- PIŠE: Pakrački List
- 901
Pakračka gradska uprava uočila je da pojedine pravne i fizičke osobe svakodnevno ostavljaju svoje automobile na parkirnim mjestima u središtu Pakraca gdje je predviđena naplata parkiranja, a da pri tom ne plaćaju parkirnu kartu kako je to predviđeno Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Pakraca i Odluci o cijeni parkiranja.
Stoga na službenoj gradskoj stranici pozivaju sve koji svoje automobile na ovaj način parkiraju u prvoj i drugoj zoni parkiranja, da iskoriste svoje pravo kupovine dnevnih, mjesečnih ili godišnjih karata i na taj način izbjegnu plaćanje sankcija.
U protivnom, Grad Pakrac će od 1. siječnja bez upozorenja početi s prisilnom naplatom svojih potraživanja, piše na spomenutoj stranici.
Da podsjetimo, u središtu grada od 2008. godine parkiranje se naplaćuje kroz cjenovno dvije zone po cijeni od tri kn/h u prvoj i dvije kn/h u drugoj zoni.
Građanima koji tu uslugu radi stanovanja ili posla koriste svakodnevno ostavