- PIŠE: Pakrački List
- 1210
Sutra u Pakracu obilježavamo 26. obljetnicu početka Domovinskog rata. Koliko nam je važan ovaj dan svjedoči i priča o pakračkoj obitelji Petrovečki koja je u stvaranju hrvatske države platila najveću cijenu.
… „Noćas sam lijep san sanjao, da sam na krilu mog tate spavao…kako je lijepo i toplo bilo, kako je meko tatino krilo“…
...napisao je u sklopu školskog rada, još tamo početkom stoljeća, mladi učenik Petrovečki. Danas 26 – godišnjak, Marijan mu je ime, nazvan je po ocu, jednoj od prvih žrtava Domovinskog rata koji je nestao u noći 19. kolovoza 1991. godine, zarobljen od srpskih paravojnih formacija, dojučerašnjih prijatelja koje je samo nekoliko sati ranije počastio za rođenje sina kojeg nikad neće vidjeti.
Od tog kobnog dana pa sve do danas o sudbini Marijana Petrovečkog - Nune ne zna se ništa. Iako proteklo vrijeme, a prolazi već dvadeset i šesta godina, priziva realnost i gasi nadu, majka Blanka, danas 79 – godišnjakinja, ne odustaje od potrage. „Nema gdje nisam bila, nema s kim nisam razgovarala, no i dalje nema rezultata. Bila sam u Novom Sadu, Banja Luci, Neumu, Vukovaru, Rovinju, Osijeku, razgovarala sam sa Srbima, s Albancima, s našim bivšim logorašima - sve bez rezultata“. Trećinu je života potrošila, prevrnula nebo i zemlju u potrazi za bilo kakvim znakom ili signalom koji bi ponudio trag …no, ne nada se više svome Nuni, želi jedino da mu se pronađu posmrtni ostaci i da ga se dostojanstveno sahrani.
„Sve što danas želim je da mogu otići sinu na grob i zapaliti svijeću. Možda će netko ovo pročitati pa se smilovati i pomoći da ga pronađemo. Nije to moj Marijan zaslužio, posvjedočit će tome svi koji su ga poznavali, a znaju to i njegovi krvnici, gdje god bili“.
…“oteli su djetinjstvo moje, ranili srce majčice moje, rasplakali bakine oči, ona se nada da ćeš nam doći“…
Zadnji put Blanka je sina vidjela na Veliku Gospu 1991. godine, obećao je doći do majke baš na dan kad je zarobljen. Sudbina je umiješala prste i poslala ga na posao iako, kaže Blanka, te noći nije trebao raditi. Nekoliko godina kasnije prema priči svjedoka D.U., koji je te noći s njim zarobljen pa pušten i potom prešao na srpsku stranu, Marijan je po zarobljavanju završio u logoru Bučje, a potom je nekoliko dana kasnije kad je vožen na navodnu razmjenu vjerojatno i ubijen. Prema riječima bivših logoraša koji su ga tih dana sreli u logoru, bio je vedrog duha i optimističan koliko se optimističnim u takvoj situaciji moglo biti „Noćas sam sanjao kako jedem kruh i mast, rekao sam vam da će sve biti dobro i da će nas razmijeniti!“, rekao je ostalim logorašima na dan kobnog odlaska šumarijskim kombijem u nepoznato.
Lokacija vjerojatne četničke egzekucije do danas je nepoznata. Božidar Petrovečki, Marijanov stariji brat, od prvih je dana aktivan u potrazi. Još početkom rata koji ga je zatekao u Prištini gdje je radio kao vojno lice, saznavši da mu je brat zarobljen pokušavao je putem svojih veza, vezica i poznanstava ishoditi bratovo puštanje. Čvrsto obećanje nadležnih da će ga dovesti kroz koji dan avionom u Prištinu nije se ostvarilo i počela su razna izgovaranja, odugovlačenja i laganja. „Tad sam se prvi put uplašio najgoreg i shvatio da tu nema pomoći. Odmah sam sa suprugom otišao u Hrvatsku i priključio se postrojbama MUP-a, a potom i tadašnjeg ZNG-e.
