Na inicijativu našeg sugrađanina Zdravka Čule, posjetili smo dom njegovog prijatelja Rade Kovačića. Na prvi pogled ništa nesvakidašnje, dok nismo zavirili iza kuće u Gundulićevoj ulici na broju 13, na lijevoj strani malo više KTC-a, gdje su smješteni veliki vrt i voćnjak.

Zanimljivo je što je Rade 87-godišnjak koji, otkako mu je supruga prije 12 godina preminula, živi sam i brine o domaćinstvu. Sije i sadi vrt, kosi travnjake, njeguje cvijeće, plijevi, obrezuje voćke, vodi brigu o vinovoj lozi, čisti i prodaje orahe, sprema zimnicu, a plodove koje ubire u vrtu poklanja svojoj kćeri i njezinoj obitelji. Ništa mu, kako kaže, nije teško i zadovoljstvo je veće kada zna da je ono što jede privrijedio i uzgojio sam.

Tako si krati vrijeme koje provodi većinom sam, tek mu ponekad svrate prijatelji, znanci, unuci i djeca. Pomislili smo da mu je ovakva razonoda postala dio svakodnevice otkako je ostao bez supruge, no Rade ove poslove obavlja otkako zna za sebe. Vlastiti je uzgoj hrane vrlo važan, a kaže i da bi teško opstao s obitelji da nisu sadili vrt sve ove godine. Njegova posvećenost održavanju okućnice, vrta i voćnjaka intenzivirala se otkada je umirovljen, a tomu već ima 37 godina.

Svrha ovog posjeta je, govori nam Radin prijatelj Zdravko, dati primjer mladim ljudima u gospodarenju i stjecanju te ukazati na važnost razvijanja radnih navika. Bolji primjer od 87-godišnjeg muškarca samca teško će se naći. Rade se nada da je uspio u svojoj namjeri i da će ova priča doprijeti barem do jednog dijela mladih, a druženje privodi kraju uz rečenicu: „Čovjek vrijedi onoliko koliko radi“.