Vijesti

: PIŠE: Pakrački List; 10. siječnja 2020; 942

Krajem 1991. godine, 29. prosinca, 127. brigada HV Virovitica sudjelovala je u akciji oslobađanja sela Brusnika koja je u večer toga dana obustavljena. Virovitički branitelji su se vratili na početne položaje osim njih dvanaest koji su ostali zarobljeni ili poginuli u četničkoj zasjedi da bi par dana kasnije dobili informaciju da su svi zarobljeni i pobijeni. Tijela su razmijenjena 9. siječnja 1992. godine, a 2006. godine je podignuto spomen obilježje kod brusničkog mosta gdje je danas u povodu toga održan komemorativni skup uz nazočnost suboraca, obitelji poginulih, predstavnika braniteljskih udruga s područja Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije, izaslanstava Virovitičke županije, gradova Virovitice, Pakraca i Lipika, predstavnika Policijskih uprava virovitičko-podravske i požeško slavonske županije te HVIDR-e Hrvatske.

Tragičnih događaja prisjetio se Zvonko Kožnjak, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Grada Virovitice, rekavši kako je od početka prve ratne operacije „Otkos 10“ do 31. prosinca 1991. virovitički branitelji su na svome području djelovanja oslobodili 36 sela i gradova, a iz tadašnje općine Virovitica u obrani Hrvatske na raznim ratištima sudjelovalo je oko 5500 Virovitičana ili svaki četvrti stanovnik od kojih je 136 poginulo.

U ime Grada Pakraca prisutnima se obratio Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća Pakrac, te istaknuo kako je teško govoriti danas kada su hrvatski branitelji razjedinjeni što mnogi iskorištavaju pozvavši branitelje na zajedništvo stavljajući u srca sve poginule kako danas i u budućnosti ne bi dopustili da neki izjednačavaju žrtve hrvatskih branitelja s agresorom.

U ime organizatora komemoracije okupljenima se obratio Ivica Kirin, virovitički gradonačelnik, te Darko Žužak, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije, koji su uputili zahvalu poginulim žrtvama i njihovim članovima obitelji, kao i svim nazočnima za prisjećanja, te istaknuli važnost dokumentiranja svih ratnih događanja kako bi istina ostala zapisana.

„Izvojevali smo pobjedu u Domovinskom ratu, ali to je jalova pobjeda. Nas 1500 hrvatskih časnika već deset godina ne smijemo napustiti Hrvatsku zbog nekakve liste koja nas pokazuje kao zločince, zbog famoznog pregovaračkog poglavlja 23, koje bi, nadam se, aktualna politička vlast trebala ukinuti. Oni su napravili ono što mi nismo, a trebali smo. Nemojte za to optuživati vojnike, nego optužujte one kojima smo poklonili povjerenje, koji su nas trebali zastupati na političkom planu i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a to su promašili“, poručio je predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH general Đuro Dečak.

Saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e RH Josip Đakić podsjetio je da se s ovog mjesta svake godine prisjećaju i ponavljaju činjenice koje naše institucije ne čuju i ne vide. „Nijedan zločinac ne može biti aboliran, ne mogu šetati slobodno Pakracom, Lipikom, Vukovarom ili bilo kojim dijelom Hrvatske nego moraju biti procesuirani. Zato želim da svi oni koji su se pobunili protiv Hrvatske, koji su činili masakre i zvjerstva, koji su okupirali hrvatske dijelove i koji su željeli stvoriti Veliku Srbiju odgovaraju za svoja zlodjela. I dalje tražimo pravdu i suđenje onima koji su činili zločine“, istaknuo je Đakić.

Nakon komemoracije kod brusničkog mosta izaslanstva su obišla i druga dva spomen obilježja na pakračkom području posvećena virovitičkim braniteljima: na cesti Pakrac-Požega Borisu Raletiću i Željku Ljuni, te u Ulici Kalvarija petorici pripadnika postrojbi MUP-a kojima je u prosincu 2016. godine postavljeno spomen obilježje.

: PIŠE: Pakrački List; 09. siječnja 2020; 1368

Pakračko područje je 8. siječnja u 7,05 sati dobilo ovogodišnjeg prvog malog sugrađanina kada se u pakračkom rodilištu rodio Fran Štampf težak 3515 grama i dug 50 centimetara, prvo dijete majke Nikoline Štampf iz Badljevine.