Danas tvrdi da je izgledna lokacija, gdje bi se posmrtni ostaci mogli nalaziti, nedaleko glavne požeške prometnice, bliže selu Koturić. Ondje su bili s raznim istražiteljima, no unatoč vidljivim tragovima oštećenja od prekopavanja tla do ekshumacije i samog točnog lociranja još nije došlo. Božidar nije zadovoljan radom institucija po pitanju nestalih. „Dojma sam da se najviše angažmana pokaže u vrijeme godišnjica, koje su tad i medijski dobro popraćene pa je to motiv ljudima zaduženim i dobro plaćenim za taj posao da se malo više angažiraju po pitanju nestalih. Ovako je sve ostalo na nama - obiteljima kojih se to jedino i najviše tiče. Pomirio sam se s tim da mi je brat ubijen, ne vjerujem u ratna zarobljeništva od dvadeset i šest godina – nije to film, ali ne mirim se trenutnim stanjem koje je takvo da nema obilježen grob i svoj mir, ovdje kod kuće gdje mu možemo zapaliti svijeću“.
Iz Pakraca i okolice se traži još dvadeset i dvije nestale osobe, a do danas ih je pronađeno svega desetak.
„Krvnike tvoje stići će zaslužena kazna za tvoju patnju i našu bol, a ja ću te vječno voljeti, dragi tata moj“…
…završio je svoju pjesmu dječak koji oca nikad nije upoznao, čiji zagrljaj nikad nije osjetio.
- PIŠE: Pakrački List
- 934
„Sjećanja na rat ne bi se smjelo u potpunosti potisnuti kako bi na temelju tih sjećanja mogli provoditi povijesna istraživanja o uzrocima događaja iz prošlosti radi toga da spriječimo ponavljanje ratova u budućnosti.“, istaknuo je doc.dr.sc. Ivica Miškulin s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u zaključku predavanja „Kako je sve počelo-srpska pobuna u općini Pakrac 1990.-1991.“ održanog 27. veljače u Gradskoj knjižnici Pakrac. Ovim predavanjem u organizaciji Gradske knjižnice Pakrac započelo je višednevno obilježavanje 26. obljetnice početka Domovinskog rata u Hrvatskoj kojeg organiziraju Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, Grad Pakrac, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata u suradnji s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika te Udrugom djece branitelja Domovinskog rata Pakrac.
„O svemu onom što se dogodilo prije 1./2. ožujka 1991. godine treba još puno govoriti i puno pisati, a upravo to čini doc.dr.sc. Ivica Miškulin s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.“, predstavila je predavača ravnateljica knjižnice Monika Lucić-Fider te dodala kako je već prije par godina u Pakracu predstavio zbornik „Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji“ koji se može vidjeti i posuditi u knjižnici. „To je zbornik radova koje govore upravo o događajima što su se zbivala na našem području tijekom ratnih 1990-ih godina. Također je i autor knjige „Imas puska, imas pistol“ koja govori o svemu što se događalo tijekom operacija mirovnih snaga UN-a u okviru UNPROFOR-a na području zapadne Slavonije.“, dodala je ravnateljica Monika Lucić-Fider te pozdravila predavača koji je već četvrti put u Pakracu i prisutne gradonačelnicu Pakraca Anamariju Blažević i Miroslav Ivančića, predsjednika UHPBPL, kao predstavnika udruge koja u suradnji s Gradom Pakracom već niz godina organizira svečano i dostojanstveno obilježavanje obljetnice početka Domovinskog rata u Pakracu uz sve ostale slušatelje ovog povijesnog predavanja.
