovanje kroz niz provokativnih razgovora koji otkrivaju kako je svijet interneta promijenio cjelokupno funkcioniranje stvarnog svijeta; poslovni svijet, obrazovanje, putovanja u svemir, zdravstvo, kao i samu srž naših privatnih odnosa.
Večeras je na rasporedu projekcija dokumentarnog filma Laure Nix, „The Yes Men: Pobuna!“ kojega možete pogledati u pakračkoj knjižnici od 20 sati. Film govori o klimatskim promjenama, pohlepi korporacija te, najvažnije, aktivistima koji prenose optimističnu poruku o običnim ljudima koji pobjeđuju paralizu i vraćaju svijet pod svoje okrilje.
- PIŠE: Pakrački List
- 821
Projekcijom dokumentarnog filma „Tko bi rekao: fantazije umreženog svijeta“, redatelja Wernera Herzoga, danas započinje najveća regionalna multimedijalna izložba „Multipak“ koja tijekom ovog tjedna, zaključno s 10. lipnja, donosi zanimljivosti te „posljednju modu“ i tehnološke inovacije s područja multimedije. Projekciju dokumentarca možete pogledati večeras od 20 sati u Gradskoj knjižnici Pakrac.
U tijeku su završne pripreme u dvorištu kurije Janković u kojemu će ovoga petka, 9. lipnja, biti upriličeno svečano otvorenje HI-FI izložbe u 12 sati, a istu će posjetitelji moći razgledati taj dan do 19 sati te sutradan, u subotu 10. lipnja, od 10 do 19 sati. Vrijedne ruke zaposlenica pakračkog muzeja, knjižnice i glazbene škole te članova Udruge „Latica“, ovog su dopodneva uređivali okoliš kurije, plijevili travu, poravnavali staze, čistili zelenu površinu kako bi sve bilo spremno za događaje koji nam predstoje. Osim izložbe, u dvorištu kompleksa Janković održat će se i događaj „Dobro dvorište“ u sklopu kojega je predviđeno druženje uz dobru glazbu i muzikoterapiju, radionice, geocaching (potraga za blagom pomoću GPS uređaja) i Multigrah. U „Dobro dvoriše“ možete ući 10. lipnja od 10 do 21 sat.
- PIŠE: Pakrački List
- 797
Treću godinu u nizu članovi udruge Društvo prijatelja Hajduka Pakrac – Lipik organiziraju humanitarni malonogometni turnir koji će biti održan 11. lipnja (nedjelja) na igralištu kod stare gimnazije. Podsjećamo, turnir svake godine ima humanitarni karakter pa je u svom premijernom izdanju sav prihod bio uplaćen za pomoć Dori Perčin, drugu godinu organizator je sredstva namijenio članovima dvije obitelji s područja Pakraca, dok će ove godine sav prikupljen novac biti uplaćen 19-godišnjem Tomislavu Manđušiću koji boluje od cerebralne paralize. Ulaznica za cjelodnevni turnir je 10 kuna za koje ćete moći uživati u cjelodnevnom razigravanju desetak ekipa s područja Pakraca, Lipika i Daruvra koliko ih organizator očekuje na ovogodišnjem izdanju turnira. Nagrade su skromne, kako i priliči humanitarnom turniru pa uz pehare i pojedinačne nagrade pobjedniku ide 1500, drugoplasiranom 800, a trećem 600 kuna. Turnir počinje u 10,30 sati, a finalna utakmica se očekuje oko 20 sati.
- PIŠE: Pakrački List
- 2400
Davno izgleda, ali…pomalo maglovita sjećanja vraćaju u sredinu osamdesetih godina prošlog stoljeća odakle kratki fleševi prikazuju grupu dječaka koji besciljno i pomalo dosadno lutaju ondašnjom Ulicom XII. proleterske brigade, današnjom Ulicom Matice hrvatske. Izdvaja se tek plavokosi, tad već momak od svojih petnaestak godina, izrazito plavih kovrčavih uvojaka montiranih u modernu frizuru tog doba – Viktor Vidović. Danas ugledni primarijus neurolog, u lipičkoj Bolnici, tad je bio tek srednjoškolac, sin svima dobro znane dr. Jasne Vidović, specijalistice školske medicine, zaposlene u bivšem Domu zdravlja Pakrac smještenom u danas nepostojećem objektu odmah do općinske zgrade.
