- PIŠE: Pakrački List
- 890
Maturanti pakračke gimnazije su početkom prosinca osvojili 3. mjesto na video-natječaju Euroscola 2017. koji provodi Ured Europskoga parlamenta u Hrvatskoj i za nagradu putuju 9. veljače iduće godine u Strasbourg. Natječaj koji je bio otvoren od 22. studenog do 4. prosinca namijenjen je mladima u dobi odi od 16 do 18 godina s ključnim riječima „Zajedno možemo više. Usudimo se živjeti Europu.“
Video film u trajanju od najviše 90 sekundi trebao je biti kreativno predstavljen odgovor na pitanje što je sve pozitivnoga Hrvatskoj donijelo članstvo u Europskoj uniji.
Pakrački gimnazijalci Mihael Horvat i Karlo Rosman (snimatelji), Marijana Gašparović kao monažerka i glumci Mihovil Šimić, Ana Paragi, Vilim Svjetličić, Lorena Tutić, Karla Rade,Tara Ančić, Marijana Gašparović, Matej Nemeth uz sudjelovanje Barbare Krejči, Nikol Vacek, Luke Šarčevića i Ive Mazzoni te mentoricu profeosoricu Vesnu Ančić dočarali su ambijent u kojem putnicima kroz Pakrac se potrga automobil, a oni nude pomoć komunicirajući na više europskih jezika simbolično označenim zastavama zemalja govornog područja koje predstavljaju i na kraju svi skupa veselo odguraju automobil. Nagrađeni video možete pogledati na internetskoj adresi https://youtu.be/lACHy51wKts.
Najkreativnije i najoriginalnije video-uratke birao je tim sastavljen od predstavnika Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj te profesionalaca iz obrazovnog i agencijskog sektora, Nove TV, Student TV-a i Mreže mladih Hrvatske. Na natječaj se javilo puno srednjih škola iz cijele zemlje, a na put u Strasbourgu će i učenici iz Požege, Zagreba, Krapine i Karlovca.
Bravo za pakračke gimnazijalce.
- PIŠE: Pakrački List
- 881
Neobično pismo smo dobili ovih dana od kolege novinara iz Varaždina Drage Labaša, a tema je pakračka – jedna od priča o našim stanovnicima u doba prognanstva 1991. godine.
U njemu piše: „Profesor sam u mirovini i živim u Varaždinu. Za vrijeme Domovinskog rata i inače bavio sam se novinarstvom. U Varaždinu su boravili mnogi izbjegli građani i djeca. Prilažem jedan objavljeni članak o jednoj djevojčici koja je došla u Varaždin kod rodbine i pohađala jedan vrtić. Bila je veoma draga i umiljata djevojčica koju sam zaista zavolio i o njoj napisao priloženi članak. Kako sada imam 74 godine a i Snježana je odrasla osoba volio bih je upoznati. Mogla bi to biti i lijepa priča za novine. Vjerojatno možete uči u trag te djevojčice (sada odrasle žene). Ako ju pronađete javite mi ili organizirajte neki susret.“
U prilogu je njegova mail adresa i broj mobitela kao i isječak iz novina s datum 12. studenog 1991. godine koji objavljujemo u cijelosti.
Prepozna li netko traženu Snježanu Pavlović tko ima neki kontakt s njom molimo da nam to javite u naše uredništvo kako bi kolegi u Varaždinu ispunili želju.
- PIŠE: Pakrački List
- 866
Prostor Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru od 9. prosinca mjesto je postava izložbe Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik na temu Pakraca koji je predstavljen kroz kronologiju postanka i razvitka, ali i kroz prezentaciju bogate povijesti s naglaskom na kovnicu novca i slavonski banovac. Postav izložbe čini tridesetak fotografija i pratećih tekstualnih plakata. Slovenska izložba nastavak je prošlogodišnje priče kad je na istom mjestu tema izložbe bila Pakrac i Lipik u Domovinskom ratu i posljedice agresije.
Na otvorenju izložbe predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Marko Mandir pozdravio je prisutne te pohvalio suradnju društva i Udruge. Predsjednik Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik Tomislav Novinc zahvalio se domaćinima i s članovima Udruge Krešimirom Novincom i Ivanom Farkaš proveo posjetitelje kroz povijest i sadašnjost Pakraca zanimljivim predavanjem. Ovaj Projekt je potpomognut sredstvima Split parking d.o.o. – a i Grada Pakraca, a izložba je organizirana zajedničkom suradnjom s Muzejom grada Pakraca i Turističkom zajednicom grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 936
Devet glazbenih sastava nastupilo je sinoć na 20. izdanju festivala „Hodočašće u došašću“ izvevši u skoro dvosatnom programu 19 skladbi duhovne glazbe od kojih su neke izvedene premjerno, a neke slušatelji Hrvatskog katoličkog radija poznaju od ranije. Kao i ranijih godina ovaj glazbeno–duhovni susret koji organizira pakrački sastav Vita Nova i ove godine ispunio je pakračku crkvu do zadnjeg sjedala pa i više od toga.
Publika je imala priliku vidjeti i čuti uz domaćina „Vita Novu“ zagrebačke sastave „Put k suncu“, „Novo svitanje“, „Željka Marinović“ i „RiM“, iz Daruvara „Aletheia“ i „Živa voda“, „Nebeski znak“ iz Nova Gradiška te tradicionalne sudionike gosti iz Vojvodine „Tekije“ iz Petrovaradina. Svi oni su, uz odobravanje i uključivanje publike, festivalsko večer zaključili otpjevavši zajedno zadnju pjesmu „Dajemo Ti slavu, dajemo Ti hvalu“.
Otvarajući festival voditeljica Marina Marinović je istakla ovogodišnji jubilej riječima: „Okrugli brojevi uvijek su posebni, pa ovaj 20. po redu svjedoči uzajamna ljubav festivala i Pakraca. Kroz sve te godine na festivalu je nastupilo 82 izvođača iz 37 mjesta Hrvatske, Bosne i Srbije. Svi su oni na festival došli kao hodočasnici pjesmom svjedočiti o svojoj vjeri i pri tom su osjetili veliku i nesebičnu ljubav i entuzijazam koji u festival ulažu mladi iz Vita Nove i neumorni Dubravko Kotorac uz podršku svih prethodnih župnika i sadašnjeg Matije Jurakovića i blagoslov biskupa Škvorčevića. Dvadeset godina traje ovaj festival bez velike medijske pompe tek uz praćenje Zova Kalvarije, domaćeg Pakračkog lista i Hrvatskog katoličkog radija.“
Glazbeni program nakratko je prekinuo Slavko Nedić, urednik monografije „“20. godina festivala Hodočašće u došašću“ kako bi okupljenim vjernicima još jednom skrenuo pažnju na zapisanu povijest u monografiji koja je promovirana večer ranije u gradskoj vijećnici.
Euharistijsko slavlje koje je prethodilo festivalu predvodio je, kao i lani, uz pakračkog župnika Matiju Jurakovića i velečasni Žarko Turuk, naš sugrađanin i svećenik koji služi u daruvarskoj župi, a koji je u propovijedi vrlo dobro spojio duhovnost i glazbu podsjetivši ne samo na povijest festivala, nego i na 33-godišnju povijest Vita Nove zahvalivši na angažmanu velečasnom Marku Pišoniću i tragično u ratu ubijenom Marijanu Nuni Petrovečkom, sada pokojnim osobama koje su bili dio festivala ili Vita Nove. Uz to vjernike je podsjetio da je isti povodom na istom mjestu pred devet godina misom započeo pripreme za svećenički poziv pa ovaj dan smatra svojim rođendanom. Msgr. Matija Juraković je zahvalio svima na organizaciji ovog festivala kao i Gradu Pakracu na pokroviteljstvu istaknuvši da je festival svake godine bolji i jači.
