Apolo zaštita - tvrtka koja odnedavno posluje u Pakracu, građanima ovih prostora ponudila je jednu posve novu uslugu, rekli bi, pomalo i neuobičajenu za prostor u kojem živimo. Naime, ništa nije neobično kada u opisu usluga koje ova tvrtka nudi pronađemo razne vrste sigurnosne zaštite, počevši od one fizičke pa sve do „implementiranja i upravljanja cjelokupnim procesima zaštita na svim nivoima“. Kažemo, ništa neobično. Međutim, čitate li pažljivo pažnju će vam privući jedna pomalo drugačija, nova i ne previše raširena - usluga poslova privatnog detektiva. Što sve radi privatni detektiv, koliko košta njegova usluga, tko ju konzumira i može li se danas od toga dobro živjeti, pitali smo Gordana Krajačića, osnivača Apolo –zaštite, prof. kineziologije, dugogodišnjeg stručnjaka na svim područjima sigurnosti s ratnim iskustvom iz 1991. godine te neprekinutim mirnodopskim radom na polju sigurnosti sve do danas.

Iskustvo Krajačića se kreće od provođenja sigurnosti i zaštite imovine za privatne klijente od ratnog doba preko rada u MUP-u RH na raznim pozicijama i poslovima kriminalističke policije, edukacije, interventne policije gdje je i završio svoju karijeru kao zapovjednik Interventne Satnije u kojoj je bio sudionik i planer svih najvećih sigurnosnih događaja u RH, kao i mnogih međunarodnih misija. Internacionalno iskustvo proteže se preko povremenog rada u zemljama EU do vojno-policijskih misija u Afganistanu te privatnog security - angažmana u Iraku gdje je kao vođa timova brinuo o sigurnosti raznih važnih osoba iz vojnog, civilnog i poslovnog života tih zemalja.
Ovo je ipak nešto novo u Pakracu - usluge privatnog detektiva karakteristične su za velike gradove. Većina naših sumještana detektive je dosad viđala samo u američkim filmovima. Odakle ideja u malom mjestu registrirati takvu uslugu?
To je samo jedna od djelatnosti unutar cijele palete usluga koje nudim kroz svoju tvrtku Apolo-zaštita. Većina detektivskog posla, ako ne i sav, nije vezan za sredinu u kojoj živim, a kroz ponudu ovakve vrste samo sam kompletirao proces sigurnosne zaštite koju klijent treba prepoznati u našoj tvrtki koja je s radom započela početkom ove godine. Životni put uvijek mi je bio blizak uniformi, zaštiti, sigurnosti pa i kroz civilstvo nastavljam istom stazom i tu vidim budućnost. Bio sam djelatnik MUP-a 17 godina, imam i VSS te sve potrebne kvalifikacije da mogu raditi kao privatni detektiv.
Koliko je tvoja prošlost bila olakotna okolnost na putu prema statusu privatnog detektiva?
Bez obzira na moj staž u policiji, morao sam pristupiti redovitom polaganju određenih ispita, koji su, moram reći, sve samo ne lagani. Treba poznavati Zakon o detektivima, Zakon o državnoj upravi, o unutarnjim poslova, ustrojima, upravnom poslovanju…Tek tada od MUP-a slijedi dozvola da radiš kao detektiv. Dakle, prošao sam posve redovan i zakonit put do konačnog statusa privatnog detektiva. Olakotnu okolnost možemo gledati kroz činjenicu da nisam morao odraditi vježbenički staž. Samo to. Netko iz privatnog sektora tko želi postati privatni detektiv morao bi to odraditi. Treba pronaći tko će te primiti u ured, treba na kraju sve to skupa kvalitetno i na zadovoljavajući način i odraditi.
Kao što si i rekao, detektivskih poslova na području Pakraca nema previše. Koje područje ovakve usluge može konzumirati i gdje postoji potreba za detektivskim aktivnostima u Hrvatskoj ? Također, vidim da ne bježiš niti od poslovnih ponuda odaslanih na neke od europskih destinacija?