Malenog Frana i majku Nikolinu povodom toga danas je posjetila, u pratnji ravnateljice pakračke bolnice Marine Major i glavne sestre Đurđice Stokić, gradonačelnica Anamarija Blažević uručivši im prigodan dar i poklon bon u iznosu od 1000 kuna. Tom prilikom gradonačelnica je majci i malom Franu poželjela najviše zdravlja te sretne i bezbrižne trenutke tijekom odrastanja.

U pakračkom rodilištu u prvih devet dana siječnja je poprilična gužva. Potvrdila nam je i to glavna sestra Đurđica Stokić jer je od 1. siječnja do danas rođeno već 13 beba, a vrijedi istaknuti i jednu zanimljivost, a to je da su tijekom našeg posjeta prvoj pakračkoj bebi u razmaku samo dva sata rođena čak tri dječaka.

Porast poroda u pakračkom rodilištu

Pakračko rodilište može se pohvaliti porastom poroda u prošloj godini kada je rođeno 455 beba, od toga 248 dječaka i 207 djevojčica što je za 29 više nego u 2018. godini. Istovremeno, u pakračkom rodilištu prošle godine rođeno je 10 beba više nego u požeškoj bolnici (445).

Prema podacima pakračkog Odsjeka za opće poslove i društvene djelatnosti, prošle godine na području Grada Pakraca rođeno je 71 dijete od čega 37 dječaka i 34 djevojčice. Od ukupnog broja rođene djece, 48 ih je iz Pakraca, po 7 djece iz Prekopakre i Badljevine, 2 djece iz Obriježi, Kusonja, Tornja i Velikog Banovca i 1 dijete iz Starog Majura. Od ukupno 71 rođenog djeteta u ovoj godini, čak njih 34 je prvorođeno u obitelji.

: PIŠE: Pakrački List; 09. siječnja 2020; 987

U sklopu četvrtog kruga porezne reforme, s prvim danom ove godine, stopa PDV-a za obračunavanje pripremanja i usluživanje jela i slastica u i izvan ugostiteljskih objekata snižena je s 25 na 13 posto. Iz mjere rasterećenja izuzeto je usluživanje pića na koje će se i dalje primjenjivati stopa PDV-a od 25 posto. Kako će snižena stopa utjecati na cijene ili pak na plaće i investicije odlučit će sami ugostitelji. U Pakracu smo porazgovarali s nekoliko ugostitelja kojih se ova mjera tiče i doznali da građani ovu olakšicu neće direktno osjetiti, barem što se tiče pojeftinjena proizvoda i usluga, međutim, ostatak od 12 posto u trgovačkoj blagajni ipak će na određeni način ići na ruku krajnjim potrošačima i to tako što istu uslugu ili proizvod ubuduće nećemo morati plaćati – skuplje.

Zašto moramo biti sretni s takvim raspletom u trenutku kad su mnogi naivno pomislili da će smanjenje PDV-a značiti i automatski pad cijena doznali smo od Lee Komljenović, vlasnice Pizzerije Hookah, koja potvrđuje da će ovom olakšicom samo uspjeti zadržati postojeće cijene bez dodatnog poskupljenja koje je bilo pred vratima…

Poskupljenje bilo pred vratima

„Već smo bili na rubu i razmišljali o podizanju cijena, jer su nam dobavljači poskupjeli, ponajviše s cijenom mesa koja je vrtoglavo tijekom prošle godine porasla između 30 i 40 posto. Zahvaljujući upravo dobrom i pouzdanom dobavljaču držimo određenu razinu kvalitete, imamo i besplatnu dostavu koju naši sugrađani obilato koriste pa je zadržavanje iste razine usluge iziskivalo korigiranje cijene, tako da je ovo porezno rasterećenje stiglo u zadnji trenutak. Iskoristit ćemo ga upravo za namirenje novonastalih razlika uz zadržavanje postojećih cijena. Jasno je da ćemo na kraju opet „platiti“ mi vlasnici, no nama je prioritet zadovoljan kupac“, kazala je Lea. Važno je napomenuti i to da u „Hookahu“ cijene svojih proizvoda nisu dizali niti prije dvije godine kad je PDV podignut na 25 posto…

