- PIŠE: Pakrački List
- 3149
Pakrački "Metalko" smješten u Gundulićevoj ulici poviše KTC-a danas slovi za stabilnu firmu i poželjnu radnu destinaciju mnogih nezaposlenih, ali i onih Pakračana s poslom. Malo smo mjesto, svak svakoga zna i dobar se glas daleko čuje, pa nešto posebno hvaliti vlasnika "Metalka" Zdenka Ružičku nema smisla niti potrebe. U lokalnim kuloarima „bije“ ga glas kao jednog od najboljih pakračkih poslodavaca, a kako ga je stekao i od malenog kamiončića uz vlastite dvije ruke, dogurao do firme koja danas skrbi o 37 ljudi, otkrio nam je u razgovoru za naše novine i portal.
„Poratne 1992. godine u lipnju, odmah po skidanju ratne uniforme, po nagovoru šogora iz Zagreba odlučio sam ostaviti dotadašnji posao na Staklani i otvoriti poduzeće za trgovinu sekundarnim otpadom. On se već time bavio i otkupljivao je prvih 4 ili 5 godina gotovo svu moju prikupljenu sirovinu tako da s plasmanom nisam imao problema. Počeo sam u vlastitom dvorištu, nakon što sam prodao traktor i kupio kamiončić pa krenuo po otpadno željezo, bakar, aluminij, mesing, gus… Najviše robe bilo je kod tvrtki koje su obnavljale krovišta i pogone, srezivao sam konstrukcije, tovario ih u kamion i vozio najprije za Zagreb. Vremenom se razvio plasman za Sisak, Split, Sloveniju i Italiju. U međuvremenu sam počeo i s otkupom, a prva otkupna stanica bila je kod kuće u ulici Grigora Viteza. Kako se posao razvijao 1999. godine nju sam preselio na novokupljenu parcelu u blizini kuće gdje i danas obavljamo poslove s otpadom“, prisjeća se Zdenko početaka.
Za konstantan napredak i razvijanje smatra presudnim predanost poslu što podrazumijeva po 12 sati rada dnevno bez godišnjeg odmora, ali i stalno reinvestiranje dobiti u razvoj firme. No nije uvijek sve išlo glatko.
„Pokušali smo se u početku baviti i preradom sirovine. Topili smo aluminij. Prekopirao sam jedan sustav pomoću kojeg smo topljenu masu lijevali u kocke koje smo izvozili u Italiju, no nisam mogao ispuniti precizne proizvodne uvjete i sve je propalo. Tu smo izgubili dosta novca i ne sramim se priznati – to je bio fijasko.“
Otkupna je stanica, međutim, radila dobro. Sav prikupljeni otpad, a radi se o količinama oko 1000 tona mjesečno, valjalo je prikupiti, usitniti radi smanjenja obujma kod prijevoza te plasirati dalje. Kako se često događa, posao nije gotov dok se ne naplati…
Trgovina izrasla iz kompenzacije
„Točno tako. Dogodilo se da nismo uspjeli naplatiti neke plasmane u Sisak pa smo za isporučeni željezni otpad pod kompenzaciju uzimali regularnu rubu (razne cijevi) i to smo prodavali. To su bili prvi koraci u nastajanju buduće trgovine“, prisjeća se Zdenko i kaže kako su 1999. godine odlučili izdvojiti otpad iz sad već bogatog asortimana regularne neprehrambene robe i osnovan je obrt Metalko kojeg se tiče isključivo posao s otpadom.
S druge strane, trgovinu stalno razvijaju i 2003. godine otvaraju maloprodajnu željezariju u staroj pekari u Gupčevoj ulici, a ubrzo i preko puta trgovinu boja i lakova.
Posao je išao odlično, a 2006. godine obrt „Metalko“ čak završava u medijima jer je predvodio listu s 3,66 milijuna prihoda u 2005. godini. „Sve sam, naravno, reinvestirao u daljnji razvoj tvrtke“, kratko je komentirao.
