- PIŠE: Pakrački List
- 1021
Danas se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Povodom toga u nastavku prenosimo priopćenje Mihajle Pavković, predsjednice Foruma žena Socijaldemokratske partije Požeško-slavonske županije.
Hrvatski sabor proglasio je 2004. godine 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na brutalno ubojstvo triju žena i ranjavanje jedne žene tijekom brakorazvodne parnice na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine.
Ove godine četrnaesti put obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nažalost, nasilje nad ženama se ne smanjuje već se primjećuje povećanje istog. U Hrvatskoj je u posljednjih 10 godina ubijeno 300 žena , uglavnom od bliskih osoba. Prema izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2016., udio ubijenih žena od strane njima bliskih muškaraca, njih 15, u brojci ukupno ubijenih među bliskim osobama (19 ubojstava i teških ubojstava) je 78 posto. To predstavlja najveći postotak u posljednjih sedam godina. Nasilje nad ženama od strane njihovih partnera ili bivših partnera jedan je od najraširenijih oblika nasilja u našem društvu.
Isto tako, prema podacima Europske komisije, svaka šesta Europljanka žrtva je obiteljskog nasilja, a procjenjuje se da je gotovo pa svaka druga pretrpjela neki oblik seksualnog uznemiravanja na poslu.
Nedavno istraživanje Agencije za ljudska prava iz Austrije pokazalo je da je gotovo svaka treća žena na razini EU suočena s nekim oblikom nasilja ili seksualnog uznemiravanja, a samo 14 posto žena prijavi policiji nasilje od strane partnera.
Zbog 15 ubijenih žena prošle godine, zbog 300 ubijenih žena u Hrvatskoj u zadnjih deset godina, zbog žena koje mogu postati žrtve nasilja ističemo važnost ratifikacije Istanbulske konvencije koja je stupila na snagu još u kolovozu 2014. Republika Hrvatska ju je potpisala, no ista još uvijek nije ratificirana. Zbog toga u Hrvatskoj i dalje ne postoji sveobuhvatni pristup u borbi protiv nasilja nad ženama.
Istaknuli bismo da su europski parlamentarci 12. rujna iskazali veliku podršku ratifikaciji Konvencije Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulske konvencije). Od ukupno 672 zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu, njih 489 je bilo za ratifikaciju.
Socijaldemokratski forum žena SDP-a Hrvatske zahtijeva da se i Republika Hrvatska što prije stavi na stranu zaštite žena od svakog oblika nasilja te poziva Vladu Republike Hrvatske, premijera Andreja Plenkovića, resornu ministricu Nadu Murganić te zastupnike i zastupnice u Hrvatskom saboru da što prije usvoje Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Ratifikacija Istanbulske konvencije će dovesti do jasnog zakonodavnog i financijskog okvira za borbu protiv svakog oblika nasilja, diskriminacije, neravnopravnosti i objektivizacije žena. Istanbulska konvencija promiče punu ravnopravnost žena i muškaraca. Konvencija poziva i na zaštitni okvir za muškarce, djecu i starije osobe koje su bile izložene nasilju unutar obitelji.
Na kraju ponovo ističemo da nasilje nad ženama nije privatni problem žene koja je žrtva nasilja. Nasilje u obitelji i nad ženama nije nešto što nas se ne tiče, što se događa drugom i privatna je stvar žrtve. O nasilju treba progovoriti, prepoznati ga i protiv istog se boriti.
Recimo ne nasilju nad ženama!
- PIŠE: Pakrački List
- 1050
Danas poslijepodne na našim prodajnim mjestima u Pakracu i Lipiku možete kupiti novi 541. broj Pakračkog lista u kojem možete pročitati:
PRIČA S NASLOVNE STRANE: U pakračku srednju škola ponovo je ove školske godine krenulo manje učenika nego lani, a jedan od razloga tome je što svakog jutra više mladih Pakračana putuje na školovanje u Daruvar nego u školu u svome gradu. Ove jeseni u pakračkoj srednjoj školi upisalo se je od 77 lanjskih učenika pakračke osnovne škole tek njih 20 učenika. Zašto je tome tako analizira Darko Baronica.
