županija Dan državnosti 2024

 

„Aglomeracija“ je projekt o kojem se u pakračkim i lipičkim krugovima priča od 2010. godine pri čemu se, za građane, nije dogodilo ništa opipljivo i vidljivo. Dva su razloga tome: njegova veličina kako u pogledu fizičkog obima radova i papirologija  tako i u pogledu financiranja je ogromna, zasigurno najveći građevinski projekt u ovom kraju nakon rata.  Prema posljednjim proračunskim predviđanjima očekivana vrijednost trogodišnjih radova iznosi 153 milijuna kuna ili oko 20 milijuna eura. Drugi je svojevrsna medijska šutnja za koju nisu bili krivi novinari.

Mada se na raznim sastancima lokalnih čelnika, kako međusobnim tako i sa izaslanstvima raznih ministarstava i Hrvatskih voda spominje već šest ili sedam godina, mediji o njemu, unatoč ogromnog značaja nisu puno pisali. Razlog je upravo ta nedorečenost; nikada nije bila naznačeno kada bi točno mogli radovi početi, nagađalo se o njihovoj vrijednosti, spominjali se različiti izvori financiranja i vječito ostavljalo niz drugih sumnji i dilema. No čini se da je tome sada kraj i da je većina nejasnoća godinama prisutno u razgovorima oko realizacije ovog mega projekta definirano.

Posljedica svega je da je  sada projekt dospio u završnu papirnatu fazu i na jesen, možda već i u rujnu, je za očekivati raspisivati natječaj za izvođača (ili više njih) radova na poslu koji ima projektantsku vrijednost veću od 153,5 milijuna kuna. Ne tvrde to niti ovaj, niti bilo koji drugi novinar nego ljudi koji godinama rade na projektu i za to dobivaju plaću, dakle imaju odgovornost.     Potvrdio je to i sastanak održan 6. srpnja u Lipiku koji je sazvalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Hrvatske vode, a na kojem su iz čelnika obadva grada bili  pozvani i čelnici Voda Lipik koji će biti nositelji projekta.

Projekt nazvan „Aglomeracija Pakrac-Lipik“ (aglomeracija ima dvojako značenje koje bi se ovdje moglo rabiti; na latinskom  skupljanje, gomilanje, nagomilavanje, ali u urbanizmu gradska regija koji čini središnji grad sa svojom urbaniziranom okolicom) se sastoji od formiranja jedinstvenog sustava odvodnje otpadnih voda koji će uključivati  uz Pakrac i Lipik i naselja Dobrovac, Donji Čaglić, Filipovac, Japagu, Kukunjevac, Prekopakru i Kusonje sa središnjim uređajem za pročišćavanje  u Dobrovcu. Drugi dio projekta odnosi se na rekonstrukciju postojećeg javnog sustava vodoopsrkbe u naseljima Lipik i Pakrac te priključivanje vodovoda u Kusonju koji trenutno nije dio javnog vodoopskrbnog sustava.

Ovi obimni radovi su neophodni iz dva razloga, a obadva se svode na sadašnje tehničko stanje dijela kanalizacijskog i vodovodnog sustava.

Dio kanalizacije zidan ciglom

Postojeći sustav kanalizacijskih cijevi je jednim dijelom izuzetno star.  U radnom materijalu nazvanom „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik-Pakrac“, u opisu stanja navodi se kod dijela o stanju kanalizacijske mreže da su  registrirani  kanali stariji od 100 godina, iz vremena Austro-Ugarske.  Najveći dio kanalizacije izgrađen je 70-tih i 80-tih  godina prošlog stoljeća. Sukladno vremenu izgradnje, primijenjeni su tada raspoloživi cijevni materijali tako da su pregledom zabilježeni slijedeći kanali: zidani opekom, izrađeni od betona na licu mjesta, od azbest-cementnih cijevi, od betonskih cijevi s brtvom i bez nje,  i od termoplastičnih cijevi. Pritom su korišteni različiti oblici i profili (četvrtasti, okrugli, jajoliki) tehnički teško međusobno spojivi što se naročito odnosi na geografski najniži i ujedno najopterećeniji dio u središtu Pakraca i Lipika gdje su većim dijelom ispod  podzemnih površinskih voda što ih čini teže funkcionalnim, opisuje se stanja u spomenutom elaboratu.

