Na Požeško-slavonskoj županiji do utorka je ove zime u Zavod za javno zdravstvo prijavljeno tek 54 slučaja oboljelih od gripe od kojih je desetak na pakračko-lipičkom području. Ovakvo stanje glavni epidemiolog dr. Ante Vitalija ocjenjuje dobrim, ali je djelomično zabrinjavajući podatak da je u prošlom tjednu registrirano 18 novooboljelih što predstavlja porast u odnosu na siječanj i prosinac kada su na tjednoj razini u ambulantama registrirani tek pojedinačni slučajevi.

Od gripe značajno su prisutnije razne viroze, naročito kod djece, ali sudeći po podacima iz pakračkog vrtića i škole broj je u opadanju. Kako je rekla ravnateljica Višnja Klobučar, prošlog tjedna je iz vrtića izostalo 50-tak djece, dok danas tek četvero, i to svi iz jaslica. Slična je situacija i u osnovnoj školi gdje je broj učenika u razredina prošlog tjedna bio skoro prepolovljen, ali početkom ovog tjedna su se izostanci s nastave radi viroze značajno prorijedili. To nam je potvrdila i pakračka magistra farmacije Aneta Prohaska Tome podatkom da je porasla potražnja za lijekovima protiv viroze, naročito onih za djecu.

Ove jeseni je u našoj županiji protiv gripe cijepljeno 6.923 osobe i u Zavodu imaju još 27 doza cjepiva. Za iduću je naručeno 7.000 doza.

Pripremljen prostor izolacije

Što se tiče koronavirusa naravno da nije na našoj županiji, kao niti u ostatku Hrvatske, do danas zabilježen niti jedan slučaj, ali se provode sve preventivne mjere koje je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo i druge medicinske službe. Kako je rekao dr. Vitalija, u Zavodu nemaju prijavljen niti jedan slučaj dolaska putnika iz Kine niti najave skorog putovanja u tu zemlju, ali je bilo nešto putnika ili najavljenih putovanja u Tajland, Indiju i vojnika u Afganistan. U skladu s propisanim mjerama u požeškoj bolnici je pripremljen prostor za izolaciju u slučaju pojave potrebe, a u Pakracu su poduzete sve mjere (tehnička sredstva i osoblje) za potrebe transporta zaraženih osoba do požeške bolnice.

Kako smo doznali u pakračkoj apoteci zaštitne maske za nos i usta se prodaju u nešto većem broju nego inače, ali nema govora o navali. Inače takve maske koštaju nešto više od jedne kune.

 

Kažu učeniji ljudi da je putovati važno jer se u tome mijenjamo kao osoba, proširujemo vidike, stječemo nova iskustva i cijenimo više ono što imamo. Također, ono nas tjera da podignemo pogled s naših mobilnih ekrana i pogledamo u svijet koji nas okružuje. Da je tome tako dobili smo potvrdu od valjda najrelevantnije osobe na pakračko-lipičkom području kojoj su kilometri u krvi, a kofer uvijek spakiran. Zvjezdana Šteković, profesorica engleskog jezika, književnosti i povijesti, danas se može pohvaliti da je posjetila čak 39 različitih zemalja u nešto manje od tri stotine organiziranih putovanja.
Iako će kroz život vidjeti svijeta, zavoljeti autobus, brod ili avion, prvo putovanje kojeg smo se dotakli i nije bilo planirano. Ratne 1991. godine sedmogodišnju Zvjezdanu i roditelje Željka i Miru, dotadašnje zaposlenike lipičke tvornice stakla, životni put odveo je na područje Istočne Slavonije gdje su iznova organizirali život. Zvjezdana je tamo proživjela djetinjstvo, pozavršavala škole kao i osječki Filozofski fakultet na kojem je diplomirala 2008. godine.