- PIŠE: Pakrački List
- 841
Glavni gradski bor ove je godine smješten u dvorištu kurije Janković, a svojim ga je ručno izrađenim ukrasima danas okitilo gotovo stotinu mališana dječjeg vrtića „Maslačak“ iz Pakraca – onog matičnog iz centra, ali i onih područnih s Kalvarije i Prekopakre.
„Sretna sam što doprinosimo promicanju ovog prekrasnog prostora unutar kurije Janković, kao stvorenog za ovakva događanja. Danas kitimo bor, a naša djeca su se, zajedno s mojim kolegicama - njihovim odgojiteljicama, potrudila izraditi božićne i novogodišnje ukrase u čijoj su izradi sudjelovale sve odgojne skupine naših vrtića počevši od jaslica“, rekla nam je Višnja Klobučar, ravnateljica pakračkog dječjeg vrtića.
Da bi ukrasi dospjeli bliže vrhu bora, pobrinuli su se i momci iz DVD-a Pakraca koji su, kao i svake godine, bili na raspolaganju s vatrogasnim vozilom i protupožarnim ljestvama.
Prije samog čina kićenja, mališanima se obratila i pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević, koja im se zahvalila na trudu te ih pozvala da u petak 22. prosinca na istom mjestu posjete Božićni sajam na kojem će im, osim cjelodnevnog božićnog ugođaja, pred kraj dana pjevati Mia Dimšić.
- PIŠE: Pakrački List
- 1092
Grad Pakrac je u pet godina, od posljednjeg popisa stanovništva 2011. pa do 2016. godine izgubio prirodnim kretanjima i migracijama oko 1100 stanovnika, prema Državnom zavodu za statistiku (dalje u tekstu DZS). U odnosu na popis iz 2011. godine, kada nas je bilo na području jedinice lokalne samouprave Pakrac 8.460, gubitak je to od otprilike 13 posto.
Dva su razloga gubitka stanovništva (vidi tablicu): jedan je prirodni, pri čemu je u razdoblju od 2011. do kraja 2015. godine (za 2016. podatke još ne objavljuju) umro 281 stanovnik više nego što je živorođenih (u prosjeku 56 godišnje). Drugi razlog su negativna migracijska kretanja u kojima je tijekom tih pet godina u inozemstvo ili ostatak Hrvatske iz Grada Pakraca odselilo 877 stanovnika više nego doseljenih, tako da je Pakrac u tom razdoblju godišnje gubio prosječno skoro 200 stanovnika. Nažalost, taj trend nije iz godine u godinu ravnomjeran, nego se iz godinu u godinu povećava..
Utjeha nije i to nam neće pomoći, ali Pakrac u tome u okruženju nije iznimka nego pravilo, jer taj trend je prisutan i u susjednom Lipiku, cijeloj županiji, Slavoniji, zapravo u cijeloj Hrvatskoj, osim naravno u velikim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke, njihovim satelitima te nekoliko manjih gradova u Dalmaciji.
Procjene Državnog zavoda za statistiku
Državni zavod za statistiku svake prve godine u desetljeću provodi popis stanovništva. Na polovini tog razdoblja za potrebe raznih analitičkih i planskih dokumenta râdi procjene o kretanju broja stanovništva. Koristi se cijelim nizom pokazatelja među kojima su glavni broj prijava i odjava prebivališta u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova (policija), broj živorođenih i umrlih, ali i pomoćni pokazatelji kao broj djece u vrtićima, školama, broju zaposlenih i nezaposlenih i slično. Temeljom toga izrađuje procjene o broju kretanja stanovništva po gradovima koje su objavili za proteklih pet godina polovinom studenog, dakle prije nepuna dva tjedna. Po njima Pakrac je 31. prosinca 2015. godine imao 7.462 stanovnika ili 998 manje nego na popisu 31. ožujka 2011. godine pri čemu smo u 2012. izgubili 164, 2013. godine daljnjih 336, godine 2013. još 122, potom 2014. još118 i u 2015. godini daljnjih 258.