INTERVJU: Marija Čar voditeljica Odsjeka za graditeljstvo i stambeno-komunalne poslove Grada Pakraca govori o ovogodišnjoj građevinskoj sezonu u Pakracu, projektima koji su u pripremi, neophodnoj izmjeni zakonske regulative, najavljenim aktivnostima kao što je katastarska izmjera i drugim aktivnostima iz rada njenog ureda.
LJUDI I ŽIVOT: Danas pripravnici, na proljeće stažisti, jednom možda Pakračani
Nakon mnogo godina, u pakračku je bolnicu na pripravnički staž 1. rujna stiglo troje mladih liječnika. Riječ je o 26-godišnjim mladim liječnicama iz Novske Ivani Zekić i Sandri Pagon te dvije godine starijem kolegi iz Križevaca, Matiji Rusanu. Narednih će pet mjeseci, koliko traje pripravnički staž za liječnike, raditi uz starije kolege na svim pakračkim odjelima, kao i u ambulantama. Cilj je da se u praksi što bolje upoznaju sa svojim budućim zanimanjem, ali i kako bi bili sigurni da je njihov izbor specijalizacije upravo ono što ih u medicini najviše zanima....
GRADSKO VIJEĆE PAKRAC: Nakon deset godina proračun više nije u minusu
NAKON STO GODINA : Započinjenova katastarska izmjera Pakraca i Prekopakre
STUDENTIMA MEDCINE: 12.000 kuna godišnje stipendije
OBRIJEŠKI BAZEN: Za tri godine dobivaju vodovod
ŽUPANIJSKA SKUPŠTINA: Vratili nam bolnicu
KOMEMORACIJA U KUSONJIMA: Svaka žrtva ima ime, sa svaki zločin počinitelja
OŠ BRAĆE RADIĆ: 20.000 eura za nadarene učenike
21. LISTOPADA SAJAM SLAVONSKI BANOVAC: Grahfest, viteške borbe i koncert „Učiteljica“
BRANITELJI: Održali igre dragovoljaca i HVIDR-e
UBOJSTVO U PAKRACU: Nadležne službe bez informacija
SPORT: Hajduk još bez pobjede, kuglači „Pakraca“ startali pobjedom
ULICA KALVARIJA: Pakračko naselje s najviše djece
Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.
U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovinama MLIN I PEKARE (Slavonska ulica) i u trgovini AQUA.
- PIŠE: Pakrački List
- 1051
„Smatramo da su istraživanja bila vrlo uspješna i da su iznjedrila izuzetno zanimljive rezultate. U budućnosti bi bilo potrebno dodatno proširiti i produbiti sonde 1 i 2, (o eventualnom nastavku istraživanja sonde 3 mišljenje bi trebali dati statičari). Jedino na taj način moći će se adekvatno odgovoriti na mnoga pitanja o (barem) srednjovjekovnoj i novovjekovnoj povijesti Pakraca, koja je – sudeći i prema nalazima ovih četverotjednih istraživanja – bila izuzetno bogata“, zaključak je iz preliminarnog izvješća dr. sc. Juraja Belaja o arheološkim istraživanjima lokaliteta Pakrac – stari grad provedenih od 12. lipnja do 8. srpnja u centru Pakraca.
Na četiri stranice preliminarnog izvješća dr. Belaj ističe da su prikupljene 33 vrećice uzoraka te 171 vrećica nalaza, a njih 19 izdvojeno je u posebne nalaze. „Među njima ističu se ulomci profiliranoga kamenja poput dovratnika i svodnih rebara, kameni topovski projektili različitih kalibara, kao i ulomak brončane topovske cijevi, kugla buzdovana, željezne kopče za pojas i brončana kopča za odjeću, keramički crveno oslikani vrč, keramičke lule te osobito lijepo ukrašen ulomak koštanog recipijenta za čuvanje baruta. Za sad je usamljen nalaz iz antičkoga doba - ulomak rimske tegule“.
Što se tiče nekretnina preliminarno izvješće pojašnjava da je istraživano kroz tri sonde i u sve tri je na dubini od oko dva metra pronađeni su ostaci zidina koji su datirani u vremenu između 12. i 15. stoljeća.Dr. Belaj koristeći stručnu terminologiju opisuje pronađene ostatke zidina nagađajući o čemu bi se moglo raditi. No za konačne zaključke potrebno je nastaviti istraživati.Da li će do toga doći ovisit će o rezultatima natječaja u Ministarstvu kulture za koji je Grad Pakrac kandidirao nastavak arheoloških istraživanja.Osim radi prošlosti Pakraca, ova istraživanja su bitna i za njegovu budućnost jer dok god arheolozi i konzervatori ne definiraju budućnost ovih podzemnih ostataka naše prošlosti, nema na tom prostoru gradnje pa niti realizacije projekta izgradnje parkirališta, kako je to prezentirano još lani.
