- PIŠE: Pakrački List
- 988
Sutra je Sveti Mihovil kojeg hrvatska policija slavi kao svog zaštitnika te je 29. rujna proglašen kao Dan policije. Gradonačelnica Anamarija Blažević u povodu toga svim policijskim službenicima uputila je čestitku „uz želju da nastave uspješno čuvati red i mir u našem gradu i domovini“.
U policijskoj upravi Požeško-slavonskoj središnje obilježavanja održano jučer u Požegi kada su na spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu 123. brigade položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak sjećanja na sve poginule pripadnike MUP-a. Vijenci su položeni i kod zgrade policije na spomen obilježju poginulim pripadnicima specijalne policije "Trenk" nakon čega je policijski kapelan Željko Volarić u crkvi svetog Lovre u Požegi služio svetu misu za poginule pripadnike MUP-a.
Povodom Dana policije načelnik PU požeško-slavonske Željka Grgić za profesionalno, odgovorno i stručno postupanje u izvršenju zadaća iz djelokruga Ministarstva unutarnjih poslova RH pohvalio je 16 djelatnika među kojima i pakračke policajce Božidara Šoštarića i Dalibora Plavčeka.
- PIŠE: Pakrački List
- 1032
Imate li u dogledno vrijeme u planu oženiti sina ili udati kćer, proslaviti dječji rođendan ili jednostavno organizirati opširniju fešticu u vlastitom aranžmanu, a istovremeno niste voljni brojne goste uvoditi preko kućnog praga, odlično rješenje pronaći ćete kod dvojice pakračkih momaka koji su pokrenuli biznis s iznajmljivanjem dvorišnih šatora.
Matija Brinjak i Marko Martinelli uočili su na vlastitom primjeru nedostatak boravišnog prostora u takvim, većinom svečanim prilikama, pa u lipnju 2017. godine pokrenuli posao…
„Približavali su se moji svatovi“, priča Matija „ i gdje god sam tražio ili pitao za najam dvorišnih šatora za prijem gostiju, svi su nudili desetodnevni paket koji obuhvaća i momačku večer i svatove te za to tražili oko 2000 kuna. To mi je bilo preskupo pa smo Marko i ja došli na ideju da kupimo šator stavimo na oglasnik i pokušamo ga iznajmljivati do svatova. Koštao je 4000 kuna, a ispostavilo se da se do svatova, kroz dvadesetak najmova, već isplatio“.
Površna matematika bila im je dovoljan signal da potreba za ovakvom vrstom usluge na našem i okolnim područjima svakako postoji te što treba dalje činiti. Ubrzo nakon toga su uzeli još dva šatora koji su od tada gotovo svaki vikend na terenu.
U ponudi imaju tri šatora (8x4, 10x5 i 16x4 m), a s cijenom su itekako konkurentni. Ono po čemu se razlikuju od većine koja putem oglasnika nudi sličnu uslugu je jednodnevni angažman šatora koji će vas koštati 250, 350 ili 450 kuna, ovisno o veličini šatora. Drže, ipak, da je svima najisplativiji trodnevni najam kojim ćete pokriti cijeli vikend, a uz koji ide značajan popust. „Uz šatore imamo i kompletnu pripadajuću opremu, a to su stolovi, klupe, barski stolovi. Po potrebi imamo i led rasvjetu koju ne naplaćujemo posebno i ulazi u dogovorenu cijenu“, priča Marko i kaže da opremu dovoze besplatno na lice mjesta ako se radi o području 15 kilometara oko Pakraca, dok se onim udaljenijima zaračunava 1,5 kuna po kilometru u jednom smjeru. Osim Pakraca i Lipika, njihove usluge tražene su na području Kutine, Gradiške, Daruvara, Virovitice, a najdalje su šatore „dobacili“ do Terezinog Polja za što su za četverodnevni najam uzeli 1200 kuna. Uračunate li duplu vožnju do odredišta… „Slabo smo taj put tržili“, slažu se…
O poslu govore posve otvoreno, uredno su registrirani, državi svoje daju pa se ne ustručavaju potpune transparentnosti. Reklamiraju se uglavnom putem Facebook stranice, no priznaju da je najbolja reklama usmena preporuka. U prilog im idu doista povoljne cijene… Sjetite se, prepričavaju, samo dječjih rođendana u kućnom aranžmanu pa ako su djeca življa i razigranija, zbrojena materijalna šteta po završetku istog nerijetko zna biti jednaka visini jednodnevnog najma dvorišnog šatora. Kaparu također ne uzimaju, ljudima pristupaju pošteno što očekuju i zauzvrat i do danas se nisu razočarali.
Uz redovan posao koji rade, Matiji i Marku ovo je dodatan posao za što uglavnom troše popodnevne i večernje sate. Najviše posla je pred vikend i tijekom njega kad se šatori postavljaju odnosno uklanjaju, a za podići jednog potrebno im je oko 45 minuta uigranog rada. Osim toga, kad se šatori pokupe, valja ih dovesti u red i prvobitno stanje pa je pranje, čišćenje i održavanje predviđeno za dan poslije. „Šator po preuzimanju uvijek moramo rastvoriti, pregledati, a ako je bio u kišnim i blatnim uvjetima i kompletno oprati i posušiti.“
Jedan u nabavi košta 4500, onaj najveći i 6000 kuna, a danas u svojoj ponudi imaju opreme u vrijednosti 25000 kuna. Od većih oštećenja štite se ugovorom sklopljenim prilikom isporuke kojim su jasno precizirane obveze unajmljivača.