„Nakon stečene diplome htjela sam odmah posao, a s obzirom na to da u Lipiku imamo obiteljsku kuću, na roditeljsku sugestiju podnosim molbe u tri škole na pakračko-lipičkom području i bivam primljena u sve. Konačan odabir pao je na Srednju školu Pakrac gdje i danas radim“, priča Zvjezdana i dodaje da je isprva imala u planu samo odraditi pripravnički staž, a onda sreću potražiti u Zagrebu.
Međutim, ubrzo je spoznala prednosti života u maloj sredini i sve manje joj se ideja sa Zagrebom činila dobrom. Osim toga, treba li pored vlastite kuće u Lipiku plaćati najam stana u Zagrebu ili taj novac potrošiti na putovanja? Dileme je nestalo u čas…
„Danas radim u Pakracu i živim u Lipiku. Požalila nisam niti sekunde što sam tako odlučila i mogu reći da sam izuzetno zadovoljna životom. Ne propuštam priliku i sreću pronalazim na čestim putovanjima na koje uglavnom idem s prijateljicama. Posjećivanje različitih država, otkriva lepezu povijesnih, političkih, kulturnih i životnih pitanja. I to svaka destinacija na svoj način, zbog čega je jako teško istaknuti jednu ili nekolicinu među njima“, kaže Zvjezdana koja se, naravno, izvrsno služi engleskim jezikom, a osim njega aktivno govori i španjolski. Zasluga je to televizora i španjolskih sapunica koje su svojevremeno „harale“ malim ekranima, isto kao danas turske pa se Zvjezdana i taj jezik ne ustručava progovoriti, primjerice kad posjeti omiljeni joj Istanbul.
„Proputovala sam mnogo. Prvo putovanje bilo mi je 2009. godine s učenicima SŠ Pakrac u Tunis i od tada započinjem stavljati recku za svaku novu zemlju koju posjetim. Destinacije određujem nakon pomnog proučavanja i bjesomučnog surfanja bespućima interneta. Uvijek imam nekih pet favorita dok mi se konačna destinacija ne iskristalizira. Istražujem Turističke agencije, naletim na nekakve popuste, pročitam nečije lijepo iskustvo…Sve to igra važnu ulogu u određivanju budućeg putovanja“, objašnjava Zvjezdana.

Putovanje više nije luksuz

Cijene, priča, nisu strašne, putovanje više nije luksuz. Usporedimo li to s hrvatskom obitelji prosječne platežne moći koja za 7-10 dana ljetovanja na našoj obali treba pripremiti nekih 7.500 kuna, onda su davanja za međunarodna putovanja poprilično uravnotežena. „Nešto malo manje (7.200 kn) sam izdvojila za 14 dana na Maldivima. U tu cijenu je uračunata avionska karta, hotelski smještaj – puni pansion (doručak, ručak, večera..) te izleti. Skuplje bi me koštalo 10 dana u Zadru… Azija je stvarno jeftina i dostupna. Noćenje u prekrasnom hotelu na Baliju košta 50 kuna s doručkom“, objašnjava i dodaje da svoja putovanja financira iz redovne profesorske plaće, ali da dosta radi i honorarno. Između ostalog izdvaja vođenje tečaja na HZZZ-u te posao vanjske suradnice pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje gdje svake godine na državnoj maturi ispravlja eseje. „Ne odbijam honorar, ako je unutar mog zanimanja.“

Sreća je uvijek blizu

Osim vrijednog rada, neka putovanja zaradila je jednom drugom predanošću. „Imam neku ludu sreću, izvlače me često na nagradnim igrama“, smije se i kaže da ih redovito igra i da je izvučena točno 30 puta do sada. Na natječaju za najbolju fotografiju osvojila je glavnu nagradu za uradak mobitelom. Tisuću osvojenih eura potrošila je na put u Finsku na koji je povela mamu. „Odvela sam mamu kod Djeda Božićnjaka, vidjela skupu Finsku, no nisam uspjela vidjeti Auroru Borealis. Tako da nisam završila sa Skandinavijom. Morat ću se vratiti, jednom, do Norveške, Islanda…“. Nagrađena je i od FlixBusa za putopis za što je dobila 5 međunarodnih karata, nekako ubrzo je kao profesor engleskog i povijest postala i stipendist Ministarstva znanosti i obrazovanja što je podrazumijevalo put u Izrael gdje je dodatno proučavala Holokaust…

Pričamo li o sreći, ona Zvjezdanu prati i na samim putovanjima. Primjerice, dosta je znati da se zatekla prošle godine na Baliju u vrijeme velikog potresa u kolovozu, ali i da je „pogodila“ posjet Egiptu 2013. godine baš u vrijeme vojnog udara i svrgavanja prvog demokratski izabranog predsjednika Mohammeda Morsija.
Ostavimo li po strani ove tamnije trenutke turističkih pohoda, Zvjezdana putovanja uglavnom pomno planira pa su slična iznenađenja rijetkost. S druge strane smještaj i prehrana su uvijek nepoznanica, no već zna što se gdje može očekivati.


