- PIŠE: Pakrački List
- 1148
Marijan Prohaska bit će predsjednik Nogometnog kluba Hajduk i naredne četiri godine što mu je treći uzastopni mandat, odlučili su sinoć članovi Skupštine NK Hajduka na sjednici što je održana u gradskoj vijećnici.
Govoreći o radu u 2016. godini Izvršni odbor je istaknuo da svih pet mlađih kategorija u kojima je angažirano oko 110 igrača, kao i seniorski sastav, su u toj natjecateljskoj sezoni ostvarili cilj plasiravši se u rang iznad županijskog pri čemu su titule osvojili početnici (kategorija mlađa od 8 godina) i juniori (mlađi od 18 godina). „Hajduci“ se tako sada natječu u svim kategorijama s ponajboljim slavonskim klubovima. Klub ima odlične odnose s NK Osijekom u koji svake godine ode po koji najbolji pakrački mladi nogometaš. Pakrac je postao tako u regionalnom okruženju poznat po radu s mladim nogometašima.
Sve to, uz stalnu skrb za ogroman kompleks gradskog stadiona ima i svoju cijenu pa je Hajduk u 2016. godini potrošio bezmalo 400.000 kuna od čega je kroz gradski proračun osigurano 280.000, 57.000 su doprinijeli sponzori, a 55.000 su činile klupske članarine, rekao je Marijan Prohaska.
Zadržati sadašnji ligaški status u svim kategorijama i razinu rada s mladima cilj je i u 2018. godini pri čemu u Hajduku žele podići razinu standarda postojećih igrališta i popratnih prostora, poboljšati edukaciju trenerskog kadra i zdravstvenu skrb o igračima. U programu rada za 2018. godinu u odnosu na prethodne godine novost je pripreme za obilježavanje stote obljetnice osnutka kluba u 2019. godini koju su u Hajduku okarakterizirali kao priliku za marketinšku promociju, ali i značajno materijalno-tehničko i kadrovsko jačanje kluba radi čega je osnovan poseban odbor na čijem čelu bi trebala biti gradonačelnica.
Radi tih aktivnosti sinoć je usvojen i nešto ambiciozniji financijski plan koji bi u 2018. godini trebao iznositi više od 500.000 kuna.
Osim Prohaska u izbornom dijelu skupštine za njegovog zamjenika izabran je Marijan Krpan, Željko Babojelić ostaje tajnik, Darko Baronica je predsjednik Nadzornog odbora, a sastav Izvršnog odbora djelomično je promijenjen pri čemu su novi članovi postali Željko Solomun, Dalibor Horvat i Miroslav Vondra. Siniša Grubišić ostaje direktor škole nogometa, a Slavko Vuić sportski direktor pri čemu su sve dužnosti volonterske.
Dogradonačelnik Marijan Širac čestitao je na dosadašnjem radu, posebno pohvalio orijentaciju na rad s mladima. Podržao je i kadrovsku politiku ističući da ono što je dobro ne treba mijenjati. I on vidi veliki Hajdukov jubilej kao priliku za daljnje jačanje kluba te se složio da je u povodu toga potrebno poduzeti aktivnosti kako bi sadašnji gradski stadion postao sportski park, a prvi korak dogodine bi trebao biti izrada idejnog rješenja prostorne organizacije tog kompleksa na južnom ulazu u grad.
Rad Hajduka i dobru suradnju pohvalio je i Sadmir Delihodžić, predsjednik Sportske zajednice Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1063
„20 godina konca“ naziv je izložbe koja je sinoć otvorena u Muzeju grada Pakraca, a kojom Udruga Hrvatski pleter obilježila isto toliko godina rada.
Kako je prisutne upoznala Ljubica Brkašić, na inicijativu Željke Osmak u travnju 1997. godine okupilo se desetak žena u udrugu koje su željele njegova i učiti vještinu vezenja, pletenja i kukičanja. U godinama druženja nastajali su tradicionalni ručni radovi koji su po prvi put izloženi u Pakracu u studenome iste godine. Tijekom proteklih 20 godina radovi su izlagani u skupnim ili samostalnim izložbama osim po Hrvatskoj (Požega, Korčula, Biograd, Daruvar, Bjelovar....) i u Nirnbergu.
