- PIŠE: Pakrački List
- 980
U razdoblju od 25. do 30. studenog u svim stanicama za tehnički pregled vozila na teritoriju Hrvatske provodit će se preventivno-sigurnosna akcija nadzora tehničke ispravnosti vozila.
U navedenom vremenu svi vlasnici vozila moći će u najbližoj stanici za tehnički pregled BESPLATNO prekontrolirati tehničku ispravnost vozila. Iznimka su vlasnici koji u razdoblju održavanja akcije svoje vozilo podvrgavaju redovnom tehničkom pregledu radi produljenja valjanosti prometne dozvole, odnosno registracije vozila.
Prilikom pregleda vozila obavit će se kontrola općeg stanja vozila, kontrola kočnica, kontrola temperature isparavanja tekućine za kočenje, pregled donjeg postroja vozila, ispitivanje ispušnih plinova (eko test) i kontrola svjetlosne signalizacije.
Cilj ovakve akcije jest potaknuti što veći broj vozača na preventivnu kontrolu tehničke ispravnosti vlastitog vozila kako bi utvrđivanjem nedostataka otklonili mogućnost prometne nesreće uzrokovane tehničkom neispravnošću vozila.
- PIŠE: Pakrački List
- 1040
Objavljujemo priopćenje Foruma žena SDP-a Požeško-slavonske županije povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama:
Svjedoci smo učestalih slučajeva nasilja nad ženama i djevojčicama kao i nasilja u obitelji. Nasilja koje često ostaje neprijavljeno zbog straha i srama. Nasilje koje se manifestira kao fizičko, seksualno, psihičko i ekonomsko.
Prema statističkim podacima svaka treća žena u Hrvatskoj zlostavljana je u bračnoj zajednici, a godišnje smrtno strada 22 do 45 žena. U 20% do 65% slučajeva počinitelji su sadašnji ili bivši partneri. Posljednjih godina nasilje u obitelji je najčešće prijavljivano kazneno djelo. Pri tom je važno znati da na jedno prijavljeno djelo nasilja u obitelji dolazi 10 neprijavljenih, dok je na jedno prijavljeno djelo seksualnog nasilja dolazi 20 neprijavljenih. Svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj je pretučena.
Ovi podaci su poražavajući. Zbog toga je važna provedba Istanbulske konvencije. Istanbulska konvencija iako je ratificirana i dalje se ne provodi u praksi. Istaknula bi da u našoj županiji ne postoji skloništa za žene žrtve nasilja.
Kakvu poruku kao društvo šaljemo?
Tolerira se nasilje koje se želi staviti u privatnu sferu, nema dovoljne osude nasilnika ( zaslužila je to, on je dobar čovjek i veseljak ), predugo se vode sudski postupci koji su po svojoj prirodi hitni ( primjera radi postupak pokrenut protiv župana Požeško-slavonske županije vezano uz obiteljsko nasilje još nije okončan ).
Nema opravdanja za nasilnike i nasilje. Nasilje nad ženama i djevojčicama je jedno od najrazornijih kršenja ljudskih prava. Poguban utjecaj nasilja nad ženama seže puno dalje od same žrtve i počinitelja, prema obitelji, zajednici, društvu u cjelini.
Zbog svega pozivam da progovorite o nasilju i nasilnicima, da imate nultu stopu tolerancije na nasilje, da ne okrećete glavu i nasilje prepoznate.
Nasilje se ne događa drugima.
Mihajla Pavković, mag.iur.
Predsjednica ŽO SDFŽ SDP-a PSŽ
- PIŠE: Pakrački List
- 1088
Dojam je da je znatno tiše nego inače započela ovogodišnja sezona svinjokolje u našem kraju. Mogli bismo navesti puno razloga za to, a jedan je svakako i neobično toplo vrijeme za ovo doba godina kada su mnogi od onih koji su taj posao mislili odraditi u prvom dijelu studenog ipak odustali, o čemu se kroz medije izjasnila i veterinarska struka pozivajući zainteresirane da pričekaju sa svinjokoljom za koju je idealna temperatura od 0 do 5 stupnjeva, koliko je potrebno da bi se meso u 24 sata ohladilo u svojim najdubljim dijelovima. No vjerojatno je glavni razlog što je zakonodavac, pozivajući se na opasnost o afričke svinjske kuge, pooštrio tehničke i sanitarne uvjete svinjokolje po dvorištima, što je neminovno praćeno novim financijskim nametima i što kolinje kod kuće čini dodatno skupljim. No tu je trend koji je prisutan već godinama, a to je da se svinjokolja, umjesto kroz klasičan dvorišni pribor koji čine korita, čengele, hauštok, kotao i slično, obavlja u trgovačkim centrima. Uvjerili smo se u to, dijelom kroz dostupnu, uglavnom veterinarsku statistiku, ali još više na terenu, obilazeći prošlog vikenda sela obriješkog bazena u potrazi za slavonskim kolinjem.
Dr. Siniša Horvat, direktor Veterinarske stanice Pakrac, jedine koja je ovlaštena za obavljanje takvih usluga na našem području, informirao nas je da je u dosadašnjem dijelu ove godine, dakle počevši sa siječnjem obavljen do sada 861 pregled na prisutnost trihinele, što je za 257 više nego u prvih 10,5 mjeseci lani ili porast za 30 posto. No, on je stvoren prvenstveno povećanim odstrelom divljih svinja koje je zbog pojave afričke svinjske kuge zahtijevalo Ministarstvo. Broj pregledanih domaćih svinja po pitanju prisutnosti trihinele je godinama u padu. Lani je, recimo, bilo u Veterinarskoj stanici Pakrac ukupno (domaće + divlje) pregledano 1.692 nalaza te u ambulanti u Gaju 350, što je pad u odnosu na ranije godine. Drugi konkretan podatak da sezona još nije u punom jeku, također iz Veterinarske stanice Pakrac, govori o tome da je prijavu kolinja, dakle novu obvezu vlasnika svinja namijenjenih dvorišnom kolinju, prijavilo za vikend 15.-17. studenog tek u 20-tak slučajeva i isto toliko je te subote prijepodne došlo uzoraka analize mesa na trihinelu (cijena 49,90 kuna).
U to smo se uvjerili na terenu napravivši krug od Omanovca preko Obriježi, Velikog i Malog Banovca, Ploština, Kapetanovog Polja, Batinjana, Matkovca gdje smo uočili kolinja u tek tri dvorišta što ne znači da nismo neko i „promašili“.
Kolinja u ilegali
Osim pada broja dvorišnih kolinja drugi zaključak našeg istraživanja je da su se kolinja povukla u ilegalu, poput nekih kriminalnih djelatnosti. Nekada su se dvorišna kolinja s veseljem i ponosom najavljivali danima ranije. Na njima su se, uz obvezno otvoreno dvorišne kapije koje su simbolično pokazivali da su svi dobronamjerni dobro došli, okupljali prijatelji i rodbina, bilo da su došli pomoći raditi ili smetati, u većem broju nego na rođendanima i drugim obiteljskim svečanostima. Danas je takva tradicionalna djelatnost koja nije stoljećima specifična samo za Slavoniju kako mi to obično mislimo, nego kako to navodi stručna literatura, cijeli panonski, alpski i dinaridski prostor središnje i južne Europe, opterećena brojnom i čestim izmjenama zakonske i podzakonske regulative pa je malo kome jasno koje su sve to obveze vlasnika, a koje krajnjeg korisnika (najava kolinja veterinarima, pregled trihinele, način usmrćivanja svinje, PDV, popratni list za transport, ušne markice i slično). Stoga je i naš pokušaj da iz prve ruke, na terenu, saznamo kako se odvija danas kolinje prilikom posjeta dvorištima uglavnom završavao na pozivu domaćina da se nešto pojede ili popije, ali bez upotrebe fotoaparata i olovke.
Drugi razlog sve rjeđih kolinja u našim dvorištima su ponude u trgovačkim centrima. Njihovom pojavom, što je u Pakracu bilo prije 15 godina, u vrijeme svinjokolje pojavila se i mogućnost kupovine na akcijama po povoljnim cijenama određene pozicije mesa (but, rebra, slanina, mljeveno meso pa čak i gotovo kobasice spremne odmah za dim), a uskoro i obrađene svinjske polovine koje su po cijeni bile 8 do 10 kuna skuplje od kilograma žive svinje što djeluje izuzetno povoljno. Posebice ako se doda mogućnost obročnog plaćanja karticama koje se u pravilu najčešće koristi. Ljudi su reagirali brzo izračunavši koji sve troškovi otpadaju kada se umjesto u dvorištu svinjokolja „obavi“ u trgovačkom centru kao što su cijena mesara, nalaz trihinele, prijevoz iz udaljenog sela, piće i hrana za rabotu, običaj „spreme“ za kući, neugodnost rada po kiši, snijegu ili niskim temperaturama i slično. U razgovoru sa našim starijim sugrađanima pri odluci da se svinjokolja „obavi“ u trgovačkom centru, uvijek se ističu i promjene navike u prehrani gdje naročito, sada već i srednje i mlađe generacije, neke dijelove svinje poput iznutrica, tradicionalnih pača za koje su potrebne kožice, nogice i uši, čvarci, mast, krvavice jedu jako malo ili čak nimalo pa time pada iskoristivost svinje na uštrb kupovine ciljanih pozicija mesa. Pri tom čak nerijetko i u drugi plan padaju razmišljanja u razlici kvalitete mesa koja je nemjerljivo veće, posebice za dimljenje i kasnije sušenje, između domaće svinje i industrijski uzgojene koje je u naše trgovine nerijetko došla iz Nizozemske, Austrije i Danske.
Ukupno uzevši, strah od toga da će nam ulaskom u Europsku uniju zabraniti dvorišna kolinja kojim su euroskeptici pred sedam, osam godina plašili narod je bio pretjeran. Europska unija nije zabranila kolinje, ali su pooštreni razni sanitarni i drugi uvjeti, a ostatak posla su odradili trgovački centri ponudom i cijenom pri čemu je kvaliteta onoga što jedemo palo u drugi plan pa nije teško zaključiti da nekadašnje tradicionalne slavonske mesne proizvode jedemo u manjoj mjeri i manjoj kvaliteti. Sve na uštrb cijene i komfora (nerada).
Svinjogojcima sve teže
Što se tiče društva, ovaj trend manji je problem gurmanske patnje za dobrom kobasicom ili nekim drugim komadom suhog mesa, a veći za poljoprivrednu proizvodnju, naročito svinjogojsku. Tijekom našeg istraživanja uspjeli smo saznati da na pakračkom kraju postoji najviše jedna svinjogojska farma koja se bavi uzgojem svinja u turnusima od stotinjak komada kako je to uobičajeno i plasira ih velikim mesnim industrijama. Kod ostalih, a uglavnom je riječ o nekoliko manjih svinjogojaca, koji drže godišnje do 20 komada bekona, smokova ili odojaka, ili čak i znatno manje, koji tradicionalnim načinom svinje uzgajaju za sebe, svoju rodbinu i prijatelje. Radi male potražnje i nekonkurentnih cijena u odnosu na trgovačke centre oni svoj uzgoj sve teže plasiraju na tržište i stoga su, prema našim saznanjima, mnogi odustali pa su se čak prorijedili i oni koji hrane svinje (2-5 komada) samo za potrebe svoje obitelji. Da bude paradoks veći, što dodatno ukazuje na snagu trgovačkih lanaca i rast potrošačkog mentaliteta, taj broj smanjenog broja uzgajivača je utjecao na manju ponudu, ali nije uspio podići cijenu preostalima. Sada se ona u našem kraju najčešće kreće oko 13 kuna po kilogramu žive vage i kako su nam rekli spomenuti mali uzgajivači godinama se ne mijenja, a i takva je nešto veća nego na bjelovarskom području ili u istočnoj Slavoniji. Mada neki potrošači tvrde da je sada problem naći smok. Primjer s najveće oglasne ploče u gradu, one kod pošte, gdje i sada je nalijepljen rukom pisani oglas o prodaji smokova, ipak govore o relativno uravnoteženoj ponudi i potražnji.
Meso u trgovinama poskupilo
Početkom studenog su ranijih godina u mesnicama trgovačkih lanaca počinjale utrke za potrošačima. U medijima, letcima i na ulazima u te trgovine su osvanuli oglasi o akcijama bilo za polovice, bilo za pojedine mesne pozicije. No, naš dojam je da ove godine to nije tako, a dobili smo tome potvrdu i od mesara-prodavača koji rade u njima. Jedinstveni su u ocijeni da je meso u odnosu na prošlu godinu poskupilo, ovisno gdje i koje pozicije za oko 15 posto pri čemu treba primijetiti da su si trgovci, naravno ne naši prodavači nego njihovi poslodavci, prisvojili i razliku u PDV-u od 12 posto koliko ga je Vlada početkom godine smanjila na većinu prehrane, tako da je ukupno povećanje cijene mesa i preko dvadesetak posto. Svinjske polovice koje su se lani prodavale između 18 i 20 kuna po kilogramu, bar u ovo doba godine, osim što je ponuda smanjenja i nema ih u većini pakračkih trgovina, su 21,90 kuna. No znatno više je poskupjela prodaja mesa po pozicijama, tim više jer još nisu krenule akcijske prodaje kojih za sada nema kod većine trgovaca niti u najavama. Tako je najomiljenija pozicija carsko meso (slanina za dimljenje) za koje se lani u vikendima svinjokolje moralo ranije ustati ili rezervirati u dogovoru s mesarom, prodavala na akcijama, ovisno od vikenda i trgovine, od 21,99 do 28 kuna. Sada je, što ne znači da se neće možda promijeniti kada potražnja poraste, od 26,99 (akcija) do čak 32 kuna. Kilogram mljevenog mesa je lani na akciji znao biti i po 22,90. Sada se kreće od 29 do 37 kuna. Gotove kobasice za dimljene su lani po kilogramu bile od 29,90. Trenutno su (16. studenog) između 31,99 (akcija) pa sve do 36 kuna za kilogram.
Kolinja sele u folklor
Digitalna tehnologija i opća globalizacija su unijele posljednja dva desetljeća cijeli niz promjena u našem životu. Računala, mobitele, satelitsku tehnologiju, kodiranje smo prihvaćali kao nešto normalno vidjevši u njima, unatoč strašnom podizanju ritma života, niz poboljšanja, olakšanja i približavanja tehnološki razvijenijima. No istovremeno nismo imali vremena uočiti kako sva ta čuda tehnike neprimjetno mijenjaju i naše životne navike do najsitnijih detalja prehrane. Stoga ne čudi da malo pomalo, unatoč narodnoj izreci „bolje da izumre selo nego običaji“ izumire i jedno i drugo pa su se slavonska kolinja i druga svakodnevica naših dvorišta pomalo preselili na sajmove tradicionalnih običaja kao što je naš banovac ili dobrovačka čvarkijada, da šire i ne spominjemo. I dvorišna kolinja polako sele u folklor.
- PIŠE: Pakrački List
- 960
Danas poslijepodne na našim prodajnim mjestima u Pakracu i Lipiku možete kupiti novi 570. broj Pakračkog lista.
Mali čovjek, velika meta
Najavljujući, kako je to uobičajeno u uvodniku, naredne stranice već 570. broja naših malih lokalnih novina, odlučili smo istaknuti dvije teme čiji je zajednički nazivnik upravo ovo što smo istakli u naslovu – kako je i u toliko hvaljenoj demokraciji mali čovjek najčešće meta onih velikih, koji su u poziciji da donose odluke koje reguliraju svakodnevicu svih nas. Obje se odnose na donedavno dnevne banalnosti za koje nikada nismo mislili da mogu biti komplicirane.