Dok bi muškarca opisali kao „svejeda“, za damu se to fino kaže da je „hranidbeno otvorena“ pa nam je tako i Zvjezdana opisala svoju jednostavnost po pitanju prehrane. „Ne volim samo iznutrice, ostalo može. Nisam probala nikakve ekstravagantne stvari. Azijska hrana je fina, bude malo ljuća, gornja Afrika i Tunis nude janjetinu i rižu, prehranu sličnu europskoj. Svugdje se nađe nešto, nije problem. Mačke, štakore, pse i slično, ne bih, hvala“, kaže i dodaje da ni po pitanju smještaja nije previše izbirljiva iako većinom boravi u udobnim hotelskim sobama. „U jednu sam ruku hedonist i volim uživati, ali ne bježim niti od privatnog smještaja, ako je uredan i donekle siguran“. Sigurnost je, drži, važna stavka na putovanjima pogotovo jer njihovu ekipu čini žensko društvo.

Filipini? Baš i ne, Maldivi? O da…

Pamti li kakve ružne stvari s putovanja, odnosno postoji li mjesto gdje je ostala razočarana, možda ravnodušna?
„Ne, iako sam zahtjevna po tom pitanju sve manje-više bude ono što očekujem. Recimo posjetila sam piramide u Egiptu i nakon njih me više nije previše toga tamo zanimalo. Isto je bilo u Parizu gdje sam u muzeju Louvre vidjela Da Vincijevu Mona Lisu. Nakon toga sam se osjećala nekako prazna, vidjela sam što sam željela i to je to… Ne zavaravam sebe i ne gubim vrijeme“.
Kaže da je možda malo razočarana Filipinima. „Na fotografijama možda i izgledaju kao mali prirodni raj, ali nakon slijetanja kao da su upravo prošli potres, poplava i rat. Po blatnjavim putovima su nas zatekli psi lutalice, razvučen veš po ulicama, prosjaci, gomila blata…sve to nije izgledalo nimalo impresivno. Međutim njihova turistička favorit ponuda je plivanje s kitopsinama (biljojedi) i to je doista fantastično iskustvo, ali nećemo uskoro ponoviti posjet…“
Gledajući posjećene destinacije Zvjezdana je najviše boravila po Europi, potom je tu Azija i nešto malo Afrike. Oceanija te Južna i Sjeverna Amerika je ne privlače. Usporiti ne namjerava kao niti nešto previše mijenjati…Godišnje putuje između 5 i 15 puta. Svaki produženi vikend, školska „spajanja“ ili regularan godišnji odmor koristi za pobjeći negdje. Svaku godinu tijekom koje ne udari barem jedan novi pečat u putovnicu, smatrat će izgubljenom.

Nije sve samo raskoš i blještavilo

Nisu niti sva putovanja raskoš i blještavilo. Obišla je i onaj dio Europe koji mnogi smatraju siromašnijim. Ona to drugačije vidi. „Ne bih ih nazivala siromašnima. Tirana me iznenadila, dosta su urbanizirani. Rumunjska možda malo zaostaje u ruralnom dijelu dok idete prema Bukureštu. No tamo… s razlogom ga zovu Mali Pariz. Prošle godine sam vodila djecu u svibnju u Temišvar, grad kulture i djeca su mogla vidjeti da su sve predrasude potpuno neutemeljene.
Bi li mijenjala Pakrac, Lipik, Hrvatsku za neku drugu destinaciju da se ukaže prilika za novi život? „Ne bih“, spremno odgovara, „volim život u maloj sredini i svoj život koji živim. Još ga više cijenim kad nešto vidim i kad je usporediv. Živimo u lijepim klimatskim uvjetima i cijenim to.“
Nema veze ni to što se jako dobro sjeća toplih maldivskih dana, šarenila Indijskog oceana za koji tvrdi da je barem uz rame našem Jadranu te tamošnjih vječno nasmijanih ljudi. „Kad bih mogla, ukrala bih im to raspoloženje i pozitivnu energiju koja ih okružuje. Ta maldivska sreća navodno ima veze s njihovim geografskim položajem i izloženosti suncu. Iako se iza fasade bogatstva krije ogromno siromaštvo i ljudi žive po šupama, opet su vedri, skromni i nasmijani. Takvo raspoloženje želim prepoznati u budućnosti i u našem okruženju“.
Stoga će, kao i do sad, do budućih svjetskih destinacija i dalje kupovati samo povratnu kartu iz svog slavonskog zavičaja…

Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije s ciljem promoviranja zdravih životnih odabira i potpore prestanku pušenja objavio je natječaj "Pušenje odbaci,lovu nabaci!"