„Paradoks je što je naše društvo preplavljeno poviješću. Preplavljeno je sjećanjima, knjigama i časopisima. Imate dojam kako se o našoj povijesti gotovo sve zna. Pogotovo najnovijoj, ali zapravo kad malo zagrebete pod površinu, to često nije tako. U našoj nestručnoj javnosti dominiraju vrlo površna tumačenja povijesnih događaja iz druge polovice 20. stoljeća.“, rekao je u uvodu predavanja doc.dr.sc Ivica Miškulin te izrazio nadu kako će aktualni napori Vlade RH za otvaranjem arhiva do 1990. uroditi plodom. „Mada se ja ne bih zaustavio na tome. Zagovornik sam da se otvore arhivi sve do 1995. godine, do kraja „Bljeska“ i „Oluje“ jer toliko dokumentacije važne za našu najnoviju povijest imate dostupnu na web-stranicama Haškog suda te više nema svrhe da se ostalo drži u bunkeru ili iz nekog razloga zatvorene.“, dodao je Miškulin koji smatra kako je Domovinski rat početak samostalne Hrvatske, ali isto tako i kraj komunističke Hrvatske te iz ove perspektive 1995. je granična godina. Tijekom predavanja uz razne događaje s početka srpske pobune u Pakracu 1. i 2. ožujka 1991. godine te kasnije ratne jeseni 1991. godine i dolazak snaga UNPROFOR-a 1992. godine, Miškulin se osvrnuo i na VRA „Bljesak“ kojom je 1995. godine oslobođeno okupirano područje zapadne Slavonije. Za akciju „Bljesak“ Miškulin kaže kako je najuzornije provedena i najhumanitarnija oslobađajuća vojna akcija tijekom cijelog Domovinskog rata i svih ratova na području bivše Jugoslavije tijekom 1990-ih jer je prošla bez većih posljedica na civilno stanovništvo.
izvor: Antun Ciglenečki (Compas)
- PIŠE: Pakrački List
- 922
Nakon prepoznate potrebe za socijalnom intervencijom odnosno pokrivanjem socijalnih potreba djece predškolske dobi i direktne potrebe obitelji čija su djeca pripadnici socijalno potrebitih skupina, Grad Pakrac i Dječji vrtić Maslačak započinju suradnju na području socijalne skrbi nastalu po specifičnim iskazanim potrebama pružanja usluga prijevoza djece predškolske dobi koja pohađaju program vrtića u Centru za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner u Daruvaru te pomoći djeci (obiteljima) iz rizičnog razdoblja koje prolaze unutar obitelji, a pohađaju redovni program vrtića.
Suradnja će se odvijati na temelju potpisanog Sporazuma o suradnji za pružanje socijalnih usluga djeci predškolske dobi, a kojega su 27. veljače potpisale Anamarija Blažević ispred Grada Pakraca i Višnja Klobučar, ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak Pakrac. Ovim Sporazumom utvrđuje se suradnja između Grada Pakraca i DV Maslačak za pružanje socijalnih usluga djeci predškolske dobi s područja Pakraca kao javnog i zajedničkog interesa. Cilj suradnje je povezivanje, usklađivanje i suradnja u pružanju efikasnijih socijalnih usluga djeci, a samim time i njihovim obiteljima, uz racionalno korištenje financijskih sredstava i svih drugih raspoloživih resursa.
U svrhu ostvarivanja utvrđenog cilja, DV će obavljati sljedeće zadaće: u okviru raspoloživog broja zaposlenika imenovati osobu koja će svakodnevno vršiti prijevoz djece predškolske dobi koja pohađaju program vrtića u Centru za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner u Daruvaru (prijevoz podrazumijeva odvoz i povratak djece u obveznoj pratnji barem jednog roditelja) te pružiti uslugu pohađanja redovnog programa vrtića bez naknade djeci koja prolaze posebno osjetljiva i rizična razdoblja unutar obitelji. Ova socijalna usluga omogućit će se tijekom pedagoške godine jednom djetetu po preporuci Upravnog vijeća Vrtića i uz mišljenje Centra za socijalnu skrb Pakrac. Zadaća Grada je suradnja s Vrtićem, a osobito osigurati suglasnosti roditelja predškolske djece koja su obuhvaćena ovom suradnjom te izvještavanje javnosti o zajedničkim rezultatima kao i prikupljanje podataka o specifičnim socijalnim potrebama za djecu predškolske dobi na području Grada te donošenje odluka o sufinanciranju socijalnih usluga većeg opsega. Financijska sredstva za provedbu ovog Sporazuma Grad Pakrac će osigurati u okviru proračuna za svaku kalendarsku godinu nakon prikupljanja svih potrebnih informacija; njihove stručne i objektivne obrade od strane Vrtića temeljem koje će gradonačelnik donijeti odluku o pružanju socijalnih usluga djeci predškolske dobi u toj kalendarskoj godini, a plan je započeti provedbu već 1. ožujka ove godine, stoji u potpisanom Sporazumu.