Prva je tradicionalni oblik svinjokolje koja iz godinu u godinu uvođenjem stalno dodatnih propisa i obveza postaje administrativno sve kompliciranija i financijski skuplja. Našim roditeljima i njihovim precima svinjokolja je bila kasno jesenska ili rano zimska rutina koja se nerijetko pretvarala na ponos domaćina i veselje koje je trebalo u selu razglasiti. No od ove jeseni uvedena je nova administrativna i financijska obveza koja je taj običaj i sve što ga je pratilo pretjeranom zakonskom regulativom i nametima potjerala u ilegalu. Neki od naših sugrađana, u cilju zadržavanja te tradicije će prihvatiti i te nove obveze. No većina će odustati i rješenje potražiti u trgovačkim lancima. Trgovci, naravno ne oni koje srećemo u našim trgovinama, nego njihovi direktori, poslodavci i vlasnici, su te administrativne mjere dočekali spremni – u skladu s vjerojatno povećanim brojem kupaca i interesa cijene mesa u odnosu na lanjsku godinu su značajno podigli. Tako će se novci iz malog novčanika u većoj mjeri nego lani i prijašnjih godina prelijevati u kase velikih.
Drugi primjer kako mali čovjek postaje laka meta velikih odluka, za sada tek nekih banaka, je da nam za podizanje vlastitog novca s bankovnih računa koju su tamo sjeli mimo naše volje, najčešće u vidu malih mirovina ili nešto većih plaća, naplaćuju proviziju. Interesantan je raspon te provizije koja je jednaka za one koji dižu sto kuna, ali i one koji dižu odjednom 500.000 kuna. Za obje je isti, negdje dvije negdje četiri kune. Koliko su velike dvije ili četiri kune umirovljeniku s mirovinom od 2.000 kuna, a koliko onome tko diže par stotina tisuća kuna, vjerojatno nije potrebno objašnjavati. Kao ni to da će ta provizija, zbog koje da je nema, bi inače „siromašne“ banke zasigurno propale, ponovo prijeći iz male hrpe na veliku kamaru i postati dio nečije milijunske godišnje dobiti, a onima malima će iz frižidera odvaditi mjesečno litru ili kilogram nečega. Sve to zbog relativno malih iznosa izgleda zanemarivo. No kada se ti, do jučer nepostojeći troškovi, stalno gomilaju iznos više nije zanemariv. To znaju najbolje oni koji te male penale za nas skupljaju na hrpu koja je stalno sve veća i veća pa nam se nekada čini da mi mali postojimo samo zbog njih.
No idućeg mjeseca dolazi vrijeme kada će i veliki molećivo stati pred nas. Izbori su. Kandidati na predsjedničkim izborima će nas moliti da svoj mali glas damo upravo njima. Na onim drugim i nikome, osim zakonodavcu, potrebnim, za vijeća mjesnih odbora, organizator će nas moliti samo da se pojavimo na glasačkim kutijama bez obzira na naše biračko opredjeljenje. Dakle u prosincu će veliki brojati naše male glasove. Od siječnja se vraćaju brojanju novaca.
U novom broju još možete pročitati:
PRIČA S NASLOVNE STRANE: SLAVONSKA KOLINJA POMALO SELE U FOLKLOR
Umjesto u dvorištu, svinjokolja sve češće u trgovačkom centru
Dojam je da je znatno tiše nego inače započela ovogodišnja sezona svinjokolje u našem kraju. Mogli bismo navesti puno razloga za to, a jedan je svakako i neobično toplo vrijeme za ovo doba godina kada su mnogi od onih koji su taj posao mislili odraditi u prvom dijelu studenog ipak odustali, o čemu se kroz medije izjasnila i veterinarska struka pozivajući zainteresirane da pričekaju sa svinjokoljom za koju je idealna temperatura od 0 do 5 stupnjeva, koliko je potrebno da bi se meso u 24 sata ohladilo u svojim najdubljim dijelovima. No vjerojatno je glavni razlog što je zakonodavac, pozivajući se na opasnost o afričke svinjske kuge, pooštrio tehničke i sanitarne uvjete svinjokolje po dvorištima, što je neminovno praćeno novim financijskim nametima i što kolinje kod kuće čini dodatno skupljim. Piše Darko Baronica.
