- PIŠE: Pakrački List
- 1195
Robert Androić je novi predsjednik Udruge pčelara Pakrac-Lipik, odlučili su jednoglasno članovi na izbornoj skupštini što je jučer održana u prostorijama Udruge u Pakracu. Za tajnika Udruge je izabran Dejan Dašek, za blagajnika Damir Rendić, a članovi upravnog odbora su još Vinko Saleta, Kruno Štimac, Žarko Stojanović, Boro Tutić, Albert Jirasek i Srećko Šarčević. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Drago Krivačić. Svi izabrani nisu imali protukandidate i prijedlog su starog Upravnog odbora, pojasnio je Vinko Saleta, koji je dužnost predsjednika obnašao u upravo završenom četverogodišnjem mandatu.
Govoreći o lanjskom radu Saleta je istakao da je to bila za pčelare katastrofalna godina koju je uzrokovao kasnoproljetni mraz koji je spriječio cvjetanje pa mnogi pčelari nisu imali meda niti za zimsku ishranu pčela. U takvoj situaciji priskočili su im u pomoć čelništva obadva grada koji su potpomogli pčelare s 10 kuna po pčelinjoj zajednici pa su pčelari dobili 15.420 kuna iz pakračkog proračuna i 18.760 kuna iz lipičkog.
Uslijed loše godine smanjio se je i broj evidentiranih košnica kojih je sada 3800 ili 400 manje nego prije godinu dana, izvijestio je Tihomir Martinović, povjerenik pašnog reda, pri čemu je broj pčelara u Udruzi ostao isti kao i lani – 68.
Od ostalih problema pčelari su istaknuli da s postojećim oblikom organiziranosti i brojnosti košnica ne mogu kao „opegeovci“ konkurirati na mjeru fondove EU Program ruralnog razvoja. Ostalo je nejasno imaju li pčelari pravo na državni poticaj jer većina nije dobila, a dvojica navodnu jesu.
Od ostalih aktivnosti Udruga se lani najviše bavila edukacijom pa je održano više predavanja, posjećivali su sajmove u Bjelovaru i Vinkovcima, organizirali u sklopu sajma Ruralni razvoj u Pakracu županijsko ocjenjivanje kvalitete meda, pred Božić su svoj djeci u vrtićima i osnovnim školama ovog kraja podijelili paketiće meda, sudjelovali u brojnim manifestacijama u obadva grada, sudjelovali u radu Hrvatskog pčelarskog saveza Za to su potrošili oko 38.000 kuna pri čemu su 4.000 dobili iz pakračkog, 6.500 iz lipičkog, a 2.000 iz županijskog proračuna.
Slične aktivnosti predviđaju i ove godine s tim da će u rujnu obilježiti 50-godišnjicu postojanja društva (osnovano 8. veljače 1967. godine) pri čemu će održati svečanu sjednicu i zahvaliti dugogodišnjim članovima na radu. Također tom prilikom će biti prezentirana i monografija Udruge „50 godina pčelarstva u Pakracu u Lipiku“ koju u suradnji s članovima priprema Duško Kliček. Monografija će imati oko 80 stranica obuhvatit će fotografijama i tekstualno brojne aktivnosti udruge, osnivače i sve današnje članove, najavio je na Skupštini autor.
Pčelare su pozdravili, zahvalili na aktivnostima kojima prate gradske manifestacije i poželjeli im uspješan rad s većim prinosom nego prošle godine lipički gradonačelnik Vinko Kasana te Marijan Širac, voditelj odsjeka za opće poslove i društvene djelatnosti gradske uprave Pakrac. U radu skupštini sudjelovali su i gosti iz identičnih udruga iz Požege, Voćina, Novske, Kutine, Nove Gradiške i Daruvara.
- PIŠE: Pakrački List
- 843
Zimski kup vatrogasne zajednice područja Pakrac i Lipik koji je održan u nedjelju prijepodne u lipičkoj školskoj dvorani okupio je šesnaest ekipa raspoređenih u pet kategorija ili brojčano oko stotinjak vatrogasaca. Svoju su vještinu i borbu s protivnikom i štopericom ovaj put demonstrirali kroz natjecanje u slaganju usisnog voda na vatrogasnoj motornoj štrcaljki. Zimski dvoranski kup je prvo natjecanje ovakve vrste na pakračko lipičkom području, a težnja je da se u budućnosti svake godine u zimskom periodu i svojevrsnoj pauzi od operativnih djelovanja održava u pakračkoj ili lipičkoj dvorani, doznajemo od Zlatka Zerdina, tajnika Vatrogasne zajednice područja Pakrac – Lipik. Osim ekipa s područja VZ Pakrac – Lipik, ovog su puta kao gosti u natjecanje primljeni i članovi DVD Velika i Brestovac.
Pobjednik 1. Zimskog kupa u kategoriji muških A ekipa je DVD Donja Obrijež, ispred Velikog Banovca i Velike. Kod B ekipa (iznad 30 godina) slavili su također Obriježani ispred DVD Lipik i DVD Pakrac. Kod žena su najbolje i jedine bile članice DVD Antunovac, dok je kod mladeži naslov pobjednika 1. Zimskog kupa odnijela ekipa Velikog Banovca ispred kolega iz Prekopakre. Kod ženske mladeži također su bez konkurencije slavile Obriježanke.
Obzirom da se radi o začetku jedne lijepe vatrogasne tradicije premijerno natjecanje su uveličali i ugledni gosti koji su ovom prilikom podržali ovu vatrogasnu ideju.
„Čestitam vam na ideji da kroz ovakvo natjecanje održite spremnost i mobilnost postrojbi. Želim vam zahvaliti u ime građana Lipika i Pakraca na svemu što činite kad je najpotrebnije. Danas je natjecanje pa iako se radi o jednostavnoj vježbi, čuvajte se jer svi znamo da u vatrogastvu ništa nije jednostavno“, rekao je svečano postrojenim vatrogascima Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika. Njegova kolegica Anamarija Blažević iz Pakraca također je podržala novu vatrogasnu dvoransku aktivnost u zimskom periodu „dragi vatrogasci i vatrogaskinje, lijepo je vidjeti vas u ovolikom broju i želim naglasiti da pozdravljam ideju o Zimskom kupu, da ćemo je podržati s pakračke strane, ali i ugostiti vas u našoj dvorani. Želim da se ostvari zajednički naum da u budućnosti ovakvo dvoransko okupljanje postane tradicionalano.“
Prije samog početka natjecanja prisutne su pozdravili i Josip Ugrin, županijski zapovjednik Vatrogasne zajednice te Damir Colosetti predsjednik VZ Pakrac – Lipik.
- PIŠE: Pakrački List
- 1116
U današnje vrijeme kad je posve normalno u mjesečni kućni budžet uračunati trošak na vlastito održavanje ili ljepotu, mala je vjerojatnost da i kod nas u Pakracu postoji osoba, ovdje mislim na ženski rod, koja nije čula za kozmetički salon Bona Dea. Smješten na mjesto gdje se oduvijek radilo na ljepoti, u prostor bivšeg frizerskog salona „Lepka“, danas je na ponudi gotovo sve. Mirela Miletić, vlasnica, kći poznatih pakračkih obrtnika i frizera Slavka i Ivanke Lepka, tamo još 1995. Pakračanima je ponudila do tada u gradu nepostojeću uslugu.
„Nastavila sam tradiciju obrtničke obitelji koju su njegovali moji roditelji koji su ovdje imali muško – ženski frizerski salon. Prije toga su isti imali u Badljevini koji je radio još tamo od 1957. godine sve do 1974. kada posao sele u Pakrac i rade sve do 1995. godine“, započinje svoju priču Mirela podsjećajući na dane kad se na šišanje išlo isključivo „kod Lepke“.
Osnovnu školu završila je u Pakracu, a četiri godine srednje kozmetičarske u Zagrebu. Iako se možda očekivalo da će „mala Lepkinica“ nastaviti obiteljski biznis i u ruke primiti češalj, četku i škare - nije se ostvarilo. „Uh, mogu i danas osjetiti onaj agresivan miris kemikalije iz ženskog frizeraja, jer nekad preparati nisu bili kao danas. Još tada sam znala da ne želim raditi taj posao“. U dogovoru s roditeljima, tada još prijeratnih dana, izučila je za kozmetičarku i išla putem obiteljskog plana koji joj je po završetku školovanja nudio finu perspektivu garantiranu vizijom preuređenja frizerskog salona u kozmetički, nove saune, solarije i na katu modernu teretanu. No, kao i mnogima, planove i snove uništio je rat.