Pročišćavamo i kišnicu i Pakru

Kako to dodatno objašnjava Marijan Pirobon, direktor tvrtke Vode Lipik koja upravlja i pakračko-lipičkim kanalizacijskim i vodovodnim sustavom problem je što je cjelokupni sustav skupljanja otpadnih voda dvojni, odnosno istovremeno sakuplja i oborinske vode s naših prometnica i krovnih voda, i otpadnih voda iz kućnih kanalizacija  sprovodeći ih najvećim dijelom na kolektor u Dobrovcu što značajno nepotrebno poskupljuje sustav pročišćavanja jer se „pročišćava“ i kišnica i voda iz Pakre.

Drugi je problem je kolektor, čija rekonstrukcija je također u planu ovog projekta.  Centralni kolektor koji sakuplja sve otpadne vode  (bar se tako misli mada nije pouzdano) sekundarne (ulične) kanalizacijske mreže Pakraca, Lipika, Filipovca i dijela Dobrovca koji se proteže u duljine od 9.435 metara, najvećim dijelom uz korito Pakre, odnosno jednim dijelom (oko 1500 metara od bolnice do vatrogasnog doma) u središtu Pakraca i u samom koritu Pakre.  Kolektor izgrađen krajem prošlog stoljeća je nekvalitetan, porozan i propušta u svoj sustav vodu Pakre odvodeći je na pročiščivać.

Pored toga, naglašava Pierobon one najstarije, zidani kanali koji se nalaze u središtu Pakraca vjerojatno su porozni i sadržaj koji bi trebali voditi prema kolektoru popuštaju oko sebe, a potvrđuje to i zelene ružne mrlje koje nastaju prilikom niskog vodostaja na betoniranom koritu Pakre, neposredno uz kolektor. Ovim projektom je predviđeno otklanjanje i tih nedostataka.  Pokrivenost  naselja sustavom odvodnje iznosi oko 70 posto.

Pročiščivać u Dobrovcu izgrađen je 1989/90. godine u svojoj prvoj fazi za mehanički stupanj pročišćavanja. Tijekom Domovinskog rata je devastiran te je 1996. godine obnovljen, ali kontinuirana rad na mehaničkom pročišćavanju otpadnih voda počinje tek 2003. godine. Zahtjeva samo u ovom mehaničkom dijelu niz poboljšanja i osuvremenjivanja.

Ogromni gubici vode

Godine 2011. pokrivenost naselja Pakraca i Lipika sustavom javne vodoopskrbe napajanog iz tri crpilišta Gornja Šumetlica, Dobrovac i Gaj (kasnije) bila je 85 posto, a udio priključenih stanovnika je iznosio 62 posto.   Kao i kanalizacijski nastajao je počevši od ranih 70-tih godina pa sve do nedavno pri čemu su korišteni različiti materijali pa i azbestno-betonske cijevi. Svi ti nedostatci  uzrokuju po pojedinim dijelovima visoke i niske tlakove, ali što je najgore i velike gubitke.

Primjerice, kako to ističe elaborat, 2010. godine od zahvaćenih 880.000 kubnih metara vode prodano je tek 473 tisuće, a na kvarove, preljeve i druga curenja je izgubljeno 407 tisuća ili 46 posto. Pet godina poslije zahvaćeno je na tri vodocrpilišta  malo više od milijun kubika vode, a prodano je tek 390.000 pa su gubici enormnih 62 posto.  Inače, ističe se u elaboratu i dokazuje  brojkama kao u ove dvije godine, svake godine gubici su sve veći.

Proširivanje mreže

No projekt “Aglomeracija“ nema samo za cilj sanacija postojećih cjevovoda nego i njihovo proširivanje čime bi se priključilo novih 1950 stanovnika na kanalizaciju i pročiščivać, odnosno 225 stanovnika na sustav javne vodoopskrbe.