Brojka nam se, uz sva neslužbena upozorenja i priča činila izuzetno velika. No DZS dalje analizira procjenu uz dodatnu pomoć 15 tablica s različitim parametrima po jedinicama lokalne samouprave, kao što su broj učenika u dječjem vrtiću, osnovnoj školi, srednjoj školi i broju zaposlenih. Pomoću tih specifičnih socioloških tablica i podatke za godinu poslije, dakle 2016. godinu temeljom čega smo mi procjenu dopunili i na to razdoblje. Prema tim tablicama u dječjem vrtiću Pakrac je 2011. godine bilo 221 dijete, ali već 2016. samo 197 (-24), u osnovnoj školi 2011. godine bio je 751 učenik, u rujnu 2016. godine 662 (-89). Broj srednjoškolaca pao je u tom razdoblju s 552 u rujnu 2011. na 476 lanjskog rujna (-106). Jednako tako pao je i broj zaposlenih u pravnim osobama (bez obrtnika, OPG-ova, individualnih poljoprivrednika i slobodnih zanimanja) s 1.526 osoba 2011. godine na 1.460 u 2016. godine (-66).
Tablicu koju objavljujemo u sklopu ovog teksta napravili smo sami koristeći dijelom izvorne podatke tablica DZS-a, dijelom iz njihovih izvedenica. Odlučili smo se za takav pristup kako bismo uštedjeli ograničeni novinski prostor, ali i iz želje da ne zamaramo čitatelje nizom beskorisnih podataka.
Manje stanovnika, manje brakova, manje rastava
U statistici DZS-a nije sporno prirodno kretanje stanovnika. Broj novorođenih i umrlih evidentiraju MUP i matični uredi (bolnice) a DSZ samo prikuplja i oni su za 2016. godinu identični iz oba izvora. Tome dodajmo podatke još iz jedne tablice DZS-a: na pakračkom području 2011. godine sklopljeno je 60 brakova. Nakon 2011., svake godine se broj sklopljenih brakova smanjivao za 17, 16, 23, 10 u 2016. godini, dok je broj rastavljenih mali i konstantan; od 17 u 2011. godini pa redom, 19, i u posljednje tri godine identičnih 14. Ipak, s migracijama je teže.
Državni zavod za statistiku migracije raščlanjuje na doseljavanje i iseljavanje dodajući svakoj od tih kretanja tri kategorije: unutar županije, unutar RH i inozemstvo, pri čemu su iz ukupnog zbroja na kraju izbačene migracije koje su se događale unutar istog grada/općine, primjerice iz Obriježi ili Badljevine u Pakrac i obratno. Jednostavnom računicom na području Grada Pakraca 59 osoba se 2011. godine selilo unutar „naše općine“, godinu poslije još 36, pa 2013. godine 43, potom rekordnih 93, 2015. godine 62 kao i lani, što nagovješćuje da bi naselje Pakrac na popisu stanovništva 2021. godine moglo imati daleko manji gubitnik po broju stanovnika nego okolna naselja.
Doseljavanje iz Lipika (Šeovice, Japage, Kukunjevca) je pak nešto što je prisutno u našoj tablici unutar rubrike doseljeni iz RH, a jednako tako i obrnuta kretanja u rubrici „odseljeni“. Ove dvije specifičnosti naglašavamo iz razloga što se one toliko ne odražavaju na ukupan ekonomski učinak, jer svi oni i dalje koriste postojeću trgovačku, ugostiteljsku, prosvjetnu, zdravstvenu mrežu kao što su i dalje na raspolaganju kao radna snaga pakračko-lipičkim poslodavcima.
Najveći problem su za svako društvo migracije u inozemstvo, a prema raspoloživim podacima od 2011. godine do lani, s područja Grada Pakraca bolji život u inozemstvu je potražilo 750 osoba. Treba li toj brojci vjerovati? Apsolutno i sigurno ne, ali je jednako tako ne treba niti zanemarivati.