Posao je išao odlično sve do 2008. godine kad tvrtka u oba pogona ima 35 zaposlenih. Nakon što je dosegao svoj vrhunac, posao s otpadom počinje rapidno opadati, a osim svjetske recesijske krize Ružička uzroke vidi i kod Kineza koji su za potrebe vlastite infrastrukture, ali i skore Olimpijade u Pekingu naprosto gutali s tržišta sve ponuđene količine željeza. Krizu preživljava tako što povlači za poslodavca najteži potez i u zimi iste godine otpušta 12 tadašnjih radnika.
Narednih nekoliko godina po oporavku tržišta posao s otpadom poprima fiksne brojke, daleko manje no nekad, ali trgovina zato itekako popunjava nastalu prazninu pa Metalko postaje vlasnik i uglovnice pored Malog mosta, sve s ciljem širenja prodajnog prostora. Međutim, tamo nikad nisu uselili jer se 2016. godine ukazuje odličan prostor u Gundulićevoj ulici (bivša Maniva) koji u jesen iste godine kupuje u stečajnom postupku.
Mali pakrački Bauhaus
„Uređenje je trajalo ravno godinu dana, a sve poslove su odrađivali lokalni majstori. Bolja i prostranija lokacija omogućila nam je širenje asortimana pa smo uveli građevinski materijal, suhu gradnju, elektromaterijal, opremu za vodovod i slično. Zaposlili smo pritom 6 ljudi“, zadovoljno kaže i potvrđuje dobru procjenu da trgovina sve kvalitetnije ispravlja padajuću krivulju dobiti zbog nastalih količinskih problema s otpadom. No prihod od otpada je i dalje kakva- takva konstanta.
„S naša dva kamiona prikoličara otpad smo oduvijek u pravilu prikupljali u prstenu 100 kilometara, nema smisla to širiti, a količine prikupljenog otpada su pale na trećinu u odnosu na najbolje dane. Danas je umjesto Italije trend izvoziti u Tursku. Također, u odnosu na ranije pojavila su se reciklažna dvorišta i zakonodavac je napravio drugačije rasporede. Mi, recimo, posljednje tri godine ne prikupljamo više papir, jer je cijena s 0,8 kn pala na 0,2, a udio papirnog otpada nam je bio oko 50 tona mjesečno. Sada bi to bio čisti minus. S druge strane, ostali otpad ćemo i dalje prikupljati jer imamo sve uvjete po pitanju zaštite okoliša, pravovremenim ulaganjima smo se prilagodili i zato u tom poslu nemamo ozbiljne konkurencije“, komentira poslovne aktualnosti i nužno tržišno prilagođavanje.
Rješenje vidi u daljnjem razvoju i širenju trgovine. „Čuo sam za naziv "pakrački Bauhaus" i ne vidim ništa loše u tome, čak tome i težimo da budemo slični njima ili Pevecu. Od mladosti volim ući u takve trgovine s alatom, raznim građevinskim materijalima. Nekad iz čiste ljubavi, danas i iz radoznalosti da vidim kako je organizirano, ali i novine na tržištu pa nešto upamtiš i primijeniš“, priča Zdenko koji ideja za biznis uvijek ima.
Promašaji su sastavni dio posla
„Da ne ispadne ovo nekakvo hvalisanje i da ova priča ne bude sva u superlativima, epizodi s aluminijem dodat ću još jedan svježiji poslovni promašaj. 2013. godine upustio sam se u špediciju, međunarodni autoprijevoz gdje sam dogurao do 8 šlepera i stao. Priznao sam samome sebi da mi tu nije mjesto, presjekao i odustao. To je bilo taman pred kupovinu Manive“, nema problem priznati krive poteze doživjevši ih sastavnim djelom posla.
Vrijeme je pokazalo da je Zdenko čovjek koji uvijek misli na sutra. Stoga smo prilikom posjeta vezanih za ovaj razgovor na adresi u dvorištu Grigora Viteza zatekli gomilu paleta drva spremnih za otpremu. O čemu se radi?
