Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 28. ožujka 2019; 1292

Nemoguće je živjeti u Pakracu, a ne primijetiti da nam je jedna od glavnih gospodarskih grana posljednjih godina postala izrada ogrjevnog drveta koje se kao gotovo paletiran proizvod najviše izvozi u Italiju, ali i u Austriju i Njemačku. Sumnjivci vrte glavom, od priče o prekomjernoj sječi šuma do toga da nam treba profitabilnija industrija. Može im se dati za pravo. No činjenica je da se nitko iz sofisticirane industrije, primjerice proizvodnje komponenti za automobile ili računala, niti ne raspituje za naše potencijale, koji kada govorimo u radnoj snazi uopće, a kamoli o kvalificiranoj, i nisu veliki. Isto tako je činjenica da sadašnjih šest proizvođača ogrjevnog drveta zapošljavaju oko 120 radnika i ostvaruju vrijednost u izvozu, dakle priliv stranog novca u Pakrac, vjerojatno najveću u ovom kraju poslije Staklane ili eventualno D.E.M.-a.

Prošle jeseni su se pakrački „pilari“ organizirali u Udrugu drvoprerađivača ogrjevnog drveta „Ogrijevno drvo excluzive“. Što je cilj udruge, kakvi su njihovi problemi i perspektive, razgovarali smo s Ivanom Frićerom iz Prekopakre koji je predsjednik Udruge.

Koga vaša udruga okuplja?

Sve drvoprerađivače na području Pakraca, nas šest. Pozvali smo i jedinog iz Lipika. No za sada se još nije izjasnio. Mi i dalje radimo svako za sebe, za svoj račun, netko u formi obrta, netko u formi trgovačkog društva.

Što je onda cilj vašeg okupljanja?

Prvenstveno da si udruženi i zajedničkim nastupom osiguramo u godišnjem ugovoru s Hrvatskim šumama veće količine drvne mase s našeg područja. Naš šest sada godišnje reže oko 15 tisuća kubika, a da dobijemo dovoljno sirovine mogli bismo 35 do 40 tisuća.

Sirovina najveći problem

Je li se vas šest bavite isključivo proizvodnjom ogrjevnog drveta?

Da, mi režemo iz višemetrice i cijepamo na dimenzije koje potrošači trebaju kao gotov proizvod, spreman za peć. Pored toga svi imamo i pilanu iz koje režemo elemente za palete kojima transportiramo ogrjevno drvo do konačnog potrošača. Pri tome smo sva šestorica direktni izvoznik, najviše u Italiju, mislim oko 95 posto, te nešto malo u Austriju i Njemačku. I naravno, nešto malo na lokalno tržište. Kad je u pitanju Šuma Šugić, oni osim piljenja i cijepanja obavljaju sami i šumsku sječu i izvlačenje drvne mase iz šume.

Koliko zapošljavate ljudi?

Taj broj varira kroz godinu, ima li odlazaka i dolazaka, ali negdje prosječno oko 120, ja konkretno 12. Zaposlili bismo i više kada bismo mogli s Hrvatskim šumama ugovoriti veće količine sirovine.

Gdje nabavljate drva?

Većinom u Hrvatskim šumama. Postoje dva načina osiguravanja sirovine. Jedan je godišnjim ugovorom s Hrvatskim šumama kojim nam jamče godišnju isporuku sa stovarištem na području Pakraca i Lipika, dakle iz okoline. Drugi način je na licitacijama. To je problematično jer je u pravilu takva sirovina skuplja jer se za nju natječeš s drugim drvoprerađivačem i naravno da je moguće da ne pobijediš. Naravno onaj drugi način je iz otkupom iz privatnih šuma što je opet skuplje i nesigurnije.

Gdje saznajete za licitacije?

Na internetu. Imamo računalni program Hrvatskih šuma gdje je to sve lijepo vidljivo.

Idete li na licitacije i izvan Pakraca?

Po drvo i u Gunju

Naravno, u Požegu, Novu Gradišku, Novsku, Našice. Sada sam izlicitirao u Gunji. Naravno da udaljenost smanjuje profit jer Talijana ne zanima koliki su moji troškovi. On zna kako se kreću cijene, a ostalo je moj problem.

Je li završeno ugovaranje za 2019. godinu?

Da i svi smo prošli loše. Svaki od nas je tražio minimalno 5000 kubika. Naravno, Šugić koji je brojem radnika znatno najveći i više. Mi smo zbog toga i osnovali udrugu nadajući se da ćemo kroz zajednički nastup dobiti više sirovine pa bismo onda ju rasporedili među sobom shodno potrebama i kapacitetima. No svi skupa smo dobili 13.000 kubika, dakle niti polovinu potreba. Mi sada da bismo popunili svoje proizvodne kapacitete osuđeni smo na skuplje i nesigurnije licitacije gdje se natječemo s proizvođačima iz cijele Hrvatske, ali možda i sa stranim kapitalom ako ima tvrtku registriranu u Hrvatskoj što postoji.

Mi s područja Pakraca sada svi imamo dobre pilane i neki bi sigurno proširili proizvodni asortiman kada bismo mogli dobiti trupce, a ne samo višemetricu što nije isto. Na tu temu smo prošle jeseni imali sastanak i sa županom. Obećao nam je da će zajedno s četiri slavonska župana nastupiti u našem interesu u Hrvatskim šumama. Pisali smo i ministru Tomislavu Tolušiću koji je to spustio na razinu Hrvatskih šuma gdje nas je primio predsjednik Uprave Krunoslav Jakupčić. No rezultata, bar kada je u pitanju ovogodišnji ugovor, nema.

Ministar je bio povodom Dana grada u Pakracu. Jeste li razgovarali na tu temu?

Nisam htio. Čovjek je došao u službeni posjet Gradu i nisam ga htio u takvoj prigodi vući za rukav.

Je li priprema ogrijeva sezonski posao ili cjelogodišnji?

Cjelogodišnji posao za 120 zaposlenih

Cjelogodišnji, radi se svih 12 mjeseci istim tempom. Kod mene u firmi nastupa oko 22. prosinca pauza i traje do Tri kralja. Ne zato što se ne može raditi, nego da zbog blagdana i praznika svakih nekoliko dana nestajemo pa krećemo ispočetka. Nitko više ne pili i ne cijepa vani. Svi imamo hale i bez problema radimo i u siječnju i veljači, kada čak ogrjev nije niti tražen. Ali u ožujku krene potražnja. Naravno ona je najveća u jesen, a ovisi o jačini zime. Što je zima veća, nama je bolje jer je potražnja za drvima veća. Mi za razliku od neke druge proizvodnje nemamo nimalo problema s plasmanom, nego sa sirovinom.

Je li talijansko tržište toliko da svu hrvatsku proizvodnju može progutati?

Njih je 55 milijuna, a ozbiljnih šuma nemaju.

Kada je počela u našem kraju ekspanzija te proizvodnje?

Ja radim sedam godina. Drugi su počeli i ranije, Šume Šugić sigurno prije 15 godina.

Je li porast stalno prisutan?

Da, i on ne bi bio sporan da imamo više sirovine, a strah nas je, bar mene, što će biti sutra. Kada bi imao sigurnost, ugovor na 5000 kubika, ja bih zaposlio još ljudi i kupio bolju pilanu koju bih iz te prerade bez problema otplatio. To je osnovni problem. Sve ostalo nije.

Laicima 5000 kubika ništa ne znači. Koliko bi tjedno proizveo paleta?

Oko 120 paleta tjedno ili oko 25 dnevno koliko i stane na šleper.

Zbog tog silnog izvoza, ljudi u gradu pričaju da je sada problem kupiti drva u Pakracu.

Ne znam za taj problem. Tko god mi se obratio za drva ja sam mu isporučio. Možda je problem cijena. Ona je sada u Italiji skočila na 100 eura po paleti (1,8 kubika). Odnosno sto eura nama plaća talijanski uvoznik u Pakracu, a on ju, kako sam čuo u Italiji, krajnjem kupcu prodaje za 180 eura. Naravno i on ima troškove transporta.

Nadalje, koliko znam, svaki stanovnik može s osobnom otići u šumariju i kupiti 20 kubika po 250 kuna drveta za svoje potrebe.

Jesu li za domaće kupce jednake cijene?