Ravnateljica DV Maslačak Višnja Klobučar je u svom obraćanju naglasila kako su djeca na prvom mjestu, a da se prostora i vremena za humanitarno djelovanje, s obzirom da se ukazala potreba za tim, uvijek može naći. Humanitarno djelovanje ne obuhvaća isključivo točke ovog Sporazuma nego i sve druge socijalne prepreke koje mogu zahvatiti društvo i stoga je kazala kako je Vrtić uvijek na raspolaganju i otvoren za suradnju, a sve u želji da se olakša djeci i njihovim obiteljima.
Ovaj hvalevrijedan pothvat je pokrenut na inicijativu potrebitih obitelji i Dječjeg vrtića Maslačak, a s oduševljenjem prihvaćen od strane Anamarije Blažević, obnašateljice dužnosti gradonačelnika Grada Pakraca, koja je ovom prilikom istaknula kako je Grad na raspolaganju svima, a posebice mladim obiteljima kada su u pitanju socijalno osjetljive teme te pozvala sugrađane da se bez ustručavanja obrate za pomoć ukoliko postoji nekakav problem te vrste, a njegovo rješavanje dosada nije regulirano. Zahvalila je i Centru za socijalnu skrb Pakrac na suradnji i usmjeravanju na poboljšanje, ali i rješavanje socijalnih problema te pružanju usluga potrebitima na našem području, a kako je navela, Sporazum je potpisala s posebnim zadovoljstvom.
- PIŠE: Pakrački List
- 1095
U nedjelju je na Matkovcu u prostorijama NK Slavonije održana redovna godišnja skupština nogometnog županijskog trećeligaša iz Prekopakre. U prisutnosti tridesetak članova i simpatizera prekopakranskog kluba, Edo Bahnik, predsjednik kluba je podnio izvještaj o radu u protekloj godini u kojem je posebno pohvaljen onaj sportski dio gdje je osvojen naslov jesenskog prvaka u 3. ŽNL, a izrazio je i zadovoljstvo kadrovskim pojačanjima u neophodnoj klupskoj logistici.
Financijski dio priče gdje su prihodi bili nešto viši od 47.000 kuna, a rashodi su se kretali oko 41.000 kuna iscrpno je i do u lipu detaljno prezentirao Antun Širac, klupski blagajnik, koji je nešto kasnije u sličnim gabaritima predstavio i financijski plan za tekuću godinu.
Iz plana i programa rada, osim redovnih sportskih aktivnosti gdje je najavljen iskorak u rezultatskom smislu i pokušaj plasiranja u viši nogometni razred, vrijedi izdvojiti i plan osvjetljenja nogometnog igrališta kako bi buduća rasvjeta isprva bila dostatna barem za treninge u noćnom terminu, izradu nadstrešnice za klupske radne strojeve te proširenje kruga sponzora neophodnih za prethodno, jer predviđen financijski proračunski kolač nije dostatan za vannatjecateljsko funkcioniranje cijelog pogona.
Ispred Grada Pakraca prisutne je pozdravio Marijan Širac izrazivši zadovoljstvo odličnim sportskim rezultatima kluba koji se odmah stimulirajuće refletktiraju i na rad kluba u cjelini te obećao i u budućnosti standardnu gradsku financijsku potporu. U ime Sportske zajednice koja tu potporu usmjerava prema klubovima pozdrave i čestitke je uputio i Denis Relota, tajnik SZ, koji je poželio Prekopakranima plasman u viši nogometni razred gdje su i financijske dotacije ipak nešto izdašnije.
