Uredništvu naših medija javio se je mr. sc. Davor Njirić, hotelijer iz Dubrovnika koji je dvadeset godina radio u Ministarstvu turizma, zadnjih godina bio je glavni savjetnim ministra, a sada je aktivan kao konzultant u turizmu. Iako Dubrovčanin veliki je prijatelj i čest gost u Lipiku.

Kako nam je rekao odlučio se je javiti u lokalne medije zato što je siguran da su bespovratna sredstva EU posljednja prilika za obnovu osnovne turističke infrastrukture i povratak turizma u Lipik.

Svi šute!

„Kada sam shvatio da se bespovratna sredstva EU neće moći koristiti za obnovu ruševina zaštićene kulturne baštine Kursalona, Wandelbahna i ergele odlučio sam se javiti lokalnim medijima na temu.  Svi o tome šute, pa i  sam Lipik !?“, kaže mr. sc. Njirić.


„Pratim lokalne portale i primjećujem da se ne piše o tome da se Kursalon, Wandelbahn i ergela neće moći obnoviti sredstvima EU. Nitko o tome ne govori. Šuti Lipik. Šute razvojne agencije. Šute investitori. Svi šute. Nevjerojatno! Lipik treba dignuti glas i progovoriti. Čekali smo strpljivo 25 godina na poslijeratnu obnovu. Sad je dosta! Dosta nam je čekanja! I Lipik je ušao u EU! I mi želimo bespovratna sredstva za obnovu ruševina Kursalona, Wandelbana i Ergele.

Ova sredstva se neće moći koristiti, jer model koji je Hrvatska odabrala za dodjelu bespovratnih sredstava, za razliku od drugih članica EU, ne omogućava njihovo korištenje za investiranje u objekte turističko-ugostiteljske namjene, nego samo u objekte kulturne namjene.  Ne mogu, jer prema našem modelu nisu namijenjena poduzetnicima za investiranje u objekte turističko-ugostiteljske djelatnosti/namjene, kao što su hoteli i drugi slični objekti.“

PL: Konkretno u čemu je problem ?

Europska komisija jednom od svojih uredbi dozvoljava članicama EU da same odrede nacionalni model. Temeljem te Uredbe svaka članica ima pravo uvesti određena ograničenja financiranja, ali to nije obveza. Naš model možemo nazvati Grčić-Šipuš model prema tada nadležnom potpredsjedniku Vlade RH i ministru regionalnog razvoja te ministru kulture koji su odobrili ovaj model.

Naš model ima za cilj razvoj objekata kulturne namjene odnosno djelatnosti, a objekti turističko-ugostiteljske namjene, mogu biti samo njihovi  dodatni, sporedni sadržaji. Mislim da bi cilj trebao biti obnova devastiranih objekata kulturne baštine te njihove revitalizacije razvojem objekata kulturnih djelatnosti (muzeja, galerija i dr.) i/ili objekata turističko-ugostiteljskih djelatnosti (hotela i drugih objekata). Naglasak bi trebao biti na sprječavanju devastacije kulturne baštine, a ne na razvoju ove ili one djelatnosti.

 PL: Što to znači ?

To znači da su dvorci i slični objekti (Kursalon, Wandelbahn i ergela) koji nisu prikladni za kulturnu namjenu, osuđeni na devastaciju i propast, jer ne mogu imati ugostiteljsko-turističku namjenu. S obzirom da su objekti kulturne namjene uglavnom u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a objekti turističko-ugostiteljske namjene u vlasništvu privatnih poduzetnika, to znači da su bespovratna sredstva stvarno (ne i formalno) namijenjena samo jedinicama lokalne samouprave, a ne i poduzetnicima.  Poznato je, da su u praksi samo u iznimnim slučajevima objekti kulturne namjene u vlasništvu poduzetnika. To potvrđuju rezultati prvog natječaja. Niti jedan projekt poduzetnika nije dobio bespovratna sredstva mjere B za izgradnju objekata turističko-ugostiteljske namjene.

Da bi se provela odluka da hoteli i drugi ugostiteljski objekti mogu biti samo dodatni sadržaji u objektima kulturne namjene ugrađena su tri ograničenja njihovog financiranja i to:  moraju imati najmanje 80 posto prostora za kulturne namjene,  ne mogu činiti više od 10 posto: a) od ukupne vrijednosti integriranog programa i b) od ukupnog iznosa bespovratnih sredstava za integrirani program. I kao treće  mogu imati najviše 15 smještajnih jedinica.