Papirnato rješavanje prebivališta
Broj migracija službena statistika prati kroz MUP-ov sustav prijava i odjava boravišta i prebivališta. Problem je što građani koji odu privremeno u inozemstvo imaju godinu dana da to provedu papirnato kroz odjavu bivšeg mjesta prebivališta. Neki to učine brzo, neki za neko vrijeme, a neki nikada, odnosno dok ih MUP u različitim akcijama čišćenja sustava prebivališta kakvu smo imali unazad godinu dana ne „uhvati na krivoj adresi“. Konkretno, svi oni koji su u inozemstvo trajno ili privremeno (ili dugotrajno, ali ne trajno što su najčešće planovi inozemnih imigranata) otišli ove godine, a nisu odjavili prebivalište još nisu u prekršaju, odnosno stignu to učiniti. Taj segment bi značio da zapravo naših bivših sugrađana koji su otišli u inozemstvo ima još i više. Druga praksa koja „ljuja“ ovu statistiku je sređivanje mjesta prebivališta koju je MUP odradio unazad godinu dana. Lako je moguće da su bez prebivališta na području Grada Pakraca ostali neki naši sugrađani koji su u BiH ili Srbiju otišli odmah poslije rata, a tek sada su to riješili „papirnato“. To bi značilo da je broj naših sugrađana stvarno odseljenih u inozemstvo od 2011. godinu manji. Zbrojimo li onaj prvi razlog u sumnju (neprijavljivanje) i oduzmemo ovaj drugi (zastarjelo rješavanje papira) dođemo oko nule i imamo razlog da vjerujemo ovoj statistici uz uvažavanje da moderni sustav ove znanosti tolerira statističku grešku od 3 posto, što je doista zanemarivo.
Uostalom, DZS je objavio i tablice saldo ukupne migracije i odseljavanje u inozemstvo od 1998. godine za cijelu županiju. Iz nje je vidljivo da je Požeško-slavonska županija po pitanju migracija stanovništva bila u plusu do 2002. godine kada se pojavljuje prvi minus od 214 osoba. Iduće godine on je već 312, 2012. godine ozbiljnih 810, a lanjske alarmantnih 1.462 osobe godišnje.
Po pitanju odseljavanja u inozemstvo 1998. godine je ta brojka iznosila tek 69 osoba i uz blagi porast se zadržava do 2012. godine kada eskalira na 589, da bi lani iznosila 1.238 osoba. Nažalost za jedinice lokalne samouprave DZS takvih podataka nema ili ih ne objavljuje.
I podaci MUP-a kazuju da smo u minusu
No ima ih MUP. Na našu zamolbu, iz Policijske uprave Požeško-slavonske dobili smo podatke o kretanju stanovništva na području Pakraca i Lipika u 2016. godini. Metodologija nažalost nije identična DZS-ovoj, ali je upotrebljiva.