Koliko su traženi i kolika potreba za ovom uslugom postoji reći će i podatak da su rasprodani mjesecima unaprijed. Zatreba li vam jedan ovakav šator u dvorištu potrebno se najaviti i do dva mjeseca unaprijed, tvrde i dodaju kako u svom kalendaru već imaju zaokružene i rezervirane visoke datume u narednoj 2019. godini.
- PIŠE: Pakrački List
- 1022
Nešto iza 13 sati dobili smo odgovor iz Hrvatskih voda na naš upit postavljen elektronskom poštom prošloga petka za potrebe članka "AKUMULACIJA ŠUMETLICA Započelo krčenje šume i šipražja" kojeg smo danas objavili. Odgovor kojeg potpisuje neimenovani glasnogovornik, kako smo i obećali, objavljujemo u cijelosti.
„Krajem kolovoza ove godine nastavljeni su radovi na građenju nasute brane s pratećim građevinama i bujičnih pregrada uzvodno od pregradnog mjesta (I i II etape po lokacijskoj dozvoli) te pristupne ceste kruni brane akumulacije Šumetlica na vodotoku Sivornica u k.o. Šumetlica) na područje Požeško-slavonske županije u vrijednosti 92.055.874 kuna. Radove izvodi zajednica izvoditelja: Viadukt d.d. iz Zagreba te Brodska Posavina d.d. iz Slavonskog Broda, Lonja Strug d.d. iz Kutine i Vodoprivreda Zagorje d.o.o. iz Klanjeca.
Nadzor nad radovima ugovoren je sa zajednicom ponuditelja Geokon Zagreb d.d. i Institut IGH d.d. iz Zagreba.
Rok za izvedbu radova je 36 mjeseci.“
- PIŠE: Pakrački List
- 1587
Na lokaciji na kojoj je predviđena izgradnja akumulacijskog jezera za potrebe javnog vodovodnog sustava Šumetlice prije nekoliko dana su započeli radovi na krčenju šume i šikare na području u kojem bi trebala biti izgrađena brana i jezero.
Kada smo u utorak 25. rujna posjetili radilište nismo zatekli niti jednog radnika, ali su uz cestu stajala dva bagera i svuda okolo su bili vidljivi panjevi i debla srušenih stabala. Također novost je i obvezna obavijesna ploča s podacima o nazivu objekta, investitoru, izvođačima, broju građevinske dozvole i ostalom što zakon nalaže na gradilištu.
S obzirom da je riječ o investiciji vrijednoj više od 90 milijuna kuna, čija priprema kroz djelomične radove i projektiranje traje već više od 20 godina, s obzirom na medijski bučnog i više puta najavljivanog početka radova na tako velikoj, i za Pakrac i Lipik, značajnoj investiciji, neobično je da su radovi počeli u potpunoj medijskoj tišini.
[caption id="attachment_18720" align="aligncenter" width="900"]
Urušavanje stabala omogućilo je da potok Šumetlice postane vidljiv s ceste[/caption]
Odgovor smo potražili kod investitora, Hrvatskih voda. No, na naš elektronski upit, poslan u Zagreb u petak 21. rujna, odgovor još nismo dobili. Kada (i ako) odgovor dobijemo objavit ćemo ga.
O početku radova nikakvih informacijama nemaju niti u Vodama Lipik, tvrtki koja sada upravlja javnim vodovodnim sustavom Šumetlica, kao niti u pakračkoj gradskoj upravi.
Tišina koja ne čudi
Prema neslužbenim informacijama, što potvrđuje i već opisana ploča izvođač radova je Zajednica ponuditelja Viadukt d.d., Brodska Posavina d.d., Lonja strug d.d. i Vodoprivreda Zagorje d.o.o.
[caption id="attachment_18722" align="aligncenter" width="900"]
Na oglasnoj ploči nepostojeća tvrtka Viadukt i dalje se tretira kao izvođač[/caption]
No, to zasigurno neće biti tako. „U stečaju Viadukta nema uvjeta za nastavak poslovanja“, poručio je u siječnju ove godine stečajni upravitelj Milorad Zajkovski te će tvrtka u likvidaciju što je ozbiljno uzdrmalo spomenutu Zajednicu s obzirom da je Viadukt u njoj jedini imao reference za najzahtjevnije betonske i zemljane radove na brani radi čega sve ovo vrijeme od potpisivanja ugovora lani u veljači radovi nisu započeli.
Prema našim neslužbenim informacijama, preostala tri člana zajednice koji su posao dobili na pravno valjanom natječaju u sklopu javne nabave imaju pravo odraditi ugovorene poslove. Jedan od njih je svoj dio radova započeo krčenjem šume i šikare izrasle unazad dvadesetak godina na prostoru gdje treba biti brana i akumulacija, što je ionako logični početak radova. Naši neslužbeni izvori predviđaju da će Hrvatske vode raspisati novi natječaj za izvođača onih poslova na akumulaciji za koje nemaju stručne reference preostala tri ponuditelja. Kada, odgovor za sada nemamo. Uslijed toliko nepoznanica, i ranijih faza gradnje, ova medijska tišina vezana uz početak radova ne čudi.
Da projekt Šumetlica nije mrtav potvrdio je Davor Vukmirić, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Pakrac 19. ožujka najavivši da teškoće izazvane stečajem Viadukta premošćene zakonitim ugovorom s novim izvođačem i tom prilikom je kao izvođača predstavio vlasnika tvrtke „Bagerkop Roberto“ iz Novog Marofa koji na gradilište treba doći do kraja mjeseca.
