Listati prosinačke brojeve Pakračkog lista iz 1993. godine bilo je, u najmanju ruku, preispitivanje današnjih vrijednosti. Kada pročitate da je najveća sreća te godine nekim sugrađanima bila dočekati Božić kod kuće vrativši se u razrušene domove, u redovima za humanitarnu pomoć, živeći bez plina, vode i telefona … Nažalost, ta godina bila je i godina nesigurnosti, nemirne crte razgraničenja, rata i diverzija.

Najljepši osjećaj boljitka

Što vam se lijepo dogodilo u 1993. godini bilo je pitanje koje su novinari tada postavili sugrađanima u anketi u božićnom broju. I tada su građani rekli da je godina bila dobra, ističući zadovoljstvo ponovnog građenja, mirnijeg sna, a iskazano je mnogo optimizma.  Iskustvo brojnih Pakračana potvrđuje staru izreku koja kaže da je sreća u malim stvarima.

Bila je to godina obnove pa je urednik Darko Baronica napravio rang listu deset najskupljih obnoviteljskih akcija koje su završene ili započete pa tako navodi prognaničko naselje „Topolik“ u Lipiku,  Dom za mladež i omladinu u Lipiku, obnova 250 obiteljskih kuća svih kategorija, hotel „Lipa“ u Lipiku, pogon krojačnice u DI „Papuk“ u Pakracu, zgrada pakračke matične osnovne škole, cesta Pakrac-Kamenska, Bolnica za rehabilitaciju Lipik, nastavak radova na izgradnji kolektora za Pakrac i Lipik, te vodocrpilište i magistralni vodovod Kukunjevac - Lipik.

Nailazimo na intervju s Antom Bagarićem, tada prvim  županom Požeško-slavonske županije, kada su u državnom ustrojstvu lokalne uprave i samouprave ponovno ustrojene županije. „Trebat će nam sigurno još vremena da se stvori navika kod naših ljudi da iz Pakraca dođu u središte Županije, da budemo vezani kulturom i tradicijom koju neosporno imamo i koja je zajednička. Ako Bog da i budu bolji uvjeti, zašto u budućnosti ne bismo stvorili uvjete da Pakračani dođu u požeško kino ili obrnuto“, rekao je tada prvi čelni čovjek županije.  Jesmo li stvorili naviku, ili još bolje, uvjete, procijenite sami…

Iščekujući više reda, mira, obnove

Zabilježena je tragedija koja se dogodila 16. prosinca kada je vozilo UNPROFOR-a nedaleko Španovice naletjelo na dvije podmetnute protutenkovske mine od koje je poginuo argentinski časnik, a jedan narednik je teško ranjen. „Ono što čudi, ali i zabrinjava, činjenica je da osim pakračkih novinara ovaj događaj uopće nisu zabilježila sredstva priopćavanja, ni u Hrvatskoj, a ni u svijetu“, piše u članku Pakračkog lista.

Srpski pobunjenici su 18. prosinca nakon dužeg perioda pokušali pomaknuti crtu razgraničenja i zauzeti takozvanu „plavu“, najjužniju zgradu u pakračkom naselju „Jug“ otvarajući vatru iz streljačkog naoružanja.

Na istoj stranici Nikola Ivkanec, tadašnji zapovjednik Policijske postaje Pakrac, bez obzira na ratne okolnosti, u sigurnosnom smislu godinu ocjenjuje uspješnom navodeći: „Sve negativne pojave poput kriminala, narušavanja javnog reda i druge koje su prisutne u normalnom broju i da nema linije razdvajanja, Pakrac se ne bi ničim razlikovao od drugih sredina. Predstojeće blagdane stoga dočekujemo sa zadovoljstvom, ali i nadom da ćemo dogodine uspjeti održati ovo povoljno stanje reda i mira bez obzira što nam sadašnji razvoj događanja oko linije razdvajanja ne daje prevelike nade za optimizam“.

Više mira, reda, obnove u idućoj godini poželjeli su i tadašnji načelnici općina Pakrac i Lipik, Vladimir Delač i Marino Zanetti u svojim božićnim porukama, a o važnosti Božića govorio je u prigodnoj kolumni i pakrački župnik Mato Rukavina.

Darivali sveti Nikola, Djed Božićnjak i Pakrački list

Vrijeme darivanja u ratnim okolnostima nije zaobišlo ni najmanje sugrađane pa je sveti Nikola pakračkim osnovnoškolcima „konvojem nade“ stigao čak iz Engleske, a razne humanitarne organizacije podijelile su tada za pakračke i lipičke obitelji različite prehrambene namirnice te nešto tehničke robe, a iz Njemačke je stigao i ugljen koje je podijeljen obiteljima poginulih branitelja.

I Pakrački list u božićnom broju uključio se u vrijeme darivanja poklonivši sugrađanima upravo telefonski imenik, popis svih ponovno ukopčanih pretplatnika u Pakracu, Prekopakri, Lipiku i Filipovcu, njih 200-tinjak, što je bio svojevrstan pokazatelj napretka u obnovi života na našem području.