Kao prvo, dopunila je podatke o prirodnom kretanju stanovništva za 2016. godinu (ono što nedostaje u našoj tablici rađenoj prema DZS) pa tako zahvaljujući njima doznajemo da je u toj godini na području Grada Pakraca rođena 71 osoba, a istovremeno je umrlo 136, što je najviše u posljednjih šest godina čime je stvoren i najveći prirodni odliv stanovnika od čak 65 stanovnika u toj godini. Ovo je brojka u koju se ne smije sumnjati jer MUP novorođenima dodjeljuje matični broj, odnosno poništava ga umrlima, kao i njihove osobne dokumente izdane u MUP-u. Problem je kod migracija gdje različite metodologije u odnosu na DZS (uvode kao razlog „članak 12 Zakona o prebivalištu“ što je zapravo nastavak one naše priče o dobrovoljnoj odjavi prebivališta, odnosno onoj po službenoj dužnosti što DZS ne poznaje) i time na prvi pogled dobivaju različite brojke. No u tekstualnom pojašnjenju njihova služba za odnose s javnosti je izričita i piše: „Vezano uz Vaš dopis od dana 23. studenog 2017. godine kojim tražite podatke o prijavama i odjavama prebivališta na području jedinica lokalne samouprave Pakraca i Lipika, dostavljaju se podaci iz službenih evidencija ovog Ministarstva… U razdoblju od 1.1. 2016. do 30. 6. 2017. godine za 414 osoba s područja Pakraca i Lipika prijavljen je privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske.“
Sada u Gradu Pakracu živi oko 7.100 stanovnika
Iz nekoliko popratnih tablica koje smo od njih tražili, vrlo iscrpno nas informiraju da je samo u prvih šest mjeseci ove godine s područja Grada Pakraca trajno iselila iz RH 61 osoba, 70 ih je umrlo, 59 osoba je odselilo u RH, a za 36 osoba je prebivalište brisano temeljom članka 12 Zakona o prebivalištu, što čini gubitak od 226 osoba. Istovremeno je u prvih šest mjeseci ove godine rođeno 38 novih Pakračana, 31 osoba je doselila iz RH, a 8 iz inozemstva, odnosno ukupno 77 osoba čime smo u prvoj polovini ove godine izgubili 149 stanovnika i ako njih pribrojimo onih 1158 iz naše tablice, te dodamo 65 stanovnika manje iz prirodnog priraštaja 2016. godine za što podatke nije imao DZS, proizlazi da smo 1. srpnja ove godine bili siromašniji u odnosu na popis od 31. ožujka 2011. godine za 1.372 stanovnika ili za 16,2 posto i sada nas ima 7088. Naravno, riječ je o procjeni pa čak i sâm autor ima rezerve prema ovoj brojci. No ona je najrealnija onome čemu se može prići između dvaju popisa stanovništva, jer je korištena isključivo službena statistika.
Uostalom, je li dobivena brojka nekoliko postotaka veća ili manja, a greška sigurno nije veća, manje je važno. Ne samo da nas je unazad pet godina manje, nego nas je i premalo što je vidljivo u upražnjenim mjestima u vrtiću, školskim klupama, manjem broju trgovina, pacijenata (u prošlom broju Lista potvrdio je to ravnatelj Doma zdravlja), putnika i svega ostalog što čini gospodarski potencijal nekog kraja. Stoga je bitno pokrenuti sve moguće mehanizme u pravcu zadržavanja postojećeg stanovništva, ali još više u dovođenje novog, jer je seljenje apsolutni trend u suvremenom svijetu. Ne jednom smo čuli na tu temu sve prisutniju u svakodnevnom uličnim, birtijskim i inim razgovorima jednostavno rješenje koje običan puk nudi gradskim, županijskim i državnim čelnicima – izgradite tvornicu i bit će i ljudi.
To kažu laici, no povijest govori da to nije niti približno tako i da je unazad 50-ak godina to postao znatno kompleksniji problem, odnosno da su se tako migracijski problemi rješavali s prijelaza 19. na 20 stoljeće kada se putovalo pješke, konjima, kolima ili sporovoznim vlakovima, ali ne već i 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada su kao sredstva prijevoza došli autobusi, automobili, avioni.
Stanovništvo kroz povijest
Najbolje to ilustrira povijest statističkih popisa stanovništva.
Prvi takav na ovim područjima obavljen je daleke 1857. godine i nakon njega do zadnje 2011. godine još 13 puta. Te 1857. godine današnje područje „općine“ Pakrac imalo je 8.030 stanovnika, dakle 400 manje nego na popisu 2011, ali tisuću više nego što to pokazuju naše procjene za 31. lipnja ove godine. Usput, te 1857. godine današnja „općina Lipika“ je imala 5.421 stanovnika ili 700 manje nego 2011. godine.
