- PIŠE: Pakrački List
- 881
Tko zna, možda je istina ono što ljudi znaju tvrditi da negdje gore postoji mjesto na kojem, prije no što se rodiš, sam odabereš put i okolnosti koje će te u zemaljskom životu pratiti. Ako je tomu tako, Rozalija Matijević sigurno se ne jednom priupitala, kako je baš nju pogodila sudba da svjetlo dana ugleda u jeku Prvog svjetskog rata. Naime, krajem 1917. godine, točno prije stotinu godina u poljsko – njemačkoj obitelji u Čelinovcu pored Bosanske Gradiške rodila se Rozalija - jedno od devetnaestero djece mlade obitelji Nalepa.
Da skratimo priču, Rozalija danas slavi 100. rođendan. Život je nije mazio, kroz stoljeće joj je „podario“ tri krvava rata nakon kojih je, iako stalno na istom mjestu, administrativno promijenila nekoliko država. No, kaže, doživjela je i obilje lijepih trenutaka. Puno je to vremena, a pamti samo lijepe stvari.
Iako svjećice više ne stanu na tortu, nije joj dosta života. I dalje prkosi nemoći i dalje korača sama. Razlog više je i podrška brojne obitelji. Iz braka u kojem je bila od 1939. do 1980. godine, kada je ostala bez supruga Jure, ima tri kćerke – Zoru, Janju i Slavicu, a jedini sin Marko je, na žalost, preminuo. Baka je sedmero unučadi, a prabakom je zove dvanaestero praunučadi. I što ti više za sreću treba…
U Pakrac je došla 1995. godine u poznim godinama, imala je tad 78, ali upoznala je grad. Okretna kakva je, nerijetko bi u društvu kćeri Janje, koja je s njom od prvih pakračkih dana, od naselja Jug 2 gdje im je stan, odšetala u grad ili posjetila nedjeljnu misu u crkvi UBDM u Pakracu.
Danas na velikoj obiteljskoj proslavi podvlači crtu pod prvo stoljeće. Baka Rozalija je i dalje vedrog duha. U nazočnosti pedesetak gostiju pridošlih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Austrije, spremno je odslušala nekoliko prigodnih skladbi austrijskog tamburaškog sastava Tamburica Zagersdorf, pjevušeći lagano odnekud poznatu melodiju.
Zgodno je to…ako je već ovaj svijet ugledala za ratnih dana i prva glazba morala joj biti zvonjava granata, zaslužila je da drugo stoljeće života otvori uz tamburicu.
- PIŠE: Pakrački List
- 851
U lipičkoj staklani dovršen je investicijski ciklus u trajanju od godinu i pol dana, vrijedan oko 6 milijuna eura kojim je ova tvornica dobila oko 1500 četvornih metara posve novog proizvodnog prostora te novu proizvodnu tehnologiju koja će omogućiti povećanje produktivnosti uz kvalitetniji i jeftiniji proizvod, pri čemu će se i dalje najveći dio odnositi na proizvodnju kaljenih i laminiranih stakala za auto-industriju.
Prvi smo novinari koji su u pratnji izvršnog direktora Danijela Zadjelovića ušli u novu tvornicu, temeljito građevinski rekonstruiran prostor, na mjestu nekadašnje hale auto stakala. Objekt je u potpunosti saniran, uključujući sve njegove sastavnice, od poda, zidova, stolarije, krova, instalacija što podrazumijeva prenamjenu brojnih prostora tako da novu tvornicu svi oni koji su u njoj bili zadnji put preklani ne bi prepoznali, kako izvana, još više iznutra. Cilj je bio stvoriti adekvatan reprezentativni prostor u koji će se moći postaviti nova proizvodna linija za različite obrade stakla Riječ je potpunoj sanaciji sada dvoetažnog prostora pri čemu su u prizemlju proizvodni i razni kontrolni procesi, a na katu administrativni, projektni i drugi pripremni i prateći.
Osim građevinski, tvornica je izuzetno i tehnološki unaprijeđena pa smo uz pomoć izvršnog direktora dobili pojašnjenje za pojedine procese koje laici teško mogu shvatiti. Između ostaloga, vidjeli smo i prvi pravi industrijski robot, ne samo u staklani, nego uopće u ovom kraju koji na jednoj od proizvodnih linija započinje proizvodnju samostalno stavljajući stakla na početak proizvodne trake.