Sličnog, gotovo istog razmišljanja je i Snježana Nožarić, vlasnica pedesetak metara udaljene pečenjarnice Grill koji se također bavi pripremom i dostavom hrane. „Vidim da nas iste brige muče, no istina je da je cijena mesa otišla gore. A na našem „meniju“ je najviše mesa… Na primjer, mi u ponudi imamo gablec po 20 kuna što je cijena „nategnuta“ do krajnjih granica obzirom na to da imamo dostavu po kućanstvima i firmama, pa smo ju stoga koncem godine htjeli podići na 25 kuna što bi bilo poskupljenje od 25 posto. Ako znate da imamo puno kupaca iz redova umirovljenika možete pretpostaviti kako bi oni na to gledali i konačno u kakav bih rizik ja kao vlasnik ušla. Svakom ugostitelju cilj je zadržati kupca pa ovu mjeru rasterećenja nikako ne bih podcijenila, jer zahvaljujući njoj cijene ostaju kakve su i bile. Na zadovoljstvo svih“, kazala je Snježana.

S druge strane ulice nalazi se Pizzerija Tessari, a jedan od troje vlasnika je Dražen Kalvi. On također ne vidi prostor za smanjenje cijena, kao niti za povećanje plaća, tek kratko komentira kako će im smanjena davanja dozvoliti da „prodišu“, jer niti oni nisu ozbiljnije korigirali cijene u vrijeme kad je država povećanjem poreza zavlačila ruku u njihov džep.

Ništa bitnoga neće se promijeniti niti u jedinoj pakračkoj slastičarnici „Zdravljak“ gdje smo s one strane rashladne vitrine zatekli „mladog gazdu“ Rufija Demirija. Upoznat je s poreznim rasterećenjem, ali kao i kod ostalih, niti oni ne razmišljaju o korekciji cijena. Jedan od razloga je i nedavno značajno ulaganje u novi prostor u kojem se danas nalazi slastičarna pa su ovu državnu mjeru odlučili shvatiti kao retroaktivnu potporu za ulaganje i opremanje. Što će se dogoditi u ostalim ugostiteljskim subjektima koji rade na području našeg grada nismo dalje provjeravali, no ne vjerujemo u veća odstupanju barem što se tiče korekcije cijena u korist krajnjih potrošača.

Ovom će mjerom na državnom nivou čak devetsto milijuna kuna na godinu ostati u blagajnama ugostitelja umjesto da odu u državnu kasu. S druge strane, o državi brinu inspektori koji jedva čekaju pronaći nepravilnosti u poslovanju kako bi umanjili ovaj državni gubitak. Predviđene kazne su rigorozne, pa ako prilikom fiskalizacije piće kucaju pod 13 posto ili slučajno ostane 25 posto na sve usluge i tako zakinu sami sebe, ugostiteljima u prekršaju prijeti kazna od dvije do čak pola milijuna kuna.

: PIŠE: Pakrački List; 08. siječnja 2020; 1094

Kakva je u Pakracu ponuda na tržištu raznih usluga (servisnih, krojačkih, trgovačkih, ugostiteljskih…) bio nam je cilj kada smo ovu temu pokušali obraditi kao noseću u ovom broju Lista, u predblagdanskom vremenu, u doba godine kada ljudi većinom u znatnom iznosu povećaju ritam potrošnje. Tim više jer smo istu temu obradili prije devet godina i htjeli smo uočiti ima li pomaka. Tada, u listopadu 2010. godine smo ju naslovili „S veknom kruha, kod frizera pa na kavu“ što je trebalo sugerirati da se najviše uslužnih djelatnosti odnosilo na kafiće (tada na području Grada Pakraca 29), frizere (8) i pekara (osam pri čemu se kruh mogao kupiti u još devet trgovina mješovite robe). Za to smo od nadležnih institucija iz državne uprave, ali i obrtničkih struktura, tražili konkretne popise registriranih radnji, no nismo ih uspjeli dobiti (vidi stranu šest). Stoga nam nije preostalo ništa drugo nego primijeniti odokativnu metodu.

Ugostiteljstvo brojno i kvalitetno

Prvi je dojam, šećući se pakračkim ulicama, i dalje da nam ne nedostaje ugostiteljskih radnji, kao i trgovina mještovite robe, frizeri i pekari su jednako tako dovoljno brojni. No, kao i prije devet godina, nedostaje nam ponajviše raznih servisnih usluga, male radnje koje bi obavljale brojne sitne popravke za kojima u kući uvijek ima potrebe. Naročito kod obitelji sa starijim ukućanima, ali i onima kojima nedostaje majstorskog znanja i alata, što je sve češća pojava u suvremenom društvu koje teži specijalnosti u pogledu stjecanja znanja i kvalifikacija.