Frizuru je promijenio “ne svojom voljom“ - no srdačnost, smiješak i pristupačnost nije. Započinje uz neizostavnu cigaretu - vjerojatno jedini porok u životu - no oblačak plavkastog dima savršeno pristaje uz polusatno vraćanje filma u rano djetinjstvo…
„Dobro društvo, puno djece, dobra atmosfera… Da, to su bili rani dani koje sam provodio većinom u svojoj ulici pod stanom u stambenoj zgradi, odmah do vrtića, s vršnjacima i prijateljima Davorom Konjevodom, Damirom Kozmarom, Sinišom Vujićem, Deanom Nezićem, Predragom Culićem i ostalima. Pamtim lijepe dane. Vratim li se u one tinejdžerske, budim uspomene i na prve posjete pakračkim kafićima od kojih sam, u konkurenciji Suzane, La bambe, Jedinice, R-a i Papige ipak preferirao ovu posljednju - Dražovu „butigu“ pored Pakre. Ne zaboravljam i toplu obiteljsku atmosferu s mamom Jasnom, sestrom Mirnom i Stjepanom Šircem – Stipom, s kojim je mama bila u čvrstoj emotivnoj vezi. Jako nas je volio, kao i mi njega. Danas ga, na žalost, više nema, no obitelj mi je bogata pa osim sestre imam i polusestru Augustinu i polubrata Krešimira iz tatinog braka s dr. Tomislavom Vidović“, s nekoliko rečenica sjećanja na djetinjstvo i poznatu pakračku obitelj Vidović, Viktor započinje i svoju priču, a za one koji ne znaju ili se ne sjećaju želi napomenuti da su mu otac Krešimir i njegova supruga Tomislava za ratnih dana do posljednjeg trenutka bili zaposlenici pakračke bolnice - on internista, a ona psihijatar. Aktivni su bili, kaže, i u nadaleko poznatoj i priznatoj evakuaciji bolesnika. Majka Jasna je rat dočekala u Domu zdravlja Pakrac gdje je radila dvadeset godina. Nakon što je za ratnih dana Dom razoren, službovala je u hitnoj službi pakračke bolnice sve do evakuacije i konačnog odlaska u Kutinu gdje počinje raditi u Ambulanti za branitelje i policiju osnovanu posebnim ukazom Ministarstva zdravstva.
Njegov pakrački pedigre ide otprilike ovako. Rođen je u Zagrebu 1970. godine, a u Pakrac dolazi prije prvog rođendana kad zajedno s majkom Jasnom dolazi živjeti kod oca Krešimira, tada već liječnika internista u pakračkom medicinskom centru. Vrtić i osnovnu školu odradio je u Pakracu kao i prva dva razreda srednje pedagoške škole u Pakracu. „Kako dolazim iz obitelji medicinara, samo po sebi se podrazumijevalo da će mi životni put biti vezan uz medicinu. No, oslobođen bilo kakvih pritisaka s roditeljske strane, medicina mi se svidjela i polako sam stvorio jasnu viziju što i kako dalje, međutim…“ Zbog tadašnjih zakonskih ograničenja iz 
Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje Pakrac nije mogao upisati medicinski fakultet što je bio razlog da se u drugom razredu ispiše iz pakračkog srednjoškolskog centra i 1986. godine odseli u Zagreb kod djeda i bake te dovrši srednjoškolsku naobrazbu u tamošnjem COUO u kulturi. „Bilo mi je teško otići iz Pakraca, no to je bila viša sila. Otišao sam s idejom da se jednom vratim.“ Nakon mature upisuje željenu medicinu, diplomira 1996. godine i kao mladi liječnik zapošljava se u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači. „U to vrijeme liječnika je za razliku od danas bilo puno. Gotovo sva mjesta su bila popunjena i ovo se ispostavilo kao dobro rješenje.“, kaže i dodaje da mu se dobro učinilo još boljim, jer je Popovača na pola puta između njegove dvije životne adrese – one zagrebačke i pakračke za koju je ostao čvrsto vezan. U Popovači 1996. godine započinje sa stažiranjem koje traje dvije godine, nakon toga počinje sekundarijat - liječnik je koji čeka natječaj za specijalizaciju iz neurologije koju dobiva ubrzo te ju upisuje i završava u Zagrebu.
Kod pakračkih branitelja nema glumaca
U Popovači je, prirodom posla, imao priliku susresti mnogo Pakračana koji su se liječili od PTSP. S našim sugrađanima neugodnih iskustava nije imao i tvrdi da su svi ljudi koji su tamo došli vrijedni svakog trenutka njegovog vremena. „Iako je percepcija javnosti ponekad okrutna, odgovorno mogu tvrditi da u Pakracu i Lipiku nema ljudi koji su pokušali „ishoditi“ dijagnozu „siguran sam da nema onog tko je okusio rat, a da nema simptome PTSP-a. Dapače, mogu posvjedočiti upravo obrnutoj situaciji gdje sam u svakondnevnoj komunikaciji kod dosta ljudi primijetio simptome bolesti, a da nikad nisu bili na pregledu niti zatražili pomoć.“
Danas je član liječničkog tima za psihosocijalnu pomoć Udruge oboljelih od PTSP-a Pakrac – Lipik, zajedno s dr. Maricom Topić.