Prva čestitarka na sinoćnjoj rođendanskoj izložbi je bila Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja nazvavši članice Udruge čuvaricama starog znanja i tehnika pohvalivši njihovu dugogodišnju volju i upornost da rade ručne radove i izlažu ih pri čemu su postali nezaobilazni čimbenik pakračkog društvenog života.
Izložbu je otvorio pakrački dogradonačelnik Marijan Širac koji im je izrazio zahvalu za dugogodišnje obogaćivanje kulturnog života grada.
Svečanom tonu otvorenja izložbe dali su učenici Osnovne glazbena škole Pakrac izvevši dva čardaša.
Izložba će biti otvorena u muzeju do 12. prosinca i do tog vremena će biti pokrenut i radionica, početni tečaj pletenja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1274
Debljamo se kao nacija, kažu stručnjaci kroz medije. A debljaju nam se i djeca. Stručnjaci upozoravaju da se radi o brzo rastućem trendu. Naime, prije desetak godina statistike su pokazivale da povećanu tjelesnu masu ima 10,5 posto djece u Hrvatskoj, a 3,8 posto njih je pretilo, dakle stupanj više
Danas podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore da čak 26,4 posto djece školske dobi ima prekomjernu težinu, a 11,2 posto ih je pretilo, što je slijedeći (teži) stupanj prekomjerne težine. U trideset godina prvašići su nam se udebljali prosječno za 2,5 kilograma, pokazuje to istraživanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Glavni su uzroci pretilosti prevelik unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a neiskorišten radom i fizičkom aktivnošću skladišti se u organizmu u obliku masnog tkiva. No, u podlozi razvoja pretilosti ne leži samo ova jednostavna formula unosa i potrošnje, nego je pretilost rezultat djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, nasljedne, psihološke i socijalne uzroke. Rjeđi uzroci pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače i oštećenja središnjeg živčanog sustava.
Kakvo je stanje djece u Pakracu pokušali smo doznati u razgovoru sa za to kompetentnim osobama. Nažalost do statističkih podataka koji bi se odnosili samo na našu djecu nismo uspjeli doći i teško da tako nešto uopće postoji. Stoga smo se morali zadovoljiti iskustvima stručnih osoba kojima je to dio posla kao što su lokalni pedijatar dr. Ivan Turuk (vidi okvir) i profesori tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi. Kod nas u osnovnoj i srednjoj školi kao profesori tjelesne i zdravstvene kulture, bivši tjelesni odgoj, rade Mario Tušek, Ljerka Tomić, Anđelko Lucić i Požežanin Goran Mlakar. No ni oni nisu u mnogo čemu jedinstvenog mišljenja.
Jednako debeli kao ostatak Hrvata
Uglavnom svi se slažu da slika težine naše djece ne odudara ničime u odnosu na hrvatski prosjek. Dakle, taj problem je prisutan jednako kao i u svim ostalim hrvatskim sredinama pri čemu nije nevažan podatak stručnih istraživanja po kojima je Hrvatska sedma u Europi po stopi djece s prevelikom tjelesnom masom.
Već smo pojasnili da je uzrok prekomjerne težine nepravilnosti u prehrani i premala dnevna potrošnja unesenih kalorija.
Svi s kojima smo razgovarali se slažu da je unazad dvadesetak godina drastično promijenjen način života na obadva ova područja koja utječu na tjelesnu težinu.
Kad govorimo o prehrani, važan čimbenik je činjenica da je sve manji broj žena po zanimanju domaćica, dakle, nezaposlene kojoj je osnovni posao kuhanje. Žene uglavnom rade, često i po cijeli dan i sve je manje vremena za kuhinju pa se sve više tijekom dana hranimo vani, a takozvana brza hrana je sve dostupnija i jeftinija. Stoga je često lakše djetetu dati dvadeset ili trideset kuna za hamburger ili pizzu nego skuhati neko povrtno varivo. Pri tome nije nevažno da je upravo ta brza hrana, od stručnjaka ocijenjena kao nezdrava, djeci draža od kod kuće pripremljenog povrća.
