- PIŠE: Pakrački List
- 1026
„Važnost ove knjige nije samo u objavi ovih zastrašujućih podataka već i u tome da konačno krenemo u suočavanje s prošlošću, s komunizmom, zbog kojega su mnogi izgubili glavu, zbog kojega brojne kosti i danas leže zakopane u još neotkrivenim masovnim grobnicama…“ rekao je između ostalog Tihomir Dujmović, autor knjige „Hrvatske novinarske tragedije 1945 – 1995“ na njenom predstavljanju održanom 28. ožujka u lipičkom Vatrogasnom domu.
Prije samog autora knjigu je kratko prokomentirala Jasna Molnar – Kukić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Lipik, naglasivši da je kroz nju slovima i brojkom objedinjena statistika te osobni podaci svih novinara koji su bili aktivni u doba NDH i progonjeni nakon nje, kao i sve o načinu njihova progona i eliminiranja.
Dvadesetak okupljenih posjetitelja pozdravio je i Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika koji je čestitao autoru na urađenom te izrazio zadovoljstvo što se knjiga nakon Splita i Zagreba predstavlja u Lipiku. Raduje ga i činjenica što se s ovakvim podacima konačno izašlo u javnost i podvukao da je to mala Hrvatska i zaslužila „jer mnogo veće države nisu podnijele ovolike žrtve u novinarstvu“.
„Ovo je druga knjiga koju predstavljam u Lipiku, prošle godine sam ovdje gostovao s knjigom „Hrvatska u raljama djece komunizma“, a danas kad javnosti približavam ovu knjigu, svjestan sam da niti ona neće zaokružiti svojevrstan ciklus, jer traži nastavak i obradu pojedinih tema o patnji hrvatskog čovjeka o čemu se do sada šutjelo“, rekao je Dujmović i nastavio „sve koji su djelovali u NDH optužili su za ‘suradnju s okupatorom’. Oni koje nisu ubili, izgubili su sva građanska prava, konfiscirana im je imovina, a mnogi su završili u zatvorima."
O samoj knjizi je rekao: “Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.“ zapravo je zbir podataka o kojima se, usuđujem se reći, u široj javnosti ne zna ništa. Radi se o knjizi koja donosi podatke o svim sudbinama novinara koji su pisali u NDH. Od 330 novinara 38 je ubijenio, ravno 100 je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 130 je pobjeglo van i tako si spasilo glavu, 45 je promijenilo profesiju i samo 27 je dobilo pravo pisanja. To znači da je 90 posto novinarskog kadra bilo zabranjeno, likvidirano ili otjerano i u analima svjetskog novinarstva nema takvog podatka. Dvadeset i pet godina kasnije, a to je 1971., 50 novinara je završilo na sudu, 172 je na crnim listama, i kad zbrojite jedne i druge, imate ceh od 500 zabranjenih novinara u 25 godina. Da smo Kina, bilo bi previše.“
Dodao je da je ova knjiga važna i zbog toga da pokaže kako se tadašnji sustav odnosio prema intelektualnoj sceni i zašto je današnja hrvatska takva kakva je. Danas, kaže, imamo lijeve novinare i pretežito lijeve medije. Ustvrdio je da trenutačno u Hrvatskoj radi i djeluje devedeset posto lijevo orijentiranih novinara i dok je onih desno svega desetak posto.
- PIŠE: Pakrački List
- 1025
Na pravoslavnom groblju U Pakracu u tijeku je izgradnja novih stotinu metara pješake staze.
Pakrački Komunalac sam izvodi radove. U tijeku je na stazu širine 1,6 metara s pripremljenom drenažom i ivičnjacima postavljanje betonskih opločnika debljine 6 centimetara.
Radovi vrijedni 40.000 kuna koje financira Komunalac će biti gotovi do kraja tjedna, najavljuje direktor Zdravko Vostri.
U sličnoj takvoj akciji lani je također napravljena staza u dužini od stotinu metara.