Niz je tu i drugih tehnoloških novina, poput nove suvremenije i veće peći za autoklab, koji će omogućiti lipičkoj staklani udvostručenje kapaciteta laminiranja uz podizanje kvalitete i spuštanje cijene u odnosu na staru. Novu suvremenu „čistu sobu“ koja izgleda poput filmske tehnologije, potom laboratorija za optičku kontrolu i niz drugih tehnoloških novina. No tu su i novi i nužni prateći sadržaji poput garderobe, koja se ovih dana uprava stavlja u funkciju, potom sanitarni čvorovi i slično što će sve olakšati rad, ali i omogućiti podizanje kvalitete i konkurentnosti što je bio prvi cilj cijele rekonstrukcije najvažnijeg staklanskog pogona.
Paralelno se gradilo i proizvodilo
Sam proces modernizacije i izgradnje je išao sporije od planiranog, a jedan od razloga je i to što je rađen na način da se u njemu paralelno, osim u kolovozu, odvijala i proizvodnja tako da još uvijek svi dijelovi opreme nisu u funkciji ili su još uvijek u fazi uhodavanja.
Osim tehnološke, promjene su i organizacijske pa je nemoguće da posjetitelj gotovo u svakom uglu ne uoči velike informativne panoe oblijepljene osnovnim informacijama poput osoba zaduženih za pružanje pomoći, ali i standardima kvalitete kao i pratećom dokumentacijom proizvodnje poput radnih naloga i slično, što je neophodan napredak u organizaciji poslovanja s ciljem podizanja kvalitete i produktivnosti, pojašnjava Zadjelović.
Novo zapošljavanje
Naravno da vlasnici od novih ulaganja očekuju i povećanje fizičkog i financijskog opsega proizvodnje, ali je i nova tehnologija tražila i novo zapošljavanje.
Staklana je tijekom godine dana koliko traje postupak postupnog stavljanja u funkciju nove tehnologije zaposlila 50-ak novih radnika i sada ih ima 230. Praksa pokazuje da je zapošljavanje novih radnika veći problem od uvođenje nove tehnologije. Kako Zadjelović kaže, njima su potrebni radnici najmanje srednje stručne spreme s poznavanjem rada na proizvodnim linijama i bili bi im idealni CMC operateri ili mehatroničari (spoj elektro i strojarskih tehničara), a dobivaju najviše kuhara i trgovaca od kojih postupnom obukom nastoje napraviti prihvatljivu radnu snagu, što kod nekih, koji imaju volju za učiti i spremnost na timski rad i uspijevaju, ali to nije slučaj kod svih, jer neki naprosto nemaju izgrađenu kulturu rada. Zbog tehnološkog napretka, na staklani je danas zaposleno i mnogo žena. Njihovo zaposlenje je i poželjno zbog pedantnosti u obavljanju poslova čišćenja stakla za zahtjevne kupce poput Bentleyja i Astona Martina. No mlađa ženska radna snaga ubrzo nakon zapošljavanja odlazi na porodiljni što je rezultat relativno velikog stupnja fluktuacije među novozaposlenima. Već i na staklani ima pojedinačnih slučajeva odlazaka zaposlenika u Njemačku, s čim se staklana još uvijek ne može boriti, kako kaže Zadjelović. Jednako kao i s činjenicom da će im ovogodišnja izmjena tarifnog sustava u naplati električne energije stvoriti dodatne troškove za taj energent na godišnjoj razini u iznosu od oko 300.000 kuna, na što ne mogu utjecati, a što im kupci neće priznati pa taj dio moraju pokriti iz unutarnjih rezervi. Na Zadjelovićevu žalost ta nestalnost poslovnog okruženja u Hrvatskoj je veliki problem za tvrtke u stranom vlasništvu koje ne mogu razumjeti te učestale promjene.
Plaće iste, ali redovne
Sigurno da su jedan od problema i plaće čija visina linijskim radnicima je godinama nepromijenjena, ali su isplate redovne. Razlog tome je bio i ovaj investicijski ciklus. No Zadjelović još do kraja godine najavljuje određene promjene koje će omogućiti podizanje najnižih plaća, uglavnom za novopridošle zaposlenike koji su uspješno prošli fazu obuke i rade već skoro godinu dana. Isto tako, umjesto dosadašnje prakse imenovanja od strane nadređenih zaposlenike na složenija i odgovornija radna mjesta, što podrazumijeva i veću plaću, promjena je da će se ubuduće takva radna mjesta popunjavati internim natječajem što ima za cilj podizanje kvalitete, ali i da se ta radna mjesta učione dostupnijima svima pod jednakim uvjetima. Naravno, direktori priželjkuju postupno podizanje stručne spreme postojećih proizvodnih radnika jer proces tehnološkog unapređenja će se nastaviti i narednih godina, što će zahtijevati daljnje stručno napredovanje radne snage. Sljedeće na redu za zamjenu je postrojenje za sitotisak na kojem se dotiskuju na auto-stakla razni premazi, još jedno postrojenje koje je u lipičkoj staklani već desetljećima u uporabi.
