Vijesti

: PIŠE: Dinko Kliček; 14. studenog 2021; 3835

Dajana Popović, 23-godišnja djevojka iz Pakraca od svoje je 10. godine primorana nositi se s dijabetesom – kroničnom i neizlječivom bolešću povišene razine glukoze (šećera) u krvi. Namjerno ovdje ne kažemo da se „bori'' s bolešću, kako situaciju ne bi bespotrebno dramatizirali jer, čitajući ovaj tekst, vidjet ćete kako je discipliniranim i temeljitom pristupom ukrotila dijabetes i danas ga smatra tek nužnom smetnjom i dijelom nje.

Priču o Dajani donosimo povodom Svjetskog dana dijabetesa koji se obilježava 14. studenog na inicijativu Međunarodne dijabetičke federacije te ima za cilj upozoriti da ova bolest poprima epidemiološke razmjere. U Hrvatskoj je danas više od 320 tisuća oboljelih, a u svijetu je evidentirano preko 450 milijuna dijabetičara.

„Još 2008. godine u 4. razredu osnovne dijagnosticiran mi je dijabetes TIP 1. Roditelji su primjetili promjene koje ispočetka osobno nisam preozbiljno doživljavala. Stalno sam spavala, pila puno tekućine, slabo jela i počela osjetno gubiti na težini. Odvezli su me na hitnu gdje mi je izmjereni šećer pokazao vrijednost 17 i tu je sve počelo…“, započinje svoju priču Dajana, danas fizioterapeut pripravnik u SB Lipik, ali i vrsna sportašica, odbojkašica i buduća kvalificirana trenerica u Odbojkaškom klubu Volley Lipa Pakrac – Lipik.

Da pojasnimo, dijabetes tip 1 i tip 2. U čemu je razlika?

„Tip 1 je ovisan o inzulinu, injekcijama, dok je tip 2 lakši i on se može kontrolirati i tabletama. Tip 2 je uglavnom dijabetes starijih ljudi, a za tip 1 kažu da je dječji jer se najčešće javi baš u toj dobi - pojašnjava nam naša sugovornica.

Uzroke šećerne bolesti nikad nije doznala. Dijabetes - tip 1 karakterizira nasljedni faktor, a u obitelji ga, kaže, dosad nije bilo, kao ni pretjeranog stresa u dječjoj dobi što se također navodi kao moguć uzrok. Kako bilo, odmah je zadužila aparatić za mjerenje šećera i injekcije inzulina koji su stalno bili uz nju.

„U školi je to bila posve nova situacija. Roditelji su upoznali učitelje s pružanjem prve pomoći u slučaju inzulinskog šoka, no srećom takvih intervencija nije bilo. Započela sam odmah s terapijama inzulina i bockanjem četiri puta dnevno. Prije i dva sata poslije obroka kako bi odredili koja mi terapija inzulina najbolje odgovara“, prisjeća se prvih dana života s novom dijagnozom.

Kao dijete nije dozvolila da je dijabetes previše poremeti. Mislila je, sjeća se, kako će to biti samo privremeno, ali vremenom je prihvatila nova pravila ponašanja, naročito kod prehrane. Roditelji i sestra su se odmah prilagodili i kućna kuhinja je kompletno prilagođena Dajani. Nije uvijek bilo jednostavno jer složena situacija zahtijeva određena odricanja, djetetu posebno teška…

„Nezgodno je bilo na dječjim rođendanima, naravno da nisam smjela jesti torte i slične slatkiše dok su drugi uživali. No naučila sam, znala sam da je to „moj problem“ i da moram paziti. Ono što je dobro u svemu, rano sam se naučila disciplinirati i problemu pristupiti odgovorno i temeljito. Mislim da sam zbog dijabetesa brže sazrijevala od vršnjaka, barem u glavi…“, objašnjava Dajana.

Roditeljska briga, uz razvijenu samosvijest, poticala ju je na fizičku aktivnost. Hodala je, vozila bicikl, a nekako se u to vrijeme pojavila i ženska odbojka u Pakracu. Kako se dijabetes discipliniranim načinom života i uz obveznu svakodnevnu kontrolu može držati pod nadzorom, kada je o sportu riječ, nije sputavajući čimbenik u razvoju sportske karijere.

