Iako se djevojačka maštarija o budućoj informatičarki, prateći put četiri godine starijeg brata Zorana nije ostvarila, nikad nije požalila zbog potpuno drugačijeg usmjerenja koje joj je odredio život. Jasminka Molnar, djevojački Kadežabek, rođena je 1973. godine, nakon završene osnovne škole i upisa u srednje pedagoško usmjerenje pri pakračkom COUO, imala je vrlo jasnu viziju oko životnih planova, a to je upisati zagrebački Fakultet za fizičku kulturu. Obožavala je gimnastiku i ples, a trenirala je karate te plesala u Češkoj besedi u Prekopakri, za što ju vežu lijepa sjećanja. Ratne 1991. godine postaje punoljetna, upisuje fakultet te ga rješava ekspresno za 4,5 godine. Roditelji - ionako opterećeni teškim vremenima - Jasminkin fakultet s financijske strane i nisu previše osjetili. Paralelno uz studiranje radila je sezonske poslove te joj je zarada bila dostatna za samofinanciranje i bez obzira na to, sve je nekako brzo privela samom kraju…“Često sam samu sebe pitala jel' to to, razmišljala čak o upisu još jednog fakulteta, no i ovdje su stvari krenule drugim tijekom…“

Supruga Alena Molnara iz Poljane upoznala je 1993. godine. Tadašnja studentica druge godine nije odoljela čarima mladića iz rodnog kraja i već 1995. razmjenjuju prstenje i ubrzo postaju roditelji sinčića Minea. Fakultet nije zanemarila, nastavlja u ritmu najupornijih i od 330 upisanih studenata diplomira kao peta. Zna se i danas pohvaliti, iako je to istovremeno i ludost, kako je džudo polagala u četvrtom, a aerobik u osmom mjesecu trudnoće nakon čega je zbog preopterećenja završila u bolnici.

Odlazak u Kutinu

Kao diplomirani profesor fizičke kulture vratila se u Pakrac i 1996. godine dobila posao u pakračkoj Srednjoj školi gdje je neprekidno radila osam godina. Suprug Alen, danas direktor Croatia Plina, zbog prirode posla je gravitirao više prema Kutini pa je i Jasminka, čim se ukazala prilika, otišla na obećavajuću zamjenu na isto radno mjesto u Kutinu. To je trebao postati siguran rad na neodređeno vrijeme u Tehničkoj školi, no spletom okolnosti ipak mjesto nije postalo stalno, primorana je potražiti drugi posao te u slijedećih nekoliko godina kombinira satnicu u osnovnoj školi u Pakracu, Poljani, te Srednjoj školi Pakrac i Tehničkoj školi u Kutini. Nužna situacija i nove okolnosti zahtijevale su od novopečene Kutinčanke godine putovanja i more kilometara na svakodnevnoj relaciji Kutina – Poljana-Pakrac. „Nije mi to bio problem, mogla sam žmireći prevesti rutu, a u najboljim danima za prevalit dionicu do Pakraca trebalo mi je tek 28 minuta. Ipak, maštala sam o stalnom radnom mjestu u Kutini…“
Konačni povratak u Kutinu dogodio se 2008. godine kad je posao dobila u OŠ Stjepan Kefelja. Osim stručnog dijela posla, satnicu je morala dopunjavati kao sindikalni povjerenik, povjerenik zaštite na radu te kao voditelj vannastavnih aktivnosti, a nakon radnog vremena bavila se i poslovima trenera aerobika, univerzalne sportske škole za djecu te aerokickboxinga u kojem je postigla veliki uspjeh kao trener seniorske viceprvakinje svijeta i svjetskih kadetskih prvakinja, a i sama je nastupala na europskom prvenstvu u Ljubljani.