„Dok smo dobri, bit će i investitora“
Naravno da sva ta unapređenja moraju rezultirati i većim obimom i u fizičkom i u financijskom poslovanju pa se već idućih godina nakon ovogodišnjeg od 10-ak posto, očekuje daljnji skok od čak 30-ak posto. Nastavi li se ovaj trend, kaže Zadjelović, zaposlenici ni ubuduće ne moraju strahovati od bilo kakvih vlasničkih promjena. On podsjeća da je Isoclima došla u Lipik 2001. godine i da je u suvremenom svijetu promjena vlasničke strukture nakon 15 godina normalna. „No zaposlenici se nemaju potrebe time zamarati sve dok smo dobri. A dobri smo i zbog toga su došli novi investitori, došli su nastaviti razvijati tu priču i žele zaraditi. U tome nema ništa loše“, kaže Zadjelović.
DANIJEL ZADJELOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR
S novim vlasnikom povećavamo proizvodnju
Prošlo je nešto više od dva mjeseca kako je u talijanskoj tvrtki Isoclima koja je 100-postotni vlasnik Lipik Glasa došlo do promjene u vlasničkoj strukturi. Je li se nešto promijenilo u načinu upravljanja lipičkom staklanom?
Prvi dojmovi su pozitivni, mada možemo reći da se još uvijek privikavamo jedni na druge. U Lipiku nije bilo nikakvih promjena u upravljačkoj strukturi, no vidljiv je, usudio bih se reći, malo ozbiljniji pristup. Svakog ponedjeljka imamo telefonske konferencije s upravom cijele grupacije koja ima sjedište u Londonu, tako da je sada pristup više korporacijski u odnosnu na talijanski koji je imao karakter obiteljskog.
Kako je to istaknuto u priopćenju Grupacije, prilikom preuzimanja krajem srpnja Isoclima SpA je zaključila strateško i financijsko partnerstvo sa Stirling Square Capital Partners. Ovo partnerstvo omogućit će Društvu da iskoristi svoje snage i svoj pravi potencijal, uključujući organski razvoj, vanjske saveze i akvizicije te liderstvo izvan svojih izvornih granica.
Društvo kao svjetski lider u proizvodnji stakla visoke tehnologije za različite sektore zadržat će svoje sjedište i glavne objekte u Esteu, Italija, koje će također i dalje biti centar za istraživanje i razvoj Grupe. Također, postrojenja u Meksiku, Isoclima de Mexico S.A. de C.V. i postrojenja u Hrvatskoj, Lipik Glas d.o.o., što je ukupno oko 800 zaposlenih, nastavit će raditi na postojećim lokacijama, uz potporu velikih investicija koje će povećati proizvodni kapacitet.
Stirling Square će djelovati kao podrž- avajući katalizator međunarodnih razvojnih strategija tvrtke Isoclima. Gospodin Bill O’Gara, koji je bio početkom kolovoza u Lipiku, vodit će izvršenje ovih strategija kao glavni izvršni direktor grupe (CEO). Gospodin Alberto Bertolini ostat će ključni dioničar i izvršni direktor Društva. Dakle spremni smo nastaviti partnerstvo sa svim svojim strateškim partnerima, ali ćemo imati i novih.
Mijenja li se proizvodni program?
Što se tiče proizvodnog programa ništa se nije promijenilo niti će se bitno mijenjati ubuduće. Nama i dalje glavni proizvod ostaju visokotehnološka stakla za auto-industriju pri čemu ćemo asortiman u odnosu na dosadašnji dopunjavati pa novi vlasnik od nas očekuje dogodine i povećanje, kako fizičkog obima proizvodnje, tako i financijskog za oko 30 posto. Važno je naglasiti da već u ovoj godini, a to proizlazi i iz rezultata u prvih 10 mjeseci očekujemo povećanje od 10 posto, do razine prihoda od oko 15 milijuna eura, a dogodine s planiranim 30-postotnim povećanjem ćemo se približiti prihodu od 20 milijuna eura. To povećanje omogućuju novi proizvodi i novi kupci. Počeli smo s proizvodnjom kompleta vjetrobranskih stakala za prvu ugradnju u automobile za londonsku taksi službu. Naime, londonsko taksi poduzeće LTI u vlasništvu kineske kompanije Geely, počelo je mijenjati svoje tradicionalne i poznate londonske taksije crnih karoserija, a sva stakla na njima bit će proizvedena upravo u Lipiku. Suradnja s novim kupcem iz domene autoindustrije započela je prije dvije godine, kada smo dali prvu ponudu za projekt koji je sada krenuo u realizaciju. Posao s taksijima dobili smo zahvaljujući tome što se radi o manjim serijama za koje smo specijalizirani. Riječ je o vrlo značajnom poslu, jer to su za nas dosta velike količine. Planirana razina proizvodnje je do 7000 taksija godišnje, što će u budućnosti činiti desetak posto naših prihoda.
