- PIŠE: Pakrački List
- 973
U našoj gradskoj knjižnici je revizija knjižnog fonda. S ravnateljicom Monikom Lucić razgovaramo o tome što znači postupak revizije, ali i o tome izumire li knjiga pred najezdom elektroničkih medija, tko koristi našu knjižnicu, što se najviše čita....
Već smo izvijestili da je u gradskoj knjižnici u tijeku revizija. Što je uopće u knjižničarskoj struci revizija?
U knjižničarskom svijetu revizija je postupka kojim utvrđujemo stvarno stanje i vrijednost knjižničnog fonda. Na taj način omogućujemo čuvanje i zaštitu građe i otklanjamo posljedice koje nastaju posuđivanjem fonda. Reviziju i otpis laici možda shvaćaju krivo smatrajući to bacanjem knjižnog fonda što nije točno. Revizija je pročišćavanja fonda i otklanjanja posljedica koje su nastale korištenjem građe. Izgradnja fonda je izuzetno dinamičan proces jer osim što tijekom godine imamo priljev građe mora postojati i kvalitetno pročišćavanje. Osim što se na taj način čuva prostor knjižnice koji je ograničen, izlaganje knjiga korisnicima je preglednije.
Je li to znači da ćete vi ovaj tjedan primiti u ruke svaku knjigu u knjižnici?
Da. Mi smo molili korisnike da nam što više knjiga vrate mada mi imamo evidenciju o posuđenim knjigama. Sve ono što sada bude zateknuto u knjižnici će proći kroz naše ruke. Rezultat revizije između ostalog će biti i otpisi određene građe po nekoliko kriterija. Otpisat će se oštećenu građu, dakle ona koja je fizički oštećena do te mjere da više nije za upotrebu. Otpisat će se zastarjela građa, koja nije više aktualna. Otpisat će se i prekobrojni primjerci, nekada se je imalo više novaca i kupovalo se je po više primjeraka istih knjiga koje danas više nisu aktualne ili atraktivne te su time višak. Ima i nešto građe koja po kriteriju posudbe nije aktualna, dakle nije posuđena više od šest ili sedam godina.
Koliko ljudi radi na reviziji?
Za sada dvije knjižničarke, ali imat ćemo i nekoliko volontera. MIslim da će se to riješiti u ova dva planirana tjedna.
Kada je bila zadnja revizija?
Ovo je prva revizija od kada sam ja počela raditi, od 2008. godine. Ovo je ujedno i prva revizija kompletno informatiziranog fonda. Nakon nje ćemo imati stvarano jasno sliku što imamo u knjižnici kako u pogledu broja knjiga, i financijske vrijednosti cjelokupnog fonda.
Što će se događati s otpisanom građom?
Revizija ne znači bacanje knjiga
Postoji za to točno propisana zakonska procedura. Mi izrađujemo prijedlog popisa građe za otpis koji šaljemo svojoj matičnoj službi u Gradsku knjižnicu u Požegu i Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagreb. Oni nakon toga imaju mjesec dana za očitovanje. Dakle može se dogoditi da nešto od otpisane građe traže da se povuče u njihove fondove, mada se to događa izuzetno rijetko. Kada je u pitanju dio građe koji je otpisan po kriteriju oštećenosti, tu nema ništa sporno. Ako je knjiga uništena do te razine da je neupotrebljiva, tu pomoći nema. Dakle mogućnost za povlačenje eventualno postoji u neaktualnoj građi.
Što se događa s onim što je preostala za otpis?
Nemamo nikakvih zakonskih ograničenja, ničime nismo vezani. Možemo pokloniti drugim knjižnicama, vrtićima, školama. Možemo prodati. Takva nam je uvijek bila praksa, tako će biti i ovog puta pri čemu ćemo dio prebaciti u ove naše poznate ulične knjižnice. No, na kraju uvijek ostane dio građe koja završi kao staru papir za reciklažu.
To znači da je postojao otpis i između dvije revizije. Također je bila i onda određeni broj knjiga u ponudi građanima da ih otkupe po simboličnim cijenama. Je li bilo interesa?