Te najave, kao i mnoge druge se nisu realizirale, a naše neslužbene informacije sada govore o pripremi novog natječaja što baš i nije ohrabrujuća vijest. Naime, prošli natječaj na kojem je pobijedila ova Zajednica ponuditelja, trajao je sa raznim žalbama od lipnja 2015. do prosinca 2016. godine, a ugovor s izabranim izvođačima je potpisan u veljači 2017. da bi se, bar jedan od njih, pojavio na radilištu tek 20-tak mjeseci kasnije.
Ukleto gradilište
S kojim učinkom, treba tek vidjeti, jer je ovo radilište prema svojoj dvadesetak, a možda i duže, godina dugoj povijesti kao ukleto.
[caption id="attachment_18721" align="aligncenter" width="900"]
Krajem 90-tih izgrađen je temeljni ispust koji je sada nakon porušenih stabala vidljiv[/caption]
Ideja o izgradnji brane koja bi stvorila ogromno akumulacijsko jezero datira iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su obavljena prva ispitivanja tla i mjerenje izdašnosti vode. U osamdesetima se pristupilo izradi prvih planskih dokumenata koje je krajem tog desetljeća rezultirala prvom građevinskom dozvolom. Sve je zaustavio rat, a građevinska mehanizacija i radnici Kamen-Ingrada su krajem devedesetih godina započeli prve betonske radove; izgrađen je temeljni ispust i dvoetažni kanal što je koštalo više od desetak milijuna kuna. Kako je predratna projektna dokumentacija zastarjela, još milijuni kuna su utrošeni na preprojektiranje, nove građevinske dozvole i hrpu drugih suglasnosti i elaborata poput elaborata o utjecaju na okoliš tako da do sada najviše koristi od ovog projekta imaju projektantske kuće.
Zadnje konkretne građevinske aktivnosti na akumulaciji Šumetlica provođene su 2012. i 2013. godine kada je u vrijednosti od 4,8 milijuna kuna izgrađen kolnički most nizvodno od buduće akumulacije, te obilazni djelomično asfaltirani šumski put u dužini od 800 metara koji će služiti kao nadomjestak (obilaznica) za dio sadašnju cestu koju će potopiti akumulacija.
Nakon toga je 2013. godine po prvi put objavljen natječaj za izvođača radova za ovu fazu izgradnje, tada procijenjenu na 103 milijuna kuna, ali je ubrzo poništen što je izazvalo negativne reakcije pakračkih gradskih vlasti nakon čega je otpočela politička borba za povratak ovog projekta u planove investicija Hrvatskih voda. To je postignuto 2015. godine kada je objavljen novi natječaj po kojem imamo još uvijek važeću zajednicu ponuditelja ugovorenu u veljači 2017. godine.
I kada smo svi napokon lani u travnju očekivali Viaduktove bagere, oni su, umjesto u Šumetlicu, otišli najprije u stečaj pa u likvidaciju.
Što će dalje biti? Moramo čekati odgovor iz Hrvatskih voda. Čak ako on i dođe brzo i sve se bude odvijalo po njihovom planu, još godinama nećemo piti vodu iz akumulacije, nego onu koju izravno zahvaćamo iz Šumetlice jer im još uvijek važeći ugovor s izvođačima daje rok za izgradnju od tri godine, a za stvaranje akumulacije iza 40 metara visoke brane trebat će još, ovisno o godišnjim hidrometeorološkim uvjetima, dvije do tri godine.
[caption id="attachment_18723" align="aligncenter" width="900"]
I dalje ćemo s još godinama snabdijevati sa sadašnjeg vodozahvata[/caption]
- PIŠE: Pakrački List
- 1405
Ovogodišnji ciklus energetske obnove koji u Pakracu obuhvaća 19 stambenih zgrada pomalo se privodi kraju. Vidljivo je to na gradskim ulicama gdje je desetak stambenih zgrada završeno. Na zgradama čija je obnova u tijeku, vlasnici stanova imaju pojedinačnih pritužbi na trenutnu kvalitetu izvedenih radova što je u postupku rješavanja. No, prema nama dostupnim informacijama reakcije građana, na vanjski izgled zgrada što prvenstveno podrazumijeva složenost boja, poprilično su pozitivne. Zasluge za to ima Danela Vujanić, dipl. ing. arh., viša stručna savjetnica konzervatorica u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi.
[caption id="attachment_18709" align="aligncenter" width="900"]
Zgrada u Ulici Alojzija Stepinca 8 (prije i poslije obnove)[/caption]
Na sastanku Komunalca, kao voditelja projekta obnove pakračkih stambenih zgrada s odsjekom za stambeno-komunalne poslove gradske uprave direktor Zdravko Vostri i voditeljica Marija Čar došli su do zaključka da određivanje boja treba prepustiti nekom stručnom, a ne stanarima/vlasnicima jer bi to moglo izazvati previše šarenila. Izbor je pao na Danelu Vujanić, koja se, iako je od ovih 19 zgrada tek tri u zaštićenoj gradskoj jezgri, tog posla prihvatila izvan svog radnog vremena i besplatno. O tome, godinu dana kasnije kaže: "Kada me je Grad Pakrac i Komunalac zamolio da odaberem boje za 19 zgrada u Pakracu koje su dobile energetsku obnovu, dobila sam njihov popis, informacije o izvođačima, isprintala sam kartu grada, označila ih na karti i sve ih fotografirala. I za dvije zgrade u Ul. Andrije Hebranga, koje su dovršene u prošlom ciklusu, boje smo izabrale Marija Čar i ja. Želim da se zna da za sve ovo nisam, niti ću biti plaćena. Ovo radim iz ljubavi prema svom rodnom gradu. Zadatak nije bio nimalo jednostavan ni lak i o svakoj boji sam pomno razmišljala, naručivala sam po nekoliko uzoraka, da bih mogla što bolje odlučiti. Studiozno sam razmišljala o cijelom gradu i svaku zgradu gledam kao dio cjeline, ali njen budući izgled uklapam u budući izgled cijele ulice. Primjerice, dio Ulice Matice hrvatske koji vodi prema dječjem vrtiću, s tamošnje tri zgrade, iz tog razloga htjela sam obojiti veselim različitim bojama koje trebaju odgovarati ambijentu prilaza vrtiću. Negdje sam željela zadržati prvobitnu boju, ali negdje ipak ne, jer mislim da bi zgrada izgledala ljepše s drugim bojama i bolje se uklopila u ambijent. Boje određujem po pravilima struke kako su me to učili na Arhitektonskom fakultetu“, kaže Danela.
