- PIŠE: Pakrački List
- 1139
Nema tome predugo, sumnjičavo smo vrtjeli glavom na teoriju upućenijih o danu kad će tamo neki "pomaknuti" lik u Kini, Južnoj Koreji ili možda Americi osmisliti takav stroj koji će putem nekakvog printera, pritiskom na tipku (možda isto Ctrl+P) umjesto papira izbaciti trodimenzionalni predmet. Hoće li to biti žlica, pedala, ležaj, blatobran, šaraf ili možda funkcionalni ljudski implantat - nismo išli u dubinu iz prostog razloga što tada to nije izgledalo pretjerano realno, pogotovo u bližoj perspektivi. Makar, zvučalo je zanimljivo.
Nije, kako rekoh, prošlo tome dugo, a takav jedan strojčić, osvanuo je i u Pakracu. Dobro, preskočili smo ovdje i jače desetljeće priče tijekom koje se 3D tehnologija razvijala (konkretno prvi 3D printer je patentiran u SAD-u u MIT-u - Massachusetts Institute of Technology), probijala i infiltrirala u realan život, ali da smo previše lagali - nismo.
Ovdje nećemo pričati o 3D printanju u osnovi - tko želi saznati više, široko mu internetsko polje, informacija ima napretek. Nama je „u žiži“ Pakračanin Goran Arbanas koji je, koliko nam je poznato, prvi u gradu kupio printer takve vrste.
Kupljen na Ebay-u
„Nabavio sam ga putem Ebay-a, nakon što sam ga detaljno profiltrirao iz mora različitih kvalitativnih i platnih razreda, jer takav proizvod možete kupiti za 1.500, ali i za 5.000 američkih dolara pa na više. Uzeo sam onaj koji koristi FDM (spojeni taložni materijal) tehnologiju jer je cijenom, performansama, a ujedno kvalitetnim ispisom najpristupačniji kako nama hobistima, tako i profesionalcima.“
Ono što zanima prosječnog korisnika su dodirne točke s običnim printerom. „Osim što se zove printer nema previše stvarnih poveznica. Iako i on u konačnici printa proizvod – ono što je printeru papir, to je ovom stroju (Wanhao Duplicator i3) predmet u naravi“, pojašnjava Goran. Opisujući ga, kaže kako je nešto veći od klasičnog printera, sastoji se od glavnog dijela i kontrolera i nije fizički vezan za kompjutor. Podatke prenosi putem MicroSD kartice s kojih printer učitava zadatak. Za sam print (izradu) koristi filament namotan u kilogramski kolut, debljine 1,75 mm. Montira se na 3D printer s kojeg se on sam poslužuje. Koriste se plastični i fleksibilni materijali koji u sebi imaju karbona i staklenih vlakana što printanom predmetu daje čvrstoću. „Ponajveća razlika u odnosu na klasično printanje je priprema za print, tj. u izradi predloška za print, odnosno modela. Uz to što je potreban jedan od CAD programa za crtanje, nužan je i znalac za računalom koji će umjeti izmodelirati predmet do sitnih detalja kako bi izrada ili kopija predmeta bila precizna i točna. Goran je tu „kod kuće“ s obzirom na to da je ranije završio tečajeve u info-školi za AutoCAD (2D i 3D) i 3ds Max (program za modeliranje, produkciju, animacije…)
„Kad u CAD-u dovršim model, ide u određeni međuprogram koji ga razreže u horizontalne slojeve debljine 0,1 mm jer printer predmet izrađuje slojevito, „kružno odozdo prema gore“. Trajanje jednog printa ovisi o više parametara: kolika će biti ispuna predmeta (što uvjetuje njegovu čvrstoću, ali i povećava trajanje printanja) te finoća printanja i sama funkcionalnost predmeta.“ Primjerice, ukrasnu pletenu božićnu kuglicu, koju je donio kao uzorak, printao je 15 sati.
Iz svega rečenog lako je zaključiti da 3D printeri najviše služe za izradu serijskih tvorničkih proizvoda u malim količinama. Pokvari li vam se, recimo, ručica na mjenjaču sportskog bicikla, izmodelirate je, pustite u print i zamijenite. Ništa lakše. Naravno, ako znate opslužiti sve ranije navedene predradnje.