Natječaj je namijenjen  svim punoljetnim pušačima (ženama i muškarcima), prebivalištem na području Požeško-slavonske županije, koji su spremni pokušati prestati pušiti i održati apstinenciju od nikotina, u trajanju od trideset dana, počevši s prvim danom korizme 26.2.2020., a zaključno sa 27.3.2020. godine.

Natječaj će biti otvoren od 10. veljače 2020. do uključivo 26. veljače 2020. godine.

Sve prijave nakon 26. veljače neće biti prihvaćene.

Uvjet za sudjelovanje u natječaju je da je kandidat svakodnevni pušač duhana i/ili konzument duhanskih proizvoda, sa „stažom“ od barem godine dana. Kandidat osobno popunjava prijavu za sudjelovanje u natječaju te obvezatno predlaže jednu osobu - člana obitelji, kao svjedoka prestanka pušenja.

Pobjednici natječaja odlučit će se izvlačenjem između svih prijavljenih kandidata koji će udovoljiti uvjetima, te će apstinirati od duhana i nikotina u trajanju od mjesec dana.

Javno izvlačenje i dodjela svih nagrada planirano je 2. travnja 2020. Pobjednik natječaja biti će nagrađen poklon bonom u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna. Bit će podijeljeno još devet nagrada drugog reda u obliku poklon bona u iznosu od 750,00 (sedam stotina i pedeset) kuna svaki.

Prijave se vrše isključivo osobno u Službi za javno zdravstvo Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, Županijska 9 u Požegi, ponedjeljak od 11 do 13 sati, te srijedom i petkom od 08 do 10 sati, četvrtkom od 15.30 do 19.30 sati.

Za osobe s područja Pakraca i Lipika, molimo obratite se na niže navedene telefonske brojeve zbog daljnjih uputa.

Za više informacija molimo obratite se na telefone:

0800-200-069 i 034/311-563.

 

Sve manje otpada iz domaćinstava ovog kraja (Pakrac, Lipik) završava na smetlištu na Crkvištu, a sve više se vraća u gospodarstvo kao sirovina. Pokazuju to podaci našeg Komunalca koji zahvaljujući čipiranju kanti, ali i drugim poboljšanjima u sustavu prikupljanja otpada iz ožujka 2018. godine, kada je ustanovljen sadašnji sustav, ima potpunu kontrolu onoga što se događa na tom području pri čemu se sustav stalno nadograđuje i unapređuje.

Sve manje smeća na Crkvištu

Prema tim podacima u 2017. godini oni su u 15 naselja Grada Lipika i 19 naselja Grada Pakraca prikupili i odvezli na Crkvište 2067,6 tona miješanog kućnog otpada. Već iduće godine, kada se počela dodatno naplaćivati druga i svaka naredna predana kanta mjesečno količina prikupljenog miješanog komunalnog otpada je pala na 1887,7 tona što je manje za 180 tona ili skoro devet posto. Iduće, 2019. godine  bilježi se daljnji pad za 6,5 tona. Naravno moguće je da je to djelomično posljedica i manjeg broja stanovnika, ali sigurno je da je to i rezultat sve veće svijesti (i novaca) o potrebi selektiranja otpada što pokazuju i rezultati iz prikupljanja papira kroz smeđe kante, odnosno sa „zelenih otoka“. Tako je Komunalac u 2017. godini isporučio 82 tone papira, u 2018. godini taj broj se popeo na 121 tonu, a lani na 150 tona. Dakle skoro se u dvije godine udvostručio. Mada je, kako ističe Josip Bišćanin, direktor Komunalaca, u odnosu na dvije tisuće tona prikupljenog godišnje miješanog otpada riječ o malim brojkama veseli podatak i za plastiku koje je kroz sustav zelenih otoka u 2017. godini prikupljeno nešto više od 3 tone, a lani 5,3 tona. U tom segmentu mali pad bilježi jedino tekstil koje je 2018 prikupljeno 2,8 tona, a lani 1,9 za što ne postoji racionalno objašnjenje osim da su građani u prvoj godinu postavljanja takvih kontejnera ispraznili ormare, tavane i druge prostore.