Rezultati ovoljetnih istraživanja biti će ove jeseni prezentirani u Muzeju grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 888
Tradicionalni deveti po redu Sajam Slavonski banovac – ruralni razvoj kroz turizam, ove će godine u Pakracu biti održan 21. listopada, a uz uobičajene sadržaje, ove godine posjetitelje čekaju i neki noviteti.
Već od 10 sati posjetitelji će na promotivnim štandovima moći kušati i degustirati ponuđene proizvode ovogodišnjih izlagača i gostiju Sajma, a od 10 do 12:30 sati će u Gradskoj vijećnici u kompleksu kurije Janković biti organizirano stručno predavanje na kojem će biti prezentiran „Go green“ projekt.
Svečano otvorenje Sajma koji će biti održan na prošlogodišnjoj lokaciji; Trgu bana Josipa Jelačića i Ulici hrvatskih velikana, predviđeno je u 13 sati. Potom slijedi kulturno – umjetnički program na kojem će, uz Tamburaški orkestar Pakrac, nastupiti i Osnovna glazbena škola Pakrac, Dječji vrtić "Maslačak" Pakrac, učenici Osnovne škole braće Radića Pakrac, KUD " Seljačka sloga" Prekopakra i " Češka beseda" Prekopakra.
U 15 sati započinje Grahfest – natjecanje u kuhanju graha kojeg treću godinu u nizu organizira Udruženje obrtnika Pakrac – Lipik. Uz ovo natjecanja za koje iz godine u godinu ima sve više zainteresiranih, ove godine će biti organizirana i „Eno-gastro prezentacija“, na kojoj će se predstaviti udruženja obrtnika i obrtničke komore.
Uz bogatu gastronomsku i ugostiteljsku ponudu, kutak za djecu i mlade te zabavni park, na ovogodišnjem Sajmu će po prvi puta biti organizirana srednjevjekovna viteška borba „Bitka za kovnicu novca“, koju će upriličiti članovi „Reda vitezova Ružice grada“ iz Orahovice.
Sajam slavonski banovac u Pakracu će tradicionalno završiti večernjim koncertom, a ove godine od 21 sat će posjetitelje zabavljati „Učiteljice“.
Organizator sajma je Grad Pakrac u suorganizaciji s Udruženjem obrtnika Pakrac – Lipik, Poduzetničkim centrom Pakrac i Turističkom zajednicom Grada Pakraca, uz pokroviteljstvo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a partneri su Hrvatska gospodarska komora i LAG „Zeleni trokut“.
Tekst: Sezame.pr
- PIŠE: Pakrački List
- 1065
Pakrac je jutros u dvorištu kompleksa Janković ugostio 23. Športsko natjecanje invalida Domovinskog rata Požeško-slavonske županije čiji je organizator Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Pakrac.
„Želim da se dobro osjećate i provedete, borbenog duha vam nikako ne manjka. Primjer je pakračka HVIDRA u kojoj imamo i reprezentativce streličare koji su upravo od tu krenuli i dostigli zavidan uspjeh. Ponosni smo što je upravo to poteklo iz HVIDRA-e i nepokolebljivog duha hrvatskih branitelja koji se očuvao od devedesetih godina, a znam da postoji i danas“, poručila je Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca, poželjevši im pritom dobrodošlicu, kao i puno uspjeha na državnom prvenstvu koje slijedi.
„Susreti na kojima se okupljate, kakvog god bili karaktera, trebaju nam osvježiti sjećanja i evocirati uspomene te nas podsjetiti da ste vi oni koji su ovom kraju donijeli pobjedu i slobodu“, rekao je Vedran Neferović, zamjenik župana Požeško-slavonske županije, svečano otvorivši športsko natjecanje.
„Bez obzira tko pobijedi u današnjem natjecanju, pobjednici smo bili 1991. i 1995. godine, a tako će biti i danas. Važno je da se udružimo i dostojno predstavimo naše gradove, odnosno Županiju“, poručio je sudionicima Stipan Grgić, predsjednik HVIDRA-e Požeško-slavonske županije, pozvavši branitelje na češća druženja i razmjenu mišljenja i mimo službenih okupljanja.