„Odbojka se dogodila u pravo vrijeme, kao stvorena za mene. Odmah sam se uključila i svima objasnila problem koji donosim sa sobom. Sport je super. Uz njega je uvijek dovoljno emocije, stresa i adrenalina što malo podiže šećer, ali zbog toga nema veće opasnosti“, priča i dodaje da joj dijabetes nimalo ne utječe na sportsku efikasnost.

Ne uzima, kaže, inzulin prije utakmice, kako bi ga „držala oko 12“, a ako zbog uzbuđenja i ode malo gore, tada ga korigira injekcijom. Ozbiljnija je opasnost ako šećer padne ispod granice normale (hipoglikemija), tada nastupa inzulinski šok i potrebna je intervencija ljudi oko mene. To se na sportu nije događalo, međutim kod kuće jeste.

„Tada su reagirali roditelji, sestra, a jednom i moja najbolja prijateljica Sara Radić. Dali su mi injekciju glukagona (podiže šećer, a inzulin ga spušta) i potom me odvezli na hitnu. No to se događalo tijekom razvoja i puberteta kada je sve divljalo i bilo nekontrolirano pa je tako bilo teško kontrolirati i sam dijabetes.“, prepričava nam i ove, doduše, rijetke neugodne trenutke.

Granice normale kod dijabetičara nešto su rastezljivije nego kod običnih ljudi.

„Kod nas je sve ispod 3,8 nisko, a od 3,8 do 9 poslije obroka je posve normalno.“

Potvrdu dobrog zdravstvenog stanja Dajana potraži na redovnim pregledima u zagrebačkoj bolnici Dubrava. Nekad je bilo svaka tri, sad je svakih šest mjeseci. „Zanimljivo je da mi posebnom metodom iz krvi iščitaju prosjek visine šećera u krvi u zadnja tri mjeseca. Posljednje dvije godine nije prelazio 7. To je fantastično i tehnički sam posve zdrava osoba…

Danas je dijabetes kod Dajane pod maksimalnom kontrolom. Gotovo rutinski se, rekli bi, poigrava s njegovim vrijednostima. Vremenom je bila primorana naučiti nutritivne vrijednosti prehrane koje zna napamet. Ako je danas priupitate koliko „vrijedi“ banana, bez zadrške će odgovoriti. Jednako tako, bilo što da pojede znat će kako to utječe na količinu šećera u krvi, hoće li pokazatelji gore ili dolje. Što naravno nije svejedno, lako je zaključiti iz ranijih dijelova ovog teksta.

Kad već vlada materijom, spremna si je dozvoliti i poneki gastro izlet u zabranjeno. Prekršaj tipa pojesti kolač, hamburger ili prožvakati na brzinu neki junk-food.

„Ma normalno, znam što smijem i koliko mogu otići u „crveno“. Srećom, oduvijek nemam većih sklonosti brzoj hrani, a bogme nema tu u blizini nekih McDonald's-a da vas dovode u veće iskušenje. Uglavnom, povremeno sve smijem pojesti, ali u malim količinama. Za želju, tek toliko.“

Zaslužila je ova simpatična djevojka i češće za stolom otići u „crveno“, jer ako se samo ugrubo dohvatite matematike inzulinskom se injekcijom ubode prosječno četiri puta dnevno. Trinaest godina. Nešto manje od 19 tisuća uboda do sada. Prst, ruka, noga, tijelo… gdje je da je – dosta je!

Složit ćete se, njena priča je potvrda kako ova bolest nije bezazlena, ali s malo discipline može se držati pod nadzorom, a ono što je najvažnije od svega, dijabetes vas ne sputava u dostizanju vlastitih ciljeva. Kako u sportu, tako u svakoj drugoj aktivnosti.