Roditelji su poratnih dana nastavili raditi svoj posao sve do 1995. godine kad se u posao uključuje i Mirela pa proširuju uslugu kroz novi kozmetičko – frizerski salon „Bona Dea“. U ponudi je bilo svega onog što jedna žena treba. Izdvojit ćemo razne tretmane lica, depilacije, masaže ili šminkanja, dok frizerski dio i dalje odrađuje mama. Kako se tada živjelo od nove ponude u gradu? „Iako sam mogla ostati živjeti u Zagrebu, srce je vuklo u Pakrac tako da sam znala što i koliko mogu očekivati. Moglo se, nisu to bili veliki novci, no ljudi su u to vrijeme češće izdvajali novac za sebe. Žena si je mogla priuštiti tretman ljepote bez problema, možda iz razloga što je cjelokupan život bio jeftiniji. Danas je sve skuplje, u živote su nam ušle razne tehnologije i novi prioriteti na koje odu novci pa se to odrazilo i na ženinu brigu o sebi. S te strane promet je slabiji nego prije, s druge pak strane danas dobna granica potencijalne klijentele je znatno snižena. Djevojke se brže razvijaju, naprednije su, ali je i kolektivna svijest takva da se ne libe u ranijoj životnoj dobi posjetiti kozmetički salon i naručiti bilo kakvu vrstu usluge pa kad se sve stavi na vagu ide nekako“.
Iako u salon primi i mlađe djevojke, naručene tretmane odrađuje isključivo uz prisutnost i dopuštenje roditelja. Jer, ako ona neće, hoće konkurencija koja u gradu postoji. Za to ne brine, ima posla za sve, kaže, i dodaje da je ona ipak jedini školovani kozmetičar u gradu koji ima objedinjenu i raznoliku ponudu.
Slobodno vrijeme provodi s obitelji. Kod kuće je čeka suprug Darko s kojim je u braku 19 godina te dvojica sinova, stariji Lovro i mlađi Fran. Lovro je rođen 1999. godine i srednjoškolac je koji polazi daruvarsku agroturističku školu, dok je Fran „sedmaš“ ,već danas odličan u stranim jezicima i za svoje godine vrlo određen što se tiče budućnosti u kojoj si je namijenio kuhaču i poziv kuhara. „Kao pokojni djed…“ kaže Fran.
Za supruga voli reći da je bio suđen. Simpatizirala ga je još od davne 1984. godine i prvih pogleda pa je od statusa simpatije Darko kroz vrijeme „dogurao“ sve do muža. Tako valjda ide kad je suđeno…
Iako je struka i posao koji danas radi uopće ne povezuju sa sportom, upravo je sport ono što ispunjava značajan dio Mirelina života. Da nije kozmetičarka, kaže, probala bi s kineziologijom i na taj način ostala uz sport. „Probala sam ritmiku, košarku i odbojku gdje sam imala i neke zapažene rezultate u osnovnoškolskim danima. Zamisli mene, danas imam 159 cm, a tek onda…ali nije me to omelo da se prijavim u odbojkaški školski tim. Svašta sam isprobala…“
Mada kod kuće u dvorištu ima postavljen koš i stol za stolni tenis, ne krije da joj je najveća strast aerobik pa otkriva kako više od 20 godina neprekidno vježba po tri puta tjedno. Ima svoju žensku ekipu uvijek spremnu za step aerobik, aerobik ili pilates. „Možda se po mom obujmu struka ne bi reklo, jer sam veliki gurman, ali stvarno obožavam vježbati i volim taj osjećaj da sam napravila nešto dobro za sebe i svoje zdravlje. Iako preko 40, osjećam se odlično, jer ako nešto želiš, onda ni godine, a ni nedostatak vremena nisu opravdane isprike“
Posebno izdvaja dane u godini s ekipom iz Palijativnog tima Lipa koji su je angažirali da povodom Dana zdravlja kroz ranojutarnje vježbanje s građanima promovira zdrav način života. „Dan zdravlja se održava u sklopu Dana planeta zemlje i to jutro se u Pakracu na više lokacija odrađuje jedan tip razgibavanja, laganog aerobika. Prije dvije godine sam pred robnom kućom vodila ranojutarnje istezanje s grupom umirovljenika, dok sam prošle godine vodila vježbe u holu pakračke bolnice“.