Samo nebo granica
„Zgodno je što je samo nebo granica. Imaš li mašte, malo znanja, napraviti se može gotovo sve. Zamislite samo da vam na vašem BMW-u ili drugom skupom automobilu, pukne komadić plastike. Ja ću ga izmodelirati i isprintati u realnom obliku, a bit ću višestruko jeftiniji….“ Dok smo dirnuli ovu temu, od ljubaznog konobara smo posluženi omiljenim politrenim osvježenjem pa ćemo sjaj u očima nakon ove rečenice Goranu pripisati ipak hladnoj tekućini, a ne eventualno poduzetničkoj ideji koja mu se već neko vrijeme, priznat će i sam, vrti po glavi. „Nije realno još, danas je ovo samo strast i hobi, ali u budućnosti, tko zna..“
Potencijala svakako ima, no isplativost ovakvog printera danas Goranu nije u prvom planu. Koristi ga za razonodu, brusi vještinu, a testira ju na raznim web natječajima za 3D dizajnere. Trenutno je u natjecanju s nekoliko modela, a princip je takav da na stranicu „uploadaš“ svoj rad, opišeš ga i pojasniš princip izrade do detalja te se nađeš u konkurenciji stotinjak sličnih, gdje na svakih pedeset jedan biva nagrađen. Goran je, primjerice, na temu „Rezervni dijelovi“ poslao izrađeno postolje za stolnu lampu, kotačić zadnjeg mjenjača za MTB bicikl i start prekidač za quad. Nagrade su vrijedne jer dobitni model može odnijet skupocjeni 3D printer ili čak novčanu nagradu.
„Siguran sam da je u 3D printanju budućnost. Naravno, neizbježno je i ovdje povući paralelu o uloženom i vraćenom, ali siguran sam da su mogućnosti ogromne. U Hrvatskoj je ova djelatnost još u povojima. Ljudi još nisu prepoznali potencijal, ali nije daleko vrijeme kad hoće….“
Do tad Goranu preostaje da modelira i printa za svoj gušt i međunarodne web challenge, možda ga baš tamo pogodi i glavna nagrada u vidu kakvog ozbiljnog stroja, koji će u njemu isprovocirati i na površinu istjerati, sada još zatomljeni poduzetnički duh.
- PIŠE: Pakrački List
- 1006
Veliko mi je zadovoljstvo i čast uputiti ovu javnu čestitku za trud i znanje kao rezultat rada i zajedništva kojima su učenici naše Srednje škole Pakrac, postigavši treće mjesto na video natječaju EUROSCOLA 2017. u konkurenciji s još 50-ak škola, nagrađeni putovanjem u Strasbourg i sudjelovanjem na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.
Zahvalna sam kao gradonačelnica našeg Pakraca, što su naši učenici i njihove profesorice mentorice svojim video uratkom, ali i izlaganjem aktualnih tema na plenarnoj sjednici, pronijeli ime našeg Pakraca dokazujući time da i ovako mali grad živi dugu zajedničku europsku povijest te dijeli civilizacijske stečevine zajedništva, što dokazuju i naslovom svog video uratka, kao i činjenicom da su na svoje putovanje poveli i one učenike koji u natjecanju nisu sudjelovali.
Zajedništvo nasuprot slabosti čovjeka, društva i bilo kakve zajednice koja ne može prerasti okvire svoje ograničenosti.
Gradonačelnica Anamarija Blažević
- PIŠE: Pakrački List
- 940
„Nakon nekoliko poziva veterinarskoj stanici Pakrac da leš uginule lisice stoji na travi uz cestu ona i nakon četiri dana nije uklonjena. Ne treba ni reći da djeca redovito prolaze pored nje kada idu iz škole i u školu (slike su u prilogu!).“
Tako glasi mail poruka koju smo primili jučer poslijepodne na naš mail. Ovakva suradnja s čitateljima je poželjna. Dijelom stoga i postojimo. No treba ispuniti određene uvjete.
Naš čitatelj/sugrađanin ju je poslao s izmišljenim identitetom. Nije nam ostavio nikakav dodatnu mogućnost kontakta radi provjere identiteta, ali dopune informacije. Primjerice u ovom dopisu nedostaje odgovor na ključno pitanje – gdje?
Veselimo se svakoj vašoj ovakvoj intervenciji, ali nam morate s punim povjerenjem ostaviti mogućnost dodatnog kontakta, a mi ćemo vaš identitet nakon provjere informacija, želite li vi tako, zadržati za sebe što nam zakon omogućuje, a pravila struke nalažu.
Komunalni redar prva stepenica
Što se tiče konkretnog problema, građani nemaju potrebe, niti mogućnosti sami takve slučajeve prijavljivati Veterinarskoj stanici Pakrac jer je riječ o privatnom trgovačkom društvu, dakle tržišnoj pravnoj osobi koja svoje usluge naplaćuje. Stoga im nalog za izlazak na teren o trošku gradskog proračuna daje isključivo komunalni red pa svaku potrebu za takvom intervencijom na javnoj površini treba najprije prijaviti komunalnom redaru (mob. 099 7032 148). No, kako nam je rekao komunalni redar Tomislav Lukestić oni uklanjaju, odnosno daju nalog, samo za pse i mačke, dok za lešine divljači i zvijeri nisu nadležni. No niti lovci ne prihvaćaju nadležnost za takve lešine na javnim površina. Josip Delorenci, predsjednik Lovačkog društva „Fazan“ Pakrac kaže da je njihova nadležnost u lovištima, a naselje nije lovište te skidaju odgovornost.