S 22 ugostiteljske radnje u naselju Pakrac 2010. godine danas smo, koliko smo uspjeli prebrojati, pali na 18. Možemo samo nagađati jesu li prorijeđene uslijed manje potrošača, ili ih je onda doista bilo previše kako su tvrdili onda, a tvrde i sada naši ugostitelji. Ono što je dobro, slaže se većina s kojima smo razgovarali, povećao se broj ugostiteljskih radnji koji su uveli mogućnost raznih oblika prehrane, povećala se i kvaliteta, puno su napredovali u sve popularnijem modelu rada takozvanom cateringu (posluga izvan objekta). Za mali grad kafići i ostali prostori su sasvim solidno uređeni. Naravno da se ne mogu uspoređivati sa zagrebačkim, ali su, na zadovoljstvo potrošača, i cijene neusporedive.

Po pitanju ugostitelja nositelja djelatnosti ovo tržište je vrlo dinamično. Kada usporedimo popis obrtnika ugostitelja iz kataloga obrtništva našeg Udruženja, izašlom u ožujku 2016. godine kada ih je bilo evidentirano 16, s današnjim stanjem (opet odokativna metoda) uočljivo je da je jedan od tih 16 u potpunosti zatvoren, a u najmanje četiri je promijenjen nositelj obrta ili zakupoprimac.

Mali trgovci gube bitku s velikima

Određenih promjena ima i na području trgovačke mreže mješovitih trgovina. Slično kao i kod ugostitelja, ukupan broj trgovina se nije puno mijenjao, ali se smanjio broj takvih dućana koji su držali naši obrtnici, odnosno lokalna mala trgovačka društva, ali su njihova mjesta često zauzeli veliki trgovački lanci poput „Mlin i pekare“, „Pivac“, odnosno Tisak. Pored toga dobili smo i nekoliko većih trgovina s djelomično specijaliziranim asortimanom kao što je „Metalco“ ili „Pepco“ što je automatski utjecalo na poslovanje takvih malih. Djeluje nam da u Pakracu imamo solidnu ponudu po pitanju asortimana koji uobičajeno kupujemo u poljoprivrednim apotekama, dvije cvjećare su vjerojatno dostatne bar za uobičajenu potrebu vijenaca i buketa, a odličnu sezonsku ponudu sadnica imamo na tržnici. U Pakracu se i dalje može kupiti namještaj i bijela tehnika, mada su iskustva i trgovaca i potrošača da se za takvim artiklima najčešće poseže odlaskom u Zagreb ili neka okolna mjesta. No nedostaju specijalizirane prodavaonice poput cipela kojih smo prije rata imali čak šest, sve iz redova najrenomiranijih tadašnjih proizvođača, a potrošači govore i o nedostatnoj ponudi sportskih asortimana. Na tu temu puno bi mogli reći i trgovci koji se žale da mlađa i zahtjevnija klijentela te kupovine rješava sve zastupljenijom internetskom prodajom, ili ipak u potrazi za kvalitetnijim ili jeftinijim modelima odlaze u Zagreb i druge veće gradove dok oni stariji, manje zahtjevni ili s tanjim novčanikom takve kupovine obavljaju na tržnici gdje je još uvijek četvrtkom u ponudi desetak takvih pokretnih trgovina, a koliko smo uspjeli snimiti stanje, niti jedna s područja Pakraca. Slično je i sa sve rasprostranjenijom računalnom i komunikacijskom tehnologijom, asortimanom koji je prisutan u pakračkoj trgovačkoj mreži, ali jednako tako mlađi potrošači više vjeruju internetu i velikim centrima. Posljedica toga je i manjkavost na servisnom tržištu te opreme i usluga.