- PIŠE: Pakrački List
- 1031
Društvo Mađara Pakrac već tradicionalno nastavlja sa svojim aktivnostima koje se u najvećem dijelu odnose na očuvanje identiteta ove nacionalne manjine na našem području, a to provode kroz prezentaciju mađarskih običaja. Tako su 2016. godinu obilježila gostovanja, ali i događaji održani u Pakracu i okolici na kojima su naši Mađari mogli pokazati umijeće u pripremanju tradicionalnih mađarskih gastronomskih specijaliteta na brojnim kulturnim, ali i sportskim manifestacijama. Kao i svake godine, i prošle su posjetili Mađarsku, ovaj put Budimpeštu, rečeno je na godišnjoj skupštini održanoj 25. veljače u pakračkog gradskoj vijećnici.
Podnoseći plan rada za 2017. godinu, predsjednik Društva Josip Fa, kao glavni cilj naveo je nastavak aktivnog rada na očuvanju identiteta mađarske nacionalne manjine u našem kraju te suradnju s ostalim Mađarima u Hrvatskoj, a na financijskom planu se nada većim prihodima nego što je to bilo u prethodnoj godini. Plan za predstojeće razdoblje je prikupljanje materijala i priprema povijesne monografije o Mađarima s područja Pakraca i Lipika.
Saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i izvršni predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske Robert Janković naglasio je važnost suradnje društava Mađara Pakraca i Lipika kako za našu Županiju, tako i za krajnju povezanost Hrvatske i Mađarske. Dodao je kako DMP može računati na njega i u financijskom pogledu, ali i u pogledu rada te se stavio na raspolaganje za bilo kakva pitanja i nejasnoće.
Na skupštini su bili nazočni predstavnici Društva Mađara Lipika iz Brekinske. Okupljenima se ispred Grada Pakraca obratio Tomislav Petrač, pročelnik Grada, a ispred Društva Mađara Lipika Stjepan Sigeti koji je tom prilikom izrazio želju za boljom suradnjom dvaju društava u budućnosti.
- PIŠE: Pakrački List
- 1462
Dom hrvatskih veterana u Lipiku 22. veljače primio je prve korisnike, šestero branitelja iz istočne Slavonije koji će naredna tri tjedna u Lipiku provesti na psihosocijalnoj i fizikalnoj terapiji. Prihvat korisnika nastavit će se i narednih dana sve do brojke 15 do 18 s koliko će narednih četiri ili pet mjeseci, dok traje proces uhodavanja, biti limitiran broj korisnika.
Ovo je prva ustanova takve vrste u Hrvatskoj i nemamo od koga učiti. Stoga ćemo narednih mjeseci ovo smatrati procesom uhodavanja, kako za naše zaposlenike, tako i za tvrtke kojima smo natječajima povjerili poslove pripreme hrane, ugostiteljstva, pranje posteljine i ručnika te čišćenje. Isto tako u probnom radu nam je i sva nova oprema, vrlo moderna i funkcionalna, rekao nam je v.d. ravnatelj Zvonimir Kalčik.
Od 14 radnih mjesta natječajem je popunjeno 11, dok će za troje biti raspisan dodatni natječaj. Sada nam je važno da imamo stručnjaka na poslovima rehabilitacije kao što je psiholog, socijalna radnica, kineziolog, fizioterapeut, te njegovatelji. Osim naših zaposlenika svakodnevno u Domu radi na poslovima autsourcinga do 10 ljudi iz ovog kraja tako da možemo reći već sada da ispunjavamo, pored skrbi o zdravlju branitelja, i drugu funkciju Doma veterana, a to je ekonomska pomoć lokalnom stanovništvu. Ona će doći još više do izražaja kada restoran počnu opskrbljivati lokalni proizvođači hrane, kaže Kalčik.
Dom je namijenjen prvenstveno braniteljima u različitim zdravstvenim potrebama koji će u njega doći bez liječničke uputnice, ali s liječničkom dokumentacijom. Zamišljeno je da u njemu provode u jednom boravku do maksimalno tri tjedna za vrijeme u kojem bi se provodila razna vrsta fizikalne, socijalne i psihološke terapije koji su korisnici obvezni provoditi, pojašnjava Kalčik.
Prvi korisnici su branitelji iz Slavonije. No Dom, dok je jedina takva institucija u Hrvatskoj će biti namijenjen svim hrvatskim braniteljima i u njega će stizati iz cijele Hrvatske.
Dnevni boravak za lokalne branitelje
Naravno da je kao takav dostupan i pakračkim i lipičkim braniteljima, ali za njih se priprema i poseban program takozvanog dnevnog boravka, bez smještaja. Branitelji iz okoline bi uz prethodnu najavu i utvrđivanje termina terapija dolazili na dnevni boravak. Radi toga će se osnivati i Klub branitelja Doma hrvatskih veterana koji će imati svoje iskaznice s kojima će okolnim braniteljima u dnevnom boravku biti omogućeno korištenje svih usluga koje Dom pruža i ostalim korisnicima: od terapija do korištenja zajedničkih prostora radi upotrebe interneta, gledanja televizije, igranja šaha bili karata.
Za sada sve troškove boravka korisnika su pokriveni iz državnog proračuna, a u Ministarstvu branitelja, koje sada samo bira i upućuje korisnike je u tijeku izrada pravilnika koji će u potpunosti definirati tko i pod kojim uvjetom ima pravo na korištenja Doma te će nakon njegovog stupanja na snagu i taj posao preuzeti osoblje Doma.
Moderan i funkcionalna prostor
Već prve kosnike je dočekao posve opremljeni vrlo moderno i funkcionalni prostor veličine 2.800 četvornih metara s 36 što jednokrevetnih ili dvokrevetnih soba, restoran s kafićem, teretana i svlačionice, multifunkcionalna dvorana, više sala za sastanke, opuštanja i grupne terapije, uredi za djelatnike te razni sanitarni prateći prostori. Svi oni su opremljeni kako bi u potpunosti zadovoljile potrebe osoba s raznim invaliditetom. Sve sobe uz uobičajenu opremu imaju vlastiti televizor, klimu, grijanje, dojavni pozivni sustav za medicinsko osoblje te internet. Korisnicima su na raspolaganju i dvije vanjske terase te parkiralište.
U dijelu soba se računa na smještaj najtežih invalida Domovinskog rata koji imaju pravo na 24-satnog njegovatelja. U takvim slučajevima u Dom kao korisnik će biti primljen i njegovatelj/ica, ali će skrb o takvom korisniku voditi osoblje Doma, dok bi njegovatelj koji je na raspolaganju invalidu 24 sata dnevno 365 dana u goditi taj trotjedni boravak u Domu koristio kao neku vrstu odmora.
Dom je otvorenog tipa što znači da korisnici, kad nemaju obveza terapije, mogu neograničeno izlaziti iz njega, primati posjete, a ugostiteljske usluge su dostupne i domicilnom stanovništvu.
Povezanost doma i okoline
Kalčik jako naglašava tu vezu između Doma i sredine u kojoj se nalazi, pa ističe da će kroz zapošljavanje i korištenje domaćih poljoprivrednih resursa se ta povezanost očitovati i kroz suradnju s lokalnim institucijama, udrugama i drugim organizacijama. Uskoro će početi suradnja s lipičkom bolnicom gdje će korisnici Doma moći poslijepodne koristiti njihov bazen, pregovara se s Ergelom i drugim institucijama kako bi i ti sadržaji bili dostupni korisnicima, a jedan korisnik se je već raspitivao za moguću suradnju s lokalnim udrugama iz domena kulture.
Za sve to je potrebno vrijeme i uhodavanje pa će to biti cilj narednih pet mjeseci nakon čega ćemo popuniti kapacitete doma, do 50 mjesta u smještaju, a četiri ćemo uvijek čuvati za hitne slučajeva, kaže ravnatelj.
U srijedu će Dom posjetiti i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. No neće biti rezanja vrpce i službenog svečanog otvaranje već će se s tim pričekati.