Zašto je bitna količina miješanog otpada odvezenog na smetlište?

Smetlište ima svoje kapacitete

Zakonom više nije dozvoljeno smeće kupiti iz kante po ulicama i istresati ga u dumaču negdje na rubu šume. Radi toga se prije desetak godina pristupilo sanaciji deponije na Krndiji koja je građevinski završena lani na način da je stari otpad premješten nekoliko stotina metara dalje i po izgradnji posebnog objekta, takozvanih kazeta, vraćen, ali sada na vodno nepropusni sloj s izgrađenim sustavom odvodnje površinskih voda, sabijanje i trajno prekriven zemljom s filter odušcima koji onemogućuju eksplozije i samozapaljenje, a staro smeće je u međuvremenu zazelenilo i liči na uređenu zemljanu površinu. Ona smetlišta koja nisu tako uređena su lani zatvorena što je izazvalo kaos u Dalmaciji, ali i još nekim gradovima u unutrašnjosti. Za novo smeće su izgrađene iste takve kazete koje imaju svoje kapacitete. Naše Crkvište, prema procjenama na temelju sada dovažanih količina, ima kapaciteta za narednih pet ili šest godina. Nakon toga ćemo ga morati voziti na regionalnu deponiju, pored Požege ili Nove Gradiške, što još nije jasno definirano. To će značiti u cijelom postupku, pored sadašnjih radnji i troškova,  tri dodatne radnje i ne male troškove: pretovar iz sadašnjih kamiona sakupljača u transportni, prijevoz od 50-tak kilometara do regionalnog odlagališta i plaćanje naknade koncesionaru tog odlagališta. Sve to mora netko platiti: potrošači ili proračun. Trećeg nema. A sigurno je da se nikome od potrošača ne mili pomisao da naknadu za odvoz smeća sa sadašnjih prosječno mjesečno tridesetak kuna po domaćinstvu učetverostruči ili upeterostruči.

Stoga u Komunalcu i lokalnoj upravi stalno nastoje unaprijediti sustav i smanjiti količine smeća dospjele na Crkvište, ali i racionalizirati troškove kako se sve strožija ekološka regulativa, koja podrazumijeva i sve veće troškove, ne bi izravno prevalila na potrošače.

Svako poboljšanje skuplje

Kako objašnjavaju, direktor Bišćanin i  Adriano Baškiera, stručni zaposlenik na tim poslovima, građani misle da Komunalac samo prazni kante po ulicama i istresa tako prikupljeno smeće iz kamiona negdje u šumi. Već smo objasnili postupak pripreme smetlišta što je unazad tri godine platio Fond za zaštitu okoliša uz sufinanciranje gradova,  s nekih 16-tak milijuna kuna. No kaži čelni ljudi u Komunalcu, građani ne znaju koliko sve ima popratnih troškova. Samo za gorivo za kompaktor, stroj koji sabija smeće, treba 3000 kuna mjesečno, obavljaju se razni inspekcijski nalazi kao što je mjerenje deponijskih plinova (sumpor, metan, dioksid), kakvoća podzemnih voda, baždarenja kolne vage i slično, a sve to treba platiti. Stoga su racionalizacije nužne jer sa sadašnjim cijenama odvoza smeća financijsko poslovanje tog segmenta je jako nategnuto, a stalno pooštravanje zakonske regulative djeluje dvostruko negativno. S jedne strane koncesionar za sakupljanje otpada ima sve veće obveze pa i troškove. S druge strane otkupljivači sirovina za recikliranje, kao papir, tekstil i slično, sa svakim pooštravanjem zakonske regulative, svjesni da sakupljači otpada imaju dodatnu zakonsku obvezu njihovog zbrinjavanja, snižavaju svoje cijene po kojima otkupljuju potencijalnu reprosirovinu. Tako je kilogram papira s nekih 50-tak lipa od prije tri godine, pa na 20-tak, dok se za plastiku i tekstil mora platiti zbrinjavanje. Još gore će biti kada proradi naše reciklažno dvorište na ulazu u Crkvište što će se dogoditi uskoro, najvjerojatnije u ožujku.