Je i to poprilično pa smo prodali dosta knjiga po simboličnoj cijeni od pet ili deset kuna pri čemu su knjige za te novce bili u relativno dobrom stanju.
Prema procjeni prije revizije koliko sada fond ima svezaka knjiga?
Nešto preko 30.000 svezaka knjiga i nešto manje od tisuću audio-vizualnih predmeta, dakle CD ili DVD filmova, crtića, glazbe što je za jedan ovakav grad zaista impresivno.
Osim beletristike što još ima u knjižnom fondu?
Imamo zavičajnu zbirku, stručnu literaturu pri čemu su sva znanstvena područja podjednako pokriveni, referentnu zbirku koju čine rječnici i leksikoni, dječju knjižnicu koja obuhvaća dječju beletristiku, lektirnu građa, dječja referenta zbirka. Potom tu je audio-vizualna zbirka s različitim filmovima i glazbom, kao i zbirka za slijepe koja obuhvaća nešto zvučnih knjiga i nešto knjiga na braici. Također raspolažemo i s nešto didaktičkih igračaka koje smo nabavili na jednom natječaju Jamnice. Također imamo i čitaonica s dnevnim i tjednim tiskom i mogućnost besplatnog pristupa internetu.
Koliko ima članova?
Knjižnicu koristi oko 600 članova
Članova je nešto manje od 600 i to je jedan broj koji se godinama zadržava. Nemamo problema s tim da nam broj članova opada. Ili raste ili se zadržava. Što se tiče članstva zastupljene su sve skupine, od djece, srednjoškolaca, studenata, odraslih, umirovljenika. Imamo nekoliko obiteljskih članarina, ali, što me posebno veseli i nekoliko turističkih. Uobičajena godišnja članarina za sve je 50 kuna, obiteljska 70, a turistička koja se odnosi na dva mjeseca za ljude koji kraće vremensko godišnje razdoblje borave u Pakracu, a žele koristiti knjižnicu ona iznosi 20 kuna.
Koriste li knjižnicu pakrački studenti?
Da jer imamo dobru stručnu literaturu. Studenti čak znaju reći da im je nekada lakše doći do stručne literature u Pakracu nego u Zagrebu jer je tamo konkurencija veća. Uvažavajući činjenicu da njima literatura treba za pripremu ispita tu smo i fleksibilni pa se dogovaramo oko roka povrata.
Što se najviše čita?
Naravno beletristika, ljubavni i povijesni romani. Ljudi dosta prate napise u medijima vezane uz knjigu i podižu one naslove o kojima se piše u medijima. Primjerice nakon „50 nijanse sive“ krenula je potraga za takvom vrstom građe. Pred par godina došlo do pada interesa za do tada vrlo čitane knjige iz domena psihologije, takozvane samopomoći. No sada je ponovo porasla potražnja za tim žanrom jer su se pojavili novi gurui poput Ivane Plechinger, Bruno Šimleša pa ljudi ponovo to traže da vide što je to.
Posljednjih godina trend je da se knjiga na različite načine ekranizira. Podiže li to interes za konkretne naslove?
Naravno. Uslijed toga mi smo iskoristili mogućnost da raspolažemo iv video sadržajima te smo u paru nudili knjigu i film. Kod većine je bila reakcija da je knjiga ipak bolja. No ekranizacijom knjiga dobiva novi život.
Traže li se hrvatski autori?
Dosta stidljivo, morate im baš ponuditi i ja korisnicima pokušavam što više nuditi hrvatske pisce i povratne reakcije su uglavnom pohvalne. Mislim da je misija knjižničara da popularizira domaće autore.
Izdavaštvo je unazad dvadesetak godina doživjela veliku promjernu. Nekada su na kiosku prodavali ljubavni, kriminalistički i vestern romani u takozvanoj „Roto seriji“. Tada je to ocijenjeno kao šund. Danas izdavači iste takva literarna djela ukoričuju i prodaju na kiosku s prihvatljivom cijenom kao književno stvaralaštvo? Je li to točno?