- PIŠE: Pakrački List
- 1008
U pakračku gradsku upravu stigle su obavijesti da je u Ministarstvu regionalnog razvitka i fondova EU odobreno 800.000 kuna za nastavak radova na rekonstrukciji Ulice hrvatske policije iz Domovinskog rata te 350.000 kuna u MUP-ovom programu „Sigurnost u prometu“ za nastavak izgradnje pješačke i biciklističke staze u Bolničkoj ulici.
U Ulici hrvatske policije iz Domovinskog rata (od bolnice do „Bille“) s tih 800.000, te angažman 200.000 kuna iz gradskog proračuna prema ranije izgrađenom troškovniku bi trebalo biti dostatno za završetak preklani započet projekt modernizacije ove vrlo frekventne prometnice, kaže gradonačelnica Anamarija Blažević.
Prema postojećoj građevinskoj dozvoli u planu je potpuna rekonstrukcija križanja ulica Hrvatske policije, Osječke i Hebrangove, postavljanje 16 kandlabera s rasvjetnim tijelima na lani pripremljenoj infrastrukturi, izgradnja infrastrukture, postavljanje pet kandlabera i svjetiljki u nedovršenom dijelu Hebrangove, kao i dovršetak nogostupa i kolnika u dijelu Hebrangove od Bille do spomenutog križanja. Time bi u potpunosti bila dovršena njena modernizacija koja će u konačnosti ukupno koštati oko 3 milijuna kuna.
Uz 350.000 kuna koje za nastavak radova u Bolničkoj ulici osigurava MUP, prema ranije izrađenom troškovniku gradski proračun će morati osigurati oko 150.000 kuna što bi trebala biti dovoljno da se izgradi ranije započeta pješačka i biciklistička staza od Vukovarske ulice do spoja na petlju s cestovnim pravcem D5.
Početak radova na obadva radilišta ovisit će o dinamici izbora izvođača i potpisivanja ugovora, ali gradonačelnica očekuje da će započeti ovog proljeća i završiti se na jesen.
- PIŠE: Pakrački List
- 1028
Radi što bolje informiranosti poduzetnika s područja Pakraca i Lipika o novostima u kreditnim programima s povoljnijim uvjetima koje provodi Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), u sklopu 61.radnog sastanaka ponedjeljkom koji će biti održan 3.travnja 2017. u Poduzetničkom centru Pakrac u organizaciji Grada Pakraca i uz podršku Hrvatske banke za obnovu i razvitak i HGK ŽK Požega organizira se INFO DAN HBOR-a s početkom u 11 sati. Tom prilikom će voditelj Područnog ureda HBOR-a za Slavoniju i Baranju Boris Čagalj održati kratku prezentaciju kreditnih programa za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnike i mikro/male/srednje poduzetnike, te će nakon prezentacije održati individualne razgovore s poduzetnicima koji su zainteresirani za korištenje kreditnih programa HBOR-a. Ujedno predstavnik HGK ŽK Požega će ukratko predstaviti aktivnosti HGK i znakove Hrvatske kvalitete i Izvorno Hrvatsko te Online katalog hrvatskih proizvoda.
S obzirom na to da individualni razgovori zahtijevaju definiranje termina za svakog sudionika, zbog ograničenog trajanja Info-dana HBOR-a molimo zainteresirane da se za poslovne razgovore s predstavnikom HBOR-a što prije prijave na telefonski broj 034/273-260 ili na e-adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Podsjećamo, HBOR je razvojna i izvozna banka čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskoga gospodarstva. Poduzetnicima nudi vrlo povoljne kredite s povoljnijom kamatom, osiguranje izvoza (od političkih i komercijalnih rizika) i garancije. Više informacija na poveznici www.hbor.hr
- PIŠE: Pakrački List
- 1044
Knjige Vladimira Šeksa „1991. moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat“ promovirana je sinoć u pakračkoj gradskoj vijećnici.
