- PIŠE: Pakrački List
- 3321
Piše: Duško Kliček
„Kada na večer sjedimo na terasi kuće na Sedlaru, prelijep ugođaj: iza nas Psunj s Omanovcem, a ispred nas Pakračko polje utonulo u mrak - samo svijetle rubna svjetla Pakraca, Filipovca i Lipika - izgleda kao more, kao neka riva nekog primorskog gradića. Ma, prelijepo, baš uživamo“, kažu gotovo u glas Branka i Drago Skalnik koji su kuću i život u Prekopakri zamijenili prije šest godina za mir Sedlara na sasvim suprotnom dijelu Pakraca s kojega mogu promatrati staze djetinjstva i mladosti koje su im se spojile 1978. godine od kada su zajedno.
Kuća u kojoj žive danas je u stvari nekadašnja gospodarska zgrada na polovini poznatog PIK-ovog brda koje je zbog obilja sunca nadaleko bilo poznato po kvalitetnom grožđu i vinima koja su bila prepoznatljiva sve do zagrebačkih podruma. Naravno, da je danas starim Pakračanima kuća neprepoznatljiva, jer potpuno su ju izmijenile drvetom, ciglama i ostalim prirodnim materijalima Dragine i Brankine vrijedne, sposobne i maštovite ruke. Iz velikog otvorenog prostora - vidikovca, „puca“ pogled sve do Pakraca, Lipika i još dalje, ali i do Prekopakre - toliko da Drago kaže u šali da zna nazvati sina Brunu i reći mu da vidi „kako jedna dizna na traktoru ne radi“. Odmah uz kuću je oveći travnjak obogaćen pješčanikom i mjestom za bazen, dječjim igračkama, autom i quadom i još koječim što odaje idealno mjesto za okupljanja sve brojnije obitelji.
S lijeva: Stela, Bruno u naručju oca, i Lea
I Skalnikovi živjeli od „Papuka“
Dragini preci, djed Antun s obitelji, došli su u Prekopakru oko 1880.-e godine iz okoline Praga. Drago je rođen 1957. godine i djetinjstvo je dijelio sa starijim bratom, prerano preminulim, Ivicom (1952.). Otac Franjo (1928.) bio je stolar na Pilani, dok je majka Štefica (djevojački Huška, rođena 1931.) bila domaćica. Uz očevu plaću, te nešto zemlje, konje pa traktor život je bio skroman, ali lijep u slozi i razumijevanju. Prvi doseljeni Skalnici napravili su kuću u Klišanskom sokaku, oko 300 metara dalje od današnje.
Brat Ivica je završio za automehaničara, volio je i dobro poznavao motore, radio je u auto-servisu na Pilani, pa je i Drago zavolio mehaniku. Ali, umjesto za auto-mehaničara, završio je za bravara u mehaničarskoj radnji Mate Poliganovića. „Tamo sam naučio mnogo, jer, održavali smo vozni parka „Jedinstva“ i „Budućnosti“, ali i sve ostalo od mehanike što je netko donosio ili zvao nas tako da sam iz zanata izašao kao kompletan majstor“, kaže Drago.
Nakon odsluženog vojnog roka zaposlio se u „Kamenu“ Sirač kao bagerista, ali je radi vožnje „par – nepar“ i teškoće odlaska na posao prešao u lipičku Staklanu u kojoj je radio sve do početka Domovinskog rata i prvih nekoliko godina nakon „Bljeska“, sve dok 2001. godine Staklana nije otišla u stečaj, a on u mirovinu“, prisjeća se Drago.
Branka - nakon 50 godina našla brata i sestre
Zanimljiv život imala je supruga Branka. „Rođena sam u Zagrebu, pa smo nas četiri sestre odrastale u domu, jedna je bila s majkom, a brat s bakom. S dvije i pol godine usvojili su me divni ljudi - Ankica i Marko Šurlan koji su iz Voćina doselili u Pakrac gdje je otac radio kao varilac u radionici za popravak lokomotiva na željezničkoj stanici u Pakracu. Nakon punih 50 godina sestra Sonja me je nazvala iz Šibenika, sastali smo se i od tada održavamo veze. Sretna sam zbog toga.