Obično po Pakracu prodajemo nešto jeftinije. O točnim iznosima ne bih govorio jer je moguće da oni nisu kod svih proizvođača isti kao i što postoje neki drugi parametri koji utječu na konačnu cijenu.

Kada treba obitelj krenuti u nabavku drva za iduću zimu?

Kada tko hoće, ali najbolje bi bilo sada u ožujku. Mi uvijek na skladištu imamo nekoliko paleta pripremljenih, ali ta drva nikada nisu suha jer mi nemamo sušaru niti su nam potrebne zalihe što bi i smanjilo obrt kapitala. Onaj tko hoće u zimi imati suha drva, taj bi trebao odmah sada uzeti i spremiti ih na način da se preko ljeta osuše. Neki se tako ponašaju, ali neki se tek u jesen sjete da dolazi zima i onda bi htjeli kupiti suha drva. To kod nas ne ide, naša proizvodnja, za razliku od proizvodnje namještaja, podnosi mokro drvo.

Pripremajući se za ovaj razgovor našao sam podatak na internetu da u Zagrebu, tvrtka sa skladištem u Voltinom naselju takvu paletu nudi za 1240 kuna. Je li to moguće?

Je, to je Zagreb. Naša kolegica iz Novske ima ugovor s Bauhausom Hrvatska gdje se drva za ogrjev čak prodaju i na vreće. Problem je što ima ugovorenu godišnju proizvodnju. I opet se pojavljuje kao glavni problem osiguravanje dovoljno sirovine. Kako ću ispuniti takav ugovor u pogledu količine, ako nemam dovoljno sirovine?

Uz takve cijene, ostane li dovoljno profita za razvoj?

Živimo u šumi, a ne možemo do drva

Da, zato imamo dobre pilane, dobre kamione. Opremili smo se. Ulagali bismo i više, zapošljavali više kada bismo imali jamstvo za sirovine. Planiram raditi elemente, parket, uglavnom skuplji proizvod što vjerujem da je želja i još nekih drugih.

Prvog travnja će plin poskupiti za šest do sedam posto. Hoće li onda poskupiti i drva?

Mislim da ne.

Kao probleme u proizvodnji sve češće se spominju radnici. Imate li vi takvih problema?

Svi imamo problem s radnicima. Podigli smo plaće, mislim da su one sada dobre. Ra rad od 7 do 15 sati dobivaju više od 5000 kuna. Kod mene rade na normu i tu sat ispada od 28 do 35 kuna. Kod mene su svi prijavljeni, a mislim i kod drugih. No i dalje se teško borimo s tim trendom odlazaka van. I neki moji bivši zaposlenici su otišli van, neki su otišli kod drugog poslodavca što se podrazumijeva ako čovjek ode na bolji posao.

Treba li tu treba znanja, vještine?

I treba i ne treba. Riječ je o opasnim poslovima jer je to rad s motorkom, cjepačem, cirkularom. Netko mora biti vozač kamiona s kranom, dakle mora biti obučen. Imao sam radnika koji u dolasku nije ništa znao. Sada reže na pili, cijepa, vozi viljuškar. Sve zna. Imao je volju. Tu ne pomaže stručna sprema, škola. Tko je sposoban, naučit će i zaraditi. Tko nije, otići će van. Ja sam po zvanju autoelektričar. No, u svom obrtu sam i radnik, i vozač, i knjigovođa i komercijala i marketing. Sve.

Dolaze li inspekcije?

Dolaze, ali ništa posebno. Sve je to vidljivo na internetu. I koliki je ulaz i koliko izlaz. Hrvatske šume obavezno svake godine naprave kontrolu. Preveliki i preozbiljan je to posao da bi se netko glupostima upuštao u rizik da ostane bez njega.

U agencijama za nekretnine su nam nedavno rekli da je od nekretnina na našem području najtraženija šuma, čim se pojavi u ponudi odmah ode. Kupujete li i vi?

Naravno, svi imamo ponešto privatne šume upravo zbog problema u ugovaranju. Paradoks je da živimo u šumi, a ne možemo do drva. Prije je Papukova pilana pilila 35 do 40 tisuća kubika godišnje. Nas šest možemo jednako takve količine ispiliti i nije mi jasno kako je onda bilo za Papuk, a danas za nas iste te količine nema. Naša drva, iz pakračkih šuma, odu u druge gradove, druge države, a za nas nema. Kao da ljudima koji dođu na more u privatne apartmane zabraniš ulazak na plažu. Tako mi živimo u šumi, a ne možemo do drva.