Govoreći o knjizi Ivica Miškulin, profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, je istaknuo da je riječ o dvije opsežne knjige (svaka 450 stranica) koje sadrže sve najvažnije o procesu uspostave hrvatske države. Koncept knjige u 12 poglavlja od kojih svako obrađuje po jedan mjesec 1991., najvažnije godine za uspostavu novije hrvatske državnosti, kronološki i tematski poslagane tako da omogućuju čitatelju vrlo lako snalaženje, prateći pri tom događanja u Saboru i na terenu s osobnim komentarima i komentarima svjetskog tiska. Tematski Miškulin građu dijeli na analizu djelovanja kontraobavještajne službe JNA, odnos središta (Zagreb) i provincije (teren), osobnost dr. Franje Tuđmana, optužbe na račun Šeksa iz redova JNA i HDZ-a s naglaskom na dramatičnost raspleta od 8. listopada i osobnu Šeksovu pobjedu u tim obračunima pri čemu tekst ima dodatnu vrijednost u autorovoj objektivnosti i dokumentarnosti koju omogućuju izvorni dokumenti, neki objavljen po prvi put.
Drugi sinoćnji recenzent prof. Dinko Čutura govoreći o autoru istaknuo je da je riječ o jednom od najznačajnijih sudionika nastajanja samostalne Hrvatske, među ostalim tada potpredsjednikom Sabora i HDZ-a, koji je time i najpozvaniji da svjedoči o tim događajima postavljajući ih 25 godina poslije u povijesni kontekst čime pomaže da se razumiju okolnosti nastanka Hrvatske.
Sam autor, Vladimir Šeks istaknuo je da to nije priča o njemu nego o najsudbonosnijoj hrvatskoj godini u kojoj se sručila dugo planirana agresija na Hrvatsku iz Beograda. On je istaknuo da obje knjiga predstavlja borbu protiv kovača laži, krivotvorina i neistina koji uporno usipavaju otrov hrvatskom narodu o tome koji su pravni temelji hrvatske neovisnosti koje on vidi u Domovinskim, a ne 2. svjetskom ratu. Knjiga je istovremeno borba protiv laži koje dolaze iz Beograda, ali su prisutne i kod nekih hrvatskih novinara, propagandista i izdajnika da je genocidni hrvatski narod napao Srbe, kaže Šeks.
Gost promocije je bio i Vice Vukojević koji je ispričao svoja sjećanja kada je kao pomoćnik ministra MUP-a dolazi u Pakrac početkom ožujka 1991. godine kao i na dr. Ivana Šretera za čiju sudbinu je okrivio Veljka Đakulu.
Goste je pozdravila gradonačelnica Anamarija Blažević podsjećajući gdje je počeo Domovinski rat te pakračku doprinos i žrtvu u njemu.
Ispred pakračkog HDZ-a gostima je ugodan boravak u Pakracu poželio njegov predsjednik Davor Huška, podsjećajući na njihov ranije dolaske u Pakrac izrazivši zadovoljstvo saznanjem da će ove dvije knjige uskoro dobiti svoj nastavak od istog autora.
Dodatni svečani tom promociji dali se svojim glazbenim nastupom tamburaši sastav „Gazdarice“.
- PIŠE: Pakrački List
- 1080
Dok nas u posljednje vrijeme s naslovnica nacionalnih dnevnika ili tjednika - bilo u tiskanom, bilo u digitalnom obliku – svakodnevno bombardiraju vijesti o krahu i dubiozama najveće privatne kompanije u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, kad kroz iste sve glasnije i sve opširnije dolazimo do detalja i slušamo priču o tome kako se gube konci i postaje žrtva vlastite megalomanije sve dok ti neumjerenost u kratkom vremenu konačno uništi brižno njegovani status kulaka ili gazde, mi smo u našem Pakracu godinama svjedoci jedne posve drugačije priče - priče o umjerenosti i planskom razvijanju.