PL: Osim našim medijima je ste li se još nekom javili s ovim materijalom naslovljenim „Lipik zaboravljena turistička destinacija Zapadne Slavonije“.

Materijal ovako naslovljen dostavio sam nadležnima za kreiranje i izmjene modela: Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, Ministarstvu kulture, Ministarstvu turizma i Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata (SAFU) i predložio izmjene modela da bi objekti poput dvoraca, ljetnikovaca, Kursalona, Wandelbahna i ergele mogli koristiti bespovratna sredstva EU.

Kada je 8. ožujka Vlada RH donijela odluku o osnivanju Savjeta projekta Slavonija, ovaj sam materijal dostavio predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, koji je predsjednik ovog Savjeta, a na znanje predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, koja je nedavno posjetila Lipik. U tom sam dopisu na kraju postavio pitanja: Kako je moguće da se ne mogu obnoviti ruševine  kulturne baštine Lipika bespovratnim sredstvima EU? Može li država pomoći Lipiku reformom modela dodjele bespovratnih sredstava, sukladno pozitivnoj praksi u drugim zemljama EU?  Ako ne može, možete li Lipiku pomoći na neki drugi način?

PL: Zašto tvrdite da  Lipik zaboravljena turistička destinacija?

Nakon rata sve su turističke destinacije obnovljene osim Lipika. Dok Hrvatska iz godine u godinu obara rekorde turističkih sezona, Lipik još čeka povratak turizma.

Nakon Domovinskog rata ZRC Lipik  kojemu su pripadali Kursalon i Wandelbahn, je trebao hitnu državnu intervenciju za poslijeratnu obnovu ovih objekata kulturne baštine. Vlade su se mijenjale, a obnove nije bilo. Kao što znate, agonija nedočekane obnove je završila stečajem, raspuštanjem kolektiva i prodajom nekretnina (ruševina Kursalona, temelja Wandelbahna i građevinskog zemljišta s projektom izgradnje hotela Lipik). Hotel Lipa je, također, prodan nakon čega je promijenio namjenu.

Projekt novog hotela Lipik i obnove Kursalona i Wandelbahna je veoma skup zbog velikih  troškova konzervatorskih radova na povijesnim objektima koji višestruko premašuju uobičajene troškove izgradnje klasičnog hotela. Investiranje u ovaj projekt nije isplativo bez značajnih bespovratnih sredstva. Alternativa može biti da država preuzme njihovu obnovu. Tek se tada može razmišljati o isplativosti investiranja, koja je i tada prilično rizična, zbog malog kapaciteta od 100 soba.

Poznato mi je, također, da su sličnu sudbinu imali objekti zaštićene kulturne baštine kompleksa ergela na Izidorovcu. Samo je konjušnica obnovljena da bi se mogla koristiti, a ostali objekti su ruševine.

PL: Poznat ste turistički djelatnik. Postoji li iz Vaše perspektive Lipik još na turističkoj karti Hrvatske?

Prije svega važno je napomenuti da je Požeško-slavonska županija turistički najnerazvijenija županija, jedina koja nema niti jedan hotel i ostvaruje najmanji turistički promet.

Poznato je da je Lipik bio vodeća destinacija zdravstvenog turizma na kontinentu. Hotel Lipik i tadašnji hotel „Begovača“ (kasnije  preuređena „Lipa“) su imali iskorištenje kapaciteta 75-80 posto i ostvarivali godišnje više od 100.000 noćenja odnosno prosječno dnevno skoro 300 gostiju. Danas se toga sjećaju samo starije generacije.

Lipik nije turistička destinacija jer nema hotela.  U 2016. godini ostvario je skromnih 604 posjeta i 2851 noćenja. Prosječno je dnevno boravilo 8 gostiju. To znači da mu je trebalo više od 25 godina da bi ostvario svega 2,5 posto prijeratnog prometa i s tim brojem je na 9. mjestu na rang listi hrvatskih destinacija zdravstvenog turizma, iza Tuhelja, Sv. Martina na Muri, Daruvara, Topuskog, Varaždinskih, Krapinskih i Stubičkih toplica te Ivanić-grada. Ova rang lista destinacija zdravstvenog turizma pokazuje da još niti jedna destinacija nije dostigla prag od 100.000 noćenja godišnje, koji je Lipik prelazio pred davnih 25 godina. Prva s godišnje 91.000 noćenja, a posljednja prije Lipika sa 17.000.  To govori o njegovom tadašnjem uspješnom poslovanju i značaju za gospodarski i društveni život Lipika.