Neobrađena slavonska ravnica i bogato šumsko prostranstvo bili su polovinom 19. stoljeća idealan hranitelj za siromašno stanovništvo većeg dijela Austro-Ugarske monarhije, nedavno prije toga oslobođeno kmetskim okovima. Uslijedio je migracijski val u kojem tih godina doseljava stanovništvo iz sjeverozapadne Italije, (preci naših današnjih Talijana) odnosno hladnog Gorskog Kotara (Španovčani), ali i brojni ostali doseljenici iz raznih područja Austro-Ugarske monarhije. Godine 1892. Slaveks pokreće u Pakracu pilanu i preradu drveta koja u socijalističkom razdoblju postaje moćna „Drvna industrija Papuk“ zbog koje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće doseljava kvalificirana radna snaga iz Češke, Slovačke, Mađarske i ostatka Monarhije. U Lipiku krajem 19. stoljeća organizirano se kreće s lječilištem, a tih godina pruga Barcs – Banova Jaruga prolazi kroz ovaj kraj. Rezultat svega je da na popisu stanovništva 1910. godine „općina“ Pakrac ima, sada nam nevjerojatnih, 18.422 stanovnika, a „općina“ Lipik 13.909. Svaki rat, što zbog smrtno stradalih osoba što zbog prisilnih migracija, neminovno donosi pad broja stanovnika pa se to dogodilo i ovim prostorima. Na popisu iz 1921., ukupan broj stanovnika manji je za 1.200, ali se zahvaljujući daljnjoj industrijalizaciji narednih deset godina povećava i današnja „općina“ Pakrac na popisu 1931. ima 20.361 stanovnika, a današnja „općina Lipik“ 13.786, povijest će kasnije pokazati za obje općine i cijeli kraj – nikada više.
Novi svjetski rat je učinio svoje, „općina“ Pakrac na popisu 1948. godine je manja za skoro tri tisuće stanovnika, a Lipik za dvije. No obje općine bilježe porast na popisu već 1961. godine, ukupno za oko 1.400 stanovnika.
Upravo u drugoj polovini 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća dolazi do najveće industrijalizacije ovog područja. Izgrađena je posve nova tvornica stakla u Lipiku, posve nova i tada najmodernija punionica mineralne vode, na ribnjacima je zakoračila kemijska industrija, izgrađeni su suvremeni objekti Zdravstveno-rekreacijskog centra Lipik (nema veze s današnjom bolnicom), u Dobrovcu silosi i staklenici, nova tvornica tekstilne industrije u Pakracu („Moderna“), značajno je moderniziran „Papukov“ drvni kompleks, građevinska tvrtka Konstruktor postala je regionalni gigant s 400 zaposlenih, raširila se trgovačka tvrtka „Budućnost“. Što se dogodilo s brojem stanovnika? Nevjerojatno, ali smanjio se.
U „općini“ Pakrac 1981. godine, nakon sve te industrijalizacije i pratećeg ogromnog rasta komunalne infrastrukture, broj stanovnika je na popisu iznosio 16.475 (-800 u odnosu na 1961.), u Lipiku 11.335 (-320 u odnosnu na 1961.). To je bilo prije 50 godina, u sada već uvelike zastarjelom tehnološkom društvu. Taj se trend nastavio i naredno desetljeće, a onda je novi rat, poduprt modernim prijevoznim sredstvima, suvremenim tehnologijama komunikacije, učinio svoje nezaustavljivo nastavivši taj put u još novije i modernije doba 21. stoljeća gdje, osim suvremenih tehnologija pojmovi kao rod, zavičaj, domovina uvelike gube svoje značenje i njihova mjesta zauzimaju posve nove vrijednosti kao što su novac, zarada, standard….