Drugi problem je raspored dnevnog konzumiranja hrane koji je često u neskladu s preporukama struke koja, prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže da samo 56 posto djece doručkuje tijekom tjedna, 76 posto ih ne jede dovoljno povrća, a 66 posto voća, dok se tjelesnom aktivnošću u trajanju od najmanje sat vremena svakog dana bavi samo 30 posto dječaka i 17 posto djevojčica.
Ovakvi nepovoljni način prehrane bi se trebao korigirati kroz tjelesnu aktivnost djece. No, životni stil djece se unazad 20-tak godina drastično promijenio na štetu njihovog zdravlja.
Dijete ne možeš „istjerati“ iz kuće
Djeca su nekada odlazila od kuće ujutro, dolazila na ručak i opet zbog školskih obveza ili igre odlazila do na večer kada su se vraćali na večeru i noćni odmor. Danas, kažu mnogi roditelji, dijete ne možeš u slobodno vrijeme istjerati iz kuće. Razlog je što u svojoj sobi ili stanu ima veliki broj tehničkih rješenja za njima najomiljeniju zabavu kao što su računala, mobiteli, televizor. Zahvaljujući tome imaju veliku mogućnost s kauča gotovo neograničene komunikacije s vršnjacima pri tome ne trošiti unesene kalorije.
Premalo nastave tjelesnog odgoja
Rješenje bar minimalne dnevne tjelesne aktivnosti je u nastavi tjelesnog odgoja. No njega je premalo, kažu jednoglasno sva četiri naša profesora toga predmeta.
Djeca od 1. do 3. razreda tjedno imaju u školi tri sata nastave tjelesne i zdravstvene kulture pri čemu ga provodi njihova razredna učiteljica, što samo po sebi ne znači ništa loše, ali je sigurno činjenica da je manje stručna od specijaliziranog profesora tog predmeta s kojim se djeca sreću tek u petom razredu. No, problem je što se od četvrtog do osmog razreda broj sati fizičkog odgoja smanjuje na tjedno dva sata. Daljnje smanjivanje tjedne satnice obvezne školske fizičke aktivnosti nastavlja se selektivno u srednjoj školi. Gimnazijalci tijekom sva četiri razreda ostaju tjedno na dva sata tjelesnog odgoja, učenici medicinskog usmjerenja u prva dva razreda također imaju dva sata, ali u 3. 4. i 5. razredu, dakle u životnoj dobi od 16. do 19. godine niti jednoga, kažu naši srednjoškolski profesori. Po pitanju nastave ovog predmeta stanje je još gore u trogodišnjim zanimanjima gdje polaznici imaju tek jedan sat tjedno.
Osim nedovoljne satnice problem je što su nekada kaže prof. Tušek, obvezne slobodne aktivnosti, a kojima je čest izbor učenika bio sat tjedno nekog od sportova, sada dobrovoljne pa ih djeca opterećena drugim obvezama izbjegavaju.
U dobi kada je učenik bio i ovaj novinar, sat tjelesnog odgoja se čekao kod većina učenika s nestrpljenjem. Danas djeca sve manje vole nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i u pravilu što su stariji manje je ljubavi prema tom predmetu, jednoglasnog su mišljenja naši profesori.
U mlađoj dječjoj dobi uglavnom učenici vole igre, no ne i osnove fizičke i zdravstvene kulture kao što su atletika, gimnastika, ističe profesorica Tomić. Deblja djeca u osnovnoj školi se uglavnom kroz rast kasnije izvuku, kaže Tušek naglašavajući da kada djevojkama izgled postane važan često radi skidanja prekomjerne težine posežu za teretanom, fitnesom ili nečim sličnim, što iziskuje dodatno vrijeme i novac, a mogli bi to pravovremeno riješiti tjelesnom aktivnošću u mlađoj dobi.