Osnovnu školu sam završila u Pakracu, a medicinsku u Bjelovaru i Osijeku. Radila sam u pakračkoj Bolnici pa u Zavodu za javno zdravstvo do mirovine“, završila je samo mali dio priče Branka.
Jer, po njihovoj priči, bili su jedno drugome suđeni. Naime, ustanovili su to kasnije, poznavali su se gotovo desetak godina prije vjenčanja. Išli su u osnovnu školu, zajedno na ekskurzije, a tek o nastupu zrelosti pošli su zajedno u kavanu i disko u Lipik… i tako je počelo.
Vjenčali su se 1978. godine, živjeli kao podstanari i već 1981. godine počeli graditi kuću u Prekopakri.
Sretnoj obitelji djeca su donijela dodatnu sreću. Godine 1980. rođena je Lea; 1981. Stela, a 1987. godine Bruno. Danas su tu i unučad od 2,5 pa do 23. godine: Lea i Saša Rade imaju Karlu i Bornu; Stela i Zoran Krivdić Evu i Nou, a Bruno Emu i Davida. U dvorištu na Sedlaru za svakog od njih po nešto. Gradili su kuću, dvorište puno pijeska i svega ostaloga, djeca se igraju i to nas je posebno radovalo.
Kao srodne duše o svemu su zajednički odlučivali, našli zajedničke ljubavi u svakodnevnom životu pa ne žale ni danas niti za onim što nisu napravili, niti za onim što su i kako napravili.
Vlado Eck i Drago
„Javom“ i „Princom“ po obali Jadrana
Kao mladić, motor „Java 350“ je bio ostvarenje sna. Družio se Drago s ljubiteljima motora (Tesarijem, Bartošem, Poliganovićem, Maroškom, Krejčijem, Martinovićem…) s kojima je prošao i Pakru i šumske puteljke i obronke…, ma sve gdje je snažna mašina mogla proći. Branka i on postali su zaljubljenici kampiranja, pa ruksak na leđa, a šator na motor i na jadransku obalu od Istre pa do juga. Bili su i na „Rally Sutjeska“, pa završili na kampiranju u Dubrovniku. Kupovinom prvog automobila „NSU Princa“ ljubav prema putovanjima nije se promijenila.
To isto društvo, uz nekoliko novih bilo je i pokretač osnivanja Moto kluba Pakrac, ali i izgradnje motocross staze na Matkovcu, na kojoj je Pakrac već godinama domaćin najboljim vozačima Hrvatske.
I sve je to Drago radio godinama, uvijek je bio uz čelnike kluba ili društva, nikada na čelu jer, kako kaže, njemu funkcija ne znači ništa jer imao ju ili ne, uvijek će raditi. To znači da uoči utrke na Matkovcu, supruzi kaže, „mene nema narednih mjesec dana kod kuće“. I, tako već godinama. Drago često u razgovoru spominje Vladu Tessarija po pedantnosti i odgovornost. „Ja sam uvijek vozio neke auto krševe pa s njima uđem u Vladino dvorište, a on odmah nosi karton i stavlja ga ispod motora, da ulje slučajno ne iscuri i ne zamaže ploče benkovačkog kamena“.
Rat rastavio obitelj
Kada su 1990. godine počela miniranja po Pakracu, a 1991. godine i otvorena srpska oružana pobuna, Drago se sa susjedima uključio u seoske straže. Supruga je ostala raditi u Bolnici sve do evakuacije, pa je potom odvela djecu u Popovaču. Vratila se već 4. studenoga pa je s medicinskim sestrama Natašom Svjetličić, Šteficom Marošević i Ljerkom Pavković pokrivala cijelu Prekopakru.