U određivanju boja i dizajna imala je pomoć kako proizvođača fasadnih boja koji su surađivali na projektu, tako i izvođača koji su joj izradili uzorke u obliku velikih stiropornih površina ili manjih na kartonu koji su uskoro preplavili njen ured. Što se tiče suradnje sa stanarima, iskustva su različita. Kod nekih zgrada predstavnici stanara su dolazili u njen ured, predložene uzorke nosili na sastanak stanara i o tome raspravljali. U nekim slučajevima su dolazili sa svojim prijedlozima, a neki su samo rekli koje boje baš nikako ne žele. Neki su bili skeptični i bez suradnje. Uglavnom, uz sitnije korekcije svi prijedlozi su u konačnosti prihvaćeni.
[caption id="attachment_18708" align="aligncenter" width="900"]
Zgrada u Ulici Matice hrvatske, ulaz 9 i 11 (prije i poslije obnove)[/caption]
Nema ponavljanja boja i nijansi
Odlučivala se uglavnom za svjetlije nijanse koje su, prema preporuci proizvođača, otpornije na različite vremenske uvjete. Osim na tri identične manje zgrade u Ulici Matici hrvatske, (jedna do druge preko puta tržnice) boje i njihov raspored neće biti ponovljene na niti jednoj zgradi. Isto tako niti jedna zgrada neće imati iste boje, ili bar nijanse i raspored, kao prije obnove. Primjerice, još nedovršena jedna od najstarijih pakračkih stambenih zgrada, u Ulici Matice hrvatske, koju su zbog poznate plave fasade stari Pakračani prozvali „Plavi Radion“, (po prvom hrvatskom deterdžentu proizvedenom 1956. godine, pakovanom u plavoj kutiji) zadržat će osnovnu plavu boju, ali u nešto drugačijim nijansama. Prva od dvije zgrade u Ulici Andrije Hebranga, na lijevoj strani idući prema stadionu, zadržat će izvornu smeđu boju, ali u drugačijoj raspodjeli i s puno svjetlijim i ljepšim tonovima. Biti će izbjegnuta uniformiranost koja je u pogledu boja i njihovoj raspodjeli bila prisutna u ovoj ulici i susjednoj Matici hrvatskoj u izvornom obliku.
Sakriti novogradnju u staroj jezgri
Od 19 zgrada na kojima je radila u ovom ciklusu samo su tri u zaštićenoj urbanističkoj cjelini Pakraca, koje su u nadležnosti Konzervatorskog odjela. To su zgrade na Trgu bana Josipa Jelačića i ulicama Petra Preradovića i Braće Radića. Za njih je odabrala neutralne svijetle boje jer nije željela da se suvremena arhitektura ističe u povijesnoj cjelini, željela je da budu neprimjetne, ističe ova konzervatorica.
[caption id="attachment_18707" align="aligncenter" width="900"]
Zgrada na Trgu bana Josipa Jelačića (prije i poslije obnove)[/caption]
„Grad Lipik je za odabir boja zgrada angažirao jednu arhitektonsku firmu iz Zagreba. Tim arhitektima je bilo puno jednostavnije nego meni. Stanovnici Lipika ih ne poznaju i nitko ih nije zapitkivao koje će boje biti njihova zgrada. Boje su stanari vidjeli tek kada su zgrade obojane i nekome se sviđaju, nekome ne. Možete se raspitati kako je to u drugim gradovima. Koliko ja znam, nigdje i nikada stanari nisu određivali boje višestambenih zgrada. Prvo zato što nisu stručni za to, drugo zato što se vjerojatno nikada ne bi mogli dogovoriti koja im se boja sviđa. Kada me stanari pitaju koje će boje biti njihova zgrada, najradije bi svima odgovorila: „neopisiva“ ili „najljepša u gradu“. Jer, kako objasniti neku nijansu, ako ne vidi uzorak boje? Ova nijansa je nekome narančasta, a nekome roza, a ova nekome smeđkasta, a nekome siva“, kaže Danela.
Inače, već 24 godine, koliko je zaposlena u Konzervatorskom odjelu, u nadležnosti su joj i odabiru boje fasada svih građevina (javnih, sakralnih, poslovnih pa i obiteljskih stambenih) unutar zaštićene pakračke povijesne zone (kao i zone Lipika, Požege i Virovitice), pa investitori imaju obveze prije uređivanja fasade konzultirati je i dobiti odobrenje. No, kaže da će vrlo rado dati besplatno stručno mišljenje i za obiteljske kuće izvan zaštićene zone koje tu obvezu nemaju i tako će se izbjeći mnoge greške. Jer određivanje boja fasade i njihova kombinacija je ipak stručni posao i bez obzira na različitosti ukusa kada su boje u pitanju, osnovna pravila struke ipak treba poštovati.