Knjiga sve dostupnija
Je, knjiga je dostupnija. No treba uzeti u obzir kvalitetu tiska, uveza, prijevoda. Uglavnom takve knjige se konzumiraju se bez puno kritičkog prihvaćanja.
Kupuje li knjižnica takve naslove koji se prodaju po 19,90 ili 29,90 kuna?
Jako oprezno i niti približno ne uzimamo sve što se nudi. Problem je kvaliteta uveza koji je takav da se nakon dva ili tri čitanja knjiga raspadne. Nama izdavači te iste naslove nude u tvrdom, kvalitetnijem uvezu, ali i po višestruko većoj cijeni, što je nama zbog dugotrajnosti ipak prihvatljivije. Jeftinu knjigu ćemo kupiti ako ocijenimo da je to nešto što je trenutni hit pa neka se izvrte i neka ljudi vide što je to. No čim je u pitanju naslov trajnije kvalitete posežemo za tvrdim uvezom. Problem je što nam se stalno smanjuju sredstva za nabavku fonda.
Da imate više novaca za nabavku nove građe u što bi ste ih uložili?
Možda u takozvani „kindl“, e-čitač čisto da vidimo reakciju korisnika. Za dječji odjel bi nabavila playstatation da više privučemo djecu i da ih tako dodatno privučemo u knjižnicu, a zatim i pokušamo „inficirati“ s čitanjem.
Spomenuli ste e-čitač. Nestaje li pomalo klasična knjiga pred e-knjigom?
Mislim da ne. Pred pet šest godina se u medijima dosta o tome pričala. No iz moje prakse kod nas to nije tako. Ljudi i dalje čitaju klasičnu knjigu i budućnost knjige nije upitna.
Imate li knjiga na stranim jezicima i na ćirilici?
Ima nešto. Na stranim jezicima je to uglavnom na dječjem odjelu. Na odjelu za odrasle se traži jako rijetko. Te knjige su uglavnom skuplje pa ih i manje naručujemo. No bude li potrebe uvijek smo spremni nabaviti.
Idu li ljudi još uvijek na godišnji odmor s knjigom?
Da, to je vidljivo baš u ovo vrijeme kada se u knjižnici pojave ljude kojih u drugim dijelovima godine nema.
Zašto onda revizija fonda baš sada?
Revizija sada je zbog škole. Kada krene školska godina krenu i razna popratna događanja u knjižnici i onda je teško organizirati proces revizija fonda za koji nam treba oko dva tjedna.
Knjižnica nije sama čuvaonica i posuđivaonica knjiga. Ima cijeli niz događanja koji se odvijaju u knjižnici. Otkud knjižnici interes da se bavi tako širokim spektrom kulturnih događanja?
Ova knjižnica ima status narodne knjižnice i mi smo po tome dužni biti mjesto šireg događanja i okupljanja od posuđivanja i čuvanja knjiga. Ona mora biti jedno od središta kulturnih događanja u gradu i s građanima se ne može komunicirati samo putem posuđivanja knjiga već i kroz popratne sadržaje kojima se promiče različita kulturna događanja. Meni je odmah po dolasku 2008. godine bio cilj oživjeti ta popratna događanja jer sam imala osjećaj da je taj dio bio malo uspavan. Naravno da taj proces bez suradnje s drugim ustanovama ne bi bio moguć i mislim da smo na dobrom putu. Ne promičemo samo čitanje i ljubav prema knjizi nego i primjerice Multipak, znači kvalitetnu glazbu i druge kvalitetna urbane sadržaje.
Imamo mi i drugih projekta. Spomenula bih digitalizaciju zavičajne povijesti koji provodimo s Muzejom grada Pakraca koji provodimo zahvaljujući natječaju Ministarstva kulture. Do sada smo digitalizirali stare predratne Pakračke vjesnike, razdoblje 1971-76. godine i ljudi ih mogu besplatno pronaći na stranici www.digi-pakrac.com. Na taj način smo ih učinili dostupnim, ali i zaštitili od daljeg propadanja.