Također od iduće godine ćemo raditi i komplet stakala za novi Renaultov sportski automobil „Alpine“ koji je nekada bio vrlo popularan, a čiju proizvodnju od ove godine francuski proizvođač planira obnoviti. Ostalu proizvodnju, uključujući i stakla za vlakove zadržavamo. Naravno da ta očekivanja prate i nastavak investicija kako u kupnji nove opreme, tako i u poboljšavanju održavanja sadašnje
Kada se mijenjala vlasnička struktura Isoclime radnici su bili zabrinuti, počele su kružiti i glasine da bi staklana mogla biti skladište tuđih proizvoda. Znači li ove najave da je taj strah bio neopravdan?
Nema razloga za takav strah. Nas je kupio investicijski fond, što je dobro. Upućeni znaju da investicijski fondovi kupuju tvornice da bi ih razvijali i nakon nekog vremena počeli iz njih izvlačiti dobiti i vraćati ulaganje uz dugoročnu zaradu. Naravno da u takvoj situaciji novim vlasnicima je prvenstveno u interesu povećavati proizvodnju i ostvarivati dugoročno profit. S te strane je bolje da nas je kupio investicijski fond nego konkurentska tvrtka. Da nas je kupio netko iz staklarske branše slične proizvodnje, onda bismo mogli govoriti o strahu o zatvaranju proizvodnje i pretvaranju pogona u skladišta za njihovu proizvodnju na drugom mjestu. S investicijskim fondom to nije slučaj.
- PIŠE: Pakrački List
- 911
Predstavnici Grada Pakraca na čelu s gradnačelnicom Anamarijom Blažević te pomoćnikom ministrice regionalnog razvoja i fondova EU Davorom Huškom, zajedno s predsjednicima mjesnih odbora kao i članovima koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, danas su povodom blagdana Svih svetih na Rimokatoličkom groblju u Pakracu položili vijenac i zapalili svijeću ispred spomen obilježja poginulim braniteljima. Osim toga delegacija se poklonila i pred gradskim spomen-obilježjima i to ispred biste prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, kao i kod spomenika dr. Ivanu Šreteru.
Predstavnici Grada i mjesnih odbora Sisvete su prigodno obilježili i na mjesnim grobljima u Badljevini, Omanovcu, Ploštinama, D. Obriježi, Velikom i Malom Banovcu, Novom Majuru i Tornju.
- PIŠE: Pakrački List
- 1016
Ove će srijede povodom blagdana Svih svetih stanovnici Velikog Banovca posjetiti posljednja počivališta svojih najmilijih na novouređenom mjesnom groblju gdje su višemjesečni radovi, uz pomoć više donacija, konačno privedeni kraju. Groblje je danas dovedeno u stanje kad više ne traži daljnja ulaganja, pa sve što mještani još priželjkuju je asfaltiranje pripadajućeg pristupnog puta.
„Na samom ulaz je postavljena kovana ograda s dvostrukom kapijom, donacija našeg bivšeg Banovčana Ivice Ajhnera, a groblje nam ukrašava i centralni križ izrađen dobrom voljom našeg poduzetnika Antuna Irića, rekao nam je Darko Brinjak, predsjednik MO Veliki Banovac te dodao: „Nepravedno bi bilo ne prisjetiti se i jesenas postavljene mramorne spomen ploče našim braniteljima, poklon pakračkog poduzetnika Marijana Hihlika, na kojoj se nalaze imena šestorice junaka, naših mještana, koji su položili život na oltar domovine.“
Osim tog, Irić je izradio i praktičnu drvenu ostavu s priručnim potrepštinama, smještenu u centralnom dijelu groblja i dostupnu svima koji održavaju grobna mjesta, kako bi taj posao odrađivali što kvalitetnije i jednostavnije.