Servisi najveći nedostatak

Servisi su, dojam je u razgovoru s potrošačima, najveći nedostatak na području usluga. Već godinama je u Pakracu prisutna kronična nestašica registriranih servisnih usluga koje bi uz danas normalnu komunikaciju što podrazumijeva jedan telefonski poziv ili mail, rješavali kućne probleme kao što su kvarovi na električnim,vodovodnim, plinskim instalacijama i centralnom grijanju. Ono malo takvih registriranih servisa što postoje okrenuti su velikim poslovima, naročito sada u vrijeme intenzivnog investicijskog ciklusa i za male popravke vrijedne nekoliko desetak ili stotina kuna nemaju interesa. Stoga zamjenu lustera, karniši, slavine ili popravak brave, naročito stariji stanovnici i oni manje vični, rješavaju oslanjajući se na uslugu rođaka, prijatelja, susjeda, fuš majstora što uvijek nije lako jer podrazumijeva zamolbe, čekanja, a i manju kvalitetu. Dojam je da bi jedan takav mali servis imao stalno posla.

Nažalost, i po pitanju popravaka bijele tehnike, redovitog servisiranja bojlera i klima uređaja Pakračani su najčešće osuđeni na moljakanje, čekanja na red kod ono malo ovlaštenih servisa, ili pak pozivanje iz okolnih gradova, najčešće Daruvara, Novske i Kutine.

Prema onome što čujemo u razgovoru sa sugrađanima jednak je problem i s malim zidarskim stolarskim, fasaderskim, keramičarskim i zemljanim uslugama. Građevinari imaju puno velikih poslova i onda su razna „krpanja“ koja su uvijek prisutna na obiteljskim kućama prepuštena snalaženju u samoizradi, jednako kao i prije tridesetak godina kada su tržišni uvjeti bili još u povojima.

U tom pogledu odskače samo usluga nabavke kupovine ogrjevnog drveta koje je posljednjih godina na našem području postala hit gospodarska djelatnost te više, ne samo da telefonskim pozivom možete dobiti ogrjevno drvo u dvorište, nego je moguća narudžba već izrezanog i iscijepanog, ponekad i uz i biranje više razreda kvalitete i veličine cijepanja. To se naročito osjeća van sezone grijanja ili kada je jesen blaga kao sada.

Poljoprivreda zastala na kukuruzu i pšenici

Jedan od većih nedostataka, pokazuje to i ove vrijeme kolinja i blagdanskih odojaka je i nedovoljna ponuda živih svinja pa i to nerijetko rješavamo kupovinom na Požeštini, ili na području Daruvara i Novske. Činjenica je da još uvijek, unatoč sve strožim zakonskim obvezama, nemamo niti jedan obrt (tvrtku, OPG) registriranu za uslužno klanje već se i tu snalazimo u fušu i oslanjanju na prijateljsko-rodbinske veze, što bi mnogi htjeli izbjeći i priuštiti si komfor da kolinje obave jednim telefonskim pozivom, ali im stanje na tržištu to ne omogućuje.

Što se tiče svježih poljoprivrednih proizvoda pakračka tržnica većim dijelom godine vrlo dobro opslužuje potrošače, ali je interesantno da su sve to ponuda proizvođača izvan Pakraca. Tako nam većina povrća i voća dolazi iz okoline (primjerice Kutina), piletina iz Sl. Broda, med, kesteni, pečenjaci iz Garešnice, mlijeko i mliječne prerađevine iz Dežanovca, kruh iz krušne peći iz Pleternice, jaja i gljive iz Kutine.

S obzirom na promjenu životnih navika i potreba više nije realno očekivati da ćemo u gradu imati postolara, šeširdžiju, kovača pa čak niti krojački obrt za sitne popravke. No malo je čudno da godinama nitko nije pokušao organizirati taksi službu, čak niti u varijanti popularnog i jeftinog ubera, da se u Pakracu ne može otići u turističku agenciju i uplatiti skijanje ili ljetovanja, pa i školskih i sindikalnih izleta.

Ključni su potrošači

Sve veća mobilnost, naročito u pogledu komunikacije, ali i one fizičke je jedna od važnijih odlika i promjena suvremenog društva. Svakodnevno nam udaljenosti od nekoliko desetaka ili stotinjak kilometara predstavljaju sve manji problem što je veliki problem za male gradove jer njihovi stanovnici sve manji broj svojih potreba, bilo da je riječ o zdravstvenim, kulturnim, sportskim pa i potrošačkim, zadovoljavaju u svom mjestu rada i življenja. To se odražava i na živote u takvim gradovima pa ne čudi sve veći broj praznih lokala u njima koje prerastaju u spavaonice ili mjesta upražnjavana tek svakodnevne aktivnosti. Želimo li usporiti takvo umiranje malih gradova, mi njegovi stanovnici moramo kad god je to moguće i nije previše povezano s kvalitetom i cijenama koristiti usluge lokalnog tržišta. Prije nego što ono potpuno nestane. Kada bude potrošača i novaca, bit će i poduzetnika jedan je od postulata tržišnog društva.