Danelin cjelokupni odrađen posao pozitivnim je ocijenila i Marija Čar, voditeljica ureda za stambeno-komunalne poslove gradske uprave, ističući da bi ona možda neke boje drugačije koristila, ali to je stvar osobnog ukusa. Ukupan dojam je ocijenila jako dobrim.
- PIŠE: Pakrački List
- 1198
Od ove školske godine pakračka srednja škola jedna je od 26 u Hrvatskoj u kojoj se u tri prva razreda provodi „Škola za život“. Što je novo u eksperimentalnoj školi, koliko se ona razlikuje od klasične, pitali smo Anitu Dašek koja je već 23 godine pedagoginja u Srednjoj školi Pakrac, ujedno i koordinatorica ovog projekta.
Osim toga, razgovarali smo o potrebi za dopunjavanjem obrazovnih zanimanja, tragičnim samoubojstvima učenika u prošloj školskoj godini, pritužbama učenika i profesora, izrečenim pedagoškim mjerama.
Kako se odvijala edukacija za ovaj eksperimentalni program?
Sva edukacija se odvija posredstvom interneta i uglavnom se zasniva na čitanju ponuđenih materijala, a zatim na rješavanju problemskih zadataka. Takav vid edukacije prolaze svi koji sudjeluju u eksperimentalnom programu. Edukacija nije završena, riječ je o procesu koji traje i trajat će i dalje. Sve je počelo u travnju ove godine. Postoji portal „Loomen“ gdje svi profesori imaju svoju šifru koja im omogućuje pristup i putem koje se u virtualnim učionicama odvija edukacija. Stručni suradnici, dakle pedagozi, psiholozi, defektolozi imaju također pristup takozvanoj virtualnoj učionici za stručne suradnike. Koncept je zamišljen tako da nastavnici na nivou cijele Hrvatske međusobno surađuju i da ta suradnje rezultira detaljnim kurikulumom i razrađenim temama i metodama. Nastavnicima je ponuđen samo okvir, a oni ga zajedno popunjavaju. Puno je tu truda i dodatnog rada od strane nastavnika.
U eksperimentalni program uključeno je 26 srednjih škola. Pakračka je u programu prisutna s tri prva razreda: gimnazija, fizioterapeuti i građevinski tehničari. Što je kod njih drugačije u odnosu na razrede koji su upisani lani?
Razlika je u količini gradiva koja je predviđena za savladavanje u prvom razredu. Profesorima je dano više slobode u osmišljavanju obrade pojedinih tema. Ujedno, mogu odlučiti koliko vremena posvetiti određenoj temi i metode koje će pri tome koristiti. Akcent je na suradničkom učenju, na timskom radu, na kreativnom rješavanju problema, a manje na suhoparnom usvajanju činjenica. Ova godina je eksperimentalna i svi sudionici procesa uče zajedno i jedni od drugih. Novost su i međupredmetne teme koje su integrirane u postojeće predmete i zahtijevaju međusobnu suradnju profesora.
Ostaju li i dalje ocjene od jedan do pet?
Naravno, tu se ništa nije mijenjalo. Nije se mijenjao Pravilnik o ocjenjivanju koji je nama temeljni dokument. Nije se mijenjala satnica. Prisustvovanje nastavi je i dalje obvezno i strukturalno se nije ništa promijenilo. Moje mišljenje je da je u našoj školi kurikularna reforma samo nastavak onoga što naši profesori već rade. Mi već godinama radimo po tzv. suvremenim metodama i nitko više ne radi samo „frontalnu“ nastavu. Kao pedagoginja već godinama potičem korištenje različitih metoda u nastavi koji od učenika zahtijevaju samostalnost te potiču razmišljanje i suradnju. A ova reforma se temelji na tome.
Imaju li učenici i dalje udžbenike i bilježnice?
Imaju i dalje bilježnice. Jer bilježnice ne služe nužno za pisanje činjenica nego za vođenje bilješki, za izradu umnih mapa, za pisanje ključnih pojmova, ideja i sl. Udžbenici su počeli stizati za profesore, ali učenici ih još nisu dobili. Nadamo se da će se to uskoro riješiti. Udžbenici su za ovu generaciju besplatni, što nije mala stvar u roditeljskom budžetu. Očekujemo uskoro dolazak i udžbenika u digitalnom obliku koji bi trebali biti tekstualno širi od ovih tiskanih za koje nastavnici kažu da su šturi. No, u svemu tome naglasak je da je udžbenik samo pomoćno sredstvo u postizanju ishoda učenja. On je preporučen, ali ne mora, niti bi smio, biti jedini izvor znanja. U ovoj reformi je akcent dan na digitalne izvore i korištenje IKT-a u nastavi.
Jesu li isti nazivi predmeta kao lani?
Isti su. Metodologija bi trebala biti drugačija. Drugačije posložene tematske jedinice, manje činjenica, a više razmišljanja i kreativnosti.
U toj reformi naša škola trebala je biti praćena s materijalnim sredstvima u vrijednosti od 157.000 kuna. Što je od toga do sada realizirano?
U reformu bez udžbenika i tableta
Ništa, osim što su odrađene određene pripreme. Svaki nastavnik je imao mogućnost izabrati s ponuđene liste ono što mu nedostaje u izvođenju nastave za njegov predmet. Naša škola je poprilično dobro opremljena s projektorima i drugom takvom opremom tako da to nismo birali. Neki su uzeli laptope, neki razne mjerne uređaje za laboratorije i slično. No, još ništa nije isporučeno, kao niti tableti koji je trebao dobiti svaki od učenika u eksperimentalnom razredu pri čemu njihova vrijednost ne ulazi u ovih 157.000 kuna koliko je namijenjeno za opremanje škole. Tablete očekujemo uskoro. Njih će trebati konfigurirati, računalno pripremiti učenicima za upotrebu. Dakle, tehničkih problema ima. Nama je najveći problem spora internetska veza u školi. Bez brze internetske veze sve ovo neće moći biti odrađeno. Nisam tehnološki stručnjak pa ne mogu komentirati i objašnjavati. Rečeno mi je da je tehnički problem što su optički kablovi za brzu vezu došli do bolnice i čekamo da se taj proces nastavi. Tek kada se to riješi moći ćemo raditi onako kako je to zamišljeno i koristiti sve resurse koji nam se nude.