Iako ne skrbi o tisućama pa ni o stotinama radnika - na plaći ih ima desetoricu – Silvano Ajhner danas je primjer kako godinama ostati i opstati u gospodarskoj utakmici u malom gradu kakav je Pakrac, u sredini koja nudi ograničenu kupovnu moć na malom prostoru gdje su dvojica s istom ponudom - previše. Sad već tridesetak godina usluge Ajhnerovih, najprije kroz obrt pokrenut od oca Domenika, poznatog pakračkog majstora i trgovca te kasnije i poduzeće „Termo – metal“, svjedoči o umjerenosti i pravilno tempiranim, postavljenim, ali i ostvarenim ciljevima koji su vremenom iznjedrili stabilnu tvrtku.
Silvano je rođen 1980. godine u Pakracu kao mlađe dijete oca Domenika i majke Mare te brat Sylvie. Obitelj Ajhner živjela je u to doba u rodnoj kući u Filipovcu iz čije je garaže otac Domenik ili Meno, kako ga stariji poznaju, 1988. godine pokrenuo bravarski obrt. Kroz godine poslovanja kod Pakračana je prepoznat kao vrstan majstor za usluge servisiranja i održavanja centralnog grijanja, što je i bio odličan temelj za prve poslijeratne dane kad 1992. godine otvara trgovinu vodovodnog materijala. Već 1995. godine kupuju kuću pakračke obitelji Križ, smještenu na samom ulazu u pakračku Veneciju, koju sami i uz pomoć tadašnjih djelatnika obnavljaju i useljavaju u suvremenu trgovinu.
„Kao i svaki klinac, tih godina još nisam bio načisto što želim raditi u životu. Živio sam srednjoškolske dane i nisam gubio previše vremena u razmišljanjima o budućnosti. Jasno da sam bio svjestan da je jedna od mogućnosti raditi i stasati uz oca pa jednog dana i preuzeti posao“, priča nam Silvano i dodaje kako ipak nije odolio mogućnosti da se nakon gimnazijske svjedodžbe 1999. godine oproba i na fakultetu. Izabrao je - pravo. Da je odabrao krivo pokazalo se već na samom startu kad je sam sebi ubrzo priznao da nema niti previše volje niti ambicije stvar izgurati do kraja. Uštedjevši roditeljske živce, ali i novce vratio se u Pakrac.
Nekako u isto vrijeme u Silvanov život ulazi i buduća supruga Vesna s kojom se iste godine i ženi i postaje otac kćerkice Ive. Zajedno sa suprugom uključuje se aktivnije u rad već uhodane trgovine i 2000. godine, u dogovoru s ocem, od bivše pakračke tvrtke „Budućnost“ kupuje zgradu starijima znanu kao „salon namještaja“ – nekadašnju ljepoticu u staklu, samo pedesetak koraka udaljenu od trgovine, koju oprema i priprema za daljnji najam.
„Taj poslovni potez se u startu pokazao kao dobar, no nakon izlaska „Presofleksa“, koji je bio prvi najmoprimac, više nije bilo kvalitetnih ugovora pa smo se tog objekta odlučili riješiti za kvalitetne novce“, priča uz smiješak i dodaje kako je tada kod formiranja cijene bio naivan kao i većina Pakračana koja prodaje svoje nekretnine. „Svi mi zaboravljamo gdje živimo i jako cijenimo ono što prodajemo, tako da sam i ja morao nekoliko puta korigirati cijenu ove zgrade“. Zgradu je uspio prodati tek nedavno, kaže da je otišla za relativno male pare, ali ne žali. Pakračanin je i veliki lokal-patriot pa ga raduje što je zgradu kupila mlada i poduzetna obitelj koja je u tom prostoru otvorila novi sadržaj što će malo osvježiti i oplemeniti ovaj dio grada.
Otac Domenik se 2003. godine potpuno povukao iz posla, barem službeno, a tad već potpuno osposobljeni Silvano preuzima vođenje tvrtke. „Kroz godine smo se isprofilirali kao prava trgovina za dom, a 2007. godine smo kupili i stari pakrački mlin poviše KTC-a i tamo otvorili trgovinu građevinskim materijalom, zaposlili nešto ljudi i polako radimo. Oca uvijek imam uz sebe da savjetom i dragocjenim iskustvom pomogne kad zatreba“.