OBRTNIK DAVOR LENČE

Građani najčešći klijenti

Davor Lenče iz Prekopakre je obrtnik baš struke kakva je građanima potrebna i koja je u gradu deficitarna. Prije nešto više od dvije godine je registrirao Uslužni obrt bravarija Lenče, no obavlja i mnogo šire poslove od onih koje su navedene u samom nazivu tvrtke. Specijalnost su mu krovna limarija, metalne konstrukcije, balkonske i dvorišne ograde. No kako je od djetinjstva puno pomagao djedu, vrsnom samoukom majstoru, naučio je puno toga i o drvetu, ali i drugim majstorskim poslovima, a praktično znanje je nadogradio i teoretskim jer mu je prvo zvanje automehaničar, potom je položio i za vozača, a na kraju i majstorski bravarski ispit.

[caption id="attachment_26148" align="aligncenter" width="900"] Davor Lenče[/caption]

Kaže da posla ima, uglavnom kod fizičkih osoba, mada bi rado odrađivao i neke veće koje se dodjeljuju natječajnim postupkom, ali na takvima, iz njemu neznanih razloga ne prolazi mada je u posljednje vrijeme odradio i dva za pravne osobe; u Studencu gdje ga sve češće pozivaju i prilikom nedavnog preseljenja zgrade suda. Za razliku od nekih drugih majstora koji takve poslove obavljaju na crno, on uvijek izdaje račun koji treba ići uplatiti na šalter ili internet što kod nekih starijih sugrađana izaziva nezadovoljstvo pa nekada i sam uplati njihov novac sebi na račun.

Poslove ne dijeli na velike i male, prihvaća svaki i kaže da kad jednom uđe kod čovjeka u dvorište, obično se vraća radi novih dogradnji ili popravaka. Do klijenata stiže najviše usmenom predajom, po preporuci onih kojima je već radio što mu je ujedno i najbolja reklama. Za sada radi sam, mada bi pomoć nekada dobro došla. Još uvijek se boji nekog zaposliti jer sadašnji način rada, kod fizičkih osoba, ne nudi dugotrajnu sigurnost, odnosno uvijek ostaje neizvjesnost hoće li biti posla idući mjesec ili za tri mjeseca. Drugi veći problem mu je što još uvijek nema zatvorenu natkrivenu proizvodnu halu u kojoj bi mogao raditi i za vrijeme nepogodnih vremenskih uvjeta čija izgradnja nije jeftina pa će joj pokušati napraviti etapno. Ove godine je koristio poticaje Grada Pakraca koji su mu omogućili kupovinu nešto alata što je do sada jedina pomoć u formiranju obrta, a žao mu je što se ovakva proizvodno-uslužna djelatnost ne sufinancira kao što su brojne poticajne mjere namijenjene poljoprivrednicima koji za nabavku mehanizacije ili prerađivačke pogone iz različitih fondova mogu dobiti vrlo značajna bespovratna sredstva. A da postoje vrlo brzo bi napravio halu i kupio novi kombi što bi mu omogućilo dodatno zapošljavanje, a time i kvalitetniju i bržu uslugu.

URED DRŽAVNE UPRAVE ZA GOSPODARSTVO

Od ljubaznosti i isprika se ne živi

Temu uslužnih djelatnosti na području Pakraca obrađivali smo u listopadu 2010. godine. Tada smo iz pakračkog Ureda za gospodarstvo državne uprave dobili podatke da na području Pakraca radi 47 različitih trgovina (mješovitih i specijaliziranih) od kojih 8 u selima. Pored toga je bilo i 29 različitih ugostiteljskih objekata od čega sedam u selima. Radi usporedbe stanja devet godina poslije tražili smo iste podatke u istom uredu, najprije telefonom 10. prosinca kod voditeljice Brankice Ivandić, da bih bio preusmjeren u ured do, kod gospođe Jasminke Olivier, jer gospođa Ivandić, kako mi je rečeno, to nema u svom računalu. Od gospođe Olivier ljubazno sam preusmjeren u Požegu kod gospođe Ines Tadić koja jednako tako ljubazno moli da joj upit dostavim mailom koji je poslan 11. prosinca, a glasio je: „Temeljom našeg prethodnog usmenog kontakta dostavljam Vam upit za potrebne podatke za tekst o uslužnim djelatnostima na području Grada Pakraca. Interesira me koliko ima registriranih trgovina (mješovitih i specijaliziranih) na području Grada Pakrac i koliko od toga u samom naselju Pakrac, a koliko u ostalim naseljima (selima). Isti podaci mi trebaju i za ugostiteljske lokale (svih vrsta), kao i ostale uslužne djelatnosti (pekare, frizere, servisi, radionice….)“.