Uvjeti za nastavu odlični
Uvjeti u Pakracu za nastavu tjelesnog odgoja su odlični ističu naši profesori, pri čemu treba u toj ocjeni posebno uvažavati mišljenje Požežanina Gorana Marića koji zna uvjete u svom gradu. Za razliku od Požege gdje se nastava tjelesnog odgoja zimi održava u improviziranim dvoranama, pakrački osnovci i srednjoškolci imaju odlične uvjete jer je adekvatna dvorana opremljena s nizom popratnih sadržaja i opreme, a isto tako obadvije škole imaju sve potrebne terene za vanjsku nastavu.
Problem je, osim premale satnice i u tome što je tjelesna i zdravstvena kultura odgojni predmet, kaže Tušek, pod čime se podrazumijeva da nitko iz njega neće imati jedinicu. S tim se ne slaže Anđelko Lucić koji smatra da je to i obrazovni predmet kao i svaki drugi, ali po njemu su veliki problem i roditelji koji osim što u većini slučajeva ne potiču djecu na ozbiljan pristup tom dijelu nastave, ne podnose da im dijete iz tjelesnog odgoja ima manju ocjenu od odličan, jer to smatraju kao idealnim predmetom za „bildanje“ ukupnog prosjeka. Također je kod roditelja problem, kaže Lucić, što ne daju podrške profesorima u pokušaju uvođenja reda i ozbiljnosti u toj nastavi što je vidljivo i iz šarolikosti opreme s kojom djeca dolaze na taj predmet.
Uvjerili smo se u to na satu tjelesnog odgoja na kojem su u dvorani istovremeno bila tri razreda: šesti, osmi i prvi srednje, dakle oko 60-tak učenika od kojih je većina bila u opremi primjerenoj za tu vrstu aktivnosti, no i oko četvrtine njih baš i ne - pri čemu su pojedinci sat proveli u vesti.
No, promatrajući tih 60-tak djece na satu tjelesnog odgoja, izbrojili smo tek njih pet ili šest koje bismo ubrojili u debele i možda isto toliko u one s prekomjernom težinom, što ne potvrđuje baš statistiku hrvatskog prosjeka od četvrtine mladih s prekomjernom težinom, s čim se složio i Tušek. No profesorica Tomić naglašava da, kada je u pitanju problem prekomjerne težine, nije sve u vagi i izgledu, već je važna struktura tkiva što se postiže upravo vježbom i adekvatnom tjelesnom aktivnošću.
Djeca nedovoljno voljna
Problem je i što su djeca preopterećena ostalim predmetima pa im sat tjelesnog dođe kao prilika za odmor ili pripremu narednog sata, kaže Tušek.
Školski sat traje 45 minuta i koristeći odmor od 5 minuta između satova djeca moraju doći iz škole u dvoranu i vratiti se nazad što dodatno skraćuje vrijeme za tjelovježbu. No, to nije problem, kaže Tomić. Da su djeca voljna i organizirana moglo bi se od tih 45 minuta, unatoč toj selidbi iz objekta u objekt, iskoristiti i 43 minute. No nisu baš voljna, naglašava ova profesorica koja kaže da im kroz nastavu daju i „alat“, primjerice uče ih vježbanju u četiri kvadrata bez pomoćnih sprava kako bi to mogli primjenjivati i kod kuće, ali ih ne zanima.
Bitno uključivanje u sportske klubove
Drugi bitan vid fizičke aktivnosti djece i mladeži mlađih od 18 godina, osim u školi, je bavljenje određenim sportom u sportskim klubovima. Posljednjih godina, u skladu sa sveopćim trendom, i pakrački sportski klubovi puno pažnje poklanjaju radu s mladima. Prema podacima koje smo prikupili, u Klubu borilačkih vještina Bujinkan Seishin Dojo Pakrac dolazi na vježbanje 20 djece, u Rukometnom klubu „Lipa“ oko sto, u NK „Hajduk“ 110, u NK „Croatia“ Donja Obrijež dvadesetak, u SK „Kuna“ – 15-tak te Kuglačkom klubu „Slavonski banovac“ dvadesetak , ili ukupno oko 370, pri čemu je u toj brojci i dio djece s područja Grada Lipika ili nekog od susjednih mjesta pa možemo reći da je oko 300-tinjak pakračkih osnovaca i srednjoškolaca uključeno u organizirane sportske aktivnosti.