Zdravstveni i konjički turizam

PL: Kako takve turističke rezultate vratiti u Lipik?

Tko poznaje tradiciju i potencijale Lipika te zna nešto o turizmu, nije mu teško definirati strategiju turističkog razvoja, a to je ponovno postati vodeća destinacija kontinentalnog turizma. To se može postići samo obnovom osnovne turističke infrastrukturu za povratak zdravstvenog turizma u središtu grada  kao i konjički turizam na Izidorovcu. Na temelju ta dva brenda, duge tradicije termi i uzgoja lipicanaca, Lipik može graditi uspješnu turističku budućnost kao rijetko koja destinacija na kontinentu za što je potrebno izgradnja hotela  sa sto soba te obnova Kursalona, Wandelbahna i povijesnog parka, kao i obnova povijesne ergele  i izgradnja manjih smještajnih kapaciteta  na toj lokaciji.

Zbog razmjerno velikih neisplativih ulaganja u obnovu  kulturne baštine poduzetnici ne mogu sami realizirati te projekte bez državne pomoći. Ne očekuje se da država intervenira bespovratnim sredstvima iz svog proračuna nego samo da im se omogući pristup sredstvima fondova EU. Nedvojbeno je da je za ovu regiju jedan od prioriteta povratak turizma u Lipik, stoga je za očekivati da će navedeni projekti biti dio Projekta Slavonija.

Zakinuti kontinent

Kao što su strateški projekti javnog sektora (jedinica lokalne samouprave) za Šibensku rivijeru projekti obnove i revitalizacije šibenskih utvrda i za Dubrovačku rivijeru projekt obnove i revitalizacije stonskih zidina i utvrda, tako su za regiju zapadne Slavonije, strateški projekti privatnog sektora (poduzetnika) obnove ruševina kulturne baštine Lipika.

Apsurd je da naš model omogućava da se za ove projekte u primorskim područjima mogu koristiti ova sredstva, a da se za projekte u kontinentalnom području ne mogu koristiti, samo zato što su prvi projekti ulaganja u objekte za kulturne djelatnosti i projekti javnog sektora, a drugi projekti ulaganja u objekte za turističko-ugostiteljske djelatnosti i projekti privatnog sektora.

Zar nije apsurdno da su programom koji je namijenjen poduzetnicima (Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta) odobravana bespovratna sredstva za izgradnju hotela i to uglavnom na moru, a da se programom koji je namijenjen obnovi kulturne baštine (Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU) bespovratna sredstva ne mogu koristiti za „hotele baština“ niti na kontinentu?

Mišljenja sam da bespovratnim sredstvima ne treba poticati izgradnju klasičnih hotela, ali treba poticati investiranje u hotele baština i slične objekte, jer se time obnavlja devastirana kulturna baština i doprinosi uravnoteženom regionalnom razvoju. Naime, ovi objekti se uglavnom nalaze na nerazvijenim područjima.

U Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje konzultanti dobivaju informacije da se novi natječaj može očekivati najranije u jesen ove godine i da se najvjerojatnije neće mijenjati uvjeti natječaja.

Ako se uvjeti natječaja ne promijene ruševine Kursalona, Wandelbahna i ergele ostat će spomenici ratnih razaranja i turizam se neće vratiti u Lipik.

Nadam se da ću inicijativom na temu “ Svi o tome šute, pa i  sam Lipik !?“ potaknuti širi krug onih koji svojim utjecajem mogu doprinijeti da nadležna ministarstva promjene model dodjele bespovratnih sredstava EU i time omoguće konačnu poslijeratnu obnovu Lipika i povratak turizma. Zanimljivo bi bilo čuti što o tome i drugi misle.

 

 

Posebnom uredbom župana Alojza Tomaševića Požeško – slavonska županija postat će prva u Hrvatskoj koja se vratila na zimsko računanje vremena. Nije prošlo niti sedam dana od kada smo kazaljke 26. ožujka pomaknuli sat unaprijed, a sada, po izvanrednoj uredbi, svi stanovnici naše županije moraju kazaljke vratiti sat unazad. U uredbi stoji da novo/staro računanje vremena počinje danas u 14 sati.