Naime u sklopu rekonstrukcije smetlišta izgrađeno je i reciklažno dvorište u kojem će kada proradi građani moći bez naknade dovesti više od 40 vrsta otpada koje ne smije, ili ne bi trebalo, završiti na smetlištu, kao što su razna otpadna i rabljena ulja, akumulatori, odbačena elektrotehnika, automobilske gume, ali i papir, plastika, drvo, tekstil, metal i slično. Njih u reciklažnom dvorištu sortiraju i po potrebi prešaju da bi ih isporučili preuzimačima specijaliziranim za zbrinjavanja pojedinih vrsta. No, za malo što od toga plaćaju, već naprotiv za većinu tog otpada se plaća preuzimanje, tako da će uz rad zaposlenika, reciklažno  dvorište povećati ukupan trošak zbrinjavanja otpada s ovog područja. Stoga u Komunlacu traže načine za smanjivanje cijene njihovog prikupljanja.

Novine u ovoj godini

Jedna od novina koja se primjenjuje od ove godine se odnosi na pravo korisnika za besplatno zbrinjavanje krupnog otpada. Na to je svaki korisnik do sada imao pravo na jednu besplatnu odvožnju u ukupnoj količini od četiri kubna metra i to uglavnom uz dogovor s Komunalcem u terminu po vlastitom izboru. Sada se to pravo svodi i dalje na jednom godišnje u istim količinama pri čemu će termin, radi racionalizacije troškova, odrediti Komunalac. Za drugi odvoz i svaki godišnji termin izabran po svojoj volji, korisniku će Komunalac naplaćivati troškove prijevoza do reciklažnog dvorišta. U tom segmentu, nakon otvaranja reciklažnog dvorišta, novost će biti da će se tako prikupljeni otpad najprije odvoziti u reciklažno dvorište gdje će se probrati i sortirati, a tek preostali dio će završiti na deponiji miješanog otpada što će značiti i novo smanjivanje godišnje količine deponiranog otpada na Crkvište i utjecati na produženje vijeka njegovog korištenja.

Druga novina koja s primjenom počinje u veljači odnosi se na mjesečni broj pražnjenja kućnih kanti. Osim u naseljima  Lipik, Dobrovac, Filipovac te Pakrac i Prekopakra, u ostalih 29 seoskih će se prazniti dva puta mjesečno. Zahvaljujući čipiranju i kompjuterskom očitovanju, u Komunlacu su napravili analizu iz koje proizlazi da u tim selima  manje od petine obitelji predaju katu više od dva puta mjesečno, a ostali od  0,74  (Stari Majur i Batinjani) do 1,55 u Japagi. U tim naseljima, domaćinstva koja budu imala potrebu moći će besplatno dobiti drugu kantu za koju će platiti samo pražnjenje kada ju iznesu.  S računima za odvoz smeća za prosinac sva ta domaćinstva su dobile godišnji kalendar pražnjenja kanti u njihovom selu. U naseljima u kojima ostaje ritam pražnjenja od jednom tjedno u Pakracu je prosjek mjesečnog pražnjenja 1,77 kanti, Lipiku 1,74, Filipovcu i Prekopakri  1,69, Dobrovcu 1,53. Inače ukupan prosjek pražnjenja kanti u 5642 korisnika u oba grada je 1,41 kanta mjesečno.

Treća, ne organizacijska, ali tehnička novost koja se odnedavno primjenjuje su kamere na kamionima koje prazne kante. Njima se digitalnim video zapisom snima svako pražnjenje i ostaje kao dokument u Komunalcu. Osim što je to zakonska obveza, to je i efikasan način rješavanja prigovora korisnika oko broja pražnjenja. Kako je pojasnio A. Baškiera, bilo je slučajeva kada su korisnici reklamirali račun da im je više pražnjenja u jednom mjesecu naplaćeno nego što je obavljeno. Zahvaljujući snimanju takvi nesporazumi će u budućnosti biti lako rješivi.

U Komunalcu tijekom godine očekuju daljnja organizacijska poboljšanja u sortiranju i prikupljanju otpada, a time i smanjivanja godišnjeg odlaganja na Crkvište. Ona se neće odnositi samo na otvaranje reciklažnog dvorišta nego i na uvođenje trećih kanti koje će biti besplatno podijeljene domaćinstvima i služit će za prikupljanje plastike te će se prazniti kao i sadašnje smeđe kante, namijenjene papiru, a također očekuju i dodatne količine smeđih kanti za papir koje će biti podijeljene u naseljima gdje se sada papir kupi u vrećama. Kada će to biti ovisi o Fondu za zaštitu okoliša koji na razini cijele Hrvatske provodi takvu nabavu. U Komunalcu su mislili da će to biti provedeno još lani. No problem se pojavio u Fondu oko natječaja za dobavljača tih kanti te je njihova distribucija prolongirana za ovu godinu.

