- PIŠE: Pakrački List
- 2439
Liječnica Lana Bobić Lucić nakon prim. dr. sc. Senku Rendulić Slivar je druga doktorica znanosti zaposlena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik. Ona je nakon trogodišnjeg studija u Zagrebu u prosincu prošle godine obranila disertaciju u znanstvenom području biomedicine i zdravstva, znanstvenom polju kliničke medicine te znanstvenoj grani fizikalne medicine i rehabilitacije.
Istraživanje za doktorski rad naslovljen „Učinak terapijskih vježbi propriocepcije na bol i funkcionalnu sposobnost u usporedbi sa standardnim vježbama bolesnika s osteoartritisom koljena“, kako je rekla nova znanstvenica, provedeno je u više godina u lipičkoj bolnici među pacijentima koji su boravili na rehabilitaciji, a odgovarali su traženom uzorku.
Pored toga dr. sci. Bobić Lucić je od 1. veljače pomoćnica ravnatelja Bolnice za kvalitetu, kako je istaknuo ravnatelj, da se radi o dužnosti od koje svi bježe jer sa sobom nosi izuzetnu odgovornost, a plaća nije ništa veća.
Dr. sc. Lana Bobić Lucić, zaposlena je u lipičkoj bolnici od 2010. godine, a živi u Pakracu odakle je došla iz Ivanić Grada i tamošnje Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Naftalan.
S kadrovima na tržište
Sve to je bio povod da čelni ljudi Bolnice, ravnatelj Darko Kelemen i predsjednik Upravnog vijeća Slobodan Katunar sazovu tiskovnu konferenciju na kojoj su osim čestitki svojoj zaposlenici, novoj doktorici znanosti, progovorili o kadrovskoj slici unutar Termi Lipik, odnosno nastojanjima da ju poboljšaju, ali ne samo zadrže, nego i prošire stručni kadar.
Kako je rekao Kelemen u bolnici sada radi 13 liječnika od kojih su dvije doktorice znanosti, troje primarijusa, četiri subspecijalista i jedan specijalizant koji je na specijalizaciju fizioterapije došao iz Požege, te jedna umirovljena liječnica. Pored toga, među 200-tinjak zaposlenih, pored liječnika imaju pet diplomiranih medicinskih sestara, šest diplomiranih fizioterapeuta, dva logopeda i dva radna terapeuta. U posljednjih nekoliko godina povećan je broj zdravstvenih radnika za 17 posto i u ukupnoj strukturi broj visoko i više obrazovanih se popeo s 18 na 31 posto.
Slobodan Katunar je istakao da Terme Lipik puno posljednjih godina ulažu u infrastrukturu i standard lječilišnih i smještajnih objekata, ali još uvijek zbog rata zaostaju za nekim drugima takvim ustanovama i stoga je ulaganje u ljude i njihovu stručnost neobično važno naročito s aspekta sve prisutnije tržišne orijentacije što je Kelemen ilustrirao lanjskom statistikom prema kojoj je lani svaki peti (ili 20 posto) pacijent došao mimo uputnice HZZO-a što je u usporedbi s razdobljem od prije 10 godina porast za više od tri puta. To je prepoznato i u Gradu Lipiku koji od ove studentske godine dodatno stipendira studente medicine pa je tako već dodijeljena prva stipendija jer su svjesni da je u konkurenciji atraktivnijih sredina lakše vratiti vlastitog mladog liječnika nego dovesti sa strane, kaže Katunar.
U nastavku tiskovne konferencije obadva čelna čovjeka Termi su govorili o financijskim rezultatima poslovanja u prošloj godini, odnosno planiranim investicijama u ovoj godini koja bi po tom pitanju s ulaganjima od 80-tak milijuna kuna trebala biti rekordna, o čemu ćemo izvijestiti sutra.
- PIŠE: Pakrački List
- 1153
U organizaciji Palijativnog tima Lipa 11. veljače poslijepodnevnim je programom obilježen Svjetski dan bolesnika. Povodom toga, kao i svake godine, organizirana je šetnja pedesetak pakračkih srednjoškolaca nazvana „Malo srce za veliko srce“, a protezala se trasom od Srednje škole Pakrac, glavnim putem, sve do lipičke crkve sv. Franje Asiškog u Lipiku. Tamo je u društvu pacijenata Toplica Lipik te mališana Dječjeg vrtića Kockica uz puštanje u zrak ljubičastih balona na simboličan način svijetu poslana poruka mira.
Obilježavanje je nastavljeno u konferencijskoj dvorani „Quella“ predstavom „Odletimo zajedno u svijet bubamara“ u izvedbi djece polaznika lipičkog vrtića „Kockica“ te projekcijom kratkog animiranog filma „Ian“ o dječaku koji boluje od cerebralne paralize.
Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine na današnji datum u mnogim zemljama diljem svijeta, a utemeljio ga je Papa Ivan Pavao II. 1992. godine kako bi skrenuo pozornost na bolesnike i njihove probleme. Svrha obilježavanja ovog Dana je podizanje svijesti šire javnosti o potrebama bolesnika te težnja za stvaranjem bolje zdravstvene i društvene zaštite koja će svakom oboljelom omogućiti dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Obilježavanjem se izražava i zahvala svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima koji skrbe za bolesnike na bilo koji način.
- PIŠE: Pakrački List
- 1169
Gradska uprava na svojoj službenoj internetskoj stranici objavila je javni poziv poduzetnicima, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i fizičkim osobama s područja Grada Pakraca za podnošenje zahtjeva za dodjelu poticaja po programu poticanja zapošljavanja i razvoja poduzetništva za 2020. godinu.
Poziv je nastavak višegodišnje prakse poticanja razvoja poduzetništva sredstvima gradskog proračuna pa je tako lani za tu namjenu poduzetnicima distribuirano 710.000 kuna mada je bilo planirano 500.000 kuna, ali je zbog povećanog interesa ta stavka na rebalansu povećana. Ove godine je u proračuna Grada Pakraca za tu namjenu predviđeno 650.000 kuna.
U odnosu na lanjski program, on je ove godine i proširen na sufinanciranje ulaganja u poboljšanje poslovnog prostora, vanjski dio i unutrašnjost. Proračun sufinancira 50 posto prihvatljivih troškova, ali ne više od 15.000 kuna ovisno o lokaciji (3 zone) u odnosu na središte grada. Ostale mjere iz programa su poticaji za zapošljavanje (2.000 kuna za svaku novozaposlenu osobu, odnosno 8000 kuna maksimalno), poticaji za početak obavljanja registrirane djelatnosti (75 posto troškova otvaranja obrta), sufinanciranje troškova ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu (do 10.000 kuna), sufinanciranje izrade projektne dokumentacije (do 5.000 kuna), sufinanciranje troškova zakupa poslovnog prostora kojima uprava Poduzetnički centar Pakrac (inkubatori, tržnica - od 25 do 100 posto najamnine)
Novost u okviru mjere sufinanciranja troškova ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu je ta da nabavljene stvari i prava dugotrajne imovine moraju imati pojedinačnu vrijednost veću od 3.500 kuna i vijek trajanja duži od godine dana, te da isporučitelju dugotrajne imovine korisnicima potpore mogu biti isključivo registrirani gospodarski subjekti.
Potpuni program, kao i obrasci za kandidiranje objavljeni su na internetskoj stranici gradske uprave gdje se mogu i osobnim kontaktom dobiti sva ostala pojašnjenja i podaci.
- PIŠE: Pakrački List
- 1625
Svečana projekcija dokumentarnog filma „Samo je nebo iznad nas“, koji govori o nastanku, sportskom i kulturnom djelovanju MNK „Dudovo bure“ Pakrac u razdoblju 1980-1995., a nastao je u produkciji kuće „Puno magneta“ iz Zagreba i režiji Renata Lučić uz sudjelovanje članova Dudovog bureta, Rade Šerbedžije, Zijaha Sokolovića će biti središnji događaj manifestacije „Žuta noć Dudovog bureta“ koja će biti održana u Pakracu i Lipiku 15. veljače.
„Žuta noć Dudovog bureta“ je osamdesetih godina bila popularna kulturno-sportska i zabavna manifestaciju koju je organizirao Malonogometni klub Dudovo bure, starijim čitateljima poznat kao jedan od najkvalitetnijih malonogometnih klubova na širem prostoru (viceprvak Jugoslavije 1987. godine) koja se sastojala od malonogometne utakmice, kazališne predstave i zabave. Ista ekipa je ove godine upriličuje u povodu 40-te obljetnice pokretanja kluba zbog čega je snimljen i profesionalni dokumentarni film u trajanja od 52 minute.
Promocija filma je u kino sali Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman te subote s početkom u 19,30 sati.
Prije toga u sportskoj dvorani u Lipiku odigrat će se malonogometni turnir veteranskih ekipa, aktivnih igrača s početka osamdesetih godina na kojem će uz domaćina nastupiti tada najpoznatije zagrebačke ekipe „Uspinjača“ i „Oktogon“ koji će početi u 15 sati. U 16 sati revijalnu malonogometnu utakmicu će odigrati ekipe selekcija Grada Zagreba koju najvećim dijelom čine igrači do 19 godina koji su lani pod imenom hrvatske reprezentacije postali viceprvaci Europe protiv selekcije gradova Pakraca i Lipika.
Ulaz na obadvije priredbe je besplatan.
- PIŠE: Pakrački List
- 1332
Na Požeško-slavonskoj županiji do utorka je ove zime u Zavod za javno zdravstvo prijavljeno tek 54 slučaja oboljelih od gripe od kojih je desetak na pakračko-lipičkom području. Ovakvo stanje glavni epidemiolog dr. Ante Vitalija ocjenjuje dobrim, ali je djelomično zabrinjavajući podatak da je u prošlom tjednu registrirano 18 novooboljelih što predstavlja porast u odnosu na siječanj i prosinac kada su na tjednoj razini u ambulantama registrirani tek pojedinačni slučajevi.
Od gripe značajno su prisutnije razne viroze, naročito kod djece, ali sudeći po podacima iz pakračkog vrtića i škole broj je u opadanju. Kako je rekla ravnateljica Višnja Klobučar, prošlog tjedna je iz vrtića izostalo 50-tak djece, dok danas tek četvero, i to svi iz jaslica. Slična je situacija i u osnovnoj školi gdje je broj učenika u razredina prošlog tjedna bio skoro prepolovljen, ali početkom ovog tjedna su se izostanci s nastave radi viroze značajno prorijedili. To nam je potvrdila i pakračka magistra farmacije Aneta Prohaska Tome podatkom da je porasla potražnja za lijekovima protiv viroze, naročito onih za djecu.
Ove jeseni je u našoj županiji protiv gripe cijepljeno 6.923 osobe i u Zavodu imaju još 27 doza cjepiva. Za iduću je naručeno 7.000 doza.
Pripremljen prostor izolacije
Što se tiče koronavirusa naravno da nije na našoj županiji, kao niti u ostatku Hrvatske, do danas zabilježen niti jedan slučaj, ali se provode sve preventivne mjere koje je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo i druge medicinske službe. Kako je rekao dr. Vitalija, u Zavodu nemaju prijavljen niti jedan slučaj dolaska putnika iz Kine niti najave skorog putovanja u tu zemlju, ali je bilo nešto putnika ili najavljenih putovanja u Tajland, Indiju i vojnika u Afganistan. U skladu s propisanim mjerama u požeškoj bolnici je pripremljen prostor za izolaciju u slučaju pojave potrebe, a u Pakracu su poduzete sve mjere (tehnička sredstva i osoblje) za potrebe transporta zaraženih osoba do požeške bolnice.
Kako smo doznali u pakračkoj apoteci zaštitne maske za nos i usta se prodaju u nešto većem broju nego inače, ali nema govora o navali. Inače takve maske koštaju nešto više od jedne kune.
- PIŠE: Pakrački List
- 1642
Kažu učeniji ljudi da je putovati važno jer se u tome mijenjamo kao osoba, proširujemo vidike, stječemo nova iskustva i cijenimo više ono što imamo. Također, ono nas tjera da podignemo pogled s naših mobilnih ekrana i pogledamo u svijet koji nas okružuje. Da je tome tako dobili smo potvrdu od valjda najrelevantnije osobe na pakračko-lipičkom području kojoj su kilometri u krvi, a kofer uvijek spakiran. Zvjezdana Šteković, profesorica engleskog jezika, književnosti i povijesti, danas se može pohvaliti da je posjetila čak 39 različitih zemalja u nešto manje od tri stotine organiziranih putovanja.
Iako će kroz život vidjeti svijeta, zavoljeti autobus, brod ili avion, prvo putovanje kojeg smo se dotakli i nije bilo planirano. Ratne 1991. godine sedmogodišnju Zvjezdanu i roditelje Željka i Miru, dotadašnje zaposlenike lipičke tvornice stakla, životni put odveo je na područje Istočne Slavonije gdje su iznova organizirali život. Zvjezdana je tamo proživjela djetinjstvo, pozavršavala škole kao i osječki Filozofski fakultet na kojem je diplomirala 2008. godine.
„Nakon stečene diplome htjela sam odmah posao, a s obzirom na to da u Lipiku imamo obiteljsku kuću, na roditeljsku sugestiju podnosim molbe u tri škole na pakračko-lipičkom području i bivam primljena u sve. Konačan odabir pao je na Srednju školu Pakrac gdje i danas radim“, priča Zvjezdana i dodaje da je isprva imala u planu samo odraditi pripravnički staž, a onda sreću potražiti u Zagrebu.
Međutim, ubrzo je spoznala prednosti života u maloj sredini i sve manje joj se ideja sa Zagrebom činila dobrom. Osim toga, treba li pored vlastite kuće u Lipiku plaćati najam stana u Zagrebu ili taj novac potrošiti na putovanja? Dileme je nestalo u čas…
„Danas radim u Pakracu i živim u Lipiku. Požalila nisam niti sekunde što sam tako odlučila i mogu reći da sam izuzetno zadovoljna životom. Ne propuštam priliku i sreću pronalazim na čestim putovanjima na koje uglavnom idem s prijateljicama. Posjećivanje različitih država, otkriva lepezu povijesnih, političkih, kulturnih i životnih pitanja. I to svaka destinacija na svoj način, zbog čega je jako teško istaknuti jednu ili nekolicinu među njima“, kaže Zvjezdana koja se, naravno, izvrsno služi engleskim jezikom, a osim njega aktivno govori i španjolski. Zasluga je to televizora i španjolskih sapunica koje su svojevremeno „harale“ malim ekranima, isto kao danas turske pa se Zvjezdana i taj jezik ne ustručava progovoriti, primjerice kad posjeti omiljeni joj Istanbul.
„Proputovala sam mnogo. Prvo putovanje bilo mi je 2009. godine s učenicima SŠ Pakrac u Tunis i od tada započinjem stavljati recku za svaku novu zemlju koju posjetim. Destinacije određujem nakon pomnog proučavanja i bjesomučnog surfanja bespućima interneta. Uvijek imam nekih pet favorita dok mi se konačna destinacija ne iskristalizira. Istražujem Turističke agencije, naletim na nekakve popuste, pročitam nečije lijepo iskustvo…Sve to igra važnu ulogu u određivanju budućeg putovanja“, objašnjava Zvjezdana.
Putovanje više nije luksuz
Cijene, priča, nisu strašne, putovanje više nije luksuz. Usporedimo li to s hrvatskom obitelji prosječne platežne moći koja za 7-10 dana ljetovanja na našoj obali treba pripremiti nekih 7.500 kuna, onda su davanja za međunarodna putovanja poprilično uravnotežena. „Nešto malo manje (7.200 kn) sam izdvojila za 14 dana na Maldivima. U tu cijenu je uračunata avionska karta, hotelski smještaj – puni pansion (doručak, ručak, večera..) te izleti. Skuplje bi me koštalo 10 dana u Zadru… Azija je stvarno jeftina i dostupna. Noćenje u prekrasnom hotelu na Baliju košta 50 kuna s doručkom“, objašnjava i dodaje da svoja putovanja financira iz redovne profesorske plaće, ali da dosta radi i honorarno. Između ostalog izdvaja vođenje tečaja na HZZZ-u te posao vanjske suradnice pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje gdje svake godine na državnoj maturi ispravlja eseje. „Ne odbijam honorar, ako je unutar mog zanimanja.“
Sreća je uvijek blizu
Osim vrijednog rada, neka putovanja zaradila je jednom drugom predanošću. „Imam neku ludu sreću, izvlače me često na nagradnim igrama“, smije se i kaže da ih redovito igra i da je izvučena točno 30 puta do sada. Na natječaju za najbolju fotografiju osvojila je glavnu nagradu za uradak mobitelom. Tisuću osvojenih eura potrošila je na put u Finsku na koji je povela mamu. „Odvela sam mamu kod Djeda Božićnjaka, vidjela skupu Finsku, no nisam uspjela vidjeti Auroru Borealis. Tako da nisam završila sa Skandinavijom. Morat ću se vratiti, jednom, do Norveške, Islanda…“. Nagrađena je i od FlixBusa za putopis za što je dobila 5 međunarodnih karata, nekako ubrzo je kao profesor engleskog i povijest postala i stipendist Ministarstva znanosti i obrazovanja što je podrazumijevalo put u Izrael gdje je dodatno proučavala Holokaust…
Pričamo li o sreći, ona Zvjezdanu prati i na samim putovanjima. Primjerice, dosta je znati da se zatekla prošle godine na Baliju u vrijeme velikog potresa u kolovozu, ali i da je „pogodila“ posjet Egiptu 2013. godine baš u vrijeme vojnog udara i svrgavanja prvog demokratski izabranog predsjednika Mohammeda Morsija.
Ostavimo li po strani ove tamnije trenutke turističkih pohoda, Zvjezdana putovanja uglavnom pomno planira pa su slična iznenađenja rijetkost. S druge strane smještaj i prehrana su uvijek nepoznanica, no već zna što se gdje može očekivati.
Dok bi muškarca opisali kao „svejeda“, za damu se to fino kaže da je „hranidbeno otvorena“ pa nam je tako i Zvjezdana opisala svoju jednostavnost po pitanju prehrane. „Ne volim samo iznutrice, ostalo može. Nisam probala nikakve ekstravagantne stvari. Azijska hrana je fina, bude malo ljuća, gornja Afrika i Tunis nude janjetinu i rižu, prehranu sličnu europskoj. Svugdje se nađe nešto, nije problem. Mačke, štakore, pse i slično, ne bih, hvala“, kaže i dodaje da ni po pitanju smještaja nije previše izbirljiva iako većinom boravi u udobnim hotelskim sobama. „U jednu sam ruku hedonist i volim uživati, ali ne bježim niti od privatnog smještaja, ako je uredan i donekle siguran“. Sigurnost je, drži, važna stavka na putovanjima pogotovo jer njihovu ekipu čini žensko društvo.
Filipini? Baš i ne, Maldivi? O da…
Pamti li kakve ružne stvari s putovanja, odnosno postoji li mjesto gdje je ostala razočarana, možda ravnodušna?
„Ne, iako sam zahtjevna po tom pitanju sve manje-više bude ono što očekujem. Recimo posjetila sam piramide u Egiptu i nakon njih me više nije previše toga tamo zanimalo. Isto je bilo u Parizu gdje sam u muzeju Louvre vidjela Da Vincijevu Mona Lisu. Nakon toga sam se osjećala nekako prazna, vidjela sam što sam željela i to je to… Ne zavaravam sebe i ne gubim vrijeme“.
Kaže da je možda malo razočarana Filipinima. „Na fotografijama možda i izgledaju kao mali prirodni raj, ali nakon slijetanja kao da su upravo prošli potres, poplava i rat. Po blatnjavim putovima su nas zatekli psi lutalice, razvučen veš po ulicama, prosjaci, gomila blata…sve to nije izgledalo nimalo impresivno. Međutim njihova turistička favorit ponuda je plivanje s kitopsinama (biljojedi) i to je doista fantastično iskustvo, ali nećemo uskoro ponoviti posjet…“
Gledajući posjećene destinacije Zvjezdana je najviše boravila po Europi, potom je tu Azija i nešto malo Afrike. Oceanija te Južna i Sjeverna Amerika je ne privlače. Usporiti ne namjerava kao niti nešto previše mijenjati…Godišnje putuje između 5 i 15 puta. Svaki produženi vikend, školska „spajanja“ ili regularan godišnji odmor koristi za pobjeći negdje. Svaku godinu tijekom koje ne udari barem jedan novi pečat u putovnicu, smatrat će izgubljenom.
Nije sve samo raskoš i blještavilo
Nisu niti sva putovanja raskoš i blještavilo. Obišla je i onaj dio Europe koji mnogi smatraju siromašnijim. Ona to drugačije vidi. „Ne bih ih nazivala siromašnima. Tirana me iznenadila, dosta su urbanizirani. Rumunjska možda malo zaostaje u ruralnom dijelu dok idete prema Bukureštu. No tamo… s razlogom ga zovu Mali Pariz. Prošle godine sam vodila djecu u svibnju u Temišvar, grad kulture i djeca su mogla vidjeti da su sve predrasude potpuno neutemeljene.
Bi li mijenjala Pakrac, Lipik, Hrvatsku za neku drugu destinaciju da se ukaže prilika za novi život? „Ne bih“, spremno odgovara, „volim život u maloj sredini i svoj život koji živim. Još ga više cijenim kad nešto vidim i kad je usporediv. Živimo u lijepim klimatskim uvjetima i cijenim to.“
Nema veze ni to što se jako dobro sjeća toplih maldivskih dana, šarenila Indijskog oceana za koji tvrdi da je barem uz rame našem Jadranu te tamošnjih vječno nasmijanih ljudi. „Kad bih mogla, ukrala bih im to raspoloženje i pozitivnu energiju koja ih okružuje. Ta maldivska sreća navodno ima veze s njihovim geografskim položajem i izloženosti suncu. Iako se iza fasade bogatstva krije ogromno siromaštvo i ljudi žive po šupama, opet su vedri, skromni i nasmijani. Takvo raspoloženje želim prepoznati u budućnosti i u našem okruženju“.
Stoga će, kao i do sad, do budućih svjetskih destinacija i dalje kupovati samo povratnu kartu iz svog slavonskog zavičaja…
