- PIŠE: Pakrački List
- 2534
Dr. med. Merisanda Časar Rovazdi i dr. med. Viktor Vidović, liječnici Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik, krajem rujna su stekli titulu primarijusa koju dodjeljuje povjerenstvo pri Ministarstvu zdravlja liječnicima specijalistima s 10-godišnjim radnim iskustvom s obzirom na doprinos unaprjeđenju struke uvođenjem ili primjenom metoda u dijagnostici, liječenju ili rehabilitaciji te njegovanja medicinske i etike, nesebičnosti i humanosti u odnosu prema pacijentima i suradnicima, uspješnosti rada na stručnom uzdizanju zdravstvenih radnika i uspješnosti stručno-publicističkog opusa.
Nakon dr. Senke Rendulić Slivar koja je titulu dobila 2011.godine, Bolnica Lipik sada ima 3 primarijusa.
Kelemen: Nama na ponos, pacijentima na korist
Ovo je njihov osobni uspjeh, ali radost i nama. Imenovanja su važna za struku, djelatnost, bolnicu. Sada na 10 liječnika specijaliste imamo tri primarijusa, jednog doktora znanosti i jedan doktorat u pripremi. Dokaz je to da smo poticajna sredina za edukaciju i usavršavanje, dokaz naše orijentacije na izvrsnost, sve skupa nama na ponos, pacijentima na korist, rekao je ravnatelj Darko Kelemen na svečanosti upriličenoj danas poslijepodne u Bolnici.
Obraćajući se novi lipički primarijusi su istaknuli zahvalnost kolegama koji su sudjelovali u istraživanjima, posebice prim. dr. sc. Senki Rendulić Slivar i dr. Otu Kramlu, ali i pacijentima, a najviše obiteljima na podršci, kao i ravnatelju Kelemenu na zalaganju za razvoj ustanove što im je otvorilo vrata suradnje s vodećim hrvatskim imenima iz područja neurologije.
„Radove smo počeli pisati da bi medicinsku javnost upoznali s problemima s kojima se susreću naši pacijenti, u rad udruga smo se uključili s ciljem poboljšanja zdravstvene zaštite tih ljudi, svojim radom smo nastojali afirmirati rad naše ustanove“, kaže se u njihovom zajedničkom priopćenju.
Što se tiče stručne budućnosti, svi planovi i nadalje su im vezani uz lipičku bolnicu te planiraju daljnje usavršavanje u smislu subspecijalizacije u neurologiji kao i nastavak edukativnog i znanstvenog rada.
Kako je rekao ravnatelj Kelemen titula primarijusa će im plaću povećati simbolično.
Prim. Merisanda Časar Rovazdi, dr. med., specijalista neurologije se zaposlila u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik 1997. godine. Nakon položenog specijalističkog ispita iz neurologije 2003. godine, vraća se u ustanovu i radi kao voditelj odjela za rehabilitaciju teško pokretnih i nepokretnih pacijenata nakon cerebrovaskularnog inzulta, oboljelih od multiple skleroze i drugih neuroloških bolesti.
Uz ovo radi na poslovima specijaliste neurologa u neurološkoj ambulanti, konzilijarnim pregledima hospitaliziranih bolesnika na drugim odjelima, a od 2006. u EMNG kabinetu.
Dr. Časar Rovazdi bila je u mandatu 2009.-2013. zamjenica predsjednika Upravnog vijeća SB Lipik, dugogodišnja je članica Stručnog vijeća Specijalne bolnice Lipik te predsjednica Povjerenstva za lijekove.
Prim. Viktor Vidović, dr. med., specijalista neurologije se zaposlio u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik 2011. godine, na poslovima specijaliste neurologa u neurološkoj ambulanti, EMNG kabinetu i konzilijarnim pregledima hospitaliziranih bolesnika.
Dva puta je bio Dr. Vidović je član Povjerenstva za kvalitetu, voditelj Odjela neurološke dijagnostike i član Stručnog vijeća Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik.
Oboje su kao članovi stručnog vijeća bolnice bili dio bolničkog tima koji je uspostavio suradnju sa Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Osijeku te je Bolnica Lipik postala suradna ustanova Medicinskog fakulteta u Osijeku. Također su oboje članovi organizacijskog odbora stručnih skupova održanih u Specijalnoj bolnici Lipik (V. i VI. Balneološki skup „Dr. Ivan Šreter“), na kojima su sudjelovali i kao predavači, tek je dio opisa stručnog i znanstvenog rada kojim Bolnica daje preporuku za njihovo imenovanje u status primarijusa.
Pravilnik o mjerilima za priznavanje naziva primarijusa Ministarstva zdravlja pored ostalog nalaže slijedeće kriterije: uspješnost desetogodišnjeg specijalističkog rada s obzirom na doprinos unapređenju struke; uspješnost rada na stručnom uzdizanju zdravstvenih radnika; uspješnost stručno-publicističkog rada: najmanje 10 stručnih i/ili znanstvenih radova u stručnim knjigama i drugim publikacijama, a od kojih najmanje 5 u međunarodnim indeksnim publikacijama; uspješnost u obavljanju dužnosti i obaveza kao član stručnih i strukovnih udruga i institucija; dosljednost u pridržavanju odredbi kodeksa medicinske etike i deontologije te korektnost u stručnom radu.
- PIŠE: Pakrački List
- 798
U Gradu Lipiku u tijeku je javna rasprava o Prijedlogu Urbanističkog plana uređenja Grada Lipika koja će trajati do 27. listopada.
U povodu toga tijekom dopodneva u uredništvo Pakračkog lista su stigla dva otvorena pisma gradonačelniku Vinku Kasani, jedno vrlo emotivno, kojeg potpisuje Branka Miličević, a drugo grupa 40-tak stanovnika nastanjenih oko raskrižja sjeverne strane Školske ulice i istočne Ulice Alojza Stepinca. Sporno je više od 30-tak dijelova njihovih katastarskih čestica, sada u funkciji okućnica sa sadržajima ekonomskog dvorišta, voćnjaka i vrtova na čijim se dijelovima prijedlogom novog lipičkog GUP-a predviđa u budućnosti izgradnja objekta predškolskog odgoja s pratećim vanjskim terenima (takozvana zona D4).
„U sprječavanju realizacije ovog, za nas iznimno štetnog, prijedloga nećemo se libiti ni različitih građanskih akcija, a prva će biti prosvjedni skup ispred Općine Lipik u utorak 18. listopada u 9 sati na kojem ćemo zahtijevati povlačenje ovog prijedloga“, pišu stanovnici spomenutog raskrižja u otvorenom pismu gradonačelniku.
Zamoljen za komentar gradonačelnik Kasana je rekao da ne vidi razlog za otvorena pisma i prosvjedne skupove jer je u tijeku javna rasprava i svi nezadovoljni prijedlogom do 27. listopada to mogu izraziti na predviđeni institucionalan način u okviru modela koje predviđa javna rasprava kao što je knjiga primjedbi i javni skup.
Ovo je prijedlog novog Generalnog urbanističkog plana. U raspravi se od nečega moralo poći. No, to ne znači da će sve predloženo biti i konačno rješenje. Javna rasprava još traje, stručna tijela će po njenom završetku ocijeniti prijedloge i primjedbe građana, a končani sud će dati vijećnici, rekao je Kasana.
- PIŠE: Pakrački List
- 847
Zbog održavanja 8. sajma „Slavonski banovac – Pakrac 2016.“ privremeno će biti zatvoren promet u Ulici hrvatskih velikana (od Trga dr. Franje Tuđmana do ŽC 4099) i sjevernom dijelu Trga bana Josipa Jelačića (od trgovine Šokčić do ulaza u poštu, te ispred gradske uprave) u Pakracu od 14. listopada (petak) od 6 sati do 17. listopada (ponedjeljak) do 12 sati, obavijestili su iz Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1490
Još nas dva dana dijeli od vikenda koji bi prema pripremljenom programu ovogodišnjeg sajma „Slavonski banovac“ i svim očekivanjima njenih organizatora trebao pretvoriti grad u otvorenu pozornicu za brojna događanja, ali i otvoreni grad za sve ljude dobre volje. Neki od pakračkih obrtnika u centru ukrašavanjem svojih izloga „ulickali“ su pakračko gradsko lice.
Na inicijativu i poziv Grada Pakraca i Turističke zajednice Grada Pakraca da se etno-elementima, motivima i predmetima urede izlozi trgovina sa zadovoljstvom su prihvatili neki od vlasnika. S puno truda i vrlo osmišljeno izlog trgovine „Babelo“ u Ulici hrvatskih velikana posebno su lijepo uredile članice KUD-a „Seljačka sloga“ iz Prekopakre svojim nošnjama i dijelom nošnji iz etnografske zbirke Muzeja Grada Pakraca, a primjereno je uređen i izlog u istoj ulici trgovine „Matej“. Veliki izlozi na Trgu 76. bataljuna, tik uz "veliki most", trgovine Mstyle i Elektromaterijal Martinović, također su se pretvorili u izložbeni prostor tradicijske baštine.
Naš fotoaparat zabilježio je zasad ove primjere, no možda se i ostali vlasnici pakračkih prodajnih prostora u ova dva dana odluče urediti izloge i time dati mali ukras i doprinos gradu koji sigurno neće ostati nezamijećeni od posjetitelja.
Jutros su djelatnice Muzeja i Turističke zajednice prigodno ukrasile i cvjetni otok u centru kod kuće „Grgurić“, a drvene table sa znakom kune i banovca dobrovoljno je izradio naš sugrađanin Marijan Gašpar.
Kako nam je rekla Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice Grada Pakraca, želja im je takvu praksu nastaviti i povodom raznih blagdana kako bi grad učinili ljepšim.
- PIŠE: Pakrački List
- 1349
„Sad ćeš me i ti pitati zašto bi netko danas napustio Zagreb i doselio u Pakrac?“ Pitanjem, a ne odgovorom svoju priču započinje Darko Škevin, rođeni Zagrepčanin, danas proizvođač kozjeg sira i vlasnik OPG Škevin s južnog ruba Kukunjevca. U slobodno vrijeme je sportaš s granice koja dijeli amaterizam od profesionalizma, a po čemu ga Pakračani od te dvije stvari prepoznaju i s čim ga identificiraju - teško je reći. Ozbiljan gospodarstvenik plasmanom svojih izvrsnih mliječnih proizvoda ipak više gravitira starom zavičaju, dok Pakracu više poklanja slobodne sate kad željeznom voljom i istrčanim pustim kilometrima nastoji u trkački sport privući što više mladih ljudi.
Život ga je vodio obrnutim smjerom, barem se tako čini nama koji danas djecu spremamo na vlak u Banovu i šaljemo put metropole na razne škole ili fakultete. Njega je vlak odvezao, još tamo 2009. godine s glavnog zagrebačkog kolodvora u smjeru Banove Jaruge…
Rođen 1965. godine, obrazovni staž odradio je, počevši od vrtića pa do srednjoškolskih dana, u zagrebačkoj Knežiji, poslije je upisao studij rudarstva i doveo se do apsolventskog statusa…
„Tada sam počeo raditi kao RTV mehaničar i osjetio čari prvih zarada, prve žive love i sve što ide uz to je polako vodilo prema tome da zanemarim posljednjih nekoliko ispita koji su me dijelili od diplome. Kako onda tako i danas, tek toliko da se ne mogu pohvaliti titulom inženjera. No, dobro...“
Servis u Zagrebu je funkcionirao godinama, ali kao i većini servisa iz raznih grana industrije, odzvonilo mu je onog trena kad je ljudima postalo isplativije kupiti novi televizor nego popraviti stari. Stara, dobro poznata priča. Baš nekako u to vrijeme, razvijala se ideja koju je razrađivao s bratom o kupnji seoskog imanja negdje u blizini Zagreba. Obiteljski kvorum u Zagrebu uvjetovao je udaljenost ne veću od stotinjak kilometara… „Izbor je slučajno pao na Kukunjevac. Malo imanje po povoljnoj cijeni, nedaleko autoceste, nudilo je danas-sutra mogućnost proširenja pa nismo previše dvojili. Jest da je to isprva bila džungla, no malo po malo, uljudili smo je.“
Dolazak u Kukunjevac
Škevini kupuju dva imanja i spajaju ga u jedno te kao prvi poduzetnički korak sade voće. Bez mogućnosti poticaja, jer ih je država baš nekako u to vrijeme obustavila, voćarstvo je bilo osuđeno na propast, pa je valjalo ulagati u nešto profitabilnije. „Budući da mi je brat zaposlen u mliječnoj industriji i involviran dublje u samu materiju, savjetovao me da krenemo u posao s kozama i mliječnim proizvodima. Eto, tu sam i danas.“
A nije morao biti. Roditelji su mu na moru, na Murteru, odakle je otac rodom. Dio djetinjstva Darko je i provodio tamo između ostalog radeći u obiteljskom masliniku koji niti u jednom trenutku nije bio opcija razvijanja obiteljskog gospodarstva. Razlozi? „Prosto zato jer je zemljište preskupo, cijene su neusporedivo veće, pa neke veće dileme i nije bilo“. Maslinik je tako ostao razbibriga gdje se raducka s vremena na vrijeme. U Kukunjevcu je pak poslu s kozama i sirevima ozbiljno prionuo i tu vidi budućnost.
Danas ima sedamdesetak koza, a kukunjevačko imanje krasi profesionalno izmuzište koje mu omogućava mužnju 24 koze odjednom, novoopremljana moderna sirana s laktofrizima i pasterizatorom – cijela mala tvornica. „Glavni proizvod nam je sir, brendirali smo ga pa ga danas možete pronaći i kupiti pod imenom „Mama koza“ koje krasi više naših proizvoda. Imamo trenutno tri vrste sira – polutvrdi, slani i masni.“ Tržište mu je uglavnom zagrebačko, reklamira se putem društvenih mreža, ali najbolja reklama je ona „od usta do usta“. Znali smo ga sretati i na pakračkoj bijeloj tržnici, ali tamo je sve rjeđe.
Zaposlio je jednog djelatnika na imanju da mu pomaže oko koza pa radni dan organizira samostalno, ali naglašava da je posao takve prirode da traži cjelodnevnu pažnju i brigu. Obzirom da se prilikom ulaganja u posao nije vodio kreditnim linijama i državnim poticajima zanimalo nas je kad očekuje povrat uloženog. “Kad obradu mlijeka podignem na 800 do 1000 litara dnevno za što postoje preduvjeti, tad ću moći reći da dobro živim od onog čime se bavim. Ilustracije radi, danas sam na 200 obrađenih litara pa se ne žalim.“
Ljubav prema sportu
Kako posao napreduje slobodnog vremena je sve manje, makar se nađe. Dok je još bio u Zagrebu, točnije od malih nogu, bavio se sportom. Sportske navike nisu ugasle niti danas pa ga često sretnemo kako ulicama grada niže kilometre, što trčeći, što biciklom…
„Kao dječak sam trenirao vaterpolo u zagrebačkoj Mladosti, a kako sam ljetne praznike provodio na Murteru igrao sam i 2. vaterpolo ligu za tamošnjeg ligaša. Naporan je to sport i ako ga ne treniraš od malih nogu teško možeš opstati. Kako sam dobro plivao, negdje oko 2000. godine počeo sam i trčati, pa malo voziti bicikl i iz kombinacije svega toga rodio se triatlon.“
Ova spartanska sportska disciplina potpuno ga je osvojila i danas se može pohvaliti da je u svojoj starosnoj kategoriji među najboljima u državi. Osim čestih medalja oko vrata u svom „uzrastu“, Darko je ponosan i na dva završena Ironmena, najteže od disciplina u porodici triatlona koje je savladao ranije u Klagenfurtu i prije tri godine u Barceloni. Ljubav prema istraživanju vlastitih mogućnosti širi i na ljude koji ga okružuju. Najprije je strast umora, znoja i iscrpljenosti prenio na kćerku Sonju, danas 21-godišnju prvakinju Hrvatske u triatlonu, potom i na suprugu Daliborku, odgajateljicu u pakračkom dječjem vrtiću „Maslačak“ i životnu suputnicu s kojom dijeli i pakrački dom na Gavrinici. „Nije da se hvalim, ali kćer mi je stvarno odlična triatlonka što i potvrđuje status prvakinje Hrvatske, dok mi je dvadesetogodišnji sin Bruno također sportaš i bavi se „powerliftingom“ ili da pojednostavim dizanjem utega. Što se tiče supruge, sretan sam što je i ona krenula ambiciozno u te pomalo ekstremne vode, a još sam sretniji što joj ide vrlo dobro. Odlična je to stvar i za brak, jer nema previše razgovaranja i prigovaranja“, smije se Darko i dodaje „kad sam doselio u Pakrac trčanjem ili biciklizmom se bavilo malo ljudi, danas vidim da se stvorila kritična masa ljudi koja se rekreira i drži do sebe. Na ulici susrećem sve više trkača, biciklisti su brojni, pa sad kad se nađem s takvim entuzijastima nastojim ih odvući na triatlon. Neke sam već zainteresirao…“
Ovdje aludira na Tomislava Tessarija, prijatelja i poznatog „Titanovca“ koji zajedno sa Škevinima iza sebe već ima triatlonske rezultate, a ne sumnjamo da će uspjeti nagovoriti još ponekog iz svoje ekipe s kojom se druži i rekreira u slobodno vrijeme. „Sport traži novaca i vremena, ali novce i vrijeme možeš potrošiti i u birtiji, stvar je odabira…“
Osim sportskih sati, Pakrac mu ne može ponuditi društveni život na zagrebačkoj razini pa nas je zanimalo požali li katkad za zagrebačkom špicom? „Ne, stvarno ne, ostvario sam se potpuno ovdje i u poduzetničkom i u društvenom smislu i ne bih to više mijenjao.“
U Pakracu mu se sviđa lagani ritam života, ono što mu nedostaje i što misli da bi dobro došlo gradu je bazen. Ne skup i ne velik – čisto sportski, 25 - metarski koji bi bio komercijalno isplativ, pa tada ne bi morao, kao nedavno, zimsku školu plivanja sa suprugom Daliborkom voditi na daruvarskim bazenima.
Bazena će biti ili neće...možda i važnija od toga je spoznaja da i danas postoji netko tko u našem zavičaju vidi perspektivu, uloži vlastiti novac i lako zaboravi Zagreb. Valjda čovjek sa strane vidi nešto na što smo mi koji ovdje živimo, samosažaljivi i uronjeni u depresiju odavno postali slijepi...
- PIŠE: Pakrački List
- 788
Rano jutros, nekoliko dana nakon 4. listopada Međunarodnog dana zaštite životinja, na parkingu pakračke tržnice dočekala nas je lešina mačke čvorom zarobljene u plastičnoj najlon vrećici, vjerojatno namjerno ugušene i nehajno ostavljene na pakračkom asfaltu…
Odavno je poznata stvar da ljudska bešćutnost ne poznaje granicu. Okrutnost prema životinjama postala je svakodnevica, a maštovitost bolesnih umova gotovo pa disciplina koja traži što ružnije i što okrutnije… I ok, bolesnih umova ima posvuda, ali nije ugodno saznanje da je takvo što spreman učiniti tvoj susjed, možda prijatelj, svakako sugrađanin.
Dok okrutnicima savjest ne proradi, ovim putem još jednom apeliramo da sterilizirate svoje ljubimce, kako bi se smanjila učestalost ovakvih događaja.
Lešinu su odmah po dojavi uklonili djelatnici Vlastitog pogona Grada Pakraca.