Uoči sportskog dijela događaja, delegacija sudionika i uzvanika iz Pakraca, Lipika te Požege, posjetila je spomen obilježje poginulim braniteljima na Rimokatoličkom groblju u Pakracu te odala počast uz paljenje lampiona i polaganje vijenca.
Do 13 će se sati oko 120 sudionika iz tri podružnice (Pakrac, Lipik i Požega) natjecati u streljaštvu, visećoj kuglani, boćanju i nogometu.
- PIŠE: Pakrački List
- 916
Navike u stanovanju, ali i u poslovanju uvelike su se promijenile unazad zadnja dva-tri desetljeća. No nije to samo pakračka specifičnost već i mnogih drugih pa i znatno većih gradova.
Kod većine njih osnovna urbanistička promjena je da su gradska središta, posebice ako imaju stare gradske jezgre poput Splita i Poreča, gotovo u potpunosti izgubila svoje domicilno stanovništvo, ali se po pitanju stanovnika unazad dva desetljeća i značajno ispraznila.
Jednako tako s prvim poduzetničkim bumom, neposredno pred rat, pa potom u drugom valu sredinom 90-tih godina mnogi stambeni prostori u prizemljima zgrada u središnjim gradskim ulicama i trgovima su prenamijenjeni iz stambenog u poslovne.
No, i navike potrošača su se promijenile. Zbog sve veće prisutnosti automobila i potrebe njihovog parkiranja, gradski trgovački centri su se preselili iz gradskih središta u mega centre na gradske periferije pomalo ispraznivši i prorijedivši popunjene lokale u središtima. Najbolji primjer toga je Zagreb, njegova Ilica i pobočne ulice.
Na sve te pojave, unatoč, ili baš usprkos, ratnim razaranjima, negativnim migracijskim kretanjima, pogađale su protekla dva, tri desetljeća i Pakrac.
Što se zapravo događa u središtu Pakraca pokušali smo saznati analizom objekata i stanovnika u najužem centru grada: trgovima 76. bataljuna, Franje Tuđmana i Bana Josipa Jelačića, te ulicama Gojka Šuška, Hrvatskih velikana, Braće Radića te dijela Bolničke, od Fine do malog mosta, dakle prostor od zgrade nekadašnje robne kuće do nove tržnice, potom pored suda i stare osnovne škole natrag uz „izlet“ u prvi dio Bolničke ulice. To smatramo najužim centrom našeg grada gdje se odvija i većina gradskog života kada je u pitanju komunikacija s administracijom, kulturnim, vjerskim i novčarskim ustanovama, ali i ugostiteljskim i trgovačkim prometom. Naš interes je dodatno potaknut činjenicom i da bi jedan veći dio tog prostora trebao uskoro ići u temeljitu obnovu i modernizaciju s posve novim sadržajima kao što su pješačka zona, ili povijesni nalazi. U tom smjeru idu ljetošnja nastojanja arheologa da iskapanjem pronađu relevantne dokaze da se na tom prostoru odvijao još od 13. stoljeća, za ono doba, intenzivni urbani život.
U funkciji 95 objekata
Na tom prostoru pobrojali smo 95 objekata koji su u funkciji ili bi to brzo mogli biti, pri čemu je lako moguće da bi ih netko drugi pobrojao dva ili tri manje ili više jer mnogi od njih imaju dvojni karakter - ili su građeni na način da se teško odlučiti treba li ih brojati kao jedan, dva ili tri. Znatan dio njih je tek u djelomičnoj funkciji: u prizemlju radi lokal na katu ne stanuje nitko ili obratno, kao što smo među funkcionalne objekte ubrojili i one gdje je od šest stanova popunjen tek jedan. Isto tako njih oko 30 je duže ili kraće vrijeme prazno.
Pored toga, ima još dva ili tri objekta koja se prije mogu zvati ruševinama nego zgradama, četiri su velike parcele ispražnjene od bivših ruševina koje bi u većini drugih gradova zbog svoje atraktivne lokacije „planule“, te nekoliko manjih. Najmanje je 15-ak objekata koji nikada nisu niti bili predviđeni za stanovanje (općina, sud, stara škola, crkve, muzej, đački dom, robna kuća, staro vatrogasno...), ali i najmanje 5 više etažnih stambenih zgrada (iza općine, „šumarija“ „penzionerska“, stara apoteka, banka) u kojoj bi u svakoj trebalo živjeti bar po četiri, a u nekima i više obitelji. Ali to već odavno nije tako.