Čita li se zavičajna zbirka?
Čita, najviše srednjoškolci koji je koriste za razne referate i slično, ali i poneki stariji zaljubljenici u pakračku povijest.
Čitaju li se još uvijek klasici poput Krleže, Andrića, Tolstoja?
Ima nekoliko građana koji posežu za klasicima. Ako ništa drugo čitaju se u sklopu obvezne lektire, a naročito prije održavanja državne mature. Kad odrastu vraćaju se toj literaturi rijetko.
Kako se knjižnica financira?
Knjižnici godišnje na raspolaganju oko 450.000 kuna
Knjižnica se financira iz više izvora. Sama članarina je simbolična, za godinu dana 50 kuna za sve kategorije što doista nije puno i tako ostvareni prihod koristi nam za pokrivanje dijela materijalnih troškova. Sredstva za veći dio materijalnih troškova i plaće tri zaposlenika (dva knjižničara i čistačica) osigurava Grad pri čemu je jedno radno mjesto (računovođe) ugašeno. To je oko 370.000 kuna na godišnjoj razni uz još oko 20.000 kuna za nabavku građe. Osnovni izvor za nabavku građe je Ministarstvo kulture i lani smo od njih za to dobili 60.000 kuna što je svake godine sve manje jer smo nekada dobivali i po 120.000 kuna godišnje. To godišnje omogućuje nabavku oko 1.200 novih jedinica što je nedovoljno jer je izdavaštvo u Hrvatskoj daleko intenzivnije pa radimo i selekciju uvažavajući činjenicu da smo mi narodna knjižnica pa kombiniramo beletristiku, stručnu literaturu, AV građu. U tome značajnu ulogu imaju i korisnici koji nas pitaju za nova izdanja, šalju nam meilove i nama je to značajna pomoć u odabiru prilikom nabave.
Dobivaju li se knjige i besplatno?
Dio knjiga dobivamo od Ministarstva iz programa otkupa. Što se tiče izdavača baš i ne. Kada su u pitanju građani, postoji interes za donaciju, ali rijetko koristimo tu mogućnost. Nama je problem prostor kojeg nema previše i za depo za čuvanje građe koja nije svakodnevno u upotrebi koristimo jedan od ureda koji je istovremeno i skladište. Knjige koji bi ljudi donirali knjižnici obično nisu neki atraktivni niti noviji naslovi, velika je vjerojatnost da ih već posjedujemo tako da tome pristupamo jako selektivno.
Ako sam dobro izračunao knjižnica raspolaže godišnje s oko 450.000 kuna. Govorili smo o materijalnim troškovima i nabavki nove građe. No nismo spominjali tehnologiju i tehniku. Kako s tim stojimo?
Opremljeni smo dobro, od čitaonica gdje imamo svu opremu potrebnu za razna događanja poput računala, projekcijskog platna, digitalnog fotoaparata. Knjižnica ima dovoljno računala za evidenciju fonda i posuđivanja. To smo riješili kroz program Ministarstva kulture gdje smo aplicirali na njihov natječaj za nabavku opreme. Po tom pitanu smo puno napravili i ne mogu reći da nešto nedostaje bez čega nam rad nije moguć.
Spomenuli smo depo koji je nedovoljan. Svojevremeno se govorilo o preseljenju knjižnice u Spahijski podrum. Jer to još uvije aktualno?
Preseljenje još uvijek aktualno
Projekt kompletne rekonstrukcije Spahijskog podruma bi krajem godine trebao ići ponovo na natječaj za obnovu kulturne baštine. Jedan od sadržaja je i knjižnica. Ta ideja je bila ovdje prisutna i prije mog dolaska i ja sam se u to morala uklopiti. Jasno mi je da uvijek lijepo imati novi i atraktivni prostor. No u tome sam oprezna po pitanju kasnijeg održavanja i eventualno novog zapošljavanja koji bi iziskivao veći prostor. No ako će budućnost biti financijski ljepša, što da ne?