Prate li vaša ulaganja različiti poticaji, bankarski krediti?

Ja smatram gradske poticaje dobrim. Lani sam kupio cjepač koji je koštao 16.000 kuna, a Grad je sufinancirao s 10.000. Nekima to možda izgleda malo. No meni je pomoglo jer sam iz ostataka novaca mogao još kupiti i motornu pilu. Banke su uvijek tvrde. Moraš imati sve čiste račune, s plaćenim porezima, bez blokada i bez dugova. Ako je sve u redu, kredit ćeš dobiti brzo. Problem su ljudi. Bez kvalitetnih radnika ne možeš raditi, a još je teže bez sirovine.

: PIŠE: Pakrački List; 27. ožujka 2019; 1094

Od početka godine u tijeku je procedura provjere vjerodostojnosti isprava za gotovo 90 tisuća zaposlenih u sustavu obrazovanja i znanosti. Postupak je to koji se provodi prema naputku resorne ministrice Blaženke Divjak potaknut pojavom lažnih diploma/svjedodžbi kod zaposlenika pod okriljem ovog ministarstva. Predviđeni rok tijekom kojeg bi se proceduralno potvrdila vjerodostojnost isprava zaposlenika, koje su priložili prilikom sklapanja ugovora s poslodavcem, istječe krajem tekuće godine.
Iz tri pakračke obrazovne ustanove (OGŠ, OŠ i SŠ), na adrese znanstvenih i srednjoškolskih institucija po potvrdu vjerodostojnosti poslane su ukupno 202 isprave (OGŠ 16, OŠ 88 i SŠ 98), a do današnjeg dana vjerodostojnim je ocijenjeno 159.
Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Glazbene škole je potvrdila povratak 15 ispravnih nalaza. Sanja Delač, ravnateljica osnovne škole, je od 88 upita do jučerašnjeg dana za 70 dobila pozitivan odgovor dok je tajnica Srednje škole Martina Tušek kazala da su iz ove ustanove kao vjerodostojne potvrđene 74 diplome ili svjedodžbe.
Iako se informacije o ovoj akciji u medijima pojavljuju na svakodnevnoj bazi, ovih se dana s trenutnim rezultatima javnosti obratila osobno ministrica Divjak i tom je prilikom izvijestila da je u samo 50 radnih dana otkriveno 10 lažnih isprava. Što nudi ostatak godine ostaje da vidimo… Sudeći po povratnim rezultatima 80 posto obrađenih isprava odaslanih iz naših ustanova, neugodnosti ovakve vrste očigledno će zaobići naš grad.

: PIŠE: Pakrački List; 26. ožujka 2019; 1157

naslovna foto: Ivan Lacković /www.jutarnji.hr/

Ministarstvo unutarnjih poslova ovih je dana dovršilo popis lokacija na koje će postaviti fiksne kamere za nadzor brzine s ugrađenim sustavom za automatsko prepoznavanje registarskih pločica (ANPR). Do konca godine sva 122 kućišta u koja će se premještati ukupno 59 novih kamera bit će postavljena u cijeloj Hrvatskoj, piše Večernji list.
Jedan od četiri nadzorna ormarića, koliko ih je prema popisu predviđeno za Požeško-slavonsku županiju, bit će postavljen u Pakracu u Aleji kestenova (nasuprot kućnog broja 20). Preostala tri će se nalaziti u Brestovcu, Eminovcima i Pleternici.
Uređaji će se, prema sigurnosnoj situaciji, seliti s jednog mjesta na drugo, koristeći kućišta koja se nalaze na svakoj od lokacija, dok će prazna kućišta obavljati svoju preventivnu funkciju.
Za odabir lokacija presudni su bili, objašnjavaju u Ministarstvu unutarnjih poslova, statističko-analitički pokazatelji mjesta na kojima se događaju najteže prometne nesreće uzrokovane prebrzom vožnjom.
Fiksne kamere, navodi se dalje, imaju mogućnost snimanja brzine najmanje šest vozila koja se istovremeno nalaze u zoni nadzora, a brzina koju “love” ide od 30 do 250 kilometara na sat. Snimaju u najmanje dva vozna traka i u oba smjera (moći će se koristiti i za sankcioniranje nekih drugih prekršaja, poput korištenja mobitela tijekom upravljanja vozilom te nevezanja sigurnosnim pojasom). Ormarići u koje se pohranjuju kamere, a koji se najčešće montiraju na stupove javne rasvjete, otporni su na metke, trpe iznimno niske i iznimno visoke temperature, a u sebi imaju računalni sustav spojen na MUP-ovu bazu.