Da bi se postigli  navedeni ciljevi, dakle suvremena i pouzdana gradska mreža i priključak novih domaćinstava kada je u pitanju kanalizacija potrebno je od 115 kilometara cjevovoda nova izgradnja 33,3 kilometara sustava odvodnje i  rekonstrukcija 22,5 kilometara odvodnje.

Kod vodovoda projekt kao potrebu navodi izgradnju 4.160 metara novog dovodnog cjevovoda Pakrac-Lipik, rekonstrukcija 7.045 metara  dovodnog cjevovoda Gaj-Dobrovac, i rekonstrukcija 25.135 metara gradske vodovodne infrastrukture kako bi se gubici sveli na prihvatljivih 35 posto, te spajanje  lokalnog vodovoda Kusonje, koji sada nije dio javnog vodoopskrbnog sustava čime bi se dobili novih 225 osoba korisnika. Time bi se postiglo smanjivanje gubitaka na godišnjoj razini za oko 135 tisuća kubika, ali se postigla i ujednačenost tlačnog pritiska u svim dijelovima sustava.

Troškovi i financiranje

Elaborat sanaciju pakračko-lipičkog vodovoda i kanalizacije razmatra u četiri različite tehnički zahtjevne pa time i skupe varijante  zalažući se u konačnosti za najskuplju koju smo u dužini cjevovoda i predstavili u ovom tekstu. Prema tom izračunu za rekonstrukciju sustava odvodnje potrebno je  76.725.220 kuna, za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda elaborat navodi troškove u iznosu od 29.065.994 kune te za vodovod 24.205.400 kuna, odnosno ukupno nešto više od 130 milijuna uključujući PDV.

No pored toga  troškovnik predviđa i dodatnih 23 milijuna kuna za nadzor, vođenje projekta i u konačnosti 10 posto od ukupne vrijednosti za nepredviđene troškove.

Prema  izvorima financiranja sredstvima fondova Europske unije predviđa se u iznosu od  skoro 110 milijuna kuna (71,55%) i nacionalnim sredstvima  u iznosu nešto većem od 43 milijuna kuna od čega na  Hrvatske vode  i Ministarstvo poljoprivrede jednakih 19 milijuna kuna, a na proračune obadva grada zajedno 5,8 milijuna kuna.

Naravno laicima u graditeljstvu, a posebice u fazi pripreme njene papirologije je teško objašnjivo da se ovaj projekt priprema već sedam godina. No činjenica je da je bilo potrebno najprije izraditi studiju zaštite okoliša te 20 različitih idejnih i glavnih projekata čija se papirnata masa u ukupnosti mjeri u desetcima prostornih metara za što je iz pakračkog proračun do sada potrošeno 700.000, a iz lipičkog 400.000 kuna. Pored toga do sada je izdano pet građevinskih dozvola, za sedam je podnesen zahtjev, dok je za jednu građevinsku dozvolu papirologija još u izradi. Za sve to je trebalo dobiti pravo služnosti (korištenja) za oko 1600 različitih katastarskih čestica preko kojih prolazi ova komunalna infrastruktura.

Bude li sreće natječaj za izvođača radova (ili više njih) će biti raspisan početkom jeseni, a s obzirom na veličinu investicije, kaže Pierobon, ne bi bilo iznenađenje da se  kao potencijalni kandidati jave i međunarodne tvrtke sve prisutnije na velikih hrvatskim gradilištima. Izostane li problemi kod izbora izvođača koje smo imali na dva druga velika naša gradilišta: sanaciji deponije otpada na Krndiji, odnosno vodozahvata Šumetlica radovi bi mogli početi na proljeće i uz neizostavne stanke zbog nepovoljnih metereoloških uvjeta jer se ipak najvećim dijelom radi o zemljanim radovima trebali bi potrajati do 2020. godine. Ono što je bitno, naglašava Pierobon, ugovori s izvođačima se rade na način da su oni tijekom izvođenja radova dužni osigurati nesmetano funkcioniranje kako odvoda tako i dovoda. Jednake takve su im obveze i u pogledu  omogućavanja prometovanja što je veoma bitno jer značajan dio radova na ovoj infrastrukturi je predviđen u najužim gradskim jezgrama gdje za komunalnu infrastrukturu nije bilo drugog mjesta nego ispod pločnika i kolnika koji će stoga morati biti raskopani.