"To je nova registrirana djelatnost u obrtu Metalko. Radi se o obradi drvne mase za potrebe ogrjeva, a inicijator je moj zet Vanja. Svaku dobru ideju pozdravljam, a čini mi se da posla u ovoj branši ima. Prostora za rad ovdje gore u Vitezovoj ima, sva regularna roba je dolje u gradu, ostalo je ovdje još skladište tako da smo odlučili započeti s cijepanjem i paletiranjem. Drvo nam dovoze lokalni prijevoznici", objasnio je Zdenko dodavši da od skorih novina želi objaviti još jednu.
Vraćamo se u staru pekaru!
Uskoro se ponovo otvara bivša željezara u staroj pekari, a prostor će iskoristiti za širenje ponude sanitarije, bijele tehnike, vodovoda, podnih obloga, rasvjete i sl. Širenje podrazumijeva i novo zapošljavanje ili…? „Zasad nemamo problema s radnom snagom, ali nikad se ne zna. U našu tvrtku je dobrodošao svaki dobar radnik.“
Unučad mu okrenula svijet
Osim što donosi važne odluke, Zdenko se o njima savjetuje i u obiteljskom krugu. Važni kotačići uspješnog poduzeća su supruga Snježana koja vodi knjigovodstvo te 26-godišnji sin Robert koji je već duboko u trgovini u Gundulićevoj. Osim njih sretnu obitelj čini i kćerka Jasmina rođena 1991. godine.
„Obitelj je oslonac, snaga i podrška. Osim supruge koja je uz mene od prvih dana (ranije radila u Moderni), sin Robi već preuzima odgovornosti dolje u trgovini kao i kćer Jasmina, snaha mi je također unutra, a zeta sam već spomenuo. Nekakav cilj nam je i bio da djeca nastave ovu priču pa kako im bude. Znate, postao sam dvostruki djed u samo godinu dana i u moj su život ušli drugi prioriteti oko kojih se sada vrti sav moj svijet“, zaokružio je Zdenko za kraj ove obrtničko - poduzetničke priče. Osim kao poduzetnika, Zdenka u gradu često susrećemo na motoru ili kako je u planinarskoj opremi spreman za kakav izlet u prirodu.
„Da, volim motore, to je ljubav iz djetinjstva koju je ponovo rasplamsao Vlado Tessari s kojim sam odradio neke europske ture. Isto tako, ljubav prema motorima dijelim sa suprugom s kojom barem jednom godišnje prijeđem više tisuća kilometara duga putovanja. Vozim BMW GS1200 enduro za putovanja, a bili smo na Baltiku, obišli Balkan, istočnu Europu…Ove je godine korona uništila plan o 6500 km dugom putovanju do Gibraltara, ali bit će…Član sam i MK “Vitezovi tame” odlične bajkerske ekipe“, priča kako danas uživa u životu, što ipak iziskuje i nešto vremena. Pretpostavljamo da posao ne trpi. Kaže da je vremenom smanjio tempo i danas radi 9 do 10 sati dnevno, a iz dosadašnjeg smo teksta valjda mogli zaključiti da je organizacija jedna od Zdenkovih vrlina…
Osim motora tu je i ljubav prema planinarstvu proizašla iz prijeratnih pakračkih izviđača, odnosno brđana. Pamti ondašnja druženja s Hertzom, Gonzom jednim i drugim, Milićem, Kubalekom i drugim poznatim nositeljima tada zelene košulje i izviđačke marame. Danas je s nešto mlađom ekipom, no kaže da su razlike između brđana i planinara male, imao maramu oko vrata ili ne uvijek je lijepo biti okružen sličnim ljudima sličnih očekivanja.
Određena očekivanja od uspješnog poduzetnika imaju i razni sportaši i sportski kolektivi u potrazi za sponzorstvima. Zdenko takve u pravilu ne odbija, ako zahtjevi nisu nerealni. „Puno malih donacija, na kraju godine budu jedna velika i mislim da sam dosad prema svima bio korektan.“
Što na kraju dodati…Pakrac i Pakračani doista mogu biti ponosni na čovjeka i sugrađanina kao i na put kojim je kročio. Od malog kamiončića do „malog Bauhausa“, skromno i pošteno, upravo onako kako se mnogi kunu da čine, a malo njih to pokaže i dokaže.