Profesori potiču djecu na odlazak u sportske klubove. Na taj način kaže Lucić je on unazad dvije ili tri godine omasovio školu rukometa RK Lipe. On ističe da je na nastavi tjelesnog odgoja i te kako vidljivo koje dijete radi u klubu, a koje ne.
Izjednačiti vjeronauk i tjelesni
Siniša Grubišić, voditelj škole nogometa u NK Hajduku kaže da među njihovih oko 110 registriranih mladih igrača i 25 u igraonici (predškolski uzrast) ima svega nekoliko djece s prevelikom tjelesnom masom. Uglavnom se takvi pojavljuju u mlađim kategorijama te kroz odrastanje i rad dovedu tjelesnu težinu u optimalno stanje, kaže Grubišić što je potvrda toga da bi roditelji trebali više raditi na uključivanje djece u sportske klubove.
Grubišić ima još jednu interesantnu tezu. Nastavu vjeronauka u nižim razredima provodi vjeroučiteljica, a ne učiteljica razredne nastave. Tim primjerom bi se trebao sustav voditi i u nastavi tjelesnog odgoja. Isto tako mišljenja je ovaj nogometni pedagog, kako nastava vjeronauka traži od djece uključivanje u redovne crkvene aktivnosti, tako bi i nastava tjelesne i zdravstvene kulture trebala se nastaviti u sportskim klubovima kao obvezna.
Roditelji u trci za novcem i ostalim suvremenim standardima današnjeg života sve više djecu prepuštaju društvu. No, ishrana i fizička aktivnost djece ipak leži najviše na njima i zato bi trebali biti najodgovorniji za segment zdravlja svog djeteta kada je u pitanju pretilost koju, pak, danas suvremena medicina tretira kao bolest bez obzira što se pred još 30-tak godina smatralo tek životnim stilom, a u Slavoniji čak i blagodat. Danas to više nije tako i u skladu s tim bi se društvo i pojedinci trebali i odrediti i organizirati. Već od malih nogu.
- PIŠE: Pakrački List
- 999
Zbog radova na rekonstrukciji Vodospreme Pakrac, osim mogućih poteškoća u opskrbi pitkom vodom u vidu povremenih prekida u isporuci ili smanjenja tlaka, moguće je i prolazno povremeno zamućenje vode u vodoopskrbnom sustavu.
Voda se uredno dezinficira i bakteriološki je ispravna. U slučaju zamućenja, vodu nemojte koristiti za piće, a svako veće zamućenje javite u Vode Lipik d.o.o.
Potrošači se mole za strpljenje i razumijevanje.
- PIŠE: Pakrački List
- 1091
Zimska služba na pakračkom području je spremna u očekivanju prvog snijega i potrebe za intervencijama, tvrde nadležni. Organizirana je gotovo isto kao i lani: za državne ceste nadležna je pakračka ispostava tvrtke PZC Brod, županijske ceste su u nadležnosti Niskogradnje Jurčak Požega, a lokalne i nerazvrstane će čistiti komunalni pogon Grada Pakraca i Promet građenje d.o.o. Požega. U naseljima Dragović, Ožegovci, Prgomelje, Gornja Šumetlica njihovi mjesni odbor za što su već dobili potrebnu sol. .
Prva dežurstva u skladu sa zakonskim obvezama su započela 15. studenog otkada u pakračkoj Nadcestariji dežura po jedno vozilo-ralica i tri čovjeka. Prvu intervenciju su imali na Bučju u noći na 21. studenog.