Tek povećanje cijena upozorava na problem

Prikupljanje kućnog otpada je u žestokoj dinamici svakodnevnog života sitnica s kojom se građani ne zamaraju osim u slučajevima kada cijena te usluge drastično ne poskupi kao što je to bilo prvih dana ove godine u Zagrebu i još nekim mjestima ili dođe do tehničkog poremećaja kada kante, kontejneri i druga privremena odlagališta ostanu neispražnjene što posljednjih godina nije bio slučaj u Pakracu i Lipiku. Ili kada za stanovnike kuća najbližih neuređenim odlagalištima, najčešće ljeti, smrad s njih postane nesnosan čega smo mi također posljednjih godina pošteđeni. No zakonodavna regulativa i stalno poticanje ekološke svijesti skreću nam sve više pozornosti na potrebu svakodnevnog razmišljanja o tome, a zakonodavac je posve ispravno zaključio da je najbolji način neodgovorne i neuredne udariti po novčaniku. Nažalost u ovom poslu je takve najčešće nemoguće izdvojiti pa cijenu plaćaju svi. Stoga je osim traženja najboljih organizacijskih oblika ovog posla, nužno da se svaki građanin pridržava optimalno ponuđenih rješenja u sadašnjim mogućnostima i tako doprinese da nam za koju godinu naknada za rješavanje kućnog otpada mjesečno ne prestigne cijenu vodoopskrbe ili potrošnje nekih od energenata što, pokazuje to slučaj iz Zagreba, nije nemoguće. Posebice ako nam nakon popunjavanja kapaciteta zatvore lokalno smetlište. „Kanta masti se ne špara kada se dođe na dno, nego od početka“, kažu naši stari ljudi. Tako se trebamo odnositi i prema kapacitetima na Crkvištu, ali i ukupnim tehničkim mogućnostima Komunalca. Svaka neracionalnost u tom pogledu odrazit će se na naš račun, a osim o novcima, trebamo razmišljati da pravo na od smeća  čiste šume, potoke, livade i ostali okoliš imaju i generacije koje će doći iza nas. 

SLIJEDI LI POSKUPLJENJE?

Cijene na duži rok neodržive

Prihod Komunalca od djelatnosti gospodarenja otpadom za 2018. godinu iznosio je 2.697.000 kuna, te je u odnosu na 2017. godinu porastao za 64.000 kuna odnosno 2,4 posto, izvijestio je polovinom prošle godine na sjednici Gradskog Vijeća Pakrac direktor Josip Bišćanin, pri čemu treba uzeti u obzir da je od 1. ožujka te godine stupio na snagu novi način odvoza i naplate komunalnog otpada. Prema tim podacima, uzevši u obzir da usluge komunalca koristi ukupno 6970 različitih korisnika (pravne i fizičke osobe) prosječno je svaki od njih na odvoz smeća potrošio 387 kuna godišnje, ili oko 32 kuna mjesečno.

Porast prihoda u toj godini,(za prošlu godinu podaci još razumljivo nisu obrađeni) pojašnjavaju iz Komunalaca, u istom izvješću,  generiran je u najvećoj mjeri povećanjem od strane prihoda prikupljenog otpada od kontejnera kao i povećanjem prihoda od prodaje otpadnog papira, koji je u toj godini ukupno iznosio  nešto više od 48 tisuća kuna. No od tada naknadu koju plaća preuzimač papira je i više nego prepolovljena, tvrde u Komunalcu, a slično se događa i s ostalim potencijalnim sirovinama. Uz to, režim prikupljanja otpada je zakonski sve strožiji što povećava i njegove troškove pa direktor Bišćanin ističe da su na duži rok  sadašnje cijene za financijsko poslovanje Komunalca neodržive.

Cjenik usluga Komunalca temeljom više parametara predlaže direktor, ali ga odobrava njegova Skupština koju kao predstavnici vlasnika čine gradonačelnica Pakraca i gradonačelnik Lipika te smo stoga pitali Anamariju Blažević kako ona gleda na mogućnost poskupljenje odvoza komunalnog otpada.