On osobno nije ratovao, dug domovini odradio je kroz vojni rok 1997. godine u Požegi, ali i uz humanitarno djelovanje. Sredinom 90-ih godina, nakon „Bljeska“ kad je bilo najpotrebnije, zajedno sa sestrom i majkom sudjelovao je u organizaciji humanitarnih akcija za pakračko područje koja je dolazila iz talijanskog Caritasa grada Latine. Smještene između Rima i Napulja, talijanske obitelji slale su određene potrepštine ratom ugroženim obiteljima u Pakracu. „Talijanski Caritas obilazio je sva krizna mjesta u svijetu, a naša pomoć bila je najviše oko prevođenja i organizacije smještaja. Sve to uz pomoć Tomislava Peternela, Andice Nožarić, Maje i Martine Klanac, bračnog para Cecić i ondašnjeg pakračkog velečasnog Mate Rukavine. To je bila kontinuirana pomoć koja je u Pakracu trajala pet godina.
Žlica u med
Kao neurolog je u Popovači odradio ukupno četrnaest godina, što obavezno kao stipendista, što regularno, a posrećilo mu se, kako kaže, 2011. godine…
Oslobodilo se radno mjesto, našao sam natječaj u novinama - baš za mjesto neurologa u Lipiku i objeručke ga prihvatio. U vrijeme kad mladi svih obrazovnih profila pomalo napuštaju Slavoniju, doktor Vidović je požurio u Lipik. Obzirom na deficit liječnika u Hrvatskoj, možemo li ovdje govoriti samo o nostalgiji ili je u pozadini povratka bila nekakva druga profesionalna ambicija?
„Možemo pričati o nostalgiji koja je itekako pomogla tomu da odaberem Lipik kao radno mjesto. Obzirom na poznatu situaciju s nedostatkom liječnika praktično sam mogao birati mjesto u Hrvatskoj gdje želim raditi. No, da ponovo biram opet bih odabrao Lipik. Znate, pala mi je „žlica u med“, došao sam raditi u svoj kraj i struku koju sam specijalizirao – neuromišićne bolesti. Ne znam što bih, kao liječnik, bolje mogao poželjeti, osim da ovdje dočekam mirovinu. Doista sam jako zadovoljan s ljudima i radnim okruženjem. Ne mogu ne izdvojiti moje suradnike sestre i fizioterapeute s kojima odlično surađujem kao prim. Časar Rovazdi, prim.dr.sci. Rendulić Slivar, dr. Topić, prim. Kramlom, dr. Gajšak, dr. Nježić i dr. Dumančić. Također i glavnu sestru bolnice Ljerku Pavković, Kseniju Ljevaković, Milanku Tutić, Mihaelu Karačić i Vanju Barčan. U svemu tome želim posebno napomenuti da imamo snažnu potporu ravnatelja Darka Kelemena, čiji rad i entuzijazam na obnovi ustanove i podizanju kvalitete zdravstvene zaštite izuzetno cijenim.
Kako funkcionira obitelj koja je trenutno u Zagrebu? Suprugu Tijanu iz S. Broda, danas zaposlenicu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja upoznao je prije 15 godina u Zagrebu, a danas su sretni roditelji 12-godišnje Tene. Razdvojenost? „Moderan način. Vrlo dobro smo to riješili. Pošto imam dežurstva, nakupi se nešto slobodnih dana pa uračunamo li vikende dođemo do lijepe satnice zajedničkog vremena. Mislim da u usporedbi s kolegama iz Zagreba čak više vremena provodim s obitelji nego oni. Uglavnom stvar funkcionira, svi su zadovoljni. Razdvojenost više izgleda strašno nego što, ustvari, jest.“
Slobodnog vremena i nema previše. Onog što ima koristi za stručno usavršavanje i rad na sebi. Posebnog hobija osim medicine i nema. Nedavno je stekao stručnu titulu primarijusa koja je izuzetno zahtjevna. „Da. Najmanje deset godina specijalističkog staža, potom uvesti nove metode liječenja u svojoj ustanovi, što sam ja i učinio u Popovači, izvršavati edukaciju zdravstvenih djelatnika te napisati određen broj radova i to citiranih u međunarodnim časopisima i održati određen broj predavanja na međunarodnim skupovima kao prvi autor.“
Sa strane gledajući dvadeset i četiri sata dnevno izgledaju malo pa i ne čudi da ne dangubi i troši sate pred televizorom, kompjutorom ili na sport. Osim lagane rekreacije - voli zaplivati „bolna leđa, a i kalendar mi polako uvjetuju ovu odličnu, a meni i nužnu sportsku aktivnost.“
I onda nazad na daktilo -stolicu vidjeti internet novosti na području multiple skleroze i neuromišićnih bolesti. Profesionalna budućnost? Namjerava ostati u Bolnici Lipik i dalje biti dio stručnog tima koji radi na uspostavi Regionalnog centra za rehabilitaciju oboljelih od multiple skleroze, a namjerava održavati znanstvene tribine otvorenog tipa u Pakracu i Lipiku, da bi građanstvu približio područje neurologije u cilju prevencije te načine liječenja neuroloških bolesti. Napredovati može još samo kroz subspecijalizaciju na području neurologije kojom bi postao jedan od najstručnijih liječnika na području neurologije u Hrvatskoj.