Velikog povratka neće biti
Ovaj povijesni traktat treba samo poslužiti kao dokaz teze da izgradnja neke tvornice s dvjestotinjak radnih mjesta ne bi samo tako riješio probleme migracija stanovnika ovog kraja. On je puno kompleksniji, jer osim radnog mjesta ljudi očekuju i da budu adekvatno plaćeni, da mogu neometano napredovati u skladu sa svojim sposobnostima, kako na radnom mjestu tako i u raznim društvenim hijerarhijama, očekuju vlastito pravo izbora sustava vrijednosti. Jednako tako nove generacije, višestruko obrazovanije, informiranije i pokretljivije od svojih roditelja priželjkuju mogućnost školovanja djece, trgovačku, ugostiteljsku, sportsku, kulturnu i zabavnu ponudu.
Ne djeluje i nije realno, ali tko može, naročito mladima i obrazovanim ljudima koji danas uglavnom više nemaju jezične barijere, zabraniti pravo na njihove ambicije i ono što je njima specifično: odgovor na izazov koji se krije odlaskom u novu sredinu. Stoga bez obzira na sve naše opće mjere (dizanje standarda i zaposlenosti) i posebne kao stipendije, motivacija za liječnike u pokušaju zadržavanja stanovnika, pravo na neki veliki optimizam nemamo. Migracije stanovništva, ne u Pakracu i Hrvatskoj, nego općenito u svijetu bit će sve prisutnije. Povratak odseljenog stanovništva, pokazuje to i povijest, u velikoj se mjeri neće dogoditi. Ostaje nam borba za preostale, ali i za dolazak novih. Danas kada govorimo o migraciji govorimo isključivo o problemu odseljavanja, zanemarujući njen drugi pravac – useljavanje. Time smo u startu limitirali mogućnost populacijske progresije. Prihvaćanjem te činjenice, želimo li zadržati sadašnju malu brojku stanovništva, današnja socijalna homogenost domicilnog stanovništva uslijed svih tih migracija na duži rok nije moguća. I kao što je tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je „općina“ Pakrac imala više od 20 tisuća stanovnika izgledalo nemoguće da će za 80 godina imati tek trećinu te brojke, tako nam sada izgleda kao fantastika da bi do kraja stoljeća Pakrac mogao imati za gradonačelnika, primjerice, Sirijca. No sjetite se Londona koji za gradonačelnika ima Indijca. Uostalom, na popisu stanovništva 2011. godine od 8460 tek njih 3722 bili su rođeni Pakračani, nešto manje od 2500 bili su doseljenici iz ostatka Hrvatske, a nešto manje od 2400 iz inozemstva, od čega 1200 iz BiH.
U privlačenju novog stanovništva, osim čekanja da se popune sada atraktivniji europski životni prostori, naši aduti su stalno prisutno povećanje opće svijesti o ekologiji i potrebi življenja na svježem zraku i tehnološki nezagađenom okruženju, kao i činjenica da smo vjerojatno zauvijek pošteđeni terorizma i drugih brutalnosti koje pritišću suvremenu civilizaciju u velikim europskim gradovima.
“DOBRO JUTRO, HRVATSKA”
Mladima ponuditi sve što treba za ostanak u Pakracu
„Dobro jutro Hrvatska“ jutarnja televizijska emisija prvog programa HRT-a, 22. studenog je ugostila pakračku gradonačelnicu Anamariju Blažević koja je u petnaestominutnom razgovoru još jednom predstavila Pakrac, osvrnula se na aktualne probleme male sredine, ali i javnosti ponudila pakračke gospodarske i turističke potencijale.
„Probleme imamo, probleme i rješavamo. Jedan od najvećih su posljedice rata vidljive kroz ruševine kojih je u Pakracu bilo poprilično. U suradnji s Ministarstvom obrane uklonili smo veliku većinu, a tako ćemo učiniti i sa ostatkom. Možda veći problem je onaj s kojim se susreću sve male sredine u Hrvatskoj, a to je odlazak mladih u veća središta ili inozemstvo. Primarni nam je zadatak pa i dužnost, pružiti mladima sve što smo u mogućnosti - i infrastrukturno i gospodarski i društveno. Imamo plan i razrađen program kako to učiniti.“