Iz prosvjete u gradsku upravu

Predan rad ubrzo je prepoznat i s „viših struktura“ pa je uslijedio poziv gradonačelnika Kutine Andrije Rudića da se pridruži ekipi u gradskoj upravi gdje je prihvatila ponuđeno mjesto pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti. „Iako obožavam djecu i rad u školi, on je ipak na neki način ograničen u svoju konačnu rutinu, a ja sam tip osobe koji uvijek želi naprijed. Težim inovacijama, želim uvijek više, drugačije, bolje i procijenila sam da ću prihvatiti novo radno mjesto i potruditi se savladati nove izazove.“
Kao pročelnica je upravljala s gotovo pola kutinskog gradskog proračuna, oko 45 milijuna kuna „to je odjel kroz koji prolazi najviše novca, a ujedno ima i najmanje zaposlenih pa je bilo dosta stresno. Pod našom kapom je bilo šest osnovnih škola i šest ustanova. Osim toga surađivali smo, bili potpora i raspoređivali sredstva udrugama iz socijale, za mlade, u području kulture, sporta, braniteljskim udrugama.
Bilo je teško raditi s malo raspoloživih ljudi posao koji ne trpi površnost. Imam tu „falingu“ da sve mora biti urađeno maksimalno odgovorno i produktivno pa kad to i nije bio slučaj, stres bih ponijela kući…“
Nezadovoljstvo obitelji, zdravstveni problemi i splet okolnosti naveli su je da prepusti mjesto i usmjeri se na organizaciju manifestacija, rada s udrugama, pripremu i provedbu nekoliko projekata, a početkom studenog prošle godine počinje raditi u Pučkom otvorenom učilištu Kutina kao ravnateljica čime POU postaje nositelj organizacije kutinskog ljeta i zime te sve bogatijeg kulturnog života grada. Danas osjeća da je na pravom mjestu - kreativnom i raznovrsnom. „Uz dosta interakcije s mladima, školama i udrugama, naravno da obavljamo i temeljnu djelatnost osposobljavanja polaznika kroz razne programe, sve kroz odličnu suradnju sa Zavodom za zapošljavanje, Gradom Kutina, razvojnom agencijom te nekim udrugama i poduzetnicima s kojima prijavljuju projekte. Imamo i veliku kino dvoranu, projekcije su dobro posjećene, aktualizirali smo filmsku ponudu pa Kutinčani mogu među prvima u Hrvatskoj pogledati najnovije filmove po povoljnim cijenama ulaznica. Dobar odabir programa, reklama i plasiranje ponude je jako bitna za konačnu posjetu pa imamo dnevno ažurnu web i Facebook stranicu na kojoj se može pronaći naš program. Posjetioci do karata mogu doći i preko Radio Moslavine, Quirinusa te portala Dunja.in gdje ulaznice dijelimo kroz nagradne igre.
Spomenula je vrlo dobru suradnju sa školama i udrugama, a posljednji veći projekt bila je predstava Srca oceana~Titanik koju je Jasminka potpisala kao producent i režiser, a zajednički je obuhvatila čak 130 sudionika iz vrtića, osnovnih i srednjih škola, udruga, ali i profesionalnih klubova. Posebnost predstave je u zasebno uvježbanim segmentima raznih grupa izvođača koji su spretnom koordinacijom ukomponirani u odličnu predstavu. Odličnom dojmu svjedoče i pozivi da predstavom Titanik gostuje na raznim kulturnim manifestacijama u regiji.

Slobodno vrijeme provodi uglavnom kod kuće uređujući veliku okućnicu s puno cvijeća i vrtom na koji je ponosna, mjesto je udaljeno pet kilometara od centra grada, nudi mir, prekrasan pogled i punjenje baterija. Suprug Alen brine da trava bude pokošena i grmlje podšišano, a ponekad pomogne i u vrtu, uvjeren da paradajz kojeg on posadi najbolje rodi. Osim što pomognu oko kuće, djeca se često privuku u kuhinju, osobito Mineo, koji često i sam pripremi ukusno jelo neobičnih kombinacija i izgleda. Jasminka dodaje da obožava plesne treninge u Brazilian grupi i ženska druženja koja su nešto najvrednije.

Vremena uvijek pronađu za obiteljska okupljanja s bakama Maricom i Nenom, dedama Mijom i Ivom, ostalom rodbinom te prijateljska druženja kada rado priprema finu klopu, a najviše uživa u pripremi juha, salata i raznih okusa kruha pod pekom.
Kontakte s Pakracom je svela na posjete roditeljima – djedovima i bakama. Njeguju odlične obiteljske relacije na što su posebno ponosni. Društvenim mrežama i povremenim susretima održava i poznanstva s bivšim školskim kolegama, a kuma Maja, kolegica iz srednjoškolskih dana, kasnije i cimerica u studentskoj sobi 406 na Savi postala je i Mineova krsna kuma.

Odrasla djeca

Djeca su već ljudi pa je 22 godišnji Mineo odličan student treće godine strojarstva u Zagrebu, dok mlađa Noemi pohađa 3. razred ekonomskog smjera u Kutini. „Djeca su već velika i oni su naša najveća pobjeda – vidjeti ih u kakve su osobe izrasli kod nas roditelja, a i djedova i baka, izaziva samo ponos. Uz njih smo provodili dosta vremena u djetinjstvu i pratili ih na sportskim natjecanjima, uz Minea koji je s devet godina bio svjetski prvak u kickboxingu u svom uzrastu proputovali smo pola Europe a kasnije je duže godina trenirao u NK Moslavini, a voli i atletske treninge. Danas se vrlo disciplinirano bavi rekreativnim sportom i kombinira razne sportske aktivnosti. Noemi je pohađala glazbenu školu i još uvijek rado zasvira pijanino, osobito na note Beatlesa, a prije dvije godine je samouko počela svirati i flautu te s društvom iz udruge zasvira subotom u malom bendu. Aktivna je i plesačica jazz-dance i hip hopa u plesnoj grupi M18, a treninge obožava. Nekoliko je godina Noemi trenirala s kutinskim mažoretkinjama, a zbog silne želje da što bolje savlada tehniku mažoret - plesa dolazila je i na treninge u Lipik.

Danas kad djeca ne traže toliku pažnju, Jasminka zadovoljstvo pronalazi u dodatnim usavršavanjima znanja i aktivnostima za zajednicu pa tako vodi tajničke poslove Gradskog saveza KUD-ova koji ima bogatu tradiciju održavanja smotri, potpredsjednica je Moslavačke udruge žena i predsjednica Školskog sportskog saveza Kutine osnovanog na njezinu inicijativu prije godinu i pol. Ističe odličnu ideju koju je prepoznalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a tiče se obuke neplivača: 280 učenika trećih razreda svih osnovnih škola i svi uzrasti djece s posebnim potrebama škole Franka organizirano odlaze na sisački zatvoreni bazen. Kvaka je u tome da putem u autobusu s učiteljicama održe sat glazbenog odgoja, na bazenu dva sata tjelesnog gdje obuku vode stručnjaci kineziolozi, a u povratku busom i sat razredne nastave. Projekt je od strane ministarstva ocijenjen najvišim ocjenama i financiran s 80.000 kuna. Upravo su prije nekoliko dana poslali prijavu za ovu kalendarsku godinu i nada se ponovno maksimalnom sufinanciranju jer su projekt ocijenili iznimno dobrim i roditelji, učenici i nastavnici. Vrijednost projekta tim je veća jer neka djeca, pored ovog organiziranog odlaska, na žalost nikada prije nisu plivali u bazenu, a kamoli u moru.
Jasminka nabraja niz aktivnosti koje ih očekuju u svibnju, a u lipnju počine i kutinsko ljeto koje će, tvrdi, biti vrlo zanimljivo.
Uspjeh je potvrda kvalitetnog rada, jer među toliko školaraca, udruga i svih ostalih voljnih da obogate društveni život jednog grada nije osobito teško dobiti povratnu informaciju o zadovoljstvu u radu i učinjenom, ali – ono važnije - i aplauz vlastite društvene zajednice, naročito ako imaš dobrih ideja. A Jasminka ih ima.