INTERVJU: IGOR MATEK, UPRAVITELJ LAG-A
Bez finalizacije nema napretka poljoprivrede
Na natječaju našeg LAG-a „Zeleni trokut“ završenom u listopadu, na kojem je bespovratno dijeljeno poljoprivrednicima 2,2 milijuna kuna, a zbog nedostatka zainteresiranih ostalo je neiskorišteno više od pola milijuna pri čemu je s pakračkog područja bio tek jedan kandidat. Zašto među pakračkim poljoprivrednicima nema kandidata za prihvatiti novce, pitali smo Igora Mateka, upravitelja LAG-a.
NAŠI SUGRAĐANI: VIŠNJA KLOBUČAR, najdugovječnija pakračka ravnateljica
Odgojiteljica ili ravnateljica – uvijek jednako u službi djeteta
Prošle su 123 godine od prvog spominjanja organiziranog čuvanja djece, odnosno, 120 od druge dozvole za privatno čuvalište djece u Trgovištu Pakrac.
Povod je to da vam kroz razgovor približimo Višnju Klobučar, ravnateljicu Dječjeg vrtića Maslačak iz Pakraca, osobu koja je na čelu pakračke odgojno-obrazovne ustanove još od osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine. Iako Višnju poznajemo kao javnu osobu iz društveno - političkog gradskog života, priča o ranim danima naovamo poslužit će da doznate još ponešto iz njezine riznice sjećanja ili ćete barem povući paralelu između vremena unutar dva stoljeća koja su mnogi od nas spojili. Piše Dinko Kliček.
RADOVINA TRGU: Završeno asfaltiranje, počelo opločavanje
GRADSKO VIJEĆE PAKRAC: Modernizira se računovodstveni sustav financiranja ustanova, vijećnicima najinteresantniji prazni objekti
ZA PET PAKRAČKIH PROJEKATA: Iz Ministarstva regionalnog razvoja 6,2 milijuna kuna
LAG DIJELI NOVCE POLJOPRIVREDNICIMA: Ponovo nedovoljno zainteresiranih
ZAKUP DRŽAVNOG POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA: Natječaj vjerojatno na proljeće
BANKARSKE RUKE U NAŠIM DŽEPOVIMA: U Pakracu podizanje gotovine još uvijek besplatno
PRESELIO PAKRAČKI SUD: Nakon 113 godina u novom prostoru
NOVOST U KOMUNALCU I VODAMA LIPIK: Distribucija računa e-poštom
GRAD PAKRAC: Ove godine 14 novih stipendista
ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE: Školuju devet savjetnika u EU projektima
NAGRADA ZA ISTAKNUT RAD: Nataši Major uručeno priznanje hrvatskih psihologa
CIJEPLJENJE PROTIV GRIPE: Cjepiva privremeno nema
NK HAJDUK: Mršava polusezona obilježena povredama
Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.
- PIŠE: Pakrački List
- 1003
Obavještavamo cijenjene potrošače na području Pakraca i Lipika kako će danas zbog puknuća magistralnog cjevovoda u Gornjoj Šumetlici ostati bez vode. Sve ekipe Voda Lipik su na terenu te se radi na otklanjanju kvara. Molimo potrošače za strpljenje i razumijevanje, stoji u obavijesti iz Voda Lipik.
- PIŠE: Pakrački List
- 1113
Radnici Poduzeća za ceste Slavonski brod ovih dana na gradilištu Trga bana Josipa Jelačića rade na pripremanju parcele na južnoj strani trga gdje će u budućnosti doći betonska maketa novca slavonskog banovca.
Da podsjetimo zašto je jedan novčić zaslužio „spomenik“ na našem glavnom i u budućnosti sigurno najljepšem trgu. Enciklopedije, digitalne i tiskane, uglavnom kažu da je banovac naziv za prvi hrvatski novac kovan u Pakracu i Zagrebu otprilike u razdoblju od 1235. do 1384. godine.