Stalno živi samo 102 stanovnika
Koliko živi ljudi u strogom centru Pakraca, na prostoru kako smo ga za potrebe ovog istraživanja zamislili, naizgled bi trebao biti problem izračunati. No niti to nije tako.
Jedini službeni podatak smo doznali u našem Komunalcu. Oni naplaćuju u navedenom dijelu grada odvoz smeća za 113 stanovnika i to je poprilično vjerodostojna brojka. Potvrđuju to i razgovori sa stanovnicima ovog dijela grada uz čiju pomoć smo došli do podatka da na tom prostoru stvarno žive 102 stanovnika. Razlike između našeg istraživanja i podatka Komunalca je u tome da neki od tih stanovnika trenutno, ili bar privremeno, rade neke poslove izvan Pakracu. Dio njih ima, bilo u Pakracu, bilo u nekom drugom mjestu u Hrvatskoj pa čak i inozemstvu, drugu nekretninu, pa ovdje u centru Pakraca žive tek povremeno i to manji dio godine.
Ova 102 stanovnika žive u čak 31 objektu, a gotovo 10 posto, ili najviše njih, u stanovima iznad banke. Prebrojali smo tek šest obitelji s četiri ili više člana. Ostali su samci ili dvočlana domaćinstva i tek poneko tročlano. Među njima izuzetno je malo djece školske ili mlađe dobi pa privid života, ali i pješačku gužvu stvaraju, osim onih koji koriste ovaj dio grada za transfer s jedne periferije na drugu, 64 srednjoškolca koji tijekom školske godine stanuju u učeničkom domu u Ulici hrvatskih velikana. Toj brojci možemo pridodat i još devedesetak učenika koji koriste istu kuhinju za svakodnevnu prehranu radi čega dolaze tri puta dnevno iz doma u Gupčevoj ulici u središte Pakraca.
Ponešto iz vlastitog sjećanja, a ponešto iz razgovora sa starim Pakračanima, jasno je da nije uvijek bilo tako. Većina ovih zgrada izgrađena je polovini prošlog stoljeća. Dio njih je, posebno onih starijih, srušena i na njihovom mjestu su nastale ružne građevine iz doba socijalističke arhitekture (robna kuća, banka, općina, stara apoteka i zubna ambulanta, penzionerska zgrada).
One starije, uglavnom katnice bez određenog arhitektonskog stila, građene su po principu stambeni dio na katu i poslovni prostor u prizemlju. Bilo je to vrijeme kada izvan centra nije bilo asfalta, nogostupa, osim električne energije, gotovo ništa od infrastrukture pa je već time bila pogodnost stanovati u centru. Automobili su bili rijetki pa je blizina ustanova, trgovina i ostalih sadržaja urbanog života bila velika prednost. Stoga ne čudi da su u tom vremenu središnje gradske ulice naselili poznati prvi pakrački liječnici (navodimo samo neke kojih smo se sjetili, pa neka ne zamjere ostali) Živković, Tomić, kasnije Opić, Jovičić, zubari Veljković, Aksim, Cišper, Šurkalović, advokati Marković, Vesenjak, ljekari Svoboda, profesori i učitelji Bosnić, Cišper, Grgurić, Tomić, Križ, Veljković, Opić, ugledniji pakrački obrtnici: Grgurić, Kufner, Lujko Šnedolf, Vogrinc...
Danas više nije tako. Centar grada, i nakon 2. svjetskog rata, dakle u doba socijalizma, ostao je ipak središte obrtništva, trgovine i svega ostalog urbanog. Dokaz tome je da je u analiziranom prostoru desetljećima su u njemu bilo smješteno svih šest specijaliziranih trgovina cipela (danas niti jedna): Borovo, Proleter, Planika, Astra, Šimecki, Zagreb – sve najpoznatije socijalističke jugoslavenske marke, jednako kao i prodavaonice tekstila Varteks, Beko, NIK, Jukon, pa Jugoplastika, ali i niz specijaliziranih prodavaonica „šarafića“ pozamanterije....