Tumačenje smo potražili kod veterinarskog inspektora Damira Romića koji daje za pravo lovcima tumačeći da je lešina na javnim površinama problem jedinice lokalne samouprave kojoj površina pripada.
U Komunalnom redu Grada Pakraca iz listopada 2016. godine, mada ima 44 stranice i 122 točke, nismo našli točno definiran ovaj problem što i ne treba čuditi jer život gotovo svakodnevno stvara situacije koje se ne mogu uvijek unaprijed predvidjeti takvim odlukama.
- PIŠE: Pakrački List
- 963
Hladnoća i snijeg nisu obeshrabrili djecu oba pakračka te badljevačkog i prekopakranskog Dječjeg vrtića "Maslačak" kao i djecu nižih razreda pakračke Osnovne škole Braća Radić, da se danas u 10 sati maskiranom povorkom kroz grad predstave svojim sugrađanima. U povorci je sudjelovalo oko 120 vrtićaraca i više od 200 osnovnoškolaca, preobučenih u junake iz vlastite mašte. Povorka je gradske ulice obišla unaprijed određenom rutom, krenuvši od škole obrnutim smjerom kroz Bolničku ulicu, Ulicu Hrvatskih velikana te su naposlijetku dočekani pred zgradom općine prigodnim pozdravima gradonačelnice Anamarije Blažević i voditeljice TZ Pakrac Gabrijele Sabo Seleši. Osim riječi dobrodošlice mališane je jednako razveselilo i brdo toplih krafni i sokova. Druženje malih maškara proteklo je uz ugodnu atmosferu, pjesmu ples i grudanje.
Dječje šareno veselje i ove su godine organizirali Turistička zajednica Grada Pakraca, Grad Pakrac uz suradnju matične škole i vrtića.
VIŠE U FOTOGALERIJI
- PIŠE: Pakrački List
- 995
11. Tjedan psihologije u Hrvatskoj (19. - 25. veljače) ove će godine biti obilježen različitim događanjima i aktivnostima psihologa diljem Hrvatske. Iznimka neće biti niti Pakrac zahvaljujući Gradskoj knjižnici Pakrac te pakračkim stručnjacima tog područja, Nataši Major, prof. psihologije te Ivani Marin, mag. psych., koje će u dva navrata organizirati stručna predavanja. U utorak 20. veljače u 17 sati predavanje naziva "Pogled u zvijezde - tko su daroviti?" održat će Nataša Major, a u četvrtak 22. veljače s početkom u 18 sati slijedi predavanje na temu "Društveni eksperiment našeg doba". Predavač će biti Ivana Marin.
Tjedan psihologije, u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva i suorganizaciji Hrvatske psihološke komore, prvi je put organiziran 2008. godine u sklopu obilježavanja 55. obljetnice Hrvatskog psihološkog društva, ovo je jedanaesto izdanje, a u prošlogodišnjem desetom bilo je uključeno više od 700 sudionika, s preko 1000 događanja na oko 360 lokacija razmješetnih u 100 hrvatskih gradova i mjesta.
- PIŠE: Pakrački List
- 1204
KPD „Sloga“ u povodu Valentinova u caffe Cinema (predvorje kina Hrvatski dom) u srijedu organizira nastup mladog perspektivnog glazbenika Dine Purića koji će izvoditi vokalne starine, sevdah i etno skladbe.
On je krajem 2016. godine svoj prvi singl – „Prazna pitanja, a široj javnosti postao je poznat kao jedan od sudionika u prvoj sezoni HRT-ova showa „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“.
To je ujedno i prvi koncert iz ciklusa „Strujom protiv žaruljanja“ koji je „Sloga“ kao klupski program koji sadržajem i aktivnostima promovira i predstavlja "drugačiju", kvalitetnu, modernu, urbanu glazbu za razliku od sveprisutnoj turbo folka, prijavila za sufinanciranje Ministarstvu kulture koje joj je odobrilo za tu namjenu 5.000 kuna.
U nastavku ciklusa koji bi trebao služiti i kao promocija mladih glazbenika su još predviđeni koncerti u travnju zagrebačkog sastava „Hakuna Matata“ (rock i alternativa). U svibnju će koncert održati naš sugrađanin Martin Sić kao DJ Symart koji će ujedno u sklopu istog programa imati i radionicu za mlade koji će naučeno prezentirati na koncertu u lipnju. U svibnju u „Slogi“ predviđaju i koncert bjelovarske rock grupe „Flash Back“.
Financijsku pomoć za ovaj bogat glazbeni program „Sloga“ će potražiti i u gradskom proračunu. No niti to neće biti dovoljno pa će pomoć u financiranju morati dati i publika plaćanjem ulaznica. Ovog puta ulaznica i čaša crnog vina uz svijeće koštat će 20 kuna, a početak je najavljen za 20 sati.