Za potrebe rada zimske službe u pakračkoj Nadcestariji je spremno 10 zaposlenika, dva kamiona s ralicom i posipačima pri čemu je dobra vijest i za njihove vozače i za promet da je jedan kamion posve nov, snažan potpuno kompjutoriziran stroj marke Volvo, kao i utovarivač i ophodarsko vozilo.
U skladištu u Pakracu je PZC Brod pripremio 197 tona soli za posipanje te u silosi na Bučju 85 tona. Lani, kada osim nekoliko dana u siječnju, Zdravko Svjetličić, voditelj Nadcestarije ocjenjuje da nije bilo nešto posebno problematična zima za rad zimske službe na državnim cestama, na pravcima D-5 Od Kipa do Bijele Stijene, D-38 središte Pakraca – Bučje i D-47 središte Lipika –Trokut je potrošeno oko 250 tona soli, tako da, bude li zima blaga već sada u Pakracu ima dovoljno soli za državne ceste pri čemu ostaje mogućnost dobave novih količina. Specifičnost državnih cesta na našem području je da su sva četiri ulaza i izlaza u ovaj kraj opterećena velikim usponom/nizbrdicom što je dodatni problem zimskoj službi i vozačima.
Lani je zimska služba prvi put intervenirala 4. prosinca, a interesantno je da je zadnji put za njihovom intervencijom potreba bila u noći na 19. travnja kada je na Bučju palo 30-tak centimetara snijega. Gotovo sva ostala sol kada su u pitanju državne ceste, ili 213 tona, je potrošeno u dva tjedna siječnja.
Osim soli u Nadcestariji su pripremili i nešto agregata, ali ih zbog automobila ne vole koristiti i to će učiniti samo u slučajevima ledene kiše, kaže Svjetličić.
Osnažen gradski komunalni pogon
U sjedištu gradskog komunalnog pogona u Tomislavovoj ulici za rad zimske službe su pripremljeni jadan utovarivač, traktor, jedno vozilo nosivosti 2 tone za manje intervencije i ručno posipanje kritičnih mjesta uz mogućnost odvoza snijega, još dva manja motorna vozila kamion s ralicama i rasipačem, a sve bi to po potrebi trebalo opsluživati osmero zaposlenika. U odnosu na lani broj zaposlenika je veći za jedan, a tehnika za jedno vozilo i jednu ralicu tako da voditelj Almir Delihodžić očekuje da će ove godine biti učinkovitiji nego lani uz napomenu da ne mogu stići na sve pravce odjednom pa mole građane za strpljenje.
Njih ćemo u slučajevima potrebe najviše viđati u središtu grada, te na nerazvrstanim cestama gdje su ponovo usponi najveći problem. U njihovoj nadležnosti su osim gradskih ulica i nerazvrstane ceste na području Badljevine, Omanovca, obadva Majura, te Gornja Obrijež i nastavak ceste Kraguj-Omanovac. Ostale nerazvrstane ceste su u koncesiji požeške tvrtke. Nažalost, prema praksi iz lanjskih godina manja mehanizacija i ručni rad komunalnog pogona će se uvelike koristiti za čišćenje pješačkih nogostupa ispred kuća, stanova i lokala u centru Pakraca gdje to ne rade stanari, odnosno korisnici kojima je to komunalni red stavio u obvezu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1042
Duhovitost nepoznatog autora jučer osvanule ljubavne poruke ispisane na zgradi pakračke tržnice ne može se osporiti. Upitan je, naime, izbor medija kojim je odaslana. U 21. stoljeću, pokraj Facebooka, Instagrama, Vibera ili Messengera te ostalih društvenih pomagala, autor se odlučio za gradsku fasadu.
Osim što bi duhovitom ponudom preko jednog od spomenutih servisa - kod momka ili djevojke kojoj je upućena – autor vjerojatno profitirao, pokušaj udvaranja sigurno ne bi završio na policiji, kao u ovom slučaju.
Policija se oglasila izjavom da je prijava oštećene imovine zaprimljena te da postupaju po službenoj dužnosti.