: PIŠE: Darko Baronica; 13. studenog 2021; 4907

Protivnici su epidemioloških mjera. Nisu se i ne namjeravaju se cijepiti protiv Covida, ali jako ne vole da ih se naziva antivakserima jer se tako ne osjećaju. Odrasli su ljudi u srednjim ili mlađim godinama. To je skupina koja se sinoć, kažu po treći put, okupila na šetnica glavnog pakračkog trga kako bi „spontano“ okupljeni putem društvenih mreža prosvjedovali protiv epidemioloških mjera. U 17 sati ih je bilo tek nekoliko. No u narednih pola sata skupilo ih se 20-tak, kako sami kažu više nego dan prije, i znatno više nego u srijedu kada je njih svega dvoje ili troje započelo, po uzoru na druge hrvatske gradove, s pakračkim prosvjedom koji će trajati do ponedjeljka.

Tvrde da nemaju vođu. No najrječitiji je bio Roberto Mateš, umirovljeni policajac kojeg na društvenim mrežama, između ostalog, znaju po prosvjednom kampiranju pred pakračkom i zagrebačkom bolnicom.

„Ne slažemo se s mjerama koje se nameću ljudima. Mi nismo za diskriminaciju. Pružamo otpor segregaciji i bilo kakvom uvođenju razlika u društvu. Ovo sve skupa vodi povratku u 40-te godine i za očekivati je da će jednima, bilo cijepljenima ili necijepljenima, staviti na rukave nekakve oznake da se međusobno razlikujemo i bježimo jedni od drugih. Mi se s time ne slažemo. Mi smo za ljudska prava i slobode bez nametanja,“ kaže Mateš.

Nekadašnja pakračka cvjećarka Marija Kavajin je, kako kaže, došla radi prava na izbor na cijepljenje. „Ne poričem postojanje virusa, ali nema smisla da za dolazak na posao se traži potvrda o cijepljenju ili testiranje na teret poslodavca. U toj bolesti moramo biti ljudi.“

Na pitanje znaju li koliko je toga dana bilo oboljelih u Pakracu i koliko je u tom tjednu umrlo ljudi na covid odjelu pakračke bolnice Kavajin kaže da već dugo ne gleda vijesti i da je normalno da ljudi umiru, a R. Mateš da „nitko nije umro od korone jer jedini način da se utvrdi razlog smrti je nalaz patologa, a u Hrvatskoj su obdukcije zabranjene tako da su smrti od korone, laž i prijevara. I PCR test jer laž i prijevara jer je i njegov proizvođač rekao da to nije sredstvo dijagnostike nego za DNA analizu“.

Ne pristajemo na prisile i diskriminaciju

Sandra Baschiera, koja se predstavila kao rođena Pakračanka, majka dvoje djece i bivša poduzetnica, kaže da je ovdje zbog jednog cilja da pokaže da još uvijek u ovoj tami koja nam se dogodila postoje ljudi koji ne pristaju na nikakve prisile i diskriminaciju. “Pravi se razdor među ljudima, razdor u obiteljima, najbližima. To je psihofizičko opterećenje. Puno je pitanja bez odgovora, a mene prvenstveno zanima kako je moguće da i cijepljeni i necijepljeni jednako prenose virus.“

Učiteljica Snježana Tutić se protivi cijepljenju eksperimentalnim cjepivima. „Do kud smo došli kada zdravi ljudi moraju dokazivati da su zdravi. Ja koronu ne negiram. Ali što se to događa kada lani u ovo doba nije bilo cjepiva, a broj oboljelih je bio upola manji. Procijepljeno je više od polovine ljudi, a korona bukti. Ne želim biti dio ničijeg eksperimenta i tražim da mi društvo na to da pravo. To isto društvo je provelo javnu raspravu oko puno manje važnih stvari, a oko ove javne rasprave nije bilo. Stručnjaci su ušutkani, a našim životima drma ekipa Capak, Beroš, Markotić koja nikada nije bila na izborima.“

Ne želi niti čuti da je antivakser što dokazuje činjenicom da je djecu cijepila svim potrebnim cjepivima i da je, kad je trebalo primila i cjepivo protiv tetanusa, ali ne želi se cijepiti eksperimentalnim cjepivom koji službeno nije niti cjepivo nego pripravak.

Dejan Brnić, učitelj fizike u pakračkoj osnovnoj školi, došao je u naš grad prije dva mjeseca iz Zagreba, kako kaže, „s motivom da se lakše brani od prisile cijepljenja koju mu nameće država. Ovdje sam da poručim da nećemo slobodu mijenjati za nekakvu lažnu sigurnost.“ Naglašava da slobodu neće mijenjati po cijenu otkaza.