Obrazloženje ove odluke potražili smo osobno kod župana Tomaševića koji je pojasnio: „Podigla se velika prašina oko pomicanja sata pa sam zajedno s mojim suradnicima dobro razmislio i odlučio vratiti vrijeme jedan sat unatrag. Pazite, radi se tek o jednom satu, neće tu biti nekih velikih problema kao što ih je bilo nakon 26. ožujka. Ljudi jednostavno nisu uspjeli prilagoditi organizam pa je bilo masovnih kašnjenja na posao… te ovaj zaspao, onaj zakasnio. Kad sve zbrojimo, nastala šteta u samo ovih sedam dana bit će proporcionalna predviđenoj uštedi koju su mediji isticali kao razloge pomicanja kazaljki. Na stranu što su do mene stizale priče da su se zbog kašnjenja kući ovih dana raspali čak i neki brakovi i pukle neke stabilne veze, tako da… Najbezbolnije je vratiti sat“.

Kako će se to odraziti na svakodnevicu još nije poznato. Naime, naša županija sada će i zvanično za ostatkom Hrvatske kasniti sat vremena, što i nije tako loše -  u inat onim zlobnicima koji insinuiraju da se to kašnjenje treba računati u godinama.

 

 

Niti mjesec dana nakon što su bivši vlasnici odlučili izaći iz posla i na taj način nakon podosta vremena kontinuiranog rada gostima zatvorili vrata Whiskey Barrel Puba -  jednog od najpoznatijih iz kvarteta kafića u Bolničkoj ulici - Pub ponovo radi!

Od subote 1. travnja - nije zafrkancija - novi vlasnik Leonardo Colosetti probat će kroz trogodišnji ugovor nastaviti tamo gdje su prijašnji vlasnici stali. Kratkim posjetom ovom popularnom ugostiteljskom prostoru značajnije promjene interijera nismo uočili. Osim osvježenog standardnog prostora u prizemlju objekta, novost je da će nakon dugo vremena proraditi i dio kafića smješten na katu gdje uz zasebni šank dominira veliki biljarski uz koji Colosetti najavljuje i dodatne sadržaje poput stolnog nogometa i pikada.

Poslovnih promjena i izmjena u odnosu ranije nema previše. U postupku je udovoljavanje sanitarnoj službi koja je inzistirala na zvučnoj izolaciji koja bi kroz dupla ulazna vrata i još poneki zahvat trebala zadovoljiti standarde pa susjedi ne trebaju strahovati od noćne buke. Kad smo već kod buke, novi vlasnik naglašava da kroz muzički izričaj neće njegovati  turbo – folk, nego će prednost dobiti domaća pop – rock muzika,  pa oni koji preferiraju istočnjačku vrstu melosa možda neće biti najzadovoljniji. Oduševljeni zato mogu biti ljubitelji piva koji od sutra, kako naglašava Leo  - od 07,00 -  u Pubu svoje nepce mogu iznenaditi s preko dvadeset vrsta piva.

Pa, izvol˙te!

 

 

 

 

Nakon svečanosti promocije knjige „Pouka o čovječnosti“ o evakuaciji više od tristo psihijatrijskih bolesnika iz bolnice u Pakracu u jeku Domovinskog rata, koja je održana 16. ožujka u Pakracu, ista je 29. ožujka doživjela i zagrebačku promociju upriličenu u prostoru Muzičke akademije u Zagrebu. Nisku uglednih gostiju na zagrebačkoj promociji uveličao je i velik dio sudionika samog poduhvata ove najhumanije ratne akcije - pristigao iz Pakraca. Preciznije, iz Pakraca je put Zagreba organizirano otišlo trideset i šest branitelja i medicinskih sestara zajedno s Anamarijom Blažević, gradonačelnicom Pakraca, ali i nekolicinom ostalih štovatelja ovog herojskog čina.

U svom obraćanju na zagrebačkoj svečanosti ispred sudionika akcije prisutnima se obratio umirovljeni pukovnik Josip Huška koji je uz zahvale tom prilikom podsjetio na prva braniteljska samoinicijativna okupljanja povodom godišnjice obilježavanja evakuacije psihijatrije te izrazio zadovoljstvo što je sada sve zajedno podignuto na zasluženu razinu.

Prilikom svečanosti svakom od sudionika je ispred Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja  uručena Povelja – heroj čovječnosti“  te jedan primjerak knjige, a svim ostalima koji nisu bili u mogućnosti doći povelje će Grad Pakrac uručiti naknadno.