Tako je, u Hrvatskoj je interesantan Zagreb, Osijek i veći centri, kao i cijela Jadranska obala. Reklamiram se na području cijele Europe, a potencijalni klijenti koji me s profesionalnog stajališta najviše raduju uglavnom su tvrtke, mada, naravno da postoje i privatne osobe koje si detektivske usluge mogu priuštiti. No, napominjem da su u pitanju tvrtke i firme s kojima se suradnja najčešće uspostavi oko istraživanja vlasništva, vlasničkih listova, pripadajućih osoba uz to ili određenih podataka o potencijalno zanimljivim nekretninama koje se spremaju kupiti. Suradnja s njima česta je, primjerice, i kad nešto žele kupiti u Hrvatskoj ili traže primjerene i kvalificirane osobe za vođenje određenog posla kod nas ili slično.
Nekima možda nije poznato da je pisani ovjereni nalaz privatnog detektiva ujedno i pravovaljan sudski dokument?
Tako je. Priznaje se kao dokaz u sudskom procesu, ali je valjan i van sudnice u svakom pravnom smislu. Naravno, svi takvi dokumenti, s autentičnim žigom i potpisom tvrtke, da bi postali punovažeći moraju biti izdani samo od licenciranog privatnog detektiva. Morate znati da, kao i u svakom poslu, i u našem zanimanju ima samoproglašenih detektiva.
Dalje, naglasio sam da posao baziram većinom na suradnji s inozemnim i domaćim tvrtkama, jer oni imaju potrebe za privatnim detektivom i zbog raznih istraga. Osim toga, naravno da se uvijek pronađe i posla kod takozvanih običnih, malih ljudi plitka džepa. Oni najčešće vape za uslugom praćenja suprotne strane bračne zajednice. I to se odradi, mada kažem, nije da mi je to jedan od omiljenijih poslova.
Jesi li imao takvog posla u našoj blizini?
Nisam. Malo je nezgodno i nezahvalno raditi takav posao u maloj sredini gdje živim s obitelji, a gdje se svi dobro poznamo. Zato radije odem za takvim poslom negdje drugdje, dalje od kuće. Imao sam takav jedan slučaj. Fotografira se određena situacija na javnoj površini, naručiocu se predaju fotografije i to je to.
Imaš li ugovornu obavezu sa strankom, što ćeš raditi i kakve dokaze trebaš donijeti?
Da. To se ranije definira ugovorom. Točno se precizira što stranka od mene očekuje i u kojem vremenskom periodu trebam pribaviti određene odgovore u bilo kakvom obliku.
Je li to posao koji možemo nazvati opasnim ili je u granicama normale uzmemo li u obzir usluge koje nisu popularne naročito onima kojih se direktno tiče?
Pa mogu reći da je. Ipak se na određen način uplićeš ljudima u posao, dolaziš do raznih podataka, ponajviše je to riskantno kod gospodarskog kriminaliteta gdje se vrti veliki novac, a ako te jedna strana angažira da nešto istražiš, jasno je da je velika vjerojatnost da postoje određene nepravilnosti kod druge kojoj automatski ti kao istražitelj smetaš. Vrte se ozbiljni novci pa je u tom kontekstu posao opasan.
Jesi li ikada dobio prijetnje od klijenata koje pratiš? Jesi li uopće bio otkriven?
Nisam ima problema takve vrste. Doduše, relativno kratko radim ovaj posao pa je možda razlog jednostavan - jer nije bilo puno prilike, ali ono što sam odradio do sad bilo je maksimalno diskretno i uspješno.
Iako je to posao koji se odvija u tajnosti, opća percepcija je da detektivi smiju apsolutno sve ne bi li došli do kvalitetnih dokaza. Tu se misli na razna prisluškivanja, snimanja kvalitetnom audio - vizualnom opremom unutar privatnog posjeda i slično. Je li to baš tako i ima li što da detektiv ne smije raditi?
Ma kakvi. Upravo obrnuto. Zabranjeno je tajno prisluškivanje kao i tajno snimanje. Pod „tajno“ se podrazumijeva da se ubacuješ u privatne ili poslovne prostorije i postavljaš uređaje za snimanje. Ukratko, ne smijemo zadirati u posao policije. Smijemo raditi istrage kaznenih dijela po privatnim tužbama, ali ne smijemo zadirati u istrage koje po službenoj dužnosti vode policija ili državno odvjetništvo. Sve smo dužni raditi na zakonit način, jer dokaz koji je pribavljen na nezakonit – niti ne vrijedi.
Uhoditi moraš, ne?