- PIŠE: Pakrački List
- 1344
Polaganjem vijenaca u Velikom Banovcu i Batinjanima, komemoracijom u Gornjoj Obriježi i otkrivanjem spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Pakracu, 6. listopada će biti obilježena 29. obljetnica pogibije 19 hrvatskih branitelja u spomenutim naseljima, što je ujedno bio jedan od najtragičnijih dana u Domovinskom ratu na pakračkom ratištu.
Program obilježavanja koji organiziraju Grad Pakrac i Hrvatski časnički zbor Pakrac-Lipik započinje u 9,30 sati odavanjem počasti poginulim braniteljima kod spomen obilježja u Batinjanima i Velikom Banovcu. Središnja komemoracija će tradicionalno biti održana kod Memorijalne kapelice u Gornjoj Obriježi s početkom u 10 sati, a nakon komemoracije će biti služena i sveta misa.
U 12 sati je na središnjem gradskom Trgu bana Josipa Jelačića najavljeno otkrivanje nedavno završenog spomenika poginulim hrvatskim braniteljima koji će ujedno biti i gradska fontana.
- PIŠE: Pakrački List
- 1288
- Ova nesretna pandemija prekinula nam je kvalitetnu sezonu u kojoj su sve klupske kategorije igrale dobar rukomet, pohvalio se Mario Lopar, predsjednik Rukometnog kluba LiPa, otvarajući redovnu skupštinu rukometaša održanu 2. listopada u pakračkoj dvorani.
Izvješćujući, Lopar se najprije osvrnuo na dobar rad s mlađim kategorijama te na sezonu Dječaka A (06/07) u 1. HRLDA Istok koji su u konkurenciji 20 klubova osvojili ukupno 8. mjesto. Pohvaljeni su i Dječaci B (08/09) iz 1. HRLDB koji su unatoč plasmanu u donjoj polovini prvenstvene ljestvice odlično prezentirali rad kluba. U mini rukometnim ligama (ispod 10 g.) dječaci su igrali višekružno MŽRL Sjever i bili odlični 4. (12 pobjeda/7 poraza). Djevojčice su također igrale MŽRL te su ostvarile slične uspjehe vrijedne 3. mjesta (14/4).
One starije djevojčice (08/09) iz ŽRK Lipik-ŠR LiPa su nastupale u Ligi mladih Slavonije i nakon 8 odigranih kola bile su vodeće. Vrijedi napomenuti da su osvojile i međunarodni memorijalni turnir „Dino Plažanin“ u Pakracu. Mlađe kadetkinje (04/05) su jedine uspjele završiti natjecanje u 1. HMKRL, no uz velike kadrovske probleme tijekom sezone pa su teret natjecanja preuzimale daleko mlađe igračice tako da sam rezultat i plasman pri dnu tablice nije relevantan.
Seniori su pod vodstvom trenera Vladimira Pipala imali odličnu sezonu, a u trenutku prekida zauzimali su visoko 2. mjesto 3. HRL Istok. Ove sezone na okupu ostaje ista ekipa, ambicije su velike, a prvenstvo je pred vratima. Za vikend 10./11. listopada u Pakracu na otvaranju nove sezone gostuje RK Požega.
Financijsko izvješće podnio je klupski operativac Dario Papušek iz čijeg je izlaganja vidljivo da je klub u 2019. uprihodio nešto više od 255 tisuća kuna dok su rashodi bili desetak tisuća manji. Najviše je novca pridošlo od Sportske zajednice grada Pakraca 135 tisuća, a najviše je tamo i vraćeno, oko 80 tisuća za korištenje dvorane.
Trenutno je rukometašima na raspolaganju samo Gradska dvorana u Pakracu gdje treniraju sve kategorije i koriste gotovo sve raspoložive termine. Za razliku od ranije, zbog epidemioloških mjera „pod ključem“ je Školska dvorana u Lipiku, i zasad je nepoznato kad će rukometašima biti na raspolaganju.