Sve to zvuči dobro, ali da smo sada u lipnju. No, mi smo na polovini rujna i iza nas su već dva tjedna nastave. Nije li sve to kasno?
Kasno je, i moja procjena je da nam je trebala još ova školska godina da se sve te predradnje poslože kako treba, pa da iduće godine krenemo pripremljeni. Ovako se sve rješava “uz put“. Najveći je problem što su nastavnici trenutno preopterećeni. Početak godine je i onako stresan, a uz reformu to sve još dobiva novu dimenziju. Znam da ljudi misle da su prosvjetari tri mjeseca na godišnjem odmoru. No, srednjoškolski nastavnici nisu na godišnjem odmoru. Ovog ljeta su radili jako puno: birali su se udžbenici, rješavali zadaci, usavršavali se. Sada u rujnu, kada inače ima jako puno administrativnog posla, nastavnici moraju jako puno učiti, rješavati zadatke i zajedno osmišljavati nastavni program. Najveći problem predstavlja precizno definiranje ishoda te vrednovanje koje još visi u zraku, a bez toga nema kvalitetnog pomaka.
Kako su profesori reagirali? Je li bilo otpora?
Nije. Mi se kao škola nismo morali prijaviti, ući u to, ali smo se na to odlučili jednoglasno jer smatramo da je to dobro za razvoj naše škole, a time i grada. I da je dobro da u to uđemo dok je još u eksperimentalnoj fazi i da učimo svi zajedno.
Jesu li učenici svjesni da su oni dio eksperimentalnog programa?
Jesu, i učenici i roditelji.
U drugoj godini nema povratka na staro?
Ne bi trebalo biti, ne samo u drugoj godini nego sve do državne mature koja mora biti prilagođena ovom programu kroz koji će učenici prolaziti tijekom cjelokupnog srednjoškolskog obrazovanja. Nastavnici sada doista puno rade na tome i na to troše dodatno vrijeme i energiju da bi tu reformu proveli kako treba i bilo bi doista šteta da se sve to odbaci.
Spomenuli ste državnu maturu koja je za četiri godine i to sada izgleda daleko. No, doći će to kao i prijemni ispiti za fakultete gdje će se učenici iz eksperimentalnog programa „sudariti“ s onima koji se obrazuju na klasičan, dosadašnji način. Tko će tu biti u prednosti?
Naravno da ja sada nemam na to odgovor, ali je valjda svima jasno da će se i tako važni dijelovi obrazovnog procesa, kao državna matura i prijamni ispiti na fakultetima, morati prilagoditi ovom eksperimentalnom programu kako niti jedna strana ne bi bila hendikepirana. Ako ta obrazovna vertikala nije povezana i prohodna onda ova reforma nema smisla.
Imaju li roditelji učenika uključenih u eksperimentalnu nastavu dodatnih obveza?
Ne, nemaju. Dapače, program je koncipiran na što veće osamostaljivanje učenika. Želim naglasiti da je naš i dosadašnji sustav bio dobar. No, vremena se mijenjaju, ljudsko znanje i potrebe su sve šire i u skladu s tim promjenama mora ići i obrazovanje. Cilj je da naučimo djecu gdje mogu pronaći informacije i kako se sami mogu obrazovati i usavršavati jer svijet i znanja napreduju nevjerojatnom brzinom i mladi moraju biti osposobljeni da se mijenjaju, uče i prate promjene. Zanimanja za koja ih danas obrazujemo možda za par godina uopće neće postojati i oni moraju biti na to spremni.
Više puta ste spomenuli dodatni rad profesora. Hoće li oni koji rade u eksperimentalnom dijelu biti dodatno nagrađeni?
Za sada ne. Priča se o nekim prekovremenim satima. No, model još ne postoji. Nažalost, dosta je toga, kada je u pitanju reforma, u zraku.
Jesu li predviđene neke mjerne stanice, primjerice u studenom, kako bi se vidjelo što je postignuto u prva dva mjeseca i slično?
Ne, za sada nije. Općenito, u našem školstvu ne postoji razrađen sustav vanjskog vrednovanja što je po meni manjkavost. Sve je ostalo, posebice kada je u pitanju strukovno obrazovanje, na samovrednovanju. Koliko je vlastita ocjena sebe realna, naravno da je uvijek upitno. Trebali bi nas nekoliko puta obići timovi iz Ministarstva koji će nam biti pomoć i podrška ako imamo pitanja. No, za sada o tome nemamo konkretne informacije.
Okrenimo se malo i ostatku škole. Broj učenika iz godine u godinu drastično pada. Trećeg rujna zajedničkim prvim satom krenulo je 410 učenika, što je za 26 manje nego lani, što se ponavlja već petu godinu. Zabrinjava li to zbornicu?