Drago je preuzeo sa susjedima braniteljima zapovjedništvo obrane svog dijela Prekopakre, a s Josipom Huškom, Markom Martinelijem i Stipom Hodakom i cijelu Prekopakru. Tijekom rata bio je zapovjednik punkta, pa satnije, zamjenik zapovjednika 76. samostalnog pakračkog bataljuna te na kraju zapovjednik Domobranske bojne. Zbog svoje smirenosti, odmjerenosti i staloženosti dobio je ratni nadimak „Brzi“, jer, kako kaže za sebe, ja sam sve, samo ne brz.
Iako ističe veliki ponos što je bio sudionik obrane Hrvatske i svog kraja, ipak o nekim stvarima ne želi govoriti, jer dosta toga je među braniteljskom populacijom krenulo krivim tokom, politika se u sve to pomalo umiješala, mnogi su se promijenili pa je nestalo onog zajedništva koje krasilo naš obrambeni rat. Drago je danas u mirovini u činu satnika.
S quadom i u glljive
Voće, vatrogastvo, motori
I dok na terasi kuće na Sedlaru promatramo odlazak sunca na zapad, Drago nastavlja priču kako je sa suprugom, naviknut poslu, krenuo u voćarstvo. „Nema „Papuka“, nema Staklane, pa smo donacijom luterana zasadili najprije 500 stabala jabuka pa stigli do 2500, a potom i do nekoliko stotina stabala bresaka. Dok smo se „odmarali“, proizvodili smo i do 250 tisuća sadnica jabuka s kalemom. Od 25 godina koliko smo se bavili voćarstvom 15 je bilo dobrih“, kažu, pa je osnivanje Zadruge „Voćko“ bio logičan slijed za preradu voća lošije kvalitete u sok, jer je otkup na veliko postao nesiguran. U „Voćku“ je posao našao i sin Bruno.
Drago je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prekopakra od 1974. godine, a danas je podupirajući i počasni član.
Napuštamo Branku i Dragu, ostavljajući ih s njihovim sjećanjima i pričama u miru Sedlara na sasvim suprotnom dijelu Pakraca od njihove Prekopakre s kojega mogu promatrati staze djetinjstva i mladosti koje su im se spojile 1978. godine od kada su zajedno.
15 dobrih godina u voćarstvu
- PIŠE: Pakrački List
- 1859
Lokalna razvojna agencija Poduzetnički centar Pakrac hitno zapošljava novinara/rku za rad na portalu i novinama „Pakrački list“. Radni odnos u punom radnom vremenu zasniva se na određeno vrijeme uz 15 dana probnog rada.
Zainteresirani kandidati trebaju imati najmanje završenu četverogodišnju srednju školu, položen vozački ispit B kategorije, volju za učenje novinarskog zanata, spremnost na timski rad i rad izvan uobičajenog radnog vremena.
Zainteresirani kandidati osnovni životopis trebaju dostaviti e-mailom na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. do ponedjeljka 13. lipnja do 13 sati. Eventualne dodatne informacije mogu se dobiti u uredništvu Lista, ili na mobitel 098 731 482 (Iva Širac).
Izbor kandidata nakon obavljenih razgovora bit će objavljen u kratkom roku.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 1843
U srijedu (7. lipnja) su službeno započele prijave za 25. Malonogometni turnir u Pakracu, koji će umjesto pod reflektorima Partizana po prvi puta biti odigran na asfaltnom igralištu pored Srednje škole Pakrac. Kako doznajemo od Domagoja Ajmana, tajnika SZGP, utakmice će se igrati u večernjim terminima od 18. lipnja do 2. srpnja, kad je predviđena završna večer.
Ukupni nagradni fond je 14 tisuća kuna od čega će pobjedniku pripasti deset, drugoplasiranom tri, a treće mjesto vrijedit će tisuću kuna. Osim ekipnih nagrada organizator će nagraditi i najbolje pojedince. Igrat će se uobičajenim sistemom 5 igrača plus vratar, a sustav natjecanja bit će određen po isteku roku za prijave - 16. lipnja do 15 sati. Istog dana bit će održan i ždrijeb.
Kotizacija iznosi 600 plus 200 kuna, a prijave se mogu odraditi na tel. 098/963-1057. Turnir se igra u organizaciji SZGP u sklopu „Pakračkog ljeta“, pod pokroviteljstvom Grada Pakraca.
Igralište kod Srednje škole je nakon aglomeracijskih kopanja presvučeno novim slojem asfalta, osvjetljeno je kvalitetnom rasvjetom, a slijedi još omeđavanje terena i montiranje zaštitnih mreža iza golova. Nova lokacija, dakako, ima svojih prednosti, no oni stariji ljubitelji "hakla" sigurno će čeznuti za igralištem s ožiljcima i dušom - starim, dobrim "Partizanom" gdje se mali nogomet igrao "stotinu" godina.
„Ove godine odlučili smo tradicionalni ljetni malonogometni turnir organizirati na igralištu Srednje škole Pakrac iz više razloga: veća tribina koja je dovoljno odmaknuta od samog terena i sigurnija za sudionike, igrači će se moći presvući i otuširati u obližnjoj sportskoj dvorani, u istoj se mogu odigrati utakmice ako nas iznenadi kiša, parkirna mjesta su od Osnovne i Srednje škole, Gradske sportske dvorane te bolnice, djeca ne moraju čekati poluvrijeme kako bi se igrala par minuta pošto imaju druga igrališta u neposrednoj blizini, lopta ne može završiti toliko često u prometu i Pakri kao što je bio slučaj na Stadionu malih sportova, poznatijem pod nazivom Partizan te je organizatorima puno lakše montirati, pospremiti i zaključati svu potrebnu opremu pri organizaciji turnira. Nadamo se da ćete se i ove godine okupiti u što većem broju te se dobro zabaviti“, obrazložio je Ajman razloge nove lokacije održavanja turnira.
Prošle godine naslov je osvojio bjelovarski Domorad pobijedivši u finalu Pilanu Šokčić iz Novske. Treći je bio lipički Stragatrans, a četvrti domaći Elite Academy/Beauty Point.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 2372
Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, uslijed teškog materijalnog stanja i ugrožavanja egzistencije zaposlenih u pravosudnim tijelima RH, danas diljem Hrvatske organizira prosvjede ispred sjedišta sudova i državnih odvjetništva. Izuzetak nije niti Pakrac, gdje je ispred Općinskog suda Bjelovar – Stalne službe u Pakracu održan prosvjedni skup, a pažnja je usmjerena upravo na niske plaće te općenito ugrozu materijalnog stanja zaposlenika. Riječ je o ljudima neophodnim za funkcioniranje sustava, a više o problemu rekla je sindikalna povjerenica Dubravka Boršodi, djelatnica suda u Pakracu.
"Već dvije i pol godine traju pregovori vezani za naše koeficijente koji su ispod svake razine, a gotovo ništa od onoga što smo tražili nismo dobili. Ono što su neki možda i dobili, drugi kolege nisu. Uz to, ne treba zaboraviti niti prisutnu inflaciju koja buja na dnevnoj razini i itekako zahtjeva socijalnu osjetljivost… Također, veliko je nezadovoljstvo što se tiče radnih mjesta, a sami natječaji i (ne)odaziv na iste, zbog slabih financijskih uvjeta, najbolje oslikavaju koliko je situacija neprihvatljiva", izjavila je Boršodi te istaknula da trenutno stanje smatraju omalovažavanjem i uskraćenjem minimuma dostojanstva.
Isto tako pozivaju na ispravljanje nepravde iz 2019. godine kad trećina zaposlenih nije obuhvaćena devet postotnim povećanjem plaće.
Nakon današnjeg prosvjeda, kažu, očekuju korak naprijed i prihvaćanje njihovih zahtjeva.
- PIŠE: Pakrački List
- 1199
Obavještavamo cijenjene potrošače na području grada Pakraca i Lipika da će dana 07.06.2022. zbog radova na izmještanje cijevovoda u vremenu od 08:00-17:00 sati bez pitke vode biti naselja:
- Prekopakra
- Klisa
Molimo potrošače za strpljenje i razumijevanje, poručuju građanima iz Voda Lipik.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 2714
Ljetna subota na tridesetak Celzijusa, izložba najnovije HI-FI tehnologije, odlično piće, još bolja klopa te cjelodnevni prigodni sadržaj lokalno brendiran kao „Dobro dvorište“, glavne su karakteristike programski najbogatijeg dana 10. Multipaka koji se od 31. svibnja od 4. lipnja održavao u Pakracu.
Kako je u petak prilikom svečanog otvorenja poželio Božidar Savi, pokretač Multipaka i prvi među jednakim članovima uskog organizacijskog tima, dvorište Kurije ove je subote privuklo popriličan broj posjetitelja. Dakako, kao i svih godina do sada domaći su bili u manjini, a većinu puka na subotnjem Dvorištu činili su izlagači i gosti s raznih europskih adresa. Oni su vrijednom opremom napunili brojne i sjajno uređene glazbene slušaonice u prostorima Muzeja grada Pakraca, Osnovne glazbene škole Pakrac, Gradske vijećnice, Turističke zajednice Grada Pakraca te u prostoru RobertoShopa.
Oni gosti kojima vrhunska reprodukcija zvuka nije bila glavni motiv praćenja Multipaka, mogli su u dvorištu Kurije posjetiti Ulični atelje, gdje je dovršeno oslikavanje višemetarskog murala pretežno slavonske tematike, u izvedbi učenika soboslikarskog usmjerenja SŠ Pakrac i pod stručnim okom voditeljice Zorane Unković.
Istovremeno se, nekoliko metara dalje, nudila i mobilna turistička ponuda. Ako ste bili raspoloženi za šetnju, Vistema TZ vam je omogućila zamjenu ljetne žege za Multi-šetnju uz vodiča, izvjesnog Stevu N., koji vas je proveo kroz debeli hlad Kalvarije sve do cilja na izvoru Markovac. Oni pak skloniji vožnji mogli su iznajmiti gradski e-bike i uz pomoć struje odgatati Tour de Pakrac, kako su ga organizatori sami nazvali. Klasični, organizirani izlet, s posjetom lipičkoj Ergeli i Omanovcu, tijekom dana je nudila prijevoznička tvrtka Rent-a-Dino, što su mnogi sa zadovoljstvom i iskoristili. U popodnevnim satima program je upotpunila glazbena wellness radionica Ivane Marin.
U skladu s vrhunskim zvukom koji je prožeo cijeli ovaj tjedan, ruku pod ruku išla je i u 12 sati upriličena promocija knjige Milana Rupića „O dobrom zvuku“. Riječ je o knjizi kojoj stručnjaci laskaju da je temelj HIFI-ja i audio zvuka jer predstavlja, kako sam autor na koricama knjige navodi ‘vodič za razumijevanje i pravilnu upotrebu uređaja za visokovjernu reprodukciju zvuka u stanu’. Ovo je drugo, prošireno izdanje knjige, nastalo povodom 25. godišnjice izlaženja prvog. Treba li nakon toga reći da je najveća gradska slušaonica, ona u gradskoj vijećnici bila dupkom puna…
Za vrijeme jednosatne promocije knjige, oslobođena su pojedina sjedeća mjesta u hladu centralnog dijela dvorišta što smo iskoristili za ispijanje hladnog politrenog Barčanovog Grofa u društvu domaćeg momka Gogija Krajačića. Uz samo jedno pitanje: Gogi, što tebi kao Pakračaninu znači Multipak?
„Meni je to super događaj. Sav ovaj muving koji se danima događa. Oni koje ne zanimaju slušaonice, a ja sam među njima, mogu popiti pivo, kupiti staru LP ploču, uživati u šetnji, biciklu, lijepom danu. Navečer je koncert Psihomodo Popa što je isto posljedica ovako značajnog događaja. Osim toga, Pakrac je zbog njega na karti Europe, što nije mala stvar. Osobno, kažem, nisam HIFI „manijak“ u pozitivnom smislu, a ni ova vrhunska oprema koju je lijepo pogledati, nije u mojem platežnom razredu. Ja muziku slušam na mobitelu, ali svakako respektiram te ljude, podržavam Multipak i vjeran sam posjetitelj. Pohvale svima koji imaju prste u organizaciji“, kazao nam je uvijek dobro raspoloženi Gordan Krajačić.
Gdje ste Pakračani? Multipak nisu samo slušaonice…
„Ja sam fan Multipaka, ali onog popratnog dijela. Naročito me privlače dokumentarci koji su me pridobili svih ovih godina, iako su ove godine prikazana samo dva. Nadalje, ugodno me iznenadila druga novost, a to je da su organizatori tražili volontere za ovogodišnji Multipak i odmah sam se prijavila i vrlo sam sretna zbog toga. Sad sam iz prve ruke uvidjela koliko zapravo posla ima oko Mulitpaka i zato Jeleni, Moniki i Boži skidam kapu. Izložbe i slušaonice posjećujem pa iako ih previše ne razumijem, pozdravljam takve sadržaje koji su na visokoj razini i kao takvi čine kulturološki odmak od onih priprostih kojima nas svakodnevno bombardiraju. Ovo je meni top!“, pohvalila je ovogodišnju priredbu Jadranka Major Antunović, jedna od svega dvije volonterke (druga je Renata Ružička Babić) prijavljene na poziv organizatora.
Kako je dodala Jelena Hihlik, volontiranja dakako ima više, naročito od strane zaposlenika ustanova uključenih u organizaciju kao i voditelja raznih radionica i slično, međutim neobičan je podatak da su se na ovaj poziv organizatora odazvale svega dvije osobe. Uostalom, sudeći po strukturi jučerašnjih gostiju gdje su uvelike prevladavali ljudi sa strane, sugrađane nam očito nije jednostavno dobiti da dođu jesti, piti i uživati, a kamoli očekivati da dođu besplatno raditi.
Pa iako Pakračana tijekom dana nije bilo previše, uspjeli smo susresti jednog sa zagrebačkom adresom. Mario Dumančić godinama živi u Zagrebu i prodekan je za razvoj fakulteta na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, a u Pakracu je zajedno s još jednim Pakračanom Davorom Opićem uredio retro-slušaonicu s uređajima iz 80-ih i 90-ih godina, sve pod istim nazivnikom „Vintage, počeci, nekad bilo… Nije za okorjele HiFiste!“. Drži, kaže, da Pakrac može biti ponosan na ovakvu multimedijalnu priredbu visokog ranga.
„Ovo je moj grad i svaka čast Boži na svemu! Posjećujem ovakve priredbe inače i mogu reći da nisu na ovoj razini. Vidi se da je ovdje uložen velik trud i sve pohvale organizacijskom timu. Zaista sam bio sretan kad je prošle godine Božo zasluženo dobio nagradu Gada Pakraca“, rekao nam je Mario.
Božidar Savi, svojevrsni brend i pokretač pakračkog Multipaka, ovogodišnjim je u globalu zadovoljan.
„S obzirom na pauzu i sve ove boleštine koje smo imali, ovo je fantazija. Imamo muving, ima ljudi,…Ove godine imamo 39 izlagača iz Slovačke, Srbije, Makedonije, BiH, Hrvatske, Slovenije i Engleske i mislim da je Multipak opet zadržao visoku razinu na koju smo navikli goste i izlagače. Šteta što ponovo nije u dovoljnoj mjeri prepoznat i od strane naših sugrađana, i dojma sam da nas više cijene u inozemstvu nego ovdje. Nisam ljut niti razočaran – možda sam samo tužan. Svjestan sam da ovo nije tip zabave „narodnog veselja“ gdje je odaziv uvijek urnebesan, ali držim da nam treba i ova razina multimedijalnih, kulturnih događanja na kojoj nam mnogi zavide i to bi naši sugrađani morali prepoznati. Dogodine će valjda biti bolje“, prokomentirao je Božo.
Subota je zaključena večernjim, odlično posjećenim koncertom Psihomodo Popa na pakračkoj šetnici.