Gradonačelnica kaže da se s obzirom na sve promjene može razmišljati o poskupljenju usluge sakupljanja otpada, ali ne u veličini u kojoj su to učinili početkom godine neki drugi gradovi, već znatno manje. No poskupljenje te usluge ona uvjetuje i dizanjem kvalitete pod čime podrazumijeva da proradi reciklažno dvorište što se očekuje u ožujku, ali i daljnjim proširivanjem usluge sortiranja smeća na kućnom pragu što podrazumijeva i treću kantu u svako domaćinstvo koja bi bila namijenjena sakupljanju plastike. Nabavku treće kante u cijeloj Hrvatskoj financira Fond za zaštitu okoliša te se na termin s lokalne razine ne može utjecati, ali očekuje da će to biti realizirano tijekom godine.

Značajan trošak u sakupljanju otpada čine plaće zaposlenika koji izravno, bilo kao vozači ili kao pomoćno osoblje,  rade na prikupljanju otpada. Pokušali smo u Komunalcu doznati koliko je prosječna plaća vozača i pomoćnog osoblja na tom neugodnom poslu koji se odvija ljeti na visokim, a zimi na niskim temperaturama, kao i po kiši, snijegu. No u Komunalcu nisu bili raspoloženi davanjem takvih informacija jer ističu da na poslovima prikupljanja otpada rade i svi ostali zaposlenici bilo u fazi ispisa i distribucije računa, knjiženja ili drugim pratećim poslovima.

 

 

 

 

 

 

Planinarsko društvo Psunj i ove godine organizira noćni uspon na Omanovac, što će biti sedma godina za redom da se ovaj planinarski pohod održava u ovo doba godine. Okupljanje i polazak je 8. veljače u 18 sati ispred Osnovne glazbene škole Pakrac.

Kako obavještavaju na svojoj internetskoj stranici hrana je iz ranca, a na Omanovcu će polaznike dočekati vatra na kojoj će se moći ispeći kobasice i slično.  Također će u svojim  prostorijama za sudionike pohoda servirati svoj specijalitet „Psunjski mrs“. Sugeriraju da je obvezno ponijeti baterijsku lampu, po mogućnost čeonu i primjerenu planinarsku odjeću i obuću prikladne za vremenske uvjete. Dodatne informacije kod vodiča - Steve Nagya: 098 487 875.

Prijašnjih godina na ovoj pohod se odazivalo između trideset i pedeset planinara, osim iz Pakraca i susjednih gradova.

 

Grad Pakrac, Opća županijska bolnica Pakrac-bolnica hrvatskih veterana i Kulturno-prosvjetno društvo „Sloga“ Pakrac pozivaju sugrađane da se uključe u Zdravstveno-edukativnu akciji “Dan crvenih haljina” koja za cilj ima podizanje svijesti o specifičnostima moždanog udara u žena te skretanje pažnje na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma i na potrebu promjena načina života.

“Dan crvenih haljina” će u Pakracu biti obilježen u petak 7. veljače. U 17 sati u kinu Hrvatskog doma dr. F. Tuđman, biti će prikazan film “Zaustavljeni” redatelja Andreasa Dresena, nakon kojega će biti održana dva predavanja: “Moždani udar – uzroci, simptomi, prevencija” koje će održati prim. Viktor Vidović, dr.med.spec. neurologije te “Moždani udar – kako mu doskočiti?” koje će voditi Dubravka Tomljanović, back.med.techn.

Akcija potiče žene da preuzimu brigu o vlastitom zdravlju budući da se većina moždanih udara može prevenirati zdravim stilom života, prepoznavanjem prisutnih čimbenika rizika, te njihovim liječenjem. Usprkos preventivnim akcijama koje su do sada poduzimane, moždani udar svake godine ubije dvostruko više žena nego karcinom dojke pa je iznimno važno biti svjestan čimbenika rizika te poduzeti odgovarajuće mjere koje smanjuju šanse za nastanak moždanog udara.

Organizatori pozivaju žene da toga dana odjenu crvene haljine i tako pomognu u osvještavanju javnosti o opasnostima moždanog udara u žena, njegova ranog prepoznavanja znakova i simptoma. Ulaz na spomenuta događanja će za žene odjevene u crveno biti besplatan.