Da, iako je uhoditi ružna riječ i ljudi misle da se sakrivam po kući ili snimam s kakve zgrade susjedni dnevni boravak… Nije to taj tip uhođenja. Pratim određenu osobu isključivo na javnim površinama, a zna se što su javne površine. Tu smo strogo vezani i Zakon o privatnim detektivima kaže da imaš slobodu praćenja određenih osoba na svim javnim površinama. Znači nedozvoljeno je snimati izvana i izdaleka, nečiju kuću ili privatan posjed ili unutrašnjost istih.
Drugim riječima, manevarski prostor je značajno sužen. Moraš biti sposobniji da bi u zakonskim okvirima, dozvoljenim sredstvima dokazao nedjelo ili prekršaj? Nije li to katkad nemoguće?
Tako je. Katkad je, ali ja sam dosta uporan tip.
Koliko košta jedan detektivski dan i što sve ulazi u cijenu?
Cijena ide po satu i kreće se od 200 kuna. Dodajmo tomu putne troškove i sve ostalo što se realno potroši, a prilaganjem računa dokazano je svrsishodno trošenje. Realno gledajući pristojna plaća se može zaraditi, ovisno o tome koliko si sposoban pronaći posao, jer uvelike smo ovisni o samoreklamiranju koje opet ograničava vlastiti budžet. Za tvrtke se osim detektivskog posla radi cijeli menadžment za sigurnost što podrazumijeva sigurnosne elaborate kroz koje predstavimo cjelokupnu sigurnost od fizičke do informacijske, a to se posebno i naplaćuje. Uvijek se vraćamo na sposobnost. Koliko posla i što unutar njega dogovoriš – toliko novca i zaradiš.
Koliko traje jedan slučaj ili projekt?
Traje od pet sati do tjedan dana. Organizira se ovisno o važnosti slučaja. Ako je nešto urgentno onda se tome posvetim u potpunosti, uzimam nerijetko i kolege iz branše da pomognu. Trenutno baš radimo za jednu tvrtku i slučaj traje već godinu dana. Neke stvari se moraju temeljito odraditi jer ovdje se loš glas brzo proširi.
Imaš li s nekom od tvrtki ugovor o stalnom angažmanu?
Ne. Takvih idealnih ugovora nema. Plaćeni smo, onoliko koliko odradimo. Nema tu varanja, svaka kuna je odrađena bez praznog hoda.
Kako popunjavaš određene šupljine kad nema detektivskih angažmana?
Upravo zato imam široku ponudu usluga ununar Apolo – zaštite. Trenutno je aktualna prodaja video - nadzornih sustava, postavljanje istih, zaštitarske usluge, usluge redara, menadžment u sigurnosti što je kruna rada po pitanju sigurnosti jer je najzahtjevnija i organizira se cjelokupna sigurnost nekog subjekta.
Vidim te nerijetko i na događanjima lokalnog karaktera?
Radim kao zaštitar gdje treba. Imam uz sebe još jednog zaposlenog čovjeka. Druge redare, ako to zahtjeva situacija, angažiram kao poduslugu.
Na svojim stranicama reklamiraš i elitnu tjelesnu zaštitu koja podrazumijeva skupa vozila i ljudstvo?
Da, imam ponudu elitne zaštite, sastoji se od blindiranih vozila, a nudimo i najam luksuznih vozila tipa Audi A8. Sve to pristojno i košta, ali klijenti koji posežu za takvom vrstom usluge ne pitaju za cijenu. Do sada nisam imao narudžbe tog tipa. To je ponuda i opcija. Za tjelohraniteljsku zaštitu također u ovom kratkom vremenu nisam imao upita, ali ne sumnjam da će ova popularna vrsta tjelesne zaštite doći na red. Radim na promociji.
Učitelj si borilačkih vještina, u Pakracu već godinama uspješno djeluje tvoj Crobran klub. Samim tim je jasno kako ti održavaš tjelesnu kondiciju potrebnu za zaštitarski i redarski posao. Dolaze li jednokratni redari prije angažmana na kakvu kratku obuku u vaš klub?
Naravno, u redovnom sam treningu, a brinuti o fizičkom stanju moraju i moji zaposlenici. Budući da u tvrtki uz mene radi još samo jedan djelatnik, on je po ugovoru dužan barem jednom tjedno prisustvovati Crobran treningu, isto tako će dužni biti i svi budući ako se zaposle u Apolo – zaštiti. Ne može se nitko baviti tjelesnom zaštitom i prodavati takvu uslugu a ne biti u odličnoj tjelesnoj formi. To si ne smijemo dozvoliti. Ostale momke koji treniraju kod nas ponekad sretnem u lokalnoj redarskoj službi.
Koliko su se gradovi Pakrac i Lipik „okoristili“ tvojom ponudom usluga, odnosno što možeš prodati na području naših gradova?