Pad broja učenika zabrinjava zbornicu
Naravno da zabrinjava. Lani nismo uspjeli upisati građevinske tehničare i to je odmah manja tjedna satnica nastave. A satnica je nastavnicima propisana. Mi radimo sve što je u moći škole da upišemo učenike u programe koji su nam odobreni. Idemo okolo po osnovnim školama, predstavljamo naše programe, propagiramo školu. Koristimo i facebook. No, činjenica je da smo u Slavoniji koja se odseljava. Odlaze van cijele obitelji, pa s njima i naši učenici. Neka zanimanja više nisu atraktivna i treba se teži novim. Mi smo tražili dva nova zanimanja. Jedan je bio medicinski kozmetičar za koji su djeca, osmaši naše županije, iskazali interes. Drugi je bio fasader. Ministarstvo nam je odobrilo fasadera koji se nije pokazao toliko atraktivan, ali smo ipak uspjeli upisati toliko da pokrenemo razred. Nažalost, medicinskog kozmetičara za koji je bio veći interes nismo dobili, mada to ne izlazi i sfere našeg zdravstvenog usmjerenja kojeg imamo. Doista ne mogu komentirati takvu odluku Ministarstva.
Prošlogodišnja analiza Pakračkog lista pokazala je da se više mladih Pakračana obrazuje u Daruvaru nego u Pakracu. Jedan od evidentnih razloga za to je u činjenici da mladići od 15 godina koji su završili osnovnu školu s vrlo dobrim uspjehom, ako ne žele upisati gimnaziju ili zdravstveni smjer, nemaju u Pakracu što upisati i onda upisuju razna tehnička zvanja u Daruvaru. Je li se razmišljalo da se ta rupa popuni sa zanimanjima koje su atraktivne toj populaciji?
Nitko ne želi biti majstor
Jesmo. Naša anketa je pokazala da postoji dosta interesa za zanimanje računalnog tehničara. Međutim, to zanimanje je izvan obrazovnih područja koje mi obrazujemo i za to trebamo dobiti odobrenje i Županije i Agencije i ministara. Pokušali smo sa medicinskim kozmetičarom što je iziskivalo zapošljavanje tek jednog dodatnog čovjeka i nije prošlo, pa je samo po sebi jasno da bi novo obrazovno područje bilo još teže. Razmišlja se da za iduću školsku godinu tražimo računalnog tehničara jer smo svjesni da nemamo, osim zdravstvenog, drugih atraktivnih zanimanja. Trogodišnja to više nisu jer učenici ne vole upisivati trogodišnja zanimanja. Rekla bih možda, ne toliko učenici koliko ih ne vole njihovi roditelji, a s druge strane učenici koji završe osnovnu školu s dobrim uspjehom najčešće nisu za četverogodišnje srednje škole. Nažalost, trend je takav da nitko ne želi biti majstor i stoga su naši takvi razredi prazni ili u najmanju ruku poluprazni. A naša škola je jednim dijelom temeljena na takvim krasnim zanimanjima kao što je soboslikar, stolar. Na zanimanja s kojima se može otvoriti obrti i koji se traže. Građevinske tvrtke za zanimanja koje mi školujemo daju učenicima stipendije i po tisuću kuna mjesečno tijekom školovanja i opet nema zainteresiranih kandidata.
Zbog zdravstvene struke, gledajući po porijeklu odakle nam dolaze učenici, naša škola je više regionalna nego pakračka. Vide li se u rezultatima, ponašanjima, svakodnevnim navikama nekakva razlika između pakračke djece i djece koje dolaze u Pakrac iz drugih sredina?
Prva dva razreda medicinske struke su općeobrazovna i rekla bih dosta teška. Stoga djeca uglavnom postižu vrlo dobar ili dobar uspjeh i tu, u odnosu na njihov rezultat iz osnovne škole, nema nekih većih razlika.
Što se tiče ponašanja, nama djeca iz ovog bazena uglavnom dolaze iz nekog poluurbanog okruženja i s njima doista nemamo nekih većih problema za razliku od većih urbanih sredina. Postoje problemi s kojima se možemo nositi. No, iz ovog slavonskog područja dolaze zaista dobra djeca.
Ono što je problem su različiti kriteriji kod ocjenjivanja u pojedinim osnovnim školama. Usuđujem se reći da su pakračka djeca kod upisa zakinuta jer za isto znanje dobivaju manje ocijene u odnosu na neke osnovne škole u manjim mjestima. Nama se znalo dogoditi da su neki odlični učenici iz seoske osnovne škole, dolaskom u našu srednju medicinsku pali razred, a u isto vrijeme neki naš vrlo dobar učenik se nije uspio upisati.
Inače, primjećujem da je kod naših učenika sve manji interes za upis u medicinsku školu i sada ih u svakom od razreda ima samo po nekoliko, dok su puno prisutniji učenici s požeškog kraja.
Je li primjetljivo da današnji srednjoškolci, za razliku od onih prije tridesetak godina, dolaze iz porodica s velikim imovinskim razlikama? Nose li djeca skupu brendiranu garderobu, koriste li skupu tehnologiju poput mobitela i slično?
Ne, ne primjećujem. U našoj školi je sve to prosječno. Nitko ne odskače. Čini mi se da niti nemamo djece roditelja s nekim ekstremnim prihodima. Valjda takvi djecu upisuju u privatne škole u Zagrebu. Isto tako, nisam primijetila da je netko ekstremno loše obučen.
Od djece sa strane približno ih je pola u domu, a pola su privatno podstanari. Pratite li rezultate djece radi usporedbe ovih koji stanuju u domu u odnosnu na ovu koja su privatno?