Naravno nikome nije ugodno pod prozorom danima, ili čak tjednima, imati različite,  najčešće bučnu građevinsku mehanizaciju. No tu cijenu ćemo morati otrpjeti, ne samo zbog kvalitetnijeg sustava dovoda i odvodnje već i zbog kvalitetnijih prometnica, odnosno boljeg izgleda grada.

Prometnice, kako nogostupi, tako i kolnici i ivičnjaci koji ih dijele su nam već godinama u najvećem dijelu Pakraca u katastrofalnom stanju koje je najbolje opisati izrazom „zakrpa na zakrpi“. I ranije Davor Huška, i sada Anamarija Blažević stalno nam odgađanje konačnog sređivanja takvih prometnica obrazlažu potrebom da se one temeljito prekopavaju upravo radi ovog projekta. Izvođač također ima obvezu stanje na gradilište iza sebe ostaviti u prvobitnom stanju, dakle ono što su iskopali i zatrpati, odnosno asfaltirati tamo gdje je bio asfalt. Na naše pitanje Pierobonu znači li to nove asfaltne uske trake na već bezbroj puta raskopanim prometnicama on kaže da u projektima EU gdje se  obavljalo prekopavanje asfaltnog nogostupa, izvođač ponovo asfaltira u cijeloj njegovoj širini, dok kod kolnika u širini prometne trake na kojoj je kopano, dakle pola širine kolnika. To će valjda značiti da ćemo se napokon riješiti i ovog pokrpanog asfalta pri čemu se podrazumijeva da će i Grad pripremiti nešto novca da se asfaltira ona druga polovina kolnika, odnosno uredi i ono što eventualno neće biti kopano, a već sada je u jako lošem stanju.

Naravno sve do sada izneseno o ovom projektu se odnosilo na poboljšanju komunalne infrastrukture i povećanju njene racionalnosti što i je prvi cilj projekta. No već smo iznijeli da ćemo time  napokon stvoriti uvjete da se započne s asfaltiranjem i na druge načine uređivanjem završnog sloja prometnica pri čemu ostaje problem što ćemo s jednako tako dotrajalom dijelom plinske infrastrukture čija  je izgradnja na našem području početa ranih 70-tih godina prošlog stoljeća i zahtjeva jednako tako ozbiljnu rekonstrukciju (vidi okvir).

No osim tih komunalnih efekata za očekivati je da će u investiciji vrijednoj više od 150 milijuna kuna, bez obzira tko bio izabran za glavnog izvođača biti posla i za lokalne kooperante što bi moglo biti značajan pomak u obnavljanju naše građevinske operative drastično desetkovane u vrijeme ekonomske krize unazad sedam ili osam godina.

Korist je ogromna, samo da se jednom započne. Stoga se niti proljeće 2018. godine više ne čini toliko daleko.

Viadukt u stečaju, Šumetlica na čekanju

U svim razmišljanjima oko projekta aglomeracije uvijek se računalo da će akumulacija Šuemtlica biti već u dobranoj fazi izgradnje, ako ne i završena. Zagrebačka tvrtka Viaduk je zimus nakon višegodišnjih natezanja s natječajem izabrana za izvođača radova na Šumetlici. Najavljeni dolazak proljetos tvrtke na to gradilište je odgođen zbog njenih financijskih problema radi kojih je 18. svibnja u njoj pokrenut  predstečajni postupak. Obećanja su bila da će do 1. srpnja doći do nagodbe s vjerovnicima nakon čega bi se kreditno zadužili i došli u Šemetlicu. No umjesto toga 6. srpnja Trgovački sud u Zagrebu je predstečajni postupak ukinuo te dalje teče kao  da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka što bi, kako neslužbeno doznajemo, moglo značiti i raskid ugovora između Hrvatskih voda i Viadukta. U tom slučaju će doći do ponavljanja natječaja što će pak sigurno značiti da radovi na akumulaciji Šumetlica neće započeti niti ove godine.

županija Dan državnosti 2024