Vremenom je iz ponude uklonio uslugu servisa, „bolje se snalazim u trgovini“, a izgubljene prihode koje bi eventualno donosio servis nadoknadio je proširenjem postojećeg asortimana. Često naglašava kako je zadovoljan i da se nema namjeru širiti dalje. „Ne tražim kruha preko pogače, a da sam htio više otišao bih iz Pakraca na more ili već negdje. Mogućnosti sam imao, ali ja sam odabrao svoj grad“.
O zaposlenicima priča kao jednako vrijednim, svjestan da bez kvalitetnog, vrijednog i pouzdanog radnika sveukupni rezultati ne bi bili ovakvi. „Usuđujem se reći da imamo obiteljski odnos unutar firme, zasnovan na obostranom uvažavanju i povjerenju. Godinama je to tako i nadam se da će tako biti uvijek“. Dodaje da po gradskim kuloarima i kafićima, u kojima voli popiti jutarnju kavu, zna čuti priču kako nije poželjan poslodavac naročito kod mlađe populacije jer inzistira na redu i radu. „Praktikanti koje sam znao imati godinama – više ne dolaze. „Kod njega se mora raditi“, čujem da se žale.“ Radi se, kaže, ali i pristojno zaradi. Ilustracije radi, radnici kod Silvana imaju prosjek plaće preko četiri tisuće kuna.
Kad zaključa firmu, sjeda u svoj BMW što je i jedini statusni simbol kojim se možda izdvaja od prosječnog Pakračanina. „Vraga bi vozio da mi prvi BMW nije poklonio otac. Dalje je onda išlo… Ali uživam u dobrom autu, to priznajem“. Osim što voli otići u ribičiju, u posljednje vrijeme pažnju su mu zaokupili stari auti – oldtimeri. Iako tvrdi da nije neki strastveni kolekcionar, ne krije da voli posjedovati pa je danas vlasnik tri BMW iz 1968. godine koje sređuje i po kojima šarafa s prijateljem Lipušićem „više on, manje ja“. Osim njih „ergelu“ mu čine i dva VW kombija, a po treći najvrjedniji – model T2 - spreman je potegnuti sve do 2400 kilometara udaljene Švedske. Tamo ga je, naime, našao preko oglasnika i pogodio.
Obitelj se godinama proširila, osim kćerke Ive, na svijet su došla i dva sina – Dominik se rodio 2003. godine, a Gabrijel deset godina kasnije. „Živimo prosječnim životom. Pronađe se ljeti tjedan dana za more, ali to je to, ništa drugo“. Djecu odgaja onako kako je otac odgajao njega. Sin Dominik sa svojih četrnaest godina već polako pomaže u trgovini i ispisuje kandidaturu za nasljednika, dok je kćerka Iva odlična gimnazijalka koja će budućnost, barem onu bližu, realizirati van Pakraca.
On neće. Unatoč mogućnostima nema namjeru otići iz Pakraca. Vječni je optimist i uvjeren je da za Pakrac, ali i Slavoniju, dolaze bolji dani. Čaša mu je uvijek dopola puna, u svemu pa tako i u gledanju na budućnost. „Mogu to potvrditi iz vlastitog primjera, jer mi trgovina unazad pet godina bilježi pozitivnu bilancu i rast prihoda. I to je jedan od pokazatelja da se nešto pokreće i budi“. Kao trgovca građevinskim materijalom raduje ga nedavni program energetske obnove pročelja kuća i stambenih zgrada, ali i izgradnja Vodozahvata Šumetlica i obećanje izvođača radova da će se materijalom snabdijevati iz domaćih resursa.
Za svoju budućnost, ali i budućnost poduzeća u Pakracu ne mora brinuti, a nama ostalima ostaje za vjerovati, željeti i nadati se da mu ova priča o optimizmu i boljim danima drži vodu.