Takvu detaljnu analizu ne radimo, ali se djeca prate. Roditeljima čija su djeca u privatnom smještaju, naročito ako su u podstanarstvu gdje nema svakodnevno prisutnog stanodavca, skrećemo pažnju da obrate više pozornosti jer dijete od 15 godina bez nadzora tijekom cijelog radnog tjedna ipak nije baš zgodna praksa. Znamo da je praksa da je četvrtak dan za izlaske jer se petkom ide kući, pa se može sav preostali džeparac potrošiti četvrtkom navečer. Primjećujemo to i petkom ujutro na nastavi. Nije da nam djeca dolaze alkoholizirana, ali umorna. I na to smo roditeljima skretali pažnju.
Lani ste u vidu samoubojstava učenika imali dva takva tragična slučaja što je pojava koja se ne pamti. Jeste li ikada saznali pozadinu toga?
Tragična samoubojstva
Niti mi niti policija nije došla do nikakvih saznanja da su ta dva samoubojstva imala ikakvu pozadinu. Ni oni niti mi nismo pronašli ništa zajedničko. Oni su došli u Pakrac iz dva posve različita i međusobno udaljena grada. Bili su vrlo dobri učenici trećeg i četvrtog razreda, bez ikakvih značajnih problema. Dapače, bili su vrlo omiljeni u svojim razredima, veseli. Obojici sam predavala, jedan mi je na dan ubojstva pisao i test. Stoga sam poznavala oba i nikada niti za jednog od njih ne bih pomislila da su u stanju tako nešto napraviti.
Je li se o tome razgovaralo kasnije na nastavi?
Kada se tako nešto dogodi nastava stane, ne taj ili drugi dan, nego tjedan dana. Naročito u pogođenim razredima. I nastavnicima je teško u takvim trenutcima. Niti oni ne znaju kako postupiti. Zato u Ministarstvu postoji tim za krizne intervencije. U oba slučaja su došli, bili su u tim razredima, razgovaralo se s učenicima. Nije se pomelo pod tepih.
Osim u ta dva slučaja, je li još bilo intervencije ili kontakata s policijom radi učenika?
Bilo je zbog konzumiranja droge. U pitanju je bila marihuana. Iako su me kontaktirali, nažalost, povratne informacije nema. Škola uvijek odradi svoje i prema Centru za socijalnu skrb i prema policiji, ali rijetko dobivamo kvalitetnu povratnu informaciju.
Prije par godina Zavod za javno zdravstvo provodio je dobrovoljno testiranje na droge. Jeste li dobili povratnu informaciju i je li to ponovljeno?
Ne, nemamo povratnu informaciju. Postoji akcija Zavoda nazvana „Zdrav za pet“. U sklopu toga policija dolazi s edukativnim predavanjima o drogama, ali ih informira uglavnom o sankcijama i kaznama. Učenici su inače jako dobro informirani o štetnosti droga po zdravlje.
Koliko je sada, prije početka eksperimentalnog programa, prisutna izborna nastava?
Realna izborna nastava je prisutna samo u gimnaziji. Na kraju nastavne godine provodim anketu što bi učenici htjeli dogodine slušati pod izbornom nastavom. Naravno, ograničeni smo brojem i ne možemo provoditi izbornu nastavu za jednog ili dva učenika. Po razredu imamo dva izborna predmeta, obično je to latinski jezik, biologija, matematika, engleski.
Koliko je prisutan vjeronauk?
Dostupan je u svim razredima, osim kod trećih, četvrtih i petih u medicinskoj struci, s mogućnošću izbora između vjeronauka i etike. Više ih ide na vjeronauk.
Tehnologija je sve više prisutna u našim životima. Koliko su mobiteli prisutni kod srednjoškolaca?
Mislim da ih imaju svi. Naravno da na nastavi moraju imati utišan ton i ne mogu sa javljati. No, koriste se i na nastavi. Neki profesori ponavljaju gradivo koristeći kahoot. Profesor na računalu napravi test pitanja, a učenici se posredstvom mobitela logiraju i pritiskanjem tipki biraju odgovore. Djeci je to jako zabavno, a profesori na taj interesantan način ponove gradivo.
S kakvim problemima kod pedagoginje dolaze učenici?
Ima tu svega. Na početku školske godine uglavnom su to učenici koji se u startu nisu prilagodili. Nedostaje im obitelj. Dolaze radi prelaska iz programa u program, zbog problema s drugim učenicima, zbog problema u učenju. A ponekad jednostavno jer im treba netko da ih sasluša.
Žale li se na profesore?
Uglavnom preko predstavnika razreda ili dođe sam razrednik da me izvijesti o problemu u razredu. Učenike uvijek potičem da ako s nečim nisu zadovoljni to trebaju izraziti i pokušati promijeniti. Mi nismo rigidna škola. Potičemo učenike da se bore za sebe i da se uvijek može razgovarati i naći način kako da nešto riješimo.
Žale li se profesori na učenike?
To više rješavamo kroz razredna vijeća mada niti toga nema puno. Naša djeca, u usporedbi s većim sredinama, su stvarno krasna. Nije da nema problema. No, sve je to rješivo.
Dolaze li roditelji?
Isto vrlo rijetko. U svim prvim razredima obiđem roditeljske sastanke, predstavim se i dam im sve kontakte poput telefona, maila. No, javljaju se vrlo rijetko.
Imate li djece s posebnim potrebama?
Imamo, oni imaju pravo na izravni upis. Za sada nemamo potrebe za asistente, ali ima potrebe za edukacijama jer nemamo niti psihologa, niti defektologa.
Jeste li imali pedagoških mjera?
Jesmo, njih uvijek ima, ali ne i najtežih poput isključenja. Uglavnom završavaju na ukoru razrednog vijeća, a razlog su neopravdani izostanci. Nismo imali slučajeva bilo kakvog divljačkog ponašanja, nasilništva. Imali smo lani i nešto mjera radi neprimjerenog korištenja interneta. No, ništa značajnije.