U sadašnjem prostoru smo dosegli gornju granicu smještajnih kapaciteta. Nove police i novi namještaj više nemamo gdje smjestiti i to je problem. No istovremeno se nalazimo u središtu grada, ljudi su navikli na ovu lokaciju, doista smo ga opremili i sredili tako da eventualno preseljenje ima svojih prednosti, ali i mana. Posebno financijski.
Surađujete li s drugim knjižnicama?
Da, najviše s najbližom lipičkom gdje pazimo da nam se događanja terminski ne preklapaju, ali i s našom matičnom u Požegi, odnosno Nacionalnom i sveučilišnom bibliotekom u Zagrebu. Naravno i s bliskom u Daruvaru, ali i s ove dvije naše pakračke školske. Postoji i međuknjižnična posudba koja je dosta živahna. Ljudi koriste tu mogućnost posebno kada je u pitanju stručna građa. Za korisnike je to besplatno, ali mi to plaćamo.
Ima li problema s otuđivanjem knjiga i uništavanjem?
To ćemo sada vidjeti na reviziji. Znamo da imamo nekih starih dugova koje ne uspijevamo riješiti niti s dodatnim pozivima. Događa se da ljudi ne vrate građu, mada to nije učestalo prisutno. Puno je naših usluga besplatno, a nismo niti skloni nekom rigoroznom kažnjavanju osim naplate zakasnine koja je 50 lipa po danu i knjizi i tu smo napravili reda. Nastojimo da novac ne bude prepreka da netko zbog toga ne konzumira knjigu i da ne dolazi kod nas.
Kako rade ulične knjižnice koje ste postavili prije dvije godine?
U početku odlično. No sada je vidljivo da te knjižnice bolje rade u da su u boljem stanju one na selima. U gradu su te kućice već bile meta vandala. Prema informacijama koje dobivam od ljudi kažu mi da funkcioniraju, da ih oni pune. Nekoliko puta godišnje ih i mi popunimo iz fonda kojeg otpisujemo. U svakom slučaju smo približili knjigu i apelirali bih na ljude da ih čuvaju. Oni nisu vlasništvo knjižnice već svih nas i svima bi trebalo biti u interesu da one funkcioniraju.
- PIŠE: Pakrački List
- 889
U prostorijama Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu jučer su potpisani ugovori o kapitalnim investicijama čiji su korisnici Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Pakraca, vijeća srpske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske i Splitsko-dalmatinske županije te Osnovna škola Bobota.
Srpsko narodno vijeće je s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH potpisalo ugovor vrijedan 800.000 kuna i time osiguralo sredstva za obnovu niza društvenih prostorija. U SNV stiglo je 30 projekata od kojih je 12 zadovoljavalo utvrđene kriterije za adaptaciju, izgradnju, rekonstrukciju objekata i prostora za okupljanje pripadnika zajednice. Korisnike su pozdravili saborski zastupnici SDSS-a Milorad Pupovac i Boris Milošević, kao i Saša Milošević, generalni tajnik SNV-a.
Pupovac je izrazio zadovoljstvo što je SNV sudjelovao u procesu uređivanja prostora za okupljanje. Sredstva Vlade RH izborena su preko Kluba zastupnika SDSS-a, a stigla su na račun SNV-a kao najviše srpske manjinske institucije. Radi se na tome da sredstva stignu i iz drugih izvora. Podsjetio je da na državnoj razini od 2011. nisu osiguravana sredstva za obnovu socijalne i društvene infrastrukture, izrazivši očekivanje da će se do kraja godine za tu namjenu izdvojiti dodatna sredstva, a da bi njihov iznos za narednu godinu mogao bio veći.
Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pakraca, potpisao je tri projekta obnove društvenih domova u selima Branešci, Gornja Šumetlica i Kusonje.