[caption id="attachment_9123" align="aligncenter" width="2322"] Marko Martinelli s Poveljom i knjigom[/caption]

Svečanom činu prisustvovao je i Marko Martinelli, pakrački branitelj, zapovjednik voda Zbora narodne garde i svjedok tog vremena koji se prilikom pakračke promocije sredinom ožujka prisjetio: „Organizirali smo se kao i svaki dan, nije tu bilo posebne pripreme, obavijestio sam punktove gdje i kada ćemo se naći, a pritom nitko nije znao kamo se ide. Sa medicinskim sestrama smo se dogovorili da pacijentima daju nešto za smirenje kako bismo ih lakše mogli prenijeti preko Pakre do autobusa, no namjera da ih smirimo nam nije uspjela. Improviziranjem smo složili most preko rijeke i tako je počelo. Posebno želim zahvaliti dečkima koji su stajali u rijeci, a najteže je bilo kad smo prenosili nepokretne. Tijekom akcije je bilo dosta mirno što se tiče paljbe na bolnicu, međutim u trenutku kad je akcija evakuacije završena i kada je otišao zadnji autobus, tada je krenula opaka paljba i morali smo se razbježati. Hvala Bogu, nitko nije stradao, svi smo ostali živi. Započela je kao jednostavna akcija bez puno mudrovanja, a na kraju je ispala najhumanija akcija u toku Domovinskog rata, to mi je jako drago.”

[caption id="attachment_9121" align="aligncenter" width="2322"] Dio branitelja s predsjednicom za njenog posjeta Pakracu - 1. ožujka ove godine[/caption]

Izdavači knjige su Zagrebački institut za kulturu zdravlja i Grad Pakrac, osvrte na knjigu su u pregovoru napisali predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, brigadni general Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, dr. sc. Milan Kujundžić, ministar zdravlja te  Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca.

 

 

 

 

 

 

U travnju plin za kućanstva poskupit će za tri lipe po kubiku ili za nešto više od 1 posto.  Za kućanstva koja su u takozvanom tarifnom modelu 1 (najmanji potrošači) umjesto dosadašnjih 2,74 kuna za kubik uključivo s PDV-om plaćat će 2,77 kuna, a kućanstvu u modelu TM 2 (najčešći pakrački i lipički potrošači) plaćat će za kubik umjesto 2,63 kune 2,66. Fiksna mjesečna naknada ostaje nepromijenjena.

Što se tiče cijene plina za gospodarstva, u vrlo kompliciranom i razgranatom sustavu na našem području za većinu potrošača nova cijena će biti također veća za oko jedan posto.

Do poskupljenja je došlo odlukom Hrvatske energetske regulativne agencije (HERA) koja je poskupljenje proizvođačke cijene plina na globalnom tržištu riješila na način da je njegov najveći dio „prevalila“ na sustav  distribucije. Tako će u lancu opskrbe na  cijeni plina najviše izgubiti  opskrbljivač (na našem području Komunalac) kojem je naknada pala s 13 na 9 lipa po kubiku ili za oko 30 posto što će Komunalcu prouzročiti umanjenje prihoda po toj djelatnosti za 150 do 200 tisuća kuna godišnje, rekao nam je Mario Komljenović, stručni referent za opskrbu plina u toj tvrci.

Oko četvrtinu dosadašnje marže izgubit će i distributer što je na našem području tvrtka „Pakrac plin“ što bi  po riječima direktora Josipa Biščanina moglo prouzročiti problem jer je ta tvrtka i  lani i s naknadom većom za 25 posto od sadašnje poslovala s nulom.

Zadnja promjena plina stupila je snagu 1. siječnja ove godine kada je plin za kućanstva pojeftinio ovisno o tarifnom modelu  prosječno za oko 20 lipa pa bi prema tome ukupna cijena grijanja u sezoni  2017/2018. godine ipak trebala biti nešto manja od prethodne.

Nove cijene plina primjenjivat će se od travanjskog očitovanja brojila.

Želite li kupiti bicikl nepoznatog vlasnika koji je policija tijekom vremena pronašla i "uskladištila" možete to učiniti na Usmenoj javnoj dražbi pronađenih i napuštenih stvari koja će biti održana 6. travnja 2017. godine s početkom u 10 sati u Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, u Požegi, u Ulici Josipa Runjanina 1. Više o samoj dražbi možete doznati na sljedećem linku:

http://pozesko-slavonska.policija.hr/MainPu.aspx?id=256765

Prednje navedene stvari – bicikli, mogu se pregledati jedan sat prije usmene javne dražbe, a pravo sudjelovanja na dražbi imaju sve fizičke i pravne osobe. Kupac koji uspije na dražbi dužan je uplatiti kupovnu cijenu odmah po završetku dražbe. Prodaja se obavlja po načelu „viđeno-kupljeno“ te se naknadne reklamacija u pogledu kvalitete i ispravnosti neće uvažavati.

Sve informacije u vezi predmetne prodaje mogu se dobiti na broj telefona 034/254-056.