Kako se čini, još dugo ćemo u Pakracu i Lipiku na raspolaganju imati Viktora - vrhunskog stručnjaka neurologa. Optimizmom kojim zrači na trenutak je zarazio i mene, uvjeravajući da Pakracu i Lipiku dolaze bolji dani. „Vidjet ćeš, uvjeren sam u to! I Pakrac i Lipik vode ljudi koji žele napredak i nesebično rade na njemu. Još par godina i bit ćemo gradić kakav zaslužujemo biti“ uvjerava onako dječački iskreno. I tko mu ne bi povjerovao, kad kao garancija strši odluka da život i karijeru nastavi graditi skupa s nama u tom Pakracu i tom Lipiku.
A nije da nije mogao birati…
- PIŠE: Pakrački List
- 776
PRIČA S NASLOVNE STRANE (IZBORI): Birači HDZ-a potvrdili svoju stalnost
Objavljujemo opširno rezultate lokalnih izbora za dužnosnike i vijećnike Pakraca, uspoređujemo ih s onima iz 2013. godine, analiziramo izlaznost, donosimo izjave izbornih pobjednika i gubitnika
INTERVJU: Sa zapovjednikom DVD Pakrac i Vatrogasne zajednica Pakrac-Lipik Ilijom Turkovićem mlađim razgovaramo o stanju vatrogastva na našem području, lanjskim požarima sa smrtnim slučejevima, školovanju vatrogasaca, protupoplavnim intervencijama
LJUDI I ŽIVOT: Pratimo živni put primarijusa dr. Vitu Vidovića, Pakračanina koji je ostao i radi kao liječnik u lipičkoj bolnici
ENERGETSKA OBNOVA: Za fasade Pakraca i Lipika dvadesetak milijuna kuna stiže iz Fonda, 15-tak se mora osigurati iz drugih izvora
GRADITELJSTVO: Nastavljeni radovi na smetlištu „Crkvište“ i nogostupima, najavljen dolazak cestara RUEŠEVINE: Uklonjeno i „zarazno“
MINISTARSTVO KULTURE: 350.000 kuna pakračkim projektima
NEZAPOSLENOST: U travnju se zaposlilo 80 osoba
KULTURA: Smotrom folklora počelo „Pakračko ljeto“ , MULTIPAK: U Pakracu od 5. do 10. lipnja UDRUGE: Skupština Delfina, Dan otvorenih vrata „slijepih“
NOGOMET: Hajduk u finiš bez igrača i ambicija, Dva „fenjera“ u županijskim ligama
PRILOG: U ovom broju „Ukor“, list učeničkog doma SŠ Pakrac
Sve to i još više pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama:
MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.
U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovinama MLIN I PEKARE (Slavonska ulica) i u trgovini AQUA.
- PIŠE: Pakrački List
- 796
Tijekom lipnja na pakračke nerazvrstane ceste trebali bi stići mehanizacija i zaposlenici požeške tvrtke Niskogradnja Jurčak. Oni će u vrijednosti većoj od 2,2 milijuna kuna (uključujući PDV) obaviti radove na sanaciji oštećena na pakračkim nerazvrstanim cestama koji su nastale kao posljedica djelovanja nevremena u svibnju 2014. godine.
Radove financiraju Hrvatske ceste, a odnose se na sanaciju nasutih nerazvrstanih cesta, vodnih propusta, kopanje putnih jaraka i ono što je najvažnije i najskuplje sanacija četiriju klizišta: u Pakracu u Vinogradskoj ulici (na slici) i 103. brigade te dva prema Brusnika koji će biti sanirani takozvanom tehnikom izrade potpornog zida gabionskom rešetkom (kamen+žica). Preostale 32 lokacije su „rasute“ po cijeloj administrativnoj jedinici, najviše oko naselja istočno od Pakraca, odnosno u obriješkom bazenu.
Kako kaže Saša Lapaš, stručni suradnik gradske uprave, dio tada nastalih šteta, gdje je to sprečavalo prohodnost je otklonio sam Grad, ali dio njih je uslijed protoka vremena od nastanka štete još u gorem stanju pa će ovo biti značajan korak u djelomičnom sređivanju nerazvrstanih cesta i putova.