„Godine 1256. godine Pakrac je imao povlasticu kovanja novca. Smatra se da je to ujedno prva kovnica novca u Hrvata. MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA, (naš banovac – opaska), je srebrni novac na kojemu je na prednjoj strani kuna u trku, a na naličju patrijarhalni (dvostruki) križ s dvjema okrunjenim glavama. Bio je najljepša i najcjenjenija od svih hrvatskih kovanica te prihvaćen kao stabilno platežno sredstvo i izvan područja za koje je prvobitno namijenjen“, pojašnjava Wikipedia.
Radi svega toga u novije doba Pakrac je jako ponosan na svoju povijesnu činjenicu i smatra se da je to jedan od većih civilizacijskih postignuća u pakračkoj povijesti. Zbog svega toga, naš sve uspješniji jesenski godišnji sajam je dobio i ime po tom novčiću koji se može u izvornom obliku vidjeti i u našem muzeju.
Prema projektu modernizacije trga na njegovoj južnoj strani iza spomenika „Ranjenom borcu“ na već vidljivo ošljunčanoj kružnoj površini doći će ukrasni krug promjera oko 6 metara. Vanjski dio kruga „zatvorit“ će drvene klupe, a unutrašnjosti promjera 272 centimetra nalazit će se na visini od 45 centimetara simulacija izgleda banovca izlivenog u betonu (10 centimetara armirano betonska ploča + izliveni reljefni prikaz izvornog izgleda novca) postavljen na betonsko postolje, mada je u prvobitnoj zamisli projektanta on trebao biti izliven u bakru ili kovan u inoxu, ali se to pokazalo preskupim. Bit će to zasigurno posjetiteljima, ali i domaćima, najinteresantniji dio urbane opreme na tom modernom prostoru i ako ništa drugo, specifičan jer se neće naći niti na jednom prostoru u drugim gradovima. Banovac je samo pakrački. Uslijed svega toga počelo se razmišljati i o promjeni imena trga koji bi u budućnosti nosio upravo to ime Trg slavonskog banovca.
„Za“ i „protiv“
Naravno da takva promjena ima svoje dobre i loše argumente. Počet ćemo s lošim: brisanjem imena bana Josipa Jelačića, bar privremeno dok se ne nađe novi prikladni prostor, s pakračkih ulica i trgova nestaje ban, jedan od najznačajnijih hrvatskih političara 19. stoljeća (ukinuo kmetstvo, organizirao prve izbore za Sabor…). Za „ne“ promjeni imena može služiti i argument da to iziskuje da njegovi stanovnici, kojih nema, puno moraju mijenjati dokumente, ali je veći problem pravnim osobama koje moraju mijenjati natpisne ploče, pečate i registracije, što sve skupa ne košta previše, ali ipak košta. Osim novca i ponešto truda, no ipak je to samo jednom u 30-tak godina jer zadnja promjena imena ovog trga je bila 1992. godine (prije toga Trg Borisa Kidrića).
Za promjenu imena može poslužiti argument originalnosti. Naime, prometnicu nazvanu po banu Jelačiću ima ne samo svaki grad, nego svako općinsko središte, a Trg slavonskog banovca bi imao jedino Pakrac, nešto poput kutjevačkog Trga graševine. Osim toga u kombinaciji sa sajmom, izloženim banovcima u muzeju, istoimenim pakračkim prepoznatljivim suvenirom, a možda jednog dana i replikom kovnice, zaokružuje se priča o povijesnoj činjenici koja je zbog argumentiranosti i dokumentiranosti znatno jača od legendi kakvima se hvale mnogi gradovi i na kojima su izgradili svoj turistički i drugi imidž poput đurđevačkog pijevca. Uostalom, vjerojatnost je da će u svakodnevni govor ući nešto poput „nađemo se kod banovca“. Kao u Zagrebu „pod repom“.
Završetak modernizacije trga građevinski će potrajati vjerojatno još značajan dio iduće godine. Vremena za razmisliti o promjeni dakle ima. Do tada komentirajte ovo razmišljanje na društvenim mrežama.