„Dok se u prva dva sela ide na izvođenje građevinskih radova i sanaciju objekata, u Kusonjama je riječ o izradi projektne dokumentacije za izgradnju društvenog doma u najvećem povratničkom naselju Zapadne Slavonije. Radimo ju s ciljem prijave na natječaj kojim je moguće obnoviti društvenu infrastrukturu. Sa sredstvima iz fondova, nadamo se da ćemo u naredne dvije do tri godine završiti taj dom“, rekao je Ivanović.
U Branešcima će se odraditi prenamjena nekadašnjeg laktofriza u društvenu prostoriju, a na postojećem društvenom domu u Gornjoj Šumetlici će se izvršiti popravak krovišta, dok će najveći dio sredstava biti iskorišten za izradu projektne dokumentacije za izgradnju novog društvenog doma u Kusonjama, stoji u priopćenju za medije Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 826
Iz pakračkog „Komunalca“ javljaju kako se ovaj tjedan nastavlja s odvozom papira i kartona na području Pakraca. U nastavku donosimo detaljan raspored odvoza po pakračkim ulicama, a identičan je onomu iz kalendara na podijeljenim letcima.
2. kolovoza (srijeda) - naselje Kraguj i Grad Pakrac i to ulice:
Križnog puta, M. Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K. Branimira, N. Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30. svibnja, Trg bana J. Jelačića, B. Radića, S. Grabrića, A. Hebranga, Matice hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrvatskih velikana, G. Šuška, Obala kralja P. Krešimira IV, Trg 76. bataljuna, A. Cesarca, V. Lisinskog, LJ. Gaja, K. Tomislava, J. J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)
3. kolovoza (četvrtak) - naselje Klisa i Prekopakra te Grad Pakrac i to ulice:
Gupca, V. Rehaka, I. G. Kovačića, K. Domagoja, A. Stepinca, A. Cesarca, Aleja kestenova, Frankopanska, ZNG, Basaričekova, M. Držića, N. Tesle, T. Ujevića, Zvonimirova, N. Š. Zrinskog, M. Lovraka, Grigora Viteza, R. Boškovića, Krndija, Marinkovac, I. Meštrovića, Pilanski put, R. sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I. B. Mažuranić
4. kolovoza (petak) - naselja Omanovac, Novi i Stari Majur, Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica i Grad Pakrac i to ulice:
I. Gundulića, Psunjska, J. Žiške i Sv. Roka.
- PIŠE: Pakrački List
- 849
Osoba koja je zatražila da ostane anonimna, jučer je u Pakracu predala policijskim službenicima jednu ručnu bombu M-75.
Istoga dana, u Donjoj Obriježi, anonimni građanin predao je 13 ručnih bombi, sporogoreći štapin te deset komada različitog streljiva.
Također jučer, u Lipiku, osoba koja je ostala anonimna, predala je policijskim službenicima 1700 komada raznog streljiva.
Sva eksplozivna sredstva i streljivo je izuzeo policijski službenik za protueksplozijsku zaštitu i ona su pohranjena u prostorije policije do uništenja, doznajemo iz dnevnog izvješća PU požeško-slavonske kojeg potpisuje Nikolina Janković, policijska službenica za odnose s javnošću.
- PIŠE: Pakrački List
- 950
Na gradilištu nove tvornice talijanske tvrtke "Detas Adria" d.o.o., na kraju Bolničke ulice, završeno je postavljanje konstrukcije tako da je oko dvije tisuće četvornih metara pod krovom. Kako nam je rekao Sebastijan Bartoš, prokurist lipičkog dijela ove tvrtke, sada slijedi betoniranje poda te završni građevinski radovi koji bi trebali biti gotovi tijekom kolovoza. Plan je u rujnu preseliti strojni park iz sadašnjeg iznajmljenog prostora u lipičkom inkubatoru i u listopadu započeti proizvodnju u novom prostoru u Pakracu.