Iako je aerobik strast, posljednjih godina prihvatila se jednog neobičnog i relativno novog sporta u Pakracu po čemu je danas prepoznaju i oni sugrađani koji ne zalaze u salone za ljepotu. Streličarstvo. „Znala sam da postoji Streličarski klub „Kuna“ Pakrac, ali nisam nikog tada poznavala. Tek sam jednom prisustvovala prezentaciji streličarstva na Omanovcu, probala i zaljubila se. Od tada pa do danas ja sam Kuna“, priča o počecima karijere koja je već sad u obitelj Miletić donijela medalje, pehare i državne naslove.
„Imam dosta uspjeha, posebno sam se bazirala na 3D streličarstvo koje mi dopušta i ogledanje u međunarodnoj konkurenciji. Sudjelujem na jakim turnirima, a kao najvrjednije rezultate izdvojila bih naslov prvaka Hrvatske, pobjedu u hrvatskom kupu te drugo mjesto na vrlo jakom Jadranskom kupu u konkurenciji natjecateljica iz Slovenije i Italije koje su nastupale s puno kvalitetnijom opremom. Bila sam i peta u svojoj kategoriji na SP u Mađarskoj gdje se natjecalo 360 streličara iz 12 zemalja. Za dobre rezultate posebno sam zahvalna kolegi i mentoru iz ekipe Dariju Maroševiću – Masnom koji nosi zasluge za sve što sam naučila“. Koliko ulaže u sebe kao natjecatelja, koliko košta oprem i koliko košta biti „Kuna“? Kotizaciju za natjecanja plaća sama, dvadesetak turnira godišnje po 120 kuna nije malo, od opreme koristi drveni luk pa tu, kaže, prođe najbolje jer je održavanje najjeftinije. „Odabrala sam taj drveni, jer se sjećam da smo još kao klinci izrađivali drvene lukove i strelice, no pokazalo se i kao najjeftiniji za održavanje. Ne košta sve to toliko novca koliko vremena. Sezona traje cijelu godinu, a treniramo tri puta tjedno pa još natjecanje, ako je važan turnir okupljamo se svakodnevno.“ Obitelj je unatoč čestim izostancima podržava i najžešći su Mirelini navijači.
Osim trofeja, naslova, nagrada i putovanja najvrjednije što joj je streličarstvo dalo jesu nova poznanstva i prijateljstva. „Provodimo jako puno vremena zajedno pa smo se dobro skompali, iako smo potpuno različiti - generacijski i po životnim uvjerenjima i karakterno, a opet super funkcioniramo. Toliko dobro da smo se i privatno zbližili pa danas slobodno mogu reći da su „Kune“ moja druga obitelj.
Kad nije na putovanjima zaputi se sa suprugom i sinovima u Šumetlicu, na obiteljsko imanje na početku sela gdje imaju svoj mir. „Suprug je tamo gotovo svakodnevno, ja kad stignem, ali nađemo svoje zajedničke trenutke. Pokušavamo nešto malo i raditi pa smo nedavno dali zemlju na analizu i rezultati su pokazali da je njezina relativna kiselost pogodna za sadnju borovnice. Sad smo u tom filmu i gotovo sigurno ćemo krenuti s određenim brojem sadnica“.
Ništa novo za Miletiće koji, kako se Mirela voli pohvaliti, vole eksperimentirati s voćem i povrćem pa su u Šumetlici već posađeni goji, tomatilo, bamija, peruanske jagode, plavi krumpir i meksički krastavci. Uspije li nešto, bilo bi to jednog dana pravo osvježenje u ponudi tradicionalne pakračke tržnice zatrpane klasičnim sezonskim voćem i povrćem. No, ništa od toga, Mirela kaže da ne planiraju na tržište, niti im je motiv zarada pa ukoliko se zaželite pravih meksičkih krastavaca ili poželite kušati peruansku jagodu, morat ćete potegnuti sve do šumetličke oaze Miletićevih …
- PIŠE: Pakrački List
- 810
Vatrogasna zajednica Pakrac-Lipik objavila je godišnji kalendar svojih redovnih aktivnosti. Skupština Zajednice planirana je za 7. travnja, a domaćin je DVD Antunovac. Skupština pakračkog društva planirana je za 1. travnja, a u Lipiku je održana 28. siječnja. Ostala društva imaju ili su imali skupštinu u veljači 4. Omanovac, 11. Brezine, 18. Antunovac, 25. Gaj, 26. Veliki Banovac. Za ožujak 4. je planirana skupština DVD Dobrovac, 5. Filipovac, 11. Prekopakra, 18. Brekinska, 25. Marino Selo i 26. Badljevina.