I Zlatko Ivanić u utorak bi također trebao doći na posao s covid potvrdom ili negativnim testom. Kaže da je testiranje spreman plaćati i 800 kuna mjesečno, ali se cijepiti ne želi.

U toj raspravi izrečeno je puno društvene kritika. Primjerice, mediji kriju istinu, nalaze se pod kontrolom vlasti. Kažu da će te večeri u 50-tak gradova u Hrvatskoj na ulicama u spontanom okupljanju biti između 100 i 200 tisuća ljudi o čemu u medijima neće biti niti riječi. Tvrde da je izostala rasprava stručnjaka, cijeni se samo mišljenje podobnih. Roberto Mateš zna i ono što još nigdje nije objavljeno: da se 22. prosinca zabranjuje upotreba cjepiva Pfizer, a u siječnju i Moderna.

„Akcija „Svjetlo u tami“ ima za cilj omogućiti slobodu izbora i izbjeći podjele u društvu“, pokušala je na kraju ove polusatne rasprave rezimirati Sandra Baschiera.

Iza njih je na šetnici ostalo sedam lampiona posloženi u formi križa.

: PIŠE: Darko Baronica; 12. studenog 2021; 2122

Zbog radova na aglomeraciji od 13. studenog vrijedi nova prometna regulacija u središtu Pakraca, izvijestio je Marijan Malogorski, pročelnik Odjela za stambeno-komunalne poslove gradske uprave.

Gorenjska gradbena družba Kranj planira asfaltirati nosećim asfaltnim slojem Ulicu Gojka Šuška i Trg dr. Franje Tuđmana. Radi toga već od 7 sati ujutro će za automobilski promet biti zatvorena Bolnička ulica od križanja s Prolazom baruna Trenka do Trga dr. Franje Tuđmana, kao i sam trg i Ulica Vlade Laučana. U Bolničku ulicu iz pravca Prolaza baruna Trenka prema trgu propuštat će se samo stanari.

GGD Kranj planira sutra završiti asfaltiranje nosećim slojem Šuškovu ulicu i Tuđmanov trg nakon čega će u nedjelju ujutro sve ove površine otvoriti za automobilski promet na način kako je on funkcionirao prije zatvaranja i početka radova 6. listopada pa će automobili moći ponovo ići Šuškovom ulicom od „robne kuće“ u pravcu banke sa skretanjem na trgu u Laučanovu ili Bolničku ulicu, jednosmjerno u pravcu Malog mosta i južnije.

Time rekonstrukcija ovih prometnica neće biti gotova jer će nedostajati gornji, habajući, asfaltni sloj kao i prometna regulacija i nosači nove javne rasvjete. Ovisno o vremenskim prilikama zadnji asfaltni sloj će biti postavljen tijekom zime ili na proljeće nakon čega slijedi iscrtavanje horizontalne prometne signalizacije, odnosno postavljanje ostale navedene urbane opreme.

: PIŠE: Darko Baronica; 12. studenog 2021; 1700

Najava znatno širih i oštrijih mjera upotrebe covid potvrda koja započinje u ponedjeljak 15. studenog, ali vjerojatno i naglo statističko pogoršanje po pitanju koronavirusa, značajno je pojačalo interes za cijepljenje. Tako je samo jučer na punktu na pakračkom stadionu cijepljeno 453 osobe, od kojih 295 prvom dozom, 33 drugom i 125 trećom dozom, doznajemo od dr. Ivana Beluškova, koordinatora za cijepljenje na području Pakraca i Lipika. Na istom mjestu prošlog četvrtka se cijepljenju protiv koronavirusa odazvalo 192 građana. Njih 64 se cijepilo prvi put, 73 osobe drugi, a 55 trećom dozom, tako da je u dva termina studenog cijepljeno u Pakracu 645 osoba, što je značajno više nego prošla tri mjeseca. Podsjećamo, u listopadu je na punktu u Pakracu ukupno cijepljeno 406 osoba, ali njih 35 trećom dozom. U rujnu je u Pakracu utrošeno 497 doza, a u kolovozu 507.

Kako je idući četvrtak praznik punkt neće biti otvoren, ali dr. Beluškov zbog naglog povećanja interesa, najavljuje mogućnost da će punkt za cijepljenje biti organiziran u srijedu, 17. studenog, vjerojatno ponovo u pakračkoj sportskoj dvorani jer je prostor NK Hajduka za ovako veliki broj ljudi premalen. U lipičkoj sportskoj dvorani punkt će biti otvoren u subotu 20. studenog.

Županijski epidemiolog dr. Ante Vitalija, koji je i sam bio nazočan jučerašnjem cijepljenju u Pakracu, pozdravio je ovako veliki interes građana, ali izrazio i žaljenje što osnažena covid potvrda nije bila kao epidemiološka mjera uvedena još i ranije jer bi po njemu epidemiološka slika bila znatno bolja.

U Pakracu broj oboljelih učetverostručen

A ona je, kako na županiji tako i lokalno, doista loša, gora i od prošlotjedne loše. Jutros je na županiji aktivno 749 slučajeva zaraze koronavirusom, od kojih je 25 osoba hospitalizirano. Naše sugrađane treba zabrinjavati katastrofalno stanje u Pakracu gdje je jutros bilo 119 aktivno oboljelih te u Lipiku još 34.

Usporedbe radi, u utorak kada smo uz pomoć županijskog HZJZ-a radili zadnju analizu, u Pakracu je bilo 73, a u Lipiku 26 aktivnih. Prije samo osam dana, 3. studenog, u Pakracu je bilo 31 aktivno oboljeli, a u Lipiku 15 što znači da se u tom razdoblju u Pakracu broj aktivnih oboljenja učetverostručio. Da u skoro vrijeme ne treba očekivati bitnije poboljšanje ukazuje podatak da je na posljednjem testiranju obrađeno 255 uzoraka, od kojih je 105 pozitivnih što je izuzetno visokih 41,2 posto.

Od 1. studenog na županiji je ukupno obavljeno testiranje 3170 uzoraka od kojih je bilo pozitivnih 955 što je 30,1 posto pri čemu je taj indeks u porastu.

Na ozbiljnost loše slike epidemiološke statistike ukazuje usporedba s lanjskim 20. studenim kada je u županiji bilo aktivno 290 slučajeva zaraze koronavirusom, pri čemu je 29 osoba bilo hospitalizirano. U Pakracu je bilo 27 aktivnih slučajeva, a u Lipiku desetak.

U Pakracu ponovo covid odjel

Ovako loša statistika zahtijevala je da se prošlog petka ponovo u pakračkoj bolnici uspostavi covid odjel. Jučer je na njemu bilo osam pacijenata, jedan i na respiratoru. Od njih osam tri su s naše županije i pet iz drugih. Petero pacijenata je necijepljeno. Nažalost, ovog tjedna su u pakračkoj bolnici zbog koronavirusa umrla dva pacijenta, oba necijepljena. Oboljelih ima i među zdravstvenim bolničkim djelatnicima, šestero od kojih su tri necijepljena. Svi su s lakšim simptomima, doznajemo od ravnateljice Marine Major.

Pakrački covid odjel ima 16 ležaja i nalazi se na dijelu odijela kirurgije. U najtežem razdoblju, lani u prosincu, bilo je odjednom i po 22 pacijenata. Odjel je zatvoren 15. lipnja.

: PIŠE: Pakrački List; 11. studenog 2021; 2438

Prošlo je 18 od predviđenih 24 mjeseca za provođenje projekta „Revitalizacija društvenog centra Pakrac“, koji od lanjskog svibnja provodi Nogometni klub Hajduk Pakrac ukupne vrijednosti 1.378.515,42 kuna i u punom iznosu nepovratno su sredstva osigurali Republika Hrvatska (15 posto) i Europski socijalni fond (85 posto). Franko Zandona, inače i mladi nogometaš Hajduka, jedan je od tri zaposlenika na projektu. Franko radi na pola radnog vremena na radnom mjestu koordinatora.

Kakvu si školu završio?

Završio sam Športsku gimnaziju u Zagrebu i trenutačno sam student 3. godine kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gdje sam upisao vanredni smjer za izobrazbu nogometnog trenera.

Je li ti ovo prvo radno mjesto ili si već negdje radio?

Ovo mi nije prvo radno mjesto. Prošle godine sam radio u Osnovnoj školi Lipik kao asistent u nastavi. Ove godine sam se odlučio za nove izazove i započeo raditi na projektu.

Što točno radiš?

Radim kao koordinator projekta. Zadužen sam za koordiniranje aktivnosti i pružanjem usluga u centru. To znači da sam zadužen za provođenje projekta kroz radionice istog, njihovo mjesečno planiranje te sam uključen u provedbu svih aktivnosti u društvenom centru zajedno s voditeljicom projekta Danijelom Galijaš.

Jesi li u svakodnevnom obavljanju toga posla stekao nova saznanja ili usvojio nove vještine?

Poboljšao komunikacijske sposobnosti

Naravno ako si pažljiv i želiš učiti na svakom radnom mjestu skupiš mnogo novih vještina i znanja. Od kada sam na ovom radnom mjestu informatički sam unaprijedio svoje znanje, više komuniciram s ljudima te samim time postaneš bolji u komunikaciji i veći filantrop iako toga kod mene nikada nije manjkalo. Isto tako u suradnji s kolegama iz Poduzetničkog centra Pakrac puno sam toga naučio o poslovanju, projektima te i samoj provedbi istih.

Koga najviše srećeš na radnom mjestu: mlade ljude, njihove roditelje, neku drugu socijalnu skupinu…..?

Na radnom mjestu odnosno radionicama najčešće susrećem mlade ljude, to su uglavnom djeca koja redovito treniraju u klubu, mladi grada Pakraca i okolice i njihovi roditelji. Radionicu u prosjeku posjeti desetero djece ili odraslih osoba. Dob polaznika na radionicama kreće se od 7 do 50-ak godina.

Najinteresantniji sportski sadržaji

Što ih najviše privlači da se uključe u aktivnosti koje u sklopu projekta provodi Hajduk: zabavne igre, predavanja radionice, sportske aktivnosti….?

Djecu najviše privlače upravo te sportske aktivnosti kroz radionice „Vježbajmo zajedno“ i „Sportska rekreacija“ kojima su toliko posvećeni i naravno radionice „Društvene i edukativne igre“i „Glazbene i filmske večeri“ koje imamo, a njihove roditelje i ostale ljude starije dobi najviše su privukle tečaj „Zdrave prehrane“ i „Zdravstvena radionice“.

Kakvi su komentari sudionika u projektu?

Komentari sudionika su pozitivni jer imaju ispunjeno kvalitetno slobodno vrijeme koje je potrošeno na educiranje i druženje. Isto tako uređen je i poseban prostor za te aktivnosti koji se može koristiti i van aktivnosti kao što su teretana te prostorija za druženje. Cilj projekta je bio adaptirati prostor kako bi se mogao koristiti te je on u punom smislu i ostvaren.

Imaš li nekih konkretnih planova što nakon završetka projekta, nagodinu u svibnju?

Planirano je nastaviti koristiti taj prostor kao i do sada, a prvom prilikom aplicirat ćemo se i na nove natječaje kako bi se druženje i aktivnosti mogle nastaviti te možda i unaprijediti još prostor.

Što bi još htio istaknuti i smatraš bitnim za ovaj razgovor?

Napomenuo bih da imamo još šest mjeseci provedbe projekta i nadam se da će odaziv na radionice biti isti, pa čak i malo bolji. Isto tako iskoristio bih priliku i pohvalio ovakve projekte jer samim time što su se uredili prostori koji su dani na korištenje svim korisnicima projekta te stanovnicima lokalne zajednice potiče mlade na aktivnost. Pružio je priliku mladima da steknu neke radne navike i nova iskustva. Kako svi volimo reći ipak na mladima svijet ostaje.

Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NK „Hajduk“ Pakrac.

: PIŠE: Darko Baronica; 09. studenog 2021; 2670

U Požeško-slavonskoj županiji prema izvješću Stožera CZ jutros je bilo aktivno 630 slučajeva zaraze koronavirusom pri čemu je 14 osoba hospitalizirano. To je treći dan za redom da je broj oboljelih veći od šest stotina što je apsolutno najlošija epidemiološka slika od početka pandemije. Nažalost crne rekorde obaramo i na lokalnoj razini. Prema podacima županijskog HZJZ na području Pakraca jutros je bilo 73 aktivna slučaja, a na području Lipika 26. Prije samo šest dana, 3. studenog, 31 s područja Pakraca i 15 s područja Lipika je bilo oboljelo od Covid pa se u tih samo tjedan dana brojka udvostručila.

Na posljednjem testiranju na županiji obrađeno je 363 uzoraka, od kojih je 95 pozitivnih. U osam dana studenog ukupno je na županiji obrađeno 2210 uzoraka od kojih je 632 bilo pozitivno što je u postotku 28,6 posto, dakle više nego svaki četvrti testirani. Kako ističu u HZJZ-u, nekih posebnih žarišta zaraze nema. Riječ je uglavnom o pojedinačnim pojavama koje dolaze kao posljedica nepridržavanja epidemioloških mjera.

Virus u vrtiću

Od prošlog tjedna virus je prisutan i u pakračkom dječjem vrtiću, doznajemo od ravnateljice Višnje Klobučar. U izolaciji ili samoizolaciji je osam djelatnika, a kako je od ovog vikenda pozitivno i jedno dijete za sobom je povuklo u samoizolaciju dokraja tjedna jednu odgojnu skupinu od desetero djece. Svi ostali uz propisane epidemiološke mjere normalno funkcioniraju.

Virus trenutno ne remeti nastavu u pakračkoj osnovnoj i srednjoj školi. U srednjoj školi oboljelo je dvoje učenika, ali kako su bili na jesenskim praznicima nikoga od učenika za sobom nisu povukli u samoizolaciju tako da su svi razredi na nastavi uživo. Isto tako je i u osnovnoj školi gdje ima nešto malo slučajeva kod učenika pojedinačne samoizolacije.

Još uvijek najmanje loši na županiji

Hrvatski zavod za javno zdravstvo je krajem prošlog tjedna objavio novu mapu procijepljenosti RH baziranoj na podacima od 26. listopada. Podaci za jedinice lokalne samouprave se baziraju na mjestu prebivališta građana prema procijenjenom brojčanom stanju iz lanjskog prosinca. Prema tim podacima na području Grada Pakraca je do 26. listopada prvom dozom cijepljeno 3784 građana ili 57,27 posto ukupnog stanovništva, a drugom dozom 3356 ili 50,79 posto ukupnog stanovništva. I dalje smo u postotku bolji od hrvatskog (45,28%, odnosno 40,18%) i županijskog (48,88%, odnosno 41,3%). Osim nas više od polovine ukupnog stanovništva je procijepljeno prvom dozom još samo u Požegi (54,01%), odnosno 44% drugom dozom. U susjednom Lipiku prvom dozom je bilo cijepljeno 2341 građanin (45,93%), a drugom 2013 (39,96%).

Na gradskom stadionu prošlog četvrtka se cijepljenju protiv koronavirusa odazvalo 192 građana. Njih 64 se cijepilo prvi put, 73 osobe drugi, a 55 trećom dozom, doznajemo od dr. Ivana Beluškova, koordinatora za cijepljenje na području Pakraca i Lipika.

Sljedeće cijepljenje sa svim cjepivima odobrenim u EU u svim dozama u Pakracu je u četvrtak 11. studenog, ponovo na gradskom stadionu od 9 do 12 sati. Kako je naredni četvrtak (18. studenog) praznik, cijepljenje neće biti provedeno, ali će ga pod istim uvjetima biti u subotu 20. studenog u sportskoj dvorani u Lipiku.

Iskustvo od prije 106 godina

Muzej Grada Požege na temu cijepljenja je na svojoj mrežnoj stranici prenio presliku teksta objavljenog 6. studenog 1915. godine u 45. broju Glasnika županije požeške na temu tada aktualnog cijepljenja protiv boginja. Kako bi spoznali kako su naši preci tada rješavali pitanje cijepljenja objavljujemo fotografiju isječka iz tadašnjeg Glasnika.