Dogovor je bio da ću ih dobiti do kraja radnog dana 14. prosinca jer su u gužvi zbog reorganizacije (seljenja iz državne u županijsku upravu). No umjesto odgovora 14. prosinca dolazi telefonska informacija (uz ponovo ljubaznu ispriku) za novim terminom u ponedjeljak do kraja radnog dana. No u ponedjeljak, umjesto odgovora stiže telefonska obavijest da nisu nadležni za davanje takvih informacija i da će moj upit biti proslijeđen Državnom zavodu za statistiku na što tražim i pisani odgovor koji stiže sutradan 17. prosinca iz (pazi naziv!) Ured državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Služba za zajedničke poslove, Odjel za ljudske potencijale, informatičke i pomoćno-tehničke poslove sljedećeg sadržaja: „Uvidom u proslijeđeni dopis g. Darka Baronice, Pakrački list, navodimo, kako nismo u mogućnosti dostaviti tražene statističke podatke. Naime, ovaj Ured nadležan je za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine sukladno važećem Zakonu o trgovini (NN, br. 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13 i 30/14) te ispunjavanje uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (NN, br. 85/15, 121/16 i 99/18). Primjerke izvršnih rješenja ovaj Ured dostavlja središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove statistike, Državnom zavodu za statistiku, kao nositelju službene statistike. Kako ovaj Ured nije nadležan za praćenje stvarnog obavljanja djelatnosti u poslovnim objektima, tako nije ni u mogućnosti niti izvještavati o istome“, s potpisom Jasminka Olivier, struč. spec. oec, upravna savjetnica.

Naravno da smo začuđeni jer smo iz istog ureda prije devet godina dobili tražene (banalne) podatke, a danas devet godina poslije iz svu moguću informatizaciju to nije moguće. Čemu onda služi ured za gospodarstvo u državnoj upravi ako nemaju statističke podatke o banalnoj gospodarskoj aktivnosti kao što su trgovine i birtije u malom gradu. Kako onda planirati razvoj gospodarstva?

Istoga poslijepodneva su se mailom javili iz Državnog ureda za statistiku iz Zagreba i uputili me na telefonski razgovor drugog dana u 9 sati s gospođom Vlastom Lide Kranjec. No osim ponovo puno ljubaznosti i isprike što na niti jednom mjestu u državnoj upravi takav popis ne postoji konkretnog rezultata nema.

Pomoć smo potražili i u Udruženju obrtnika Pakraca i Lipika tražeći od njih bar registar takvih obrta na području Pakraca. No niti tu nismo bili bolje sreće jer nam je umjesto popisa dostavljen katalog obrtništva star četiri godine s brojnim zastarjelim podacima. Primjerice, na popisu ceha za ugostiteljstvo i trgovinu je 16 pakračkih obrtničkih ugostiteljskih radnji od kojih je jedna već godinama zatvorena, a najmanje četiri su promijenili vlasnika (zakupoprimca). Nije bilo drugog nego sjesti u automobil, napraviti kroz nekih 20-tak minuta 3-4 kilometra i odokativnom metodom prebrojati ugostiteljske radnje.

Naravno nakon takvog iskustva je nemoguće ne sjetiti se da Svjetski gospodarski forum svake godine objavljuje opsežno izvješće o stanju konkurentnosti u cijelom svijetu, uključujući i poredak država. Hrvatska se, prema studiji tima na čelu sa Zdravkom Zekićem 2016. godine, nalazila na 77. mjestu u rangu Brazila, Ekvadora, Gvatemale, Ukrajine i Grčke. Dijelom vjerojatno i zbog ovakvih zavrzlama oko banalnog popisa i nadležnosti. Nažalost, od ljubaznosti i isprika se ne živi.