Združena vatrogasna vježba društava Zajednice predviđena je za 7. svibnja u Poljani. Od ostalih aktivnosti 19. veljače se planira prvi zimski kup u lipičkoj dvorani, vatrogasno natjecanje mladeži bit će održana 22. lipnja, a domaćin je DVD Pakrac dok je posjet vatrogasnom kampu u Fažani u programu od 16. do 18. lipnja.
Ove godine obljetnice društva obilježit će u kolovozu i rujnu vatrogasci u Donjoj Obriježi (120.), Poljani i Antunovcu (90.)
- PIŠE: Pakrački List
- 963
Sara Marin je nova dječja gradonačelnica. Odlučeno je to javnim glasovanjem članova Dječjeg gradskog vijeća na konstituirajućoj sjednici održanoj danas u Osnovnoj školi braće Radić u Pakracu. U prisustvu prave gradonačelnice Anamarije Blažević i predsjednika Gradskog vijeća Grada Pakraca Zorana Krejčija te Alfrede Petani Grafina, voditeljice Dječjeg GV, dvadeset i jedan nedavno imenovani član dječjeg vijeća je poslušao predstavljanje šestero kolega gradonačelničkih kandidata koji su ukratko objasnili zašto bi baš oni bili idealno rješenje za gradonačelnika.
Tijesnom pobjedom 11:10 u glasačkom pripetavanju nad Ninom Babojelić, Sara Marin, učenica 7c razreda proglašena je novom gradonačelnicom. Odmah po imenovanju preuzela je vođenje nastavka sjednice uz asistiranje gradonačelnice Blažević i Zorana Krejčija te Tatjane Luksetić iz gradske uprave Pakrac.
Prema predloženom statutu Dječje gradsko vijeće Grada Pakraca je institucionalan okvir za ostvarivanje prava djece na aktivno sudjelovanje u životu Grada Pakraca, koji se provodi uz sudjelovanje Osnovne škole braće Radića Pakrac i Osnovne glazbene škole Pakrac. Ono za cilj ima ostvarivanje temeljnih dječjih prava zajamčenih Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djece, i to pravo djece na slobodno izražavanje mišljenja, iznošenje prijedloga odraslima, aktivno uključivanje i sudjelovanje u procesu donošenja odluka koje utječu na kvalitetu života djece. Dječje GV će upozoravati gradsku vlast na probleme i predlagati rješenja od interesa za djecu.
U Osnovnoj školi braće Radić te u područnim školama u Gradsko vijeće su izabrani učenici Lukas Brdal (4. razred PŠ D. Obrijež), Gabriel Andričević (4. razred, PŠ Badljevina), Patrik Martinović (4. razred PŠ Prekopakra), Leona Kadežabek (4.a razred), Lovro Nagy (4.b razred), Lara Lepka (4.c razred), Ines Jendrašić (5.a razred), Lara Recc (5.b razred), Petra Antunović (5.c razred), Luka Majstorović (5.d razred), Nika Galović (6.a razred), Karla Jurišić (6.b razred), Matija Kunce (6.c razred), Nina Babojelić (6.d razred), Leon Perić (7.a razred), Mateja Mladić (7.b razred), Sara Marin (7.c razred) i Niko Čilić (7.d razred) dok su ispred Osnovne glazbene škole Pakrac izabrani učenici Tea Adžijević (4. razred), Biljana Sudar (5. razred) i Dino Josipović (6. razred).
- PIŠE: Pakrački List
- 789
Mladi golman Hajduka Roberto Zanetti najbolji je sportaš Grada Pakraca u 2016. godini, a tako je na sjednici održanoj 13. veljače odlučilo povjerenstvo sastavljeno ispred Sportske zajednice Grada Pakraca i Pakračkog lista.