Ovdje najviše radim zaštitarske usluge i prodaju video – nadzora i alarmnih sustava. Svaki iole masovniji događaj mora imati kvalitetno osiguran, znači zaštitari i redarska službu. Masovnost događaja i sigurnosna procjena određuje broj potrebnih osoba na osiguranju pa nerijetko budem u situaciju da tražim ljude iz podusluge. Kad je osiguranje želim da to budu zaštitari, jer razlika je između zaštitara i redara.
Koja je točno razlika između zaštitara i redara?
Redar je, recimo to tako, sigurnosni level niže. Oni na događaju imaju skoro sve ovlasti kao i zaštitari, a redar može biti svaka osoba koje može donijeti potvrdu o nekažnjavanju, zna elementarne stvari osiguranja i na kraju ima takve afinitete, dok je zaštitar školovana osoba osposobljena za određene stvari po pitanju sigurnosti – i ne može biti svatko.
Vratimo se još malo na tvoj status detektiva. Koliko je ukupno koštao put, školovanje i sva davanja da bi se mogao zvati detektivom?
Zajedno za raznorazne takse, ispite, certifikat potrošio sam oko deset tisuća kuna.
Sjedište tvoje tvrtke je u Tomislavovoj ulici. Može li ured jedne tvrtke koja se bavi između ostalog i sigurnosnim pitanjima, biti samo obična kancelarija ili postoje određeni parametri i za boravišni prostor?
Ne sumnjajte, sve je određeno Zakonom o privatnoj zaštiti i Zakonom o privatnim detektivima koji kaže da prostor mora biti takav i takav, određene kvadrature i tako opremljen…sve je precizirano do u detalj. Čak i kvadratura čekoanice.
Kako dolaziš do klijenata? Reklamiraš se samo putem Facebooka i web stranice?
Da, dok ne dođu neka veća sredstva za jaču reklamu. Uz spomenute Facebook i web-stranicu, najviše kontakta uspostavim preko poslovne mreže Linkedin. Proširio sam popis na više od četiri tisuće subjekata, uglavnom tvrki ili vodećih ljudi istih, kojima ciljano plasiram i prezentiram svoje poslovne usluge.
Ne sjedimo niti kod kuće prekriženih ruku. Generalni sam za zastupnik za dansku tvrtku Securines koja se bavi prodajom sredstvima tehničke zaštite visoke razine kao što su rendgenski skeneri za prtljagu, ljude i slično. Zastupam tvrtku za Hrvatsku, jugoistočnu Europu te Irak, Iran, Afganistan i neke afričke zemlje. Trenutno smo na jednom javnom natječaju u Gibraltaru, gdje konkuriramo za plasman stupova za antiterorističku zaštitu. To bi bio fin poslić.
Od noviteta u poslovanju trenutno pokrećemo uslugu praćenja GPS-om u medicinske svrhe kojom bi bile obuhvaćene osobe oboljele od Alzhaimera. Princip rada bi bio da se na oboljelu osoba koja je pod rizikom da odluta, stavi GPS- tracker koji je povezan s mobilnom aplikacijom i to u realnom vremenu. Tu uslugu pokušavam plasirati u domove za stare i nemoćne osobe, bolnice, ali i u obitelji koji imaju oboljelog člana.
Upravo time pokazujemo da sustav praćenja nije uvijek blizak isključivo sudskim procesima i kriminalnom miljeu nego da ima i svoju humanu notu…Često ispravljam ljude koji imaju pogrešan privid mog posla… ima tu koje idu redovnim, transparentnim putem poput istraga nepoznatih vlasnika određene nekretnine zanimljive nekomu. Ne može ga se pronaći jednostavnim putem, a javne službe nemaju vremena ili su preskupe da bi se bavile izdvojenim slučajem duže vrijeme, pa se onda angažiraju privatni detektivi. Isto je i s vozilima…Provjere bolovanja također su dosta popularne, a angažirani smo da poslikamo potencijalne „bolesnike“ u uobičajenim aktivnostima na javnim površinama, ne bi li dokazali njihovu sposobnost za rad ili nepotrebno bolovanje ako hoćete. Dostave sudskih pismena, isto tako. ..Zakon kaže da postoji dostava poštom. Subjekt neće potpisati. Znamo svi da ima slučajeva kad netko odbija primiti, primjerice, sudski nalog. Onda nastupamo mi, jer postoje razne zakonske „finte“ koje dozvoljavaju da osoba ne potpiše primitak poziva, ali se pravno gleda kao da jeste. Sve to ima i svoju cijenu.