Tvrtka „Detas Adria“ od prosinca 2015. godine u Lipiku proizvodi LED svjetiljke za uličnu rasvjetu. Trenutno zapošljava 12 radnika i taj broj, ali i fizički obujam proizvodnje, limitiran je trenutno raspoloživim prostorom. Stoga im se sa završetkom izgradnje tvornice žuri i nakon preseljenja. Plan je postepeno zapošljavati nove radnike i povećavati proizvodnju, jer zahtjeva s tržišta ima.
Izgradnja je započela u veljači krčenjem šikare, a već pola godine kasnije nova proizvodna hala je pod krovom. Za to je zaslužna zagrebačka tvrtka „Gal“ koja izvodi građevinske radove. Pakračka tvrtka „Ziv Tica“ izvest će elektroinstalacijske radove, a bjelovarska „Termoplin“ strojarski dio. Ukupna vrijednost investicije je oko 5 milijuna kuna.
Prije preseljenja bit će asfaltirana prilazna prometnica i parkiralište, dok će postavljanje ograde ostati za dogodine, kaže Bartoš.
Vlasnik, talijanska tvrtka "Detas" SpA, s dugogodišnjom tradicijom (osnovana 1896. godine u Puli) danas ima sjedište u Bresci, te podružnice, osim u Hrvatskoj ("Detas" d.o.o. sjedište M. Gupca 114, Pakrac i prodajni ured u Svetoj Nedjelji), i u Francuskoj i SAD-u odakle pokriva regionalna tržišta postavši vodeći svjetski brend u elektroničkoj opremi za industrijsku automatizaciju. Njihovi najpoznatiji brendovi su DPOWER za proizvodnju i prodaju ulične LED rasvjete, sigurnosnih uređaja za raskrižja i bljeskalica za prioritetna vozila; DLEDS za proizvodnju vrhunskih uličnih svjetiljki, svjetiljki za garaže, parkirališta i industriju.
- PIŠE: Pakrački List
- 1382
Često čujemo od građana kako primjećuju da je na pakračkim ulicama, posebno u večernjim satima, sve više naših sugrađana u šetnji sa svojim kućnim ljubimcima – psima. O brojkama je nemoguće govoriti, takva evidencija ne postoji. Pokušali smo u razgovoru s njima saznati kakva su njihova iskustva, zadovoljstva, problemi.
Branka Štrbac i Tamara Vujanić odazvale su se našem pozivu za razgovor o toj temi.
„Nema tu nekih velikih obaveza ni zahtjeva što se tiče svakodnevice, ali sve su to sitnice za koje morate naći vremena. Jednom kada imate kućnog ljubimca, nema planova bez njega, on je uvijek dio jednadžbe. Bio to dogovor o tome tko će ga prošetati, što će jesti, tko će ga okupati kada se vrati blatnjav iz šetnje i slično“, prvo je što je naglasila Tamara.
Psi zahtijevaju brigu i pažnju, a od naših sugovornica to zasigurno dobivaju. Dnevne obaveze koje vlasnici ispunjavaju prema psima uvelike ovise o tome žive li u kući ili stanu. Tako Tamara i njezini ukućani nisu primorani izvoditi Koka, engleskog koker španijela, svako jutro u šetnju na povodcu, pogotovo ako im to obaveze ne dopuštaju, jer imaju ograđeno dvorište. Za razliku od Tamare, Branka i njezin mops Nuša imaju drugačiji raspored. U šetnju idu svako ujutro i svaku večer, jer život u stanu diktira svoje.
[caption id="attachment_11452" align="aligncenter" width="225"]
Obitelj Vujanić u društvu ljubimca Koka[/caption]
Isprva je Branka bila veliki protivnik držanja psa u stanu, ali nakon što su djeca kupila Nušu i donijela ga kući, zaljubila se, kaže, na prvi pogled i sada ne bi mogla zamisliti život bez njega.
[caption id="attachment_11454" align="alignleft" width="165"]
Branka i Nuša[/caption]
Obje sugrađanke za šetnju sa svojim ljubimcima radije biraju mirnija mjesta u okolici nego središte grada i glavne ulice. Branka i Nuša najčešće šeću od osnovne škole do kraja nogostupa u Bolničkoj te po školskom parku, a kako kaže, centar izbjegava jer su joj prigovarali što Nuša mokri po fasadi.