Povjerenstvo u kojem su tri člana imenovala Sportska zajednica (Denis Relota, Sadmir Delihodžić i Tomislav Lukestić) te dva uredništvo Pakračkog lista (Marijan Prohaska i Dinko Kliček) među pet kandidata maksimalni broj bodova (25) u tajnom glasovanju dodijelio je Robertu Zanettiju. Drugoplasirani je bio kuglač Antonio Juranović s 10 bodova, a iza njega su se plasirali sportski ribolovac Dejean Vondrak, streličarka Mirela Miletić i motorist Matija Tessari.
Pakrački list provodi izbor sportaša godine od 1992. godine po istom principu: sportski klubovi s područja Grada ističu kandidate, a povjerenstvo između istaknutih kandidata bira najboljeg.
Ove godine je to Roberto Zanetti u čijoj kandidaturi njegov klub NK Hajduk Pakrac istaknuo da je riječ o vrlo mladom sportašu, u dobnoj kategoriji još ove sezone junior, koji je već nakon prve sezone boravka u klubu se izborio za status prvog golmana seniorskog sastava pri čemu je prema riječima i sportskih protivnika u ligi riječ o najkvalitetnijem golmanu Međužupanijske lige Slavonije i Branje koji je uvelike zaslužan za dobre rezultate NK Hajduka lani: četvrto mjesto na kraju natjecanja u ligi za sezonu 2015/2016. godine, odnosno sedmo mjesto u jesen 2016. godine pri čemu je znatno doprinio i osvajanju naslova jesenskog prvaka županijske lige juniorske selekcije Hajduka. Osim što je dobar golman, riječ je o kompletnom sportašu, redovitom na treninzima izuzetno discipliniranom, skromnom i kolegijalnom članu kluba i time omiljenom članu sastava Hajduka, piše i obrazloženju kandidature.
Priznanje svim kandidiranim
U sportu uvijek pobjeđuje samo jedan. No i ostala četiri kandidata trebaju biti ponosna na ovu kandidatura jer je i ona nagrada. Tim više jer su ih kandidirali i prepoznali njihovi najbliži sportski suradnici, klupske kolege čime su nagradili njihov rad, rezultate, sportski i ljudski pozitivan odnos prema sportu i kubu u prošloj godini. Uostalom Dejan Vondrak je već dobio dva puta (1999. i 2004. godine) titulu sportaša Grada Pakraca.
Unazad pet godina lani je sportaš Grada bio kuglač Zvonko Gnezda, preklani nogometaš Adriano Baškiera, prije toga streličar Zoran Petrović, a godinu dana ranije (2012.) ribolovac Sandi Matijašević. Dakle nikoga i niti koji sport ne favoriziramo. Izbor je rezultat pristiglih kandidatura i mišljenja povjerenstva čiji sastav se iz godine u godinu mijenjamo.
Upravo s zbog toga ovogodišnje povjerenstvo je iniciralo razmišljanja da se nakon 24 godine sustav modernizira u pravcu da dogodine uz najboljeg sportaša bira i najboljeg mladog sportaša, najbolju timsku selekciju pa sportskog djelatnika koji je svojim višegodišnjim volonterskim radom omogućio sportašima materijalne i druge uvjete za razvoj. Unatoč drugačijim mišljenjima, pakrački sport je volonterski i stoga najvrjednije treba nagraditi na ovaj način. Isto tako istaknut je prijedlog da se broj osoba koji odlučuju o najboljima proširi kroz predstavnike svih pakračkih sportskih klubova, članove Sportske zajednica, sada 17 udruga, i tako demokratizira izbor najboljih. Sve to je prihvaćeno i do godine ćemo izraditi novi sustav, još bolji, masovniji i demokratskiji koji će „pojačati“ ovu nagradu koja očigledno je i sad cijenjena što pokazuje da kontinuirano iz godine u godinu imamo po četiri ili pet kandidata. Bez ružnih repova i omalovažavanja.
Nagrada Sportaša godine za Grad Pakrac koja se sastoji do tisuću kuna koju unazad dvije godine dodjeljuje Sportska zajednica Grada Pakraca i sportsko priznanje koje već 24 godine dodjeljuje Pakrački list bit će uručena u ožujku u sklopu obilježavanja Dana Grada Pakraca. Istom prigodom bit će organiziran i okrugli stol, ove godine na temu mogućnosti i potrebe sufinanciranja rada sportskih klubova i izgradnje/modernizacije sportskih objekata kroz fondove/natječaje hrvatskih i međunarodnih institucija. (db).