: PIŠE: Pakrački List; 07. siječnja 2020; 849

Tribine o putovanjima po stranim državama koje povremeno organizira Gradska knjižnica Pakrac predstavljajući knjige-putopise i njihove autore, s obzirom na broj posjetitelja, izaziva poprilično interesa. Dokaz tome je i vrlo dobro posjećeno nedavno održano predavanje o Japanu. Stoga je Pakrački list, za sada u suradnji s gradskim muzejom, a očekujemo da će nam se pridružiti i Turistička zajednica i knjižnica, pokreće akciju „Pakračani svjetski putnici“ koja, da bi bila uspješna, treba biti prihvaćena od naših sugrađana. Poanta je vrlo jednostavna – zašto bi nam sami drugi pričali o svojim putovanjima, kada i naši sugrađani putuju po svijetu.

Stoga vas pozivamo da do 17. veljače emailom na adresu našeg uredništva Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. pošaljete fotografije s vaših putovanja koje ste proveli unazad pet godina s kratkim opisom mjesta gdje ste putovali (ime i prezime, grad, država, lokacija), datum putovanja, svrha (privatno, bračno, sindikalni izlet, s agencijom, školski izlet, sportski događaj, posjet rodbini i slično). Nije nužno da to budu daleka putovanja u neke egzotične zemlje. Interesantna su nam putovanja i po Hrvatskoj.

Stručno povjerenstvo koje ćemo formirati u siječnju će izabrati dvadesetak ili više fotografija koje su tehnički i sadržajno kvalitetne, interesantne po lokaciji ili motivaciji putovanja i od njih napraviti u tjednu kada obilježavamo Dan Grada (polovinom ožujka) izložbu na nekoj od prigodnih lokacija. Izložene fotografije će biti objavljene na našem portalu te dio njih i krajem ožujka na duplerici tiskanog izdanja „Pakračkog lista“.

Povjerenstvo će izabrati tri najinteresantnije fotografije i opise putovanja i na otvaranju izložbe ih nagraditi prigodnim nagradama, a nadamo se da ćemo kroz sponzorstva osigurati bar simbolične nagrade po pojedinim kategorijama kao što je najdalje putovanje, putovanje biciklom, motorom ili autostop, najbolji školski izlet i slično.

Ne budite lijeni ili škrti. Podijelite svoje nezaboravne trenutke sa sugrađanima i sudjelujte u ovoj akciji. O detaljima kao što je sastav povjerenstva, nagrade i slično čitajte u našim novinama/portalu krajem siječnja, a fotografije možete početi slati odmah.

: PIŠE: Pakrački List; 03. siječnja 2020; 1483

Deset minuta prije ponoći prvoga dana 2020. godine u pakračkom rodilištu je rođena prva ovogodišnja beba. Majka Marija Filipović iz Nove Subocke pokraj Novske je rodila dječaka Petra teškog 2630 grama i dugačkog 51 centimetar. Za koji dan kod kuće maloga Petra će dočekati otac Josip i dvogodišnja sestra Ana.

U povodu toga već tradicionalno je danas majku i novorođenče obišao župan Alojz Tomašević koji je uz čestitke i dobre želje dijete i majku darivao cvijećem i uobičajenom novčanom pomoći Županije. Istom prigodom Marina Major, ravnateljica pakračke bolnice, uručila je u pratnji ginekologa dr. Velibora Travice i glavne sestre Đurđice Stokić plišanog medvjedića, već tradicionalni dar predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović.

Pakračko rodilište bilježi u prošloj godini porast novorođenčadi. Lani je rođeno 248 dječaka i 207 djevojčica, ili 455 beba što je za 29 više nego u 2018. godini, ali još uvijek znatno manje od 2016. godine kada je rođeno 506 beba, najviše u ovom desetljeću. U usporedbi s požeškom bolnicom gdje je lani rođeno 445 beba što je za četiri manje nego prethodne godine, u našoj je lani rođeno 10 beba više.

Tri prethodne godine prvorođenje bebe su bile djevojčice, lani Lipičanka Mia Kelemen, a prethodne dvije godine Pakračanke Aria Vončina i Ena Vitina. Kako je rekla ravnateljica Marina Major za sada nemaju najave rođenja prve ovogodišnje bebe s pakračkog područja.