: PIŠE: Pakrački List; 26. ožujka 2019; 1153

Posjetom 200-njak osmaša iz osnovnih škola iz Pitomače, Virovitice, Čačinaca i Dalja Pakracu danas je započeo pilot - projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u kojem će oko 4000 učenika osmih razreda iz svih pet slavonskih županija, raspoređenih u dvadeset grupa, posjećivati naš grad do 11. lipnja kada se očekuje zadnja grupa učenika.

Riječ je o projektu u sklopu kojeg će učenici uz Vukovar učiti o vrijednostima Domovinskog rata i bitkama koje su se vodile na našem području te se upoznati s kulturnom i povijesnom baštinom pakračkog kraja.

„Ovo je treća godina uspješne suradnje s Memorijalnim centrom Domovinskog rata Vukovar koji u potpunosti financira ovaj projekt, s tim da će ove godine Pakrac organizirano posjetiti dosad najveći broj učenika što nas čini izuzetno sretnima jer je zapravo i cilj da sve što radimo prezentiramo što većem broju mladih ljudi izvan naše županije“, rekla je Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice grada Pakraca.

Uz djelatnice pakračkog turističkog ureda uključeni su i djelatnici Grada Pakraca i Muzeja koji će biti svakoj grupi na raspolaganju kao domaćini i koji će učenike i njihove nastavnike voditi prema predviđenom rasporedu i programu. Uz njih o pakračkoj povijesti i ratnim događanjima govorit će profesori Stjepan Benković i Branko Križan.

Tako je i današnja grupa osmaša posjet Pakracu započela kod Policijske postaje Pakrac gdje im je profesor Stjepan Benković ispričao događaje ranih devedesetih, o napadu na policijsku postaju i samom početku Domovinskog rata. Potom su učenici šetnjom uz crtu razgraničenja posjetili Hrvatski dom „Dr. Franjo Tuđman“ gdje im je profesor Benković održao predavanje „Domovinski rat u Pakracu“.

Nakon okrijepe i ručka učenici su posjetili Muzej grada Pakraca gdje su, uz upoznavanje pakračke povijesti, mogli isprobati i kovanje banovaca, a imali su priliku vidjeti i Muzej vojne i ratne povijesti s kojim ih je upoznao profesor Mario Tušek i prezentirao zbirku.

Posjetitelji su se potom uputili u Kusonje pred kapelicu gdje im je održano kratko predavanje o autentičnim tragičnim događajima koji su poslužili kao predložak popularnog filma „Br. 55“. Zadnje mjesto posjeta je državna ergela u Lipiku nakon čega osnovci kreću za Okučane.

Sljedeća dogovorena grupa učenika u Pakrac dolazi već 29. ožujka iz Osijeka, Selaca Đakovačkih, Šećerane, Slavonskog Broda i Velike Kopanice.

: PIŠE: Pakrački List; 26. ožujka 2019; 1098

Javni poziv za podnošenje zahtjeva za subvenciju doktorima medicine zaposlenima u zdravstvenim ustanovama na području grada Pakraca uputila je na gradskim internetskim stranicama prošlog tjedna gradonačelnica Anamarija Blažević.

Pravo na subvencije imaju doktori medicine zaposleni u zdravstvenim ustanovama na području grada Pakraca i to za subvencioniranje do dva posto kamata na stambene kredite za nekretninu koja se nalazi na području grada Pakraca, subvencioniranje troškova specijalizacije u iznosu od 800 kuna mjesečno neto, subvencioniranje 50 posto iznosa cijene usluge Dječjeg vrtića „Maslačak“ Pakrac.

Zainteresirani detalje vezane uz podnošenje zahtjeva mogu doznati na pozivu objavljenom na gradskim stranicama ili obraćanjem u gradsku upravu. Rok za podnošenje je kraj godine ili do iskorištenja sredstava predviđenih ovogodišnjim gradskim proračunom.

Ovaj program je po prvi put u Pakracu proveden lani kada je gradska uprava zaprimila 16 zahtjeva od osam liječnika koji su u šest slučajeva tražili subvenciju troškova specijalizacije, te po pet puta subvenciju kamata za stambene kredite, odnosno troškova korištenja dječjeg vrtića za što im je isplaćeno 124.500 kuna. Ove godine je u proračunu za istu namjenu predviđeno 100.000 kuna.

: PIŠE: Pakrački List; 23. ožujka 2019; 1206

U razdoblju od 2011. do 2017. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), 296 mladih Pakračana steklo je diplomu na nekim od viših škola ili studija diljem Hrvatske. Da je nastavak školovanja nakon srednje škole in, pokazuje usporedni podatak iz ranijih razdoblja. Na popisu stanovništva 2011. godine 684 Pakračana je imalo višu (381) ili visoku stručnu spremu (285), odnosno doktorat (8). U tih šest godina, da nije nitko umro, broj sugrađana koji ima visoku ili višu stručnu spremu povećao bi se za čak 43 posto.

Sagledavajući podatke prema priloženoj tablici, vidljivo je da je našim studentima u tom sedmogodišnjem razdoblju bila najuspješnija 2012. godina kada ih je diplomiralo čak 56-ero, skoro trostruko u odnosu na broj maturanata gimnazije u našoj srednjoj školi. Posebno veseli podatak da ih je u tom razdoblju najviše završilo sveučilišni studij (162) koji za sobom povlači titulu magistra.

Pored toga, kazuje statistika DZS, u tom razdoblju dva Pakračana su stekli titulu magistra znanosti, dvoje ih je steklo titulu doktora znanosti, a jedna doktorice znanosti.

Usporedba podataka DSZ s podacima kojima raspolaže gradska uprava Pakraca o stipendiranju studenata je otežana jer ih različito klasificiraju, ali i zbog mirovanja stipendija u apsolventskom stažu te možda različitom razvrstavanju po godinama završetka. Uglavnom, prema podacima stručne referentice Dubravke Špančić, u tom razdoblju je do diplome došlo 66 pakračkih stipendista (22 posto od ukupnog broja) što znači da je više nego svaki peti uspješan student bio stipendiran iz gradskog proračuna.

Naravno, nameće se pitanje gdje su oni danas u razdoblju od sedam do dvije godine od stjecanja diplome? Nažalost, takva evidencija ne postoji, zapravo ju je u vrijeme intenzivnih migracija kojima posebno teže mladi ljudi nemoguće voditi. U nedavnom intervjuu gradonačelnica je rekla da u gradskoj upravi radi četvero bivših stipendistica od kojih su dvije na porodiljnom, a druge dvije na zamjeni. Od četiri studenata koji su završili umjetničke akademije, dvije rade u pakračkoj glazbenoj školi. Ima ih i u našim prosvjetnim i zdravstvenim ustanovama, ali i među obrtnicima. No, pouzdanih i konkretnih podataka nema.

Ono što dodatno veseli je u činjenici, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, da broj studenata s prebivalištem na području Grada Pakraca raste. Tako je prema istom izvoru u studijskoj godini 2017/18. na svim hrvatskim studijima bilo upisano 217 studenata s prebivalištem na području Grada Pakraca i to: 129 na sveučilišnom studiju, 16 na fakultetskom stručnom studiju, 59 na veleučilištima, osam na visokim školama i petero na umjetničkim akademijama. U istoj studijskoj godini dvoje Pakračana pohađalo je poslijediplomski doktorski studij.

Grad Pakrac će u ovoj studijskoj godini kroz četiri kriterija (deficitarnost, medicina, socijalni i redovni) stipendirati 38 studenata koji imaju prebivalište na području Grada Pakraca pri čemu 26 nastavljaju stipendiranje, a 12 je novih. Za njihove stipendije u gradskom proračunu je ovoj godini predviđeno 300.000 kuna, kao što je bilo i lani.