- PIŠE: Pakrački List
- 979
„Aglomeracija“ je projekt o kojem se u pakračkim i lipičkim krugovima priča od 2010. godine pri čemu se, za građane, nije dogodilo ništa opipljivo i vidljivo. Dva su razloga tome: njegova veličina kako u pogledu fizičkog obima radova i papirologija tako i u pogledu financiranja je ogromna, zasigurno najveći građevinski projekt u ovom kraju nakon rata. Prema posljednjim proračunskim predviđanjima očekivana vrijednost trogodišnjih radova iznosi 153 milijuna kuna ili oko 20 milijuna eura. Drugi je svojevrsna medijska šutnja za koju nisu bili krivi novinari.
Mada se na raznim sastancima lokalnih čelnika, kako međusobnim tako i sa izaslanstvima raznih ministarstava i Hrvatskih voda spominje već šest ili sedam godina, mediji o njemu, unatoč ogromnog značaja nisu puno pisali. Razlog je upravo ta nedorečenost; nikada nije bila naznačeno kada bi točno mogli radovi početi, nagađalo se o njihovoj vrijednosti, spominjali se različiti izvori financiranja i vječito ostavljalo niz drugih sumnji i dilema. No čini se da je tome sada kraj i da je većina nejasnoća godinama prisutno u razgovorima oko realizacije ovog mega projekta definirano.
Posljedica svega je da je sada projekt dospio u završnu papirnatu fazu i na jesen, možda već i u rujnu, je za očekivati raspisivati natječaj za izvođača (ili više njih) radova na poslu koji ima projektantsku vrijednost veću od 153,5 milijuna kuna. Ne tvrde to niti ovaj, niti bilo koji drugi novinar nego ljudi koji godinama rade na projektu i za to dobivaju plaću, dakle imaju odgovornost. Potvrdio je to i sastanak održan 6. srpnja u Lipiku koji je sazvalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Hrvatske vode, a na kojem su iz čelnika obadva grada bili pozvani i čelnici Voda Lipik koji će biti nositelji projekta.
Projekt nazvan „Aglomeracija Pakrac-Lipik“ (aglomeracija ima dvojako značenje koje bi se ovdje moglo rabiti; na latinskom skupljanje, gomilanje, nagomilavanje, ali u urbanizmu gradska regija koji čini središnji grad sa svojom urbaniziranom okolicom) se sastoji od formiranja jedinstvenog sustava odvodnje otpadnih voda koji će uključivati uz Pakrac i Lipik i naselja Dobrovac, Donji Čaglić, Filipovac, Japagu, Kukunjevac, Prekopakru i Kusonje sa središnjim uređajem za pročišćavanje u Dobrovcu. Drugi dio projekta odnosi se na rekonstrukciju postojećeg javnog sustava vodoopsrkbe u naseljima Lipik i Pakrac te priključivanje vodovoda u Kusonju koji trenutno nije dio javnog vodoopskrbnog sustava.
Ovi obimni radovi su neophodni iz dva razloga, a obadva se svode na sadašnje tehničko stanje dijela kanalizacijskog i vodovodnog sustava.
Dio kanalizacije zidan ciglom
Postojeći sustav kanalizacijskih cijevi je jednim dijelom izuzetno star. U radnom materijalu nazvanom „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik-Pakrac“, u opisu stanja navodi se kod dijela o stanju kanalizacijske mreže da su registrirani kanali stariji od 100 godina, iz vremena Austro-Ugarske. Najveći dio kanalizacije izgrađen je 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Sukladno vremenu izgradnje, primijenjeni su tada raspoloživi cijevni materijali tako da su pregledom zabilježeni slijedeći kanali: zidani opekom, izrađeni od betona na licu mjesta, od azbest-cementnih cijevi, od betonskih cijevi s brtvom i bez nje, i od termoplastičnih cijevi. Pritom su korišteni različiti oblici i profili (četvrtasti, okrugli, jajoliki) tehnički teško međusobno spojivi što se naročito odnosi na geografski najniži i ujedno najopterećeniji dio u središtu Pakraca i Lipika gdje su većim dijelom ispod podzemnih površinskih voda što ih čini teže funkcionalnim, opisuje se stanja u spomenutom elaboratu.
Pročišćavamo i kišnicu i Pakru
Kako to dodatno objašnjava Marijan Pirobon, direktor tvrtke Vode Lipik koja upravlja i pakračko-lipičkim kanalizacijskim i vodovodnim sustavom problem je što je cjelokupni sustav skupljanja otpadnih voda dvojni, odnosno istovremeno sakuplja i oborinske vode s naših prometnica i krovnih voda, i otpadnih voda iz kućnih kanalizacija sprovodeći ih najvećim dijelom na kolektor u Dobrovcu što značajno nepotrebno poskupljuje sustav pročišćavanja jer se „pročišćava“ i kišnica i voda iz Pakre.
Drugi je problem je kolektor, čija rekonstrukcija je također u planu ovog projekta. Centralni kolektor koji sakuplja sve otpadne vode (bar se tako misli mada nije pouzdano) sekundarne (ulične) kanalizacijske mreže Pakraca, Lipika, Filipovca i dijela Dobrovca koji se proteže u duljine od 9.435 metara, najvećim dijelom uz korito Pakre, odnosno jednim dijelom (oko 1500 metara od bolnice do vatrogasnog doma) u središtu Pakraca i u samom koritu Pakre. Kolektor izgrađen krajem prošlog stoljeća je nekvalitetan, porozan i propušta u svoj sustav vodu Pakre odvodeći je na pročiščivać.
Pored toga, naglašava Pierobon one najstarije, zidani kanali koji se nalaze u središtu Pakraca vjerojatno su porozni i sadržaj koji bi trebali voditi prema kolektoru popuštaju oko sebe, a potvrđuje to i zelene ružne mrlje koje nastaju prilikom niskog vodostaja na betoniranom koritu Pakre, neposredno uz kolektor. Ovim projektom je predviđeno otklanjanje i tih nedostataka. Pokrivenost naselja sustavom odvodnje iznosi oko 70 posto.
Pročiščivać u Dobrovcu izgrađen je 1989/90. godine u svojoj prvoj fazi za mehanički stupanj pročišćavanja. Tijekom Domovinskog rata je devastiran te je 1996. godine obnovljen, ali kontinuirana rad na mehaničkom pročišćavanju otpadnih voda počinje tek 2003. godine. Zahtjeva samo u ovom mehaničkom dijelu niz poboljšanja i osuvremenjivanja.
Ogromni gubici vode
Godine 2011. pokrivenost naselja Pakraca i Lipika sustavom javne vodoopskrbe napajanog iz tri crpilišta Gornja Šumetlica, Dobrovac i Gaj (kasnije) bila je 85 posto, a udio priključenih stanovnika je iznosio 62 posto. Kao i kanalizacijski nastajao je počevši od ranih 70-tih godina pa sve do nedavno pri čemu su korišteni različiti materijali pa i azbestno-betonske cijevi. Svi ti nedostatci uzrokuju po pojedinim dijelovima visoke i niske tlakove, ali što je najgore i velike gubitke.
Primjerice, kako to ističe elaborat, 2010. godine od zahvaćenih 880.000 kubnih metara vode prodano je tek 473 tisuće, a na kvarove, preljeve i druga curenja je izgubljeno 407 tisuća ili 46 posto. Pet godina poslije zahvaćeno je na tri vodocrpilišta malo više od milijun kubika vode, a prodano je tek 390.000 pa su gubici enormnih 62 posto. Inače, ističe se u elaboratu i dokazuje brojkama kao u ove dvije godine, svake godine gubici su sve veći.
Proširivanje mreže
No projekt “Aglomeracija“ nema samo za cilj sanacija postojećih cjevovoda nego i njihovo proširivanje čime bi se priključilo novih 1950 stanovnika na kanalizaciju i pročiščivać, odnosno 225 stanovnika na sustav javne vodoopskrbe.
Da bi se postigli navedeni ciljevi, dakle suvremena i pouzdana gradska mreža i priključak novih domaćinstava kada je u pitanju kanalizacija potrebno je od 115 kilometara cjevovoda nova izgradnja 33,3 kilometara sustava odvodnje i rekonstrukcija 22,5 kilometara odvodnje.
Kod vodovoda projekt kao potrebu navodi izgradnju 4.160 metara novog dovodnog cjevovoda Pakrac-Lipik, rekonstrukcija 7.045 metara dovodnog cjevovoda Gaj-Dobrovac, i rekonstrukcija 25.135 metara gradske vodovodne infrastrukture kako bi se gubici sveli na prihvatljivih 35 posto, te spajanje lokalnog vodovoda Kusonje, koji sada nije dio javnog vodoopskrbnog sustava čime bi se dobili novih 225 osoba korisnika. Time bi se postiglo smanjivanje gubitaka na godišnjoj razini za oko 135 tisuća kubika, ali se postigla i ujednačenost tlačnog pritiska u svim dijelovima sustava.
Troškovi i financiranje
Elaborat sanaciju pakračko-lipičkog vodovoda i kanalizacije razmatra u četiri različite tehnički zahtjevne pa time i skupe varijante zalažući se u konačnosti za najskuplju koju smo u dužini cjevovoda i predstavili u ovom tekstu. Prema tom izračunu za rekonstrukciju sustava odvodnje potrebno je 76.725.220 kuna, za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda elaborat navodi troškove u iznosu od 29.065.994 kune te za vodovod 24.205.400 kuna, odnosno ukupno nešto više od 130 milijuna uključujući PDV.
No pored toga troškovnik predviđa i dodatnih 23 milijuna kuna za nadzor, vođenje projekta i u konačnosti 10 posto od ukupne vrijednosti za nepredviđene troškove.
Prema izvorima financiranja sredstvima fondova Europske unije predviđa se u iznosu od skoro 110 milijuna kuna (71,55%) i nacionalnim sredstvima u iznosu nešto većem od 43 milijuna kuna od čega na Hrvatske vode i Ministarstvo poljoprivrede jednakih 19 milijuna kuna, a na proračune obadva grada zajedno 5,8 milijuna kuna.
Naravno laicima u graditeljstvu, a posebice u fazi pripreme njene papirologije je teško objašnjivo da se ovaj projekt priprema već sedam godina. No činjenica je da je bilo potrebno najprije izraditi studiju zaštite okoliša te 20 različitih idejnih i glavnih projekata čija se papirnata masa u ukupnosti mjeri u desetcima prostornih metara za što je iz pakračkog proračun do sada potrošeno 700.000, a iz lipičkog 400.000 kuna. Pored toga do sada je izdano pet građevinskih dozvola, za sedam je podnesen zahtjev, dok je za jednu građevinsku dozvolu papirologija još u izradi. Za sve to je trebalo dobiti pravo služnosti (korištenja) za oko 1600 različitih katastarskih čestica preko kojih prolazi ova komunalna infrastruktura.
Bude li sreće natječaj za izvođača radova (ili više njih) će biti raspisan početkom jeseni, a s obzirom na veličinu investicije, kaže Pierobon, ne bi bilo iznenađenje da se kao potencijalni kandidati jave i međunarodne tvrtke sve prisutnije na velikih hrvatskim gradilištima. Izostane li problemi kod izbora izvođača koje smo imali na dva druga velika naša gradilišta: sanaciji deponije otpada na Krndiji, odnosno vodozahvata Šumetlica radovi bi mogli početi na proljeće i uz neizostavne stanke zbog nepovoljnih metereoloških uvjeta jer se ipak najvećim dijelom radi o zemljanim radovima trebali bi potrajati do 2020. godine. Ono što je bitno, naglašava Pierobon, ugovori s izvođačima se rade na način da su oni tijekom izvođenja radova dužni osigurati nesmetano funkcioniranje kako odvoda tako i dovoda. Jednake takve su im obveze i u pogledu omogućavanja prometovanja što je veoma bitno jer značajan dio radova na ovoj infrastrukturi je predviđen u najužim gradskim jezgrama gdje za komunalnu infrastrukturu nije bilo drugog mjesta nego ispod pločnika i kolnika koji će stoga morati biti raskopani.
Naravno nikome nije ugodno pod prozorom danima, ili čak tjednima, imati različite, najčešće bučnu građevinsku mehanizaciju. No tu cijenu ćemo morati otrpjeti, ne samo zbog kvalitetnijeg sustava dovoda i odvodnje već i zbog kvalitetnijih prometnica, odnosno boljeg izgleda grada.
Prometnice, kako nogostupi, tako i kolnici i ivičnjaci koji ih dijele su nam već godinama u najvećem dijelu Pakraca u katastrofalnom stanju koje je najbolje opisati izrazom „zakrpa na zakrpi“. I ranije Davor Huška, i sada Anamarija Blažević stalno nam odgađanje konačnog sređivanja takvih prometnica obrazlažu potrebom da se one temeljito prekopavaju upravo radi ovog projekta. Izvođač također ima obvezu stanje na gradilište iza sebe ostaviti u prvobitnom stanju, dakle ono što su iskopali i zatrpati, odnosno asfaltirati tamo gdje je bio asfalt. Na naše pitanje Pierobonu znači li to nove asfaltne uske trake na već bezbroj puta raskopanim prometnicama on kaže da u projektima EU gdje se obavljalo prekopavanje asfaltnog nogostupa, izvođač ponovo asfaltira u cijeloj njegovoj širini, dok kod kolnika u širini prometne trake na kojoj je kopano, dakle pola širine kolnika. To će valjda značiti da ćemo se napokon riješiti i ovog pokrpanog asfalta pri čemu se podrazumijeva da će i Grad pripremiti nešto novca da se asfaltira ona druga polovina kolnika, odnosno uredi i ono što eventualno neće biti kopano, a već sada je u jako lošem stanju.
Naravno sve do sada izneseno o ovom projektu se odnosilo na poboljšanju komunalne infrastrukture i povećanju njene racionalnosti što i je prvi cilj projekta. No već smo iznijeli da ćemo time napokon stvoriti uvjete da se započne s asfaltiranjem i na druge načine uređivanjem završnog sloja prometnica pri čemu ostaje problem što ćemo s jednako tako dotrajalom dijelom plinske infrastrukture čija je izgradnja na našem području početa ranih 70-tih godina prošlog stoljeća i zahtjeva jednako tako ozbiljnu rekonstrukciju (vidi okvir).
No osim tih komunalnih efekata za očekivati je da će u investiciji vrijednoj više od 150 milijuna kuna, bez obzira tko bio izabran za glavnog izvođača biti posla i za lokalne kooperante što bi moglo biti značajan pomak u obnavljanju naše građevinske operative drastično desetkovane u vrijeme ekonomske krize unazad sedam ili osam godina.
Korist je ogromna, samo da se jednom započne. Stoga se niti proljeće 2018. godine više ne čini toliko daleko.
Viadukt u stečaju, Šumetlica na čekanju
U svim razmišljanjima oko projekta aglomeracije uvijek se računalo da će akumulacija Šuemtlica biti već u dobranoj fazi izgradnje, ako ne i završena. Zagrebačka tvrtka Viaduk je zimus nakon višegodišnjih natezanja s natječajem izabrana za izvođača radova na Šumetlici. Najavljeni dolazak proljetos tvrtke na to gradilište je odgođen zbog njenih financijskih problema radi kojih je 18. svibnja u njoj pokrenut predstečajni postupak. Obećanja su bila da će do 1. srpnja doći do nagodbe s vjerovnicima nakon čega bi se kreditno zadužili i došli u Šemetlicu. No umjesto toga 6. srpnja Trgovački sud u Zagrebu je predstečajni postupak ukinuo te dalje teče kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka što bi, kako neslužbeno doznajemo, moglo značiti i raskid ugovora između Hrvatskih voda i Viadukta. U tom slučaju će doći do ponavljanja natječaja što će pak sigurno značiti da radovi na akumulaciji Šumetlica neće započeti niti ove godine.
- PIŠE: Pakrački List
- 816
I Pakrac od danas ima takozvanu pametnu klupu. Postavljena je na Trgu dr. Franje Tuđmana.
Riječ je o proizvodu solinske tvrtke Include nazvane „Steora“. Sastoji se od metalne konstrukcije presvučene PVC-om, a sjedište joj čine fotonaponske ćelije. Tako prikupljenu solarnu energiju koristi za brojne funkcije kao što su pametno USB punjenje (2 kom) te bežično punjenje. Omogućuje besplatno korištenje mobilnog interneta. Raspolaže autonomnim i automatskim osvjetljenjem i sustavom hlađenja.
Cijena klupe s instalacijskim paketom iznosi 28.000 kuna i financirana je iz aktualnog projekta izgradnje dječjih igrališta unutar kojeg su prošlog tjedna završena dva nova igrališta, na Praulji i Leptirovom brdu, zanovljene sprave na igralištu u Ulici pod Kalvarijom te će uskoro biti izgrađeno i dječje igralište na Gavrinici.
Cijeli projekt vrijedan 330.000 kuna sa 70 posto financiralo je Ministarstvo graditeljstva, a s 30 posto Grad Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 1115
Apolo zaštita - tvrtka koja odnedavno posluje u Pakracu, građanima ovih prostora ponudila je jednu posve novu uslugu, rekli bi, pomalo i neuobičajenu za prostor u kojem živimo. Naime, ništa nije neobično kada u opisu usluga koje ova tvrtka nudi pronađemo razne vrste sigurnosne zaštite, počevši od one fizičke pa sve do „implementiranja i upravljanja cjelokupnim procesima zaštita na svim nivoima“. Kažemo, ništa neobično. Međutim, čitate li pažljivo pažnju će vam privući jedna pomalo drugačija, nova i ne previše raširena - usluga poslova privatnog detektiva. Što sve radi privatni detektiv, koliko košta njegova usluga, tko ju konzumira i može li se danas od toga dobro živjeti, pitali smo Gordana Krajačića, osnivača Apolo –zaštite, prof. kineziologije, dugogodišnjeg stručnjaka na svim područjima sigurnosti s ratnim iskustvom iz 1991. godine te neprekinutim mirnodopskim radom na polju sigurnosti sve do danas.
Iskustvo Krajačića se kreće od provođenja sigurnosti i zaštite imovine za privatne klijente od ratnog doba preko rada u MUP-u RH na raznim pozicijama i poslovima kriminalističke policije, edukacije, interventne policije gdje je i završio svoju karijeru kao zapovjednik Interventne Satnije u kojoj je bio sudionik i planer svih najvećih sigurnosnih događaja u RH, kao i mnogih međunarodnih misija. Internacionalno iskustvo proteže se preko povremenog rada u zemljama EU do vojno-policijskih misija u Afganistanu te privatnog security - angažmana u Iraku gdje je kao vođa timova brinuo o sigurnosti raznih važnih osoba iz vojnog, civilnog i poslovnog života tih zemalja.
Ovo je ipak nešto novo u Pakracu - usluge privatnog detektiva karakteristične su za velike gradove. Većina naših sumještana detektive je dosad viđala samo u američkim filmovima. Odakle ideja u malom mjestu registrirati takvu uslugu?
To je samo jedna od djelatnosti unutar cijele palete usluga koje nudim kroz svoju tvrtku Apolo-zaštita. Većina detektivskog posla, ako ne i sav, nije vezan za sredinu u kojoj živim, a kroz ponudu ovakve vrste samo sam kompletirao proces sigurnosne zaštite koju klijent treba prepoznati u našoj tvrtki koja je s radom započela početkom ove godine. Životni put uvijek mi je bio blizak uniformi, zaštiti, sigurnosti pa i kroz civilstvo nastavljam istom stazom i tu vidim budućnost. Bio sam djelatnik MUP-a 17 godina, imam i VSS te sve potrebne kvalifikacije da mogu raditi kao privatni detektiv.
Koliko je tvoja prošlost bila olakotna okolnost na putu prema statusu privatnog detektiva?
Bez obzira na moj staž u policiji, morao sam pristupiti redovitom polaganju određenih ispita, koji su, moram reći, sve samo ne lagani. Treba poznavati Zakon o detektivima, Zakon o državnoj upravi, o unutarnjim poslova, ustrojima, upravnom poslovanju…Tek tada od MUP-a slijedi dozvola da radiš kao detektiv. Dakle, prošao sam posve redovan i zakonit put do konačnog statusa privatnog detektiva. Olakotnu okolnost možemo gledati kroz činjenicu da nisam morao odraditi vježbenički staž. Samo to. Netko iz privatnog sektora tko želi postati privatni detektiv morao bi to odraditi. Treba pronaći tko će te primiti u ured, treba na kraju sve to skupa kvalitetno i na zadovoljavajući način i odraditi.
Kao što si i rekao, detektivskih poslova na području Pakraca nema previše. Koje područje ovakve usluge može konzumirati i gdje postoji potreba za detektivskim aktivnostima u Hrvatskoj ? Također, vidim da ne bježiš niti od poslovnih ponuda odaslanih na neke od europskih destinacija?
Tako je, u Hrvatskoj je interesantan Zagreb, Osijek i veći centri, kao i cijela Jadranska obala. Reklamiram se na području cijele Europe, a potencijalni klijenti koji me s profesionalnog stajališta najviše raduju uglavnom su tvrtke, mada, naravno da postoje i privatne osobe koje si detektivske usluge mogu priuštiti. No, napominjem da su u pitanju tvrtke i firme s kojima se suradnja najčešće uspostavi oko istraživanja vlasništva, vlasničkih listova, pripadajućih osoba uz to ili određenih podataka o potencijalno zanimljivim nekretninama koje se spremaju kupiti. Suradnja s njima česta je, primjerice, i kad nešto žele kupiti u Hrvatskoj ili traže primjerene i kvalificirane osobe za vođenje određenog posla kod nas ili slično.
Nekima možda nije poznato da je pisani ovjereni nalaz privatnog detektiva ujedno i pravovaljan sudski dokument?
Tako je. Priznaje se kao dokaz u sudskom procesu, ali je valjan i van sudnice u svakom pravnom smislu. Naravno, svi takvi dokumenti, s autentičnim žigom i potpisom tvrtke, da bi postali punovažeći moraju biti izdani samo od licenciranog privatnog detektiva. Morate znati da, kao i u svakom poslu, i u našem zanimanju ima samoproglašenih detektiva.
Dalje, naglasio sam da posao baziram većinom na suradnji s inozemnim i domaćim tvrtkama, jer oni imaju potrebe za privatnim detektivom i zbog raznih istraga. Osim toga, naravno da se uvijek pronađe i posla kod takozvanih običnih, malih ljudi plitka džepa. Oni najčešće vape za uslugom praćenja suprotne strane bračne zajednice. I to se odradi, mada kažem, nije da mi je to jedan od omiljenijih poslova.
Jesi li imao takvog posla u našoj blizini?
Nisam. Malo je nezgodno i nezahvalno raditi takav posao u maloj sredini gdje živim s obitelji, a gdje se svi dobro poznamo. Zato radije odem za takvim poslom negdje drugdje, dalje od kuće. Imao sam takav jedan slučaj. Fotografira se određena situacija na javnoj površini, naručiocu se predaju fotografije i to je to.
Imaš li ugovornu obavezu sa strankom, što ćeš raditi i kakve dokaze trebaš donijeti?
Da. To se ranije definira ugovorom. Točno se precizira što stranka od mene očekuje i u kojem vremenskom periodu trebam pribaviti određene odgovore u bilo kakvom obliku.
Je li to posao koji možemo nazvati opasnim ili je u granicama normale uzmemo li u obzir usluge koje nisu popularne naročito onima kojih se direktno tiče?
Pa mogu reći da je. Ipak se na određen način uplićeš ljudima u posao, dolaziš do raznih podataka, ponajviše je to riskantno kod gospodarskog kriminaliteta gdje se vrti veliki novac, a ako te jedna strana angažira da nešto istražiš, jasno je da je velika vjerojatnost da postoje određene nepravilnosti kod druge kojoj automatski ti kao istražitelj smetaš. Vrte se ozbiljni novci pa je u tom kontekstu posao opasan.
Jesi li ikada dobio prijetnje od klijenata koje pratiš? Jesi li uopće bio otkriven?
Nisam ima problema takve vrste. Doduše, relativno kratko radim ovaj posao pa je možda razlog jednostavan - jer nije bilo puno prilike, ali ono što sam odradio do sad bilo je maksimalno diskretno i uspješno.
Iako je to posao koji se odvija u tajnosti, opća percepcija je da detektivi smiju apsolutno sve ne bi li došli do kvalitetnih dokaza. Tu se misli na razna prisluškivanja, snimanja kvalitetnom audio - vizualnom opremom unutar privatnog posjeda i slično. Je li to baš tako i ima li što da detektiv ne smije raditi?
Ma kakvi. Upravo obrnuto. Zabranjeno je tajno prisluškivanje kao i tajno snimanje. Pod „tajno“ se podrazumijeva da se ubacuješ u privatne ili poslovne prostorije i postavljaš uređaje za snimanje. Ukratko, ne smijemo zadirati u posao policije. Smijemo raditi istrage kaznenih dijela po privatnim tužbama, ali ne smijemo zadirati u istrage koje po službenoj dužnosti vode policija ili državno odvjetništvo. Sve smo dužni raditi na zakonit način, jer dokaz koji je pribavljen na nezakonit – niti ne vrijedi.
Uhoditi moraš, ne?
Da, iako je uhoditi ružna riječ i ljudi misle da se sakrivam po kući ili snimam s kakve zgrade susjedni dnevni boravak… Nije to taj tip uhođenja. Pratim određenu osobu isključivo na javnim površinama, a zna se što su javne površine. Tu smo strogo vezani i Zakon o privatnim detektivima kaže da imaš slobodu praćenja određenih osoba na svim javnim površinama. Znači nedozvoljeno je snimati izvana i izdaleka, nečiju kuću ili privatan posjed ili unutrašnjost istih.
Drugim riječima, manevarski prostor je značajno sužen. Moraš biti sposobniji da bi u zakonskim okvirima, dozvoljenim sredstvima dokazao nedjelo ili prekršaj? Nije li to katkad nemoguće?
Tako je. Katkad je, ali ja sam dosta uporan tip.
Koliko košta jedan detektivski dan i što sve ulazi u cijenu?
Cijena ide po satu i kreće se od 200 kuna. Dodajmo tomu putne troškove i sve ostalo što se realno potroši, a prilaganjem računa dokazano je svrsishodno trošenje. Realno gledajući pristojna plaća se može zaraditi, ovisno o tome koliko si sposoban pronaći posao, jer uvelike smo ovisni o samoreklamiranju koje opet ograničava vlastiti budžet. Za tvrtke se osim detektivskog posla radi cijeli menadžment za sigurnost što podrazumijeva sigurnosne elaborate kroz koje predstavimo cjelokupnu sigurnost od fizičke do informacijske, a to se posebno i naplaćuje. Uvijek se vraćamo na sposobnost. Koliko posla i što unutar njega dogovoriš – toliko novca i zaradiš.
Koliko traje jedan slučaj ili projekt?
Traje od pet sati do tjedan dana. Organizira se ovisno o važnosti slučaja. Ako je nešto urgentno onda se tome posvetim u potpunosti, uzimam nerijetko i kolege iz branše da pomognu. Trenutno baš radimo za jednu tvrtku i slučaj traje već godinu dana. Neke stvari se moraju temeljito odraditi jer ovdje se loš glas brzo proširi.
Imaš li s nekom od tvrtki ugovor o stalnom angažmanu?
Ne. Takvih idealnih ugovora nema. Plaćeni smo, onoliko koliko odradimo. Nema tu varanja, svaka kuna je odrađena bez praznog hoda.
Kako popunjavaš određene šupljine kad nema detektivskih angažmana?
Upravo zato imam široku ponudu usluga ununar Apolo – zaštite. Trenutno je aktualna prodaja video - nadzornih sustava, postavljanje istih, zaštitarske usluge, usluge redara, menadžment u sigurnosti što je kruna rada po pitanju sigurnosti jer je najzahtjevnija i organizira se cjelokupna sigurnost nekog subjekta.
Vidim te nerijetko i na događanjima lokalnog karaktera?
Radim kao zaštitar gdje treba. Imam uz sebe još jednog zaposlenog čovjeka. Druge redare, ako to zahtjeva situacija, angažiram kao poduslugu.
Na svojim stranicama reklamiraš i elitnu tjelesnu zaštitu koja podrazumijeva skupa vozila i ljudstvo?
Da, imam ponudu elitne zaštite, sastoji se od blindiranih vozila, a nudimo i najam luksuznih vozila tipa Audi A8. Sve to pristojno i košta, ali klijenti koji posežu za takvom vrstom usluge ne pitaju za cijenu. Do sada nisam imao narudžbe tog tipa. To je ponuda i opcija. Za tjelohraniteljsku zaštitu također u ovom kratkom vremenu nisam imao upita, ali ne sumnjam da će ova popularna vrsta tjelesne zaštite doći na red. Radim na promociji.
Učitelj si borilačkih vještina, u Pakracu već godinama uspješno djeluje tvoj Crobran klub. Samim tim je jasno kako ti održavaš tjelesnu kondiciju potrebnu za zaštitarski i redarski posao. Dolaze li jednokratni redari prije angažmana na kakvu kratku obuku u vaš klub?
Naravno, u redovnom sam treningu, a brinuti o fizičkom stanju moraju i moji zaposlenici. Budući da u tvrtki uz mene radi još samo jedan djelatnik, on je po ugovoru dužan barem jednom tjedno prisustvovati Crobran treningu, isto tako će dužni biti i svi budući ako se zaposle u Apolo – zaštiti. Ne može se nitko baviti tjelesnom zaštitom i prodavati takvu uslugu a ne biti u odličnoj tjelesnoj formi. To si ne smijemo dozvoliti. Ostale momke koji treniraju kod nas ponekad sretnem u lokalnoj redarskoj službi.
Koliko su se gradovi Pakrac i Lipik „okoristili“ tvojom ponudom usluga, odnosno što možeš prodati na području naših gradova?
Ovdje najviše radim zaštitarske usluge i prodaju video – nadzora i alarmnih sustava. Svaki iole masovniji događaj mora imati kvalitetno osiguran, znači zaštitari i redarska službu. Masovnost događaja i sigurnosna procjena određuje broj potrebnih osoba na osiguranju pa nerijetko budem u situaciju da tražim ljude iz podusluge. Kad je osiguranje želim da to budu zaštitari, jer razlika je između zaštitara i redara.
Koja je točno razlika između zaštitara i redara?
Redar je, recimo to tako, sigurnosni level niže. Oni na događaju imaju skoro sve ovlasti kao i zaštitari, a redar može biti svaka osoba koje može donijeti potvrdu o nekažnjavanju, zna elementarne stvari osiguranja i na kraju ima takve afinitete, dok je zaštitar školovana osoba osposobljena za određene stvari po pitanju sigurnosti – i ne može biti svatko.
Vratimo se još malo na tvoj status detektiva. Koliko je ukupno koštao put, školovanje i sva davanja da bi se mogao zvati detektivom?
Zajedno za raznorazne takse, ispite, certifikat potrošio sam oko deset tisuća kuna.
Sjedište tvoje tvrtke je u Tomislavovoj ulici. Može li ured jedne tvrtke koja se bavi između ostalog i sigurnosnim pitanjima, biti samo obična kancelarija ili postoje određeni parametri i za boravišni prostor?
Ne sumnjajte, sve je određeno Zakonom o privatnoj zaštiti i Zakonom o privatnim detektivima koji kaže da prostor mora biti takav i takav, određene kvadrature i tako opremljen…sve je precizirano do u detalj. Čak i kvadratura čekoanice.
Kako dolaziš do klijenata? Reklamiraš se samo putem Facebooka i web stranice?
Da, dok ne dođu neka veća sredstva za jaču reklamu. Uz spomenute Facebook i web-stranicu, najviše kontakta uspostavim preko poslovne mreže Linkedin. Proširio sam popis na više od četiri tisuće subjekata, uglavnom tvrki ili vodećih ljudi istih, kojima ciljano plasiram i prezentiram svoje poslovne usluge.
Ne sjedimo niti kod kuće prekriženih ruku. Generalni sam za zastupnik za dansku tvrtku Securines koja se bavi prodajom sredstvima tehničke zaštite visoke razine kao što su rendgenski skeneri za prtljagu, ljude i slično. Zastupam tvrtku za Hrvatsku, jugoistočnu Europu te Irak, Iran, Afganistan i neke afričke zemlje. Trenutno smo na jednom javnom natječaju u Gibraltaru, gdje konkuriramo za plasman stupova za antiterorističku zaštitu. To bi bio fin poslić.
Od noviteta u poslovanju trenutno pokrećemo uslugu praćenja GPS-om u medicinske svrhe kojom bi bile obuhvaćene osobe oboljele od Alzhaimera. Princip rada bi bio da se na oboljelu osoba koja je pod rizikom da odluta, stavi GPS- tracker koji je povezan s mobilnom aplikacijom i to u realnom vremenu. Tu uslugu pokušavam plasirati u domove za stare i nemoćne osobe, bolnice, ali i u obitelji koji imaju oboljelog člana.
Upravo time pokazujemo da sustav praćenja nije uvijek blizak isključivo sudskim procesima i kriminalnom miljeu nego da ima i svoju humanu notu…Često ispravljam ljude koji imaju pogrešan privid mog posla… ima tu koje idu redovnim, transparentnim putem poput istraga nepoznatih vlasnika određene nekretnine zanimljive nekomu. Ne može ga se pronaći jednostavnim putem, a javne službe nemaju vremena ili su preskupe da bi se bavile izdvojenim slučajem duže vrijeme, pa se onda angažiraju privatni detektivi. Isto je i s vozilima…Provjere bolovanja također su dosta popularne, a angažirani smo da poslikamo potencijalne „bolesnike“ u uobičajenim aktivnostima na javnim površinama, ne bi li dokazali njihovu sposobnost za rad ili nepotrebno bolovanje ako hoćete. Dostave sudskih pismena, isto tako. ..Zakon kaže da postoji dostava poštom. Subjekt neće potpisati. Znamo svi da ima slučajeva kad netko odbija primiti, primjerice, sudski nalog. Onda nastupamo mi, jer postoje razne zakonske „finte“ koje dozvoljavaju da osoba ne potpiše primitak poziva, ali se pravno gleda kao da jeste. Sve to ima i svoju cijenu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1144
NK Hajduk je jučer počeo s pripremama za novu sezonu, a na prozivku trenera Viktora Trbare se je odazvalo 19 igrača dok je izostanak opravdalo šestero.
Najveća novost i pojačanje je Stjepan Petrović, defanzivni vezni ili stoper kojeg pakračka publika poznaje s malonogometnog turnira kao dugogodišnjeg igrača Stragatransa.
No pojačanja su i nekadašnji igrači koji su se ovog ljeta vratili u Hajduk: golman Stjepan Matijašević koji je proljetos pauzirao, Marko Bukovac koji je bio u prekopakranskoj Slavoniji, Marko Zec i Ilija Lepan koji su bili u Dobrovcu te još junior Filip Dietzman koji je bio protekle dvije sezone u kadetima zagrebačke Lokomotive.
Prvom timu odmah u startu su priključeni igrači koji su izašli iz proljetnog juniorskog sastava, a koji su se već oprobali povremeno u prvom sastavu Josip Lesiček, Dorian Tomašić, Leonardo Luksetić, Luka Štimac, Ivan Svjetličić i Vilim Svjeteličić, dok je izostanak ispričao Bruno Josipović. Sportski direktor Slavko Vuić naglasio im je da se od njih ove godine očekuje ozbiljan doprinos u prvom sastavu i uvjerenje da će do početka sezone netko od njih izboriti status prvotimca.
Iz proljetnog sastava na prozivku su se odazvali kapetan Adriano Baškiera, Mario Komljenović, Valentino Jirasek, Boris Prohaska, Antonio Zanetti, Darko Dietzman, Šimun Krenek dok su Dino Prohaska, Marko Giacometti, Karlo Stokić i Denis Relota su ispričali izostanak radi poslovne spriječenosti ili su na moru. Ivan Kaurin će idući mjesec na operaciju koljena i neće ga biti najmanje do proljeća. No niti jučer svi ostali igrači nisu bili zdravi. Šimu Krenek radi proljetne povrede nije uopće trenirao, a Prohaska i Tomašić su radili po posebnom režimu.
U odnosu na proljetni sastav nedostaju: golman Roberto Zanetti koji je prešao u NK Lipik 1925, igrači iz Bosanske Gradiške Ilija Kovačević i Dean Popović s kojima je prekinuta suradnja, te Kristijan Šugić s kojim je još situacija nejasna.
Predsjednik kluba Marijan Prohaska je rekao da već idućeg tjedna bi se sastavu Hajduka trebala pridružiti još dva pojačanja te da očekuje da je ovaj igrački sastav u narednoj sezoni dovoljno kvalitetan da u Međužupanijskoj ligi Slavonije i Baranje se bori za vrh tablice.
Hajduk će pripreme provesti na svom stadionu te na Planinarskom domu Omanovac i igrat će se prijateljske utakmice s klubovima iz okruženja. Prvi službeni nastup će imati 12. kolovoza na svom tradicionalnom turniru u povodu Velike Gospe koji Hajduk ove godine organizira po deveti put. Tjedan dana poslije na rasporedu je prvo kolo kupa, a prvenstvo počinje 26. kolovoza.
Iduće subote s pripremama počinju i kadeti/juniori (U17) koji će se od jeseni natjecati zajedno sa starijim pionirima (U14) u prvoj kvalitetnoj ligi.
- PIŠE: Pakrački List
- 994
Palijativni tim „LiPa“ iz Pakraca je u suradnji s partnerom „Sirius – Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje“pripremio projekt pod nazivom „Volonteri iz školskih klupa“ vrijedan nešto više od 1,1 milijun kuna, sufinanciran od strane Europske unije iz Europskoga socijalnog fonda i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
„Cilj i svrha projekta je unaprijediti svijest o važnosti volontiranja ne samo među učenicima, već i njihovim roditeljima i profesorima te doprinijeti razvoju aktivnog građanstva među mladima. Volonteri će provoditi vrijeme s pacijentima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik i uključivat će se u raznovrsne aktivnosti poput pratnje pacijenata na preglede i terapije, pomoć pri odlasku po uputnicu ili ljekarnu, čitanje knjiga ili novina pacijentima, odlazak u šetnju ovisno o interesima i potrebama korisnika“, istaknula je tajnica Ljerka Pavković.
Osim u Toplicama Lipik učenici – volonteri susrest će se i u domovima korisnika na području Pakraca.
„U palijativnom timu „LiPa“ će pružati pomoć palijativnim bolesnicima zajedno s drugim članovima udruge i obavljati iste aktivnosti kao u bolnici Lipik te se tako upoznati s potrebama bolesnika koji boluju od neizlječivih bolesti“, dodala je sestra Ljerka.
„Volonteri iz školskih klupa“ je zaživio početkom lipnja, a trajat će sve do 30. studenoga 2018. godine, a ovome projektu priključili su se i brojni partneri iz većih hrvatskih zdravstvenih središnjica: Udruga „MI“ iz Splita, Dječji centar „Logos“ iz Slavonskoga Broda, Zdravstveno učilište Zagreb, Zdravstvena škola Split, Srednja medicinska škola Slavonski Brod te Srednja škola Pakrac.