Groblje u Velikom Banovcu staro je više od stotinu godina, ima preko 130 grobnih mjesta, a mjesto je brojnih aktivnosti i radnih akcija članova ovog mjesnog odbora, koji čine sve kako bi posljednja počivališta njima dragih osoba bila uredna i dostojanstvena.
- PIŠE: Pakrački List
- 1400
Piše: Klara Špančić
Danas kada nije rijetkost da obitelji postaju brojčano sve manje i manje,lijepo je vidjeti obitelj koja ruši negativan trenda pada nataliteta. Iako razdvojeni po različitim krajevima Hrvatske, od Slavonije, Zagreba pa sve do juga države, ovu nedjelju najuži krug obitelji Špančić okupio se kako bi proslavili 90. rođendan majke, svekrve, bake i prabake, Barbare Špančić.
Kuća pokraj starog mlina na kraju slijepe pakračke ulice, često tiha s dva člana, u nedjelju je okupila šest obitelji i postala neuobičajeno glasna, vesela i puna ljudi. Bogatstvo obitelji, po riječima Barbare Špančić, čine upravo njezino četvero djece Josip, Vesna, Ivica i Damir, unuci Josip, Tomislav, Katarina, Terezija, Dora, Klara, Grgur i Greta, i praunuci Domagoj, Anica, Jelena, Kristina, Mislav i Magdalena. Ukupno 8 unuka, 6 praunuka i još 3 koja će za manje od dva mjeseca upoznati svoju prabaku Barbaru.
Baka Barbara danas je starica koja svoj životni put često priča svojim potomcima. Sve njih pri svakom susretu svojim pričama iz mladosti podsjeća na istinske životne vrijednosti: ljubav, obitelj i vjeru u Boga.
„Pogledajte kako sam se lipo okitila. Imala sam prijateljicu koja je imala samo jednog sina, a bili su jako imućni, ne sjećam se čime su se bavili, ali bili su bogati. Ona nije htjela više djece kako bi sinu jedincu dala sve što ima. On je umro jako mlad i obitelj je ostala sama, a moja prijateljica tužna. Ja sam od svojih usta otkidala za svoju djecu i ništa im nije nedostajalo.“, priča je koju Barbara Špančić često spominje i poručuje da uz sve životne nedaće nikada ne gubimo vjeru, da Bog uvijek daje onoliko koliko nam treba i koliko možemo podnijeti. A uz obitelj i zajedništvo, svi životni križevi postaju lakši.
- PIŠE: Pakrački List
- 1010
Pedesetak djece i roditelja iz Pakraca posjetilo je proteklog Vukovar i Dalj s ciljem upoznavanja povijesno kulturnih sadržaja istočne Slavonije, kao i života Srba na tom području.
Edukativni sadržaj obuhvatio je posjet Kulturno-znanstvenom centru Milutin Milanković u Dalju, odnosno rodnu kuću jednog od najznačajnijih znanstvenika s područja Hrvatske, u kojem se nalazi i stalni postav o ovom geofizičaru, klimatologu i astronomu svjetskog glasa.
Pored toga sudionici ovog cjelodnevnog izleta imali su priliku posjetiti Sabornu crkvu Svetog Dimitrija u Dalju i Patrijaršijski dvor s parkom kao i manastir Vodicu na Daljskoj planini. Pored pakračke Saborne crkve Svete Trojice ovo je jedina druga Saborna crkva Srpske pravoslavne crkve u Slavoniji.
Pakračane su Vukovaru ispred domaćina dočekali i pozdravili saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov te predsjednik Glavne skupštine SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović. Uz šetnju uz Dunav ukazano je na potrebu intenziviranja suradnje zapadne i istočne Slavonije te više ovakvih putovanja za mlade.
Osim toga za one najmlađe organizirana je i dramska predstava Jazavac na sudu, koja je ogromno oduševljenja, jer neki od njih prvi su puta prisustvovali ovakvoj predstavi.
'Povezivanje srpske zajednice s područja istočne i zapadne Slavonije kao i unaprjeđenje suradnje između Vijeća i naših lokalnih samouprava s ovih područja trebalo bi u narednom periodu poticati, kako bi se povećao broj ovakvih aktivnosti za najmlađe' istaknuo je Nikola Ivanović, predsjednik VSNM Grada Pakraca i zamjenik gradonačelnice Pakraca ispred srpske zajednice.
Ivanović je dodao da je izuzetno zadovoljan interesom djece i roditelja za ovo putovanje, te se nada da će ovakvih putovanja biti još i da će ovo putovanje rezultirati s većom uključenosti roditelja u aktivnosti Vijeća.