Danas smo prebrojali 12 ugostiteljskih objekata, četiri pekarske radnje, tri frizera, dva mala marketa (ranije uvijek 6 do 8) cvjećarnicu, apoteku, staklara, knjižaru, praonicu automobila, trgovinu biciklima, elektro-materijalom, ali i nekoliko teško prepoznatljivih trgovina svega i svačega po principu „sve po 12 kuna“. Znatan dio objekata na izlogu umjesto robe izlaže natpis „iznajmljuje se“
Središte će sve više postajati tranzit
Infrastruktura se razvukla na sve pakračke ulice, automobil, koji je prisutan u gotovo svim obiteljima, „smanjio“ je udaljenost pa u Pakracu već odavno ništa nije daleko. Kultura stanovanja se izmijenila: nove navike i tehnologije traže i drugačije građevinske objekte pa je bilo jeftinije graditi nove kuće nego adaptacijom prilagođavati ove 80 ili 50 godina stare objekte. „In“ je, umjesto betona i asfalta, postalo zelenilo, druženje s ljudima je zamijenilo gledanje u televiziju i računala za što je potreban mir kojeg puno više ima u periferiji nego u centru, računi se ne plaćaju u banci nego internetom, u kino se više ne ide, poštanske usluge su se prorijedile. Čak, ako iz ove priče i izostavimo brojne odseljene naše stanovnike, dio preostalih je novi način življenja naveo da odsele iz centra na periferiju. Ako ne već one starije, ali svakako njihove nasljednike.
Paralelno s migracijom stanovnika koja je smanjila i broj ukupnog stanovništva u Pakracu ,a čini nam se ponajviše u centru grada, isti se proces događao s poslovnim prostorima. Za dijelom obrtničkih usluga kao što su šeširdžija, štriker, urar, RTV mehaničar, zlatar, krojač, postolar, kemijska čistionica, videoteka... koji su još do pred 30 ili 50 godina bili sastavni dio svakog središta grada, pa i Pakraca, radi čega je ova ulica do 1945. godine nosila naziv Trgovačka- potreba je ili prestala ili se znatno smanjila. Taj trend je ispraznio značajan dio lokala u središtu Pakraca koji su građeni polovinom prošlog stoljeća, ili još ranije, pa veličinom i cijenom nisu bili adekvatni za prenamjene u nove zahtjeve tržišta kao što su veliki marketi, restorani i slično. Pored svega toga, bilo je teško za narasli broj automobila osigurati u špicama dovoljno mjesta. Stoga su, posebice kada je u pitanju trgovačka ponuda, oni otišli na periferiju.
Muzej i pozornica na otvorenom
Stari Pakračani su puni nostalgije za bivšim obrtničkim radnja, bivšoj velikoj bolnici srednjoj školi, administrativnom značaju grada, za vlakom i učestalim dnevnim autobusnim linijama za Zagreb i okolne gradove, i sve teže im pada činjenica da centar grada sve više postaje mjesto transfera s jedne periferije na drugu. No, to je neminovnost suvremenog življenja kao što smo u uvodu spomenuli Zagreb, Split ili Poreč. Teško je zbog malog tržišta potrošača u skorije vrijeme očekivati neki ozbiljniji poduzetnički bum u gradskom središtu pa i neke ozbiljnije građevinske radove na objektima koji uglavnom vape za rekonstrukcijom. Jednako tako je teško očekivati da će ovih stotinjak stanovnika za deset godina ostati isti, kako brojem tako i strukturom, a još teže zbog promijenjenih životnih navika da će se pomladiti. Nove generacije svoje životne prostore pronalazit će, ako već ostanu u Pakracu, bar malo više na periferiji, ako ne i posve na rubu grada.
Što će biti s centrom grada, kome će on služiti i kako će ga gradske vlasti spasiti od propadanja, zaista je u uvjetima ovako malog proračuna i broja stanovnika teško reći. U tom pravcu veliki napredak bi bio da već jednom otpočne projekt aglomeracije pa da riješimo bar pitanje infrastrukture i izgleda kolnika i nogostupa. Možda to bude prvi korak u vraćanju poduzetničkog i stambenog interesa za središte grada koji bi ga spasio od sadašnje perspektive - da postane, poput Dubrovnika, jedan od većih muzeja i pozornica na otvorenom. Samo što mi, na žalost, nismo Dubrovnik.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: FOTOimago