NK Hajduk je jučer počeo s pripremama za novu sezonu, a na prozivku trenera Viktora Trbare se je  odazvalo 19 igrača dok je izostanak opravdalo šestero.

Najveća novost i pojačanje je Stjepan Petrović, defanzivni vezni ili stoper kojeg pakračka publika poznaje s malonogometnog turnira  kao dugogodišnjeg igrača Stragatransa.

No pojačanja su i nekadašnji igrači koji su se ovog ljeta vratili u Hajduk: golman Stjepan Matijašević koji je proljetos pauzirao, Marko Bukovac koji je bio u prekopakranskoj Slavoniji, Marko Zec i Ilija Lepan koji su bili u Dobrovcu te još junior Filip Dietzman koji je bio protekle dvije sezone u kadetima zagrebačke Lokomotive.

Prvom timu odmah u startu su priključeni igrači koji su izašli iz proljetnog juniorskog sastava, a koji su se već oprobali povremeno u prvom sastavu Josip Lesiček, Dorian  Tomašić, Leonardo Luksetić, Luka Štimac, Ivan Svjetličić i Vilim Svjeteličić, dok je izostanak ispričao Bruno Josipović. Sportski direktor Slavko Vuić naglasio im je da se od njih ove godine očekuje ozbiljan doprinos u prvom sastavu i uvjerenje da će do početka sezone netko od njih izboriti status prvotimca.

Iz proljetnog sastava na prozivku su se odazvali kapetan Adriano Baškiera, Mario Komljenović, Valentino Jirasek, Boris Prohaska, Antonio Zanetti, Darko Dietzman, Šimun Krenek dok su Dino Prohaska, Marko Giacometti, Karlo Stokić i Denis Relota su ispričali izostanak radi poslovne spriječenosti ili su na moru. Ivan Kaurin će idući mjesec na operaciju koljena i neće ga biti najmanje do proljeća.  No niti jučer svi ostali igrači nisu bili zdravi. Šimu Krenek radi proljetne povrede nije uopće trenirao, a Prohaska i Tomašić su radili po posebnom režimu.

U odnosu na proljetni sastav nedostaju: golman Roberto Zanetti koji je prešao u NK Lipik 1925, igrači iz Bosanske Gradiške Ilija Kovačević i Dean Popović s kojima je prekinuta suradnja, te Kristijan  Šugić s kojim je još situacija nejasna.

Predsjednik kluba Marijan Prohaska je rekao da već idućeg tjedna bi se sastavu Hajduka trebala pridružiti još dva pojačanja te da očekuje da je ovaj igrački sastav u narednoj sezoni dovoljno kvalitetan da u Međužupanijskoj ligi Slavonije i Baranje se bori za vrh tablice.

Hajduk će pripreme provesti na svom stadionu te na Planinarskom domu Omanovac i igrat će se prijateljske utakmice s klubovima iz okruženja. Prvi službeni nastup će imati 12. kolovoza na svom tradicionalnom turniru u povodu Velike Gospe koji Hajduk ove godine organizira po deveti put. Tjedan dana poslije na rasporedu je prvo kolo kupa, a prvenstvo počinje 26. kolovoza.

Iduće subote s pripremama počinju i kadeti/juniori (U17) koji će se od jeseni natjecati zajedno sa starijim pionirima (U14) u prvoj kvalitetnoj ligi.

 

Palijativni tim „LiPa“ iz Pakraca je u suradnji s partnerom „Sirius – Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje“pripremio projekt pod nazivom „Volonteri iz školskih klupa“ vrijedan nešto više od 1,1 milijun kuna, sufinanciran od strane Europske unije iz Europskoga socijalnog fonda i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

„Cilj i svrha projekta je unaprijediti svijest o važnosti volontiranja ne samo među učenicima, već i njihovim roditeljima i profesorima te doprinijeti razvoju aktivnog građanstva među mladima. Volonteri će provoditi vrijeme s pacijentima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik i uključivat će se u raznovrsne aktivnosti poput pratnje pacijenata na preglede i terapije, pomoć pri odlasku po uputnicu ili ljekarnu, čitanje knjiga ili novina pacijentima, odlazak u šetnju ovisno o interesima i potrebama korisnika“, istaknula je tajnica Ljerka Pavković.

Osim u Toplicama Lipik učenici – volonteri susrest će se i u domovima korisnika na području Pakraca.

„U palijativnom timu „LiPa“ će pružati pomoć palijativnim bolesnicima zajedno s drugim članovima udruge i obavljati iste aktivnosti kao u bolnici Lipik te se tako upoznati s potrebama bolesnika koji boluju od neizlječivih bolesti“, dodala je sestra Ljerka.

„Volonteri iz školskih klupa“ je zaživio početkom lipnja, a trajat će sve do 30. studenoga 2018. godine, a ovome projektu priključili su se i brojni partneri iz većih hrvatskih zdravstvenih središnjica: Udruga „MI“ iz Splita, Dječji centar „Logos“ iz Slavonskoga Broda, Zdravstveno učilište Zagreb, Zdravstvena škola Split, Srednja medicinska škola Slavonski Brod te Srednja škola Pakrac.

 

Samo pet kuglača  seniora naših lokalnih klubova  je u prelaznom roku koji je trajao od 20. do 30. lipnja promijenilo sredinu.

Tomislav Luksetić je prešao iz treće ligaša Slavonskog Banovca u B prvoligaša Pakrac koji se je pojačao i s mladim Domagojem Tušim koji je došao iz Lipika 1974, ali će i na jesen moći za njih kuglati na dvojnu registraciju u 3. ligi.  Alen Birešić iz trećeligaša Papuka  prešao u županijskog ligaša Sloga Prekopakra, isto kao i Josip Dumančić. U suprotnom smjeru, iz Sloge, ali u Lipik je otišao   Josip Bohović.

U odnosu na prošlu sezonu statuse u istim ligama su zadržali Pakrac (1.B), te treće ligaši Lipik 1974 i Slavonski Banovac. U niže lige su ispali Papuk koji će od jeseni kuglati u trećoj ligi, te Sloga Prekopakra koja će kuglati u županijskoj.

Radi ispunjavanja pravila natjecanja mladi igrači Fran Ivošević, Matko Škondro, Matko Šuperina i Jan Štampf  su prešli iz Slavonskog Banovca u Pakrac te će se u mlađim kategorijama natjecati pod njihovim imenom.

Natjecanje u 1B HKL započinje 16. rujna.

 

 

Proljetos je završena dogradnja Skloništa za životinje na Bučju u vlasništvu Veterinarske stanice Pakrac. Od svibnja dograđeno sklonište umjesto nekadašnjih 30-ak pasa odjednom može zakonski zbrinuti 64 psa u boravku i 16 u karanteni. Vrijednost investicije koju je financirala Veterinarska stanica Pakrac bila je veća od 400.000 kuna.

U ovom trenutku u skloništu se nalazi dvadesetak pasa, a izgled i najosnovniji podaci o psima kao što je starost, spol, težina i dužina boravka u skloništu, mogu se vidjeti na mrežnim stranicama skloništa  http://skloniste-pakrac.com/.

Razlog trenutne nepopunjenosti je u činjenici da su 2. srpnja 23 psa posredstvom udruge za zaštitu životinja iz njemačkog grada Fellkinder in Not odvezene na udomljavanje u Njemačku. Udruga je najavila sljedeći dolazak krajem srpnja.

Ova udruga već godinama gotovo redovito jednom mjesečno odvozi iz bučkog skloništa dvadesetak pasa na udomljavanje u Njemačku. Da nema njih, kapaciteti bi skloništa bili popunjeni za dva do tri mjeseca jer u Hrvatskoj se iz ovog skloništa godišnje udomi svega nekoliko pasa,  rekao nam je Tihomir Čop, voditelj Skloništa. Upravo zbog ove udruge i transfera pasa u Njemačku do sada u bučkom skloništu nije eutanaziran niti jedan pas što zakon dozvoljava nakon određenog vremena provedenom u skloništu. Strah od eutanazije pasa je i razlog što ih Nijemci odvoze iz Hrvatske. No to bi se uskoro moglo promijeniti jer je u pripremi novi zakon koji regulira ovo područje. Prema njegovom nacrtu promjene su   poprilično velike, od uvođenja pojma županijskog skloništa do takozvane prakse „no kill“, bez prava na eutanaziju. No do usvajanja zakona o tome je još prerano govoriti.

Psi dolaze iz regije

Psi u sklonište ne dolaze samo s područja Pakraca i Lipika nego iz 13 jedinica lokalne samouprava od Hrvatske Kostajnice do Nove Gradiške i Đulovca s kojima Veterinarska stanica ima ugovor za zbrinjavanje pasa lutalica i od te naknade se i financira sklonište u kojem na tim poslovima kao i u skloništu  rade tri zaposlenika.

Udomitelji pasa plaćaju njihovo čipiranje kao i cijepljenje.

Psi nakon dolaska u sklonište se obvezno veterinarski pregledaju, kupaju i desetak dana borave u karanteni kako bi se stručno osoblje uvjerilo da je pas zdrav prije nego što ga puste među druge. Na taj način mogu potencijalnim udomiteljima jamčiti njegovu zdravstvenu ispravnost.

Potencijalni udomitelji pse na Bučju mogu doći upoznati svakog radnog dana od 11 do 15 sati i subotom od 7 do 9, ali je radi mogućeg odlaska zaposlenika na teren poželjno da se najave na mobitel 099 44 11 019.

 

 

PRIČA S NASLOVNE STRANE PROJEKT AGLOMERACIJE SPREMAN ZA KANDIDIRANJE :„Remont“ kanalizacije, vodovoda i ulica vrijedan 150 milijuna kuna

Godinama pripreman projekt rekonstrukcije i dogradnje kanalizacijske i vodovodne mreže Pakraca i Lipika napokon je spreman za kandidiranje, a potencijalni početak velikog trogodišnjeg pospremanja gradskih ulica najavljen je za proljeće. Tražimo odgovore što nas sve čeka i što time dobivamo.

INTERVJU: Razgovaramo s Gordanom Krajačićem, našim sugrađaninom vlasnikom detektivske agencije Apolo- Zaštita o tome kako se ovaj rijedak posao može raditi iz Pakraca, kakve treba imat kvalifikacije, nosi li on opasnosti i potencijalne neugodnosti.

LJUDI I DOGAĐAJI : MALONOGOMETNI TURNIR PAKRAC

Povratak gledatelja na turnir i premijerno polufinale pakračkih talenata iz Elite Academy glavna su obilježja  nedavno završenog pakračkog turnira s kojeg donosimo foto zapis uz komentar organizatora i njihovo viđenje ovogodišnjih zbivanja na pakračkom malonogometnom igralištu

ZAVRŠENI ARHEOLOŠKI RADOVI: Pronađeni vrlo vrijedni nalazi

DO KRAJA SRPNJA: U Pakracu četiri nova dječja igrališta i pametna klupa

POLITIKA:  Troškovi izbora 232 tisuće, Županijska koordinacija u Pakracu, VETERINARSKA STANICA: Dograđeno sklonište za životinje na Bučju

PROSVJETA: Osam prvašića manje u osnovnoj školi

ZDRAVSTVO: U Pakracu troje oboljelih od mišje groznice; Novi natječaj za ravnatelja lipičke bolnice

SPOMENICI: Vraćen „Ranjeni borac“

VOLONTERI: Ponovo međunarodni kamp u Pakracu

KULTURA: Obilježena 110. godišnjica Češke besede, KPD „Sloga“ održala izbornu skupštinu

SPORT: RK LiPa dobila od Ministarstva 60.000 kuna, KK Papuk obilježio 65-godišnjicu ZABAVA: Po prvi put pub kviz u Pakracu

Sve to i još više pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama:

MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.

U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovinama MLIN I PEKARE (Slavonska ulica) i u trgovini AQUA.