Prošlogodišnji rad kluba pozdravili su dogradonačelnik Pakraca Marijan Širac te ispred grada Lipika Renato Marinić. Pohvalio ga je i Domagoj Ajman, tajnik SZGP, upućujući uobičajene čestitke za postignuto, te je za tekuću godinu, unatoč krnjoj sezoni, obećao ukupnih 85 tisuća kuna iz gradske blagajne.
- PIŠE: Pakrački List
- 1235
Zavičajna zajednica Španovčana kao i svake godine prve nedjelje u listopadu organizira komemoraciju španovačkim žrtvama u znak sjećanja na 6. listopada 1942. godine kada su partizani u drugom svjetskom ratu napali selo, ubili 73 mještana civila, spalili selo, a preživjele rastjerali s trajnom zabranom povratka.
Sveta misa bit će održana 4. listopada u 11 sati u pakračkoj župnoj crkvi, a u 13 sati položeni vijenci na spomen obilježje u Španovici.
- PIŠE: Pakrački List
- 1247
Iako predviđena za travanj, u povodu Dana planeta Zemlje, simbolična sadnja stabla kojeg u sklopu projekta “Gea oprosti” provodi Palijativni tim LiPa održana je jučer između sportske dvorane i Srednje škole Pakrac gdje je zasađeno stablo ginka. Time je nastavljena ideja stvaranja Gea parka – parka prijateljstva koja je započeta 2015. godine, sadnjom prvog stabla u pakračkoj „Veneciji“ na igralištu kod vatrogasnog doma.
Jučerašnjoj sadnji nisu prisustvovali mališani iz vrtića „Maslačak“, kao što je to bilo prijašnjih godina, ali su svoj doprinos ovoj ideji dali ravnateljica vrtića Višnja Klobučar, predstavnica Grada Pakraca Marija Martinelli, članovi Palijativnog tima predvođeni predsjednicom Ljerkom Pavković i velečasni Jozo Zorić koji je i blagoslovio stablo.
Ova udruga puno pažnje posvećuje planeti Zemlji, a ove godine je izabrano stablo ginka, kao posveta osobama oboljelima od demencije, budući da ono spada u ljekovito bilje koje pospješuje cirkulaciju, pamćenje i općenito čini organizam zdravijim.
Izvor fotografija: Palijativni tim LiPa
- PIŠE: Pakrački List
- 1364
Projekt Opće županijske bolnice Požega „Zajedno do zdravlja“, vrijedan nešto više od 34 milijuna kuna, nalazi se pred samim dovršetkom. Podsjetimo, njime je obuhvaćen niz aktivnosti s ciljem modernizacije, uređenja i prilagodbe postojećeg prostora potrebama i standardima dnevnih bolnica i jednodnevnih kirurgija, kao i opremanje 17 milijuna kuna vrijednim najsuvremenijim uređajima koji će stanovništvu naše, ali i okolnih županija ponuditi kvalitetniju, bržu i efikasniju zdravstvenu skrb.
S obzirom na to da je ovo jedan od važnijih, ali i financijski najizdašnijih projekata za našu županiju koji provodi Regionalni koordinator razvoja Požeško-slavonske županije, upitali smo pomoćnika ravnateljice dr.sc.Antona Devčića, za trenutnu ocjenu stanja na provedbi ovog projekta.
- Mi kao institucija koja je odgovorna za koordinaciju provedbe i izvješćivanje o provedbi ovog projekta, možemo reći da je poslan 17. zahtjev za nadoknadu sredstava, koji je zapravo izvješće o provedbi projekta u određenom razdoblju, popraćeno svom relevantnom dokumentacijom, a koja je podloga za financiranje ili povlačenje sredstava za odrađeni dio aktivnosti u tom razdoblju. Slanje izvješća je za naš uhodani tim rutinska procedura, koju savladavamo u hodu, ali puno je važnije da stvari na terenu, u konkretnoj provedbi projekta, idu svojim planiranim tijekom. Na ovom projektu imamo završene radove, isporučenu veliku većinu opreme, te nam slijedi sam finiš projekta. Inače, izazovi u dobavi medicinske opreme su bili neminovni u ovom specifičnom razdoblju, no ipak su oni manje ili više uspješno savladani. Možemo reći da je za sada odobreno/povučeno preko 18,5 milijuna kuna, a ta brojka bi bila i veća da nismo imali poteškoće u dobavi opreme, s obzirom na to da je dio dobavljača bio direktno angažiran na proizvodnji opreme koja je neophodna i prioritetna u ovim COVID-19 okolnostima. U samom praćenju provedbe projekta i izvješćivanju i provedbi, mi moramo istaći i jako dobru suradnju i koordiniranost sa zaposlenicima bolnice koji su angažirani na provedbi ovog projekta, ali i na provedbi nekih drugih projekata koje zajedničkim snagama provodimo, kao što je primjerice energetska obnova.
Stanje na terenu provjerili smo kod čelnog čovjeka OŽB Požega ravnatelja dr. sc. Željka Glavića koji je prokomentirao završnu fazu projekta „Zajedno do zdravlja“ te se osvrnuo na dinamiku i opseg dosadašnjih aktivnosti.
- Građevinski dio je gotov. Prostori na pedijatriji, dnevnoj bolnici i u jednodnevnoj kirurgiji, koji su bili predmet prilagodbe i adaptacije, su u punoj funkciji i na raspolaganju našim pacijentima. Projekt opremanja dnevnih bolnica je također u samoj završnici. Gotovo sva oprema je pristigla, osim jedne grupe laboratorijske opreme. Ona je instalirana, a obavljena je i edukacija osoblja za rad te je već u funkciji. Naravno, našim će djelatnicima trebati nešto više vremena da se do kraja obuče za rad, jer moderna oprema nudi mogućnost opsežnijih pretraga u odnosu na one koje smo dosad radili. Međutim, sve skupa ide jako dobro i pacijenti već uvelike osjete razliku danas u odnosu na vrijeme prije projekta.
Nezaobilazna tema danas je pandemija COVID 19 koja je zasigurno utjecala, kako na cjeloviti zdravstveni sustav tako i na provedbu aktivnosti samog projekta. S kojim ste se ključnim izazovima te vrste susreli u dosadašnjoj provedbi?
- Bilo je određenih problema, mada ne prevelikih. Najviše su ometali nabavu nekih grupa opreme koje su uže povezane sa samom Covid infekcijom, poput respiratora ili PCR uređaja za testiranje. Upravo je ta oprema zbog cijele situacije teže nabavljiva na tržištu, međutim, uspjeli smo i to riješiti i unatoč malim pomicanjima rokova ta je oprema danas u našoj bolnici i u funkciji je.
Radovi su završeni, opremanje u velikoj većini također pa su već vidljiva konkretna poboljšanja zdravstvene usluge koju korisnici već konzumiraju u vašoj ustanovi. Koje bitne pomake u kvaliteti zdravstvene skrbi, proizašle iz ovog projekta, izdvajate kao najvažnije?
- Završetkom projekta jasno će postati da smo ostvarili sve ciljeve pa i one koji su u početku ocijenjeni kao preambiciozni. Zahvaljujući novom prostoru i opremi već sada imamo daleko bržu dijagnostiku, a postavljanje brze dijagnoze kod pacijenata garantira uspjeh u liječenju. Nova moderna oprema i uređaji omogućavaju daleko veći broj usluga nego ranije, a samim time skraćene su liste čekanja kao što se otvorila i mogućnost pružanja dodatnih usluga zbog kojih su dosad ljudi morali putovati negdje drugdje da bi ih obavili. Sada će to moći obaviti ovdje. Ako išta vrijedi u ovom projektu onda je to doista izuzetno kvalitetna oprema visoke tehnologije i modernih standarda pomoću koje ćemo pružati usluge jednako kvalitetne kao u najmodernijim centrima u Hrvatskoj.