„Čekamo sad da malo zahladi da možemo ponovno šetati šumom, pogotovo do Markovca. Preporučila bih svima, imali pse ili ne da prošeću do tamo. Mnogo Pakračana ni ne zna koliko je naš grad lijep i koliko ima za ponuditi, pogotovo kada je u pitanju priroda. Osim toga, ljepše je i vama i ljubimcu hodati šumom, po travi, gdje nema auta, a nekad godi da nema ni puno ljudi. No s druge strane, nije baš ni da ulicama Pakraca često nekoga sretnemo. Grad je pust, valjda ljudima više nije gušt šetati, biti van kuće. Vrijedno je napomenuti da su ljudi koje susrećemo upravo ljudi poput nas, ljudi koji šeću sa svojim ljubimcima, oni vas natjeraju da se družite, da idete nekamo. Nije to za zanemariti“, osvrnula se Tamara.
[caption id="attachment_11455" align="alignleft" width="225"]
Tamara i Koko[/caption]
Zonu zabrane za pse u Veneciji poštuju, izmet svojih pasa odlažu u vrećice pa u koš, a ljubimci su prilikom šetnje uvijek na povodcu.
Za Branku su nedostaci to što bi voljela šetati uz Pakru, ali zbog zabrane ne smije. Spomenula je da bi bilo lijepo da postoji park u kojemu bi se Nuša nesmetano igrao. S druge strane, Tamara kaže kako uočava nedostatak koševa za smeće pa ponekad s vrećicom u ruci šeće i desetak minuta do prvog koša.
„Život pasa u našem gradu bi olakšalo kada bi naša veterinarska stanica dobila rendgen za pse i ostale male životinje jer kad se nešto dogodi našim ljubimcima, nemamo kamo ići nego u susjedni Daruvar. Ako financijski nije moguće, predlažem akciju prikupljanja novca u tu svrhu“, govori Branka, a dodala je kako taj problem uočavaju i ostali vlasnici pasa.
[caption id="attachment_11456" align="alignleft" width="165"]
Brankina kći Sendi s Nušom[/caption]
Još uvijek puno pasa bez kontrole
Na pitanje ima li još uvijek pasa na našim ulicama koji nisu pod kontrolom ili su napušteni te stvaraju probleme drugim šetačima, Branka i Tamara odgovaraju potvrdno. Tamara je uočila kako je problem intenzivniji i učestaliji u vrijeme cijepljenja pa vlasnici jednostavno puste pse na cestu kako bi izbjegli cijepljenje. Ni napadi pasa našim sugovornicama nisu strani. Obje su doživjele da pas van kontrole tijekom šetnje Pakracom napadne njihove pse, a ponekad i njih same. Obje su se složile kako se ne provode sankcije za neprimjereno postupanje prema životinjama, mnoge životinje (čak i u samom centru Pakraca) nalaze se na lancu, a postoji zakon protiv toga. Mnogi vlasnici svoje pse ne čipiraju, ne cijepe, puste ih da slobodno šeću ulicama i nitko tim vlasnicima ništa ne može, ili ne želi prigovoriti. Bez primjerenih i dosljednih kažnjavanja ovakvih postupaka, stvari neće ići na bolje.
Psi nisu samo obaveza i briga, ako uživate u njima i dopustite im da budu dio obitelji. Potiču na redovitu rekreaciju, smanjuju stres, njihova prisutnost popravlja raspoloženje vlasnicima i potiče pozitivne emocije. Razgovarajući s pakračkim vlasnicama pasa, zaključili smo kako su osnovni uvjeti za život pasa u gradu zadovoljeni i poprilično dobri, ali se nadaju da će uskoro i popratni sadržaji, kao što su parkovi, ali i bolja kontrola uvjeta držanja pasa, kao i brige za njih, doći na red te zaokružiti jednu lijepu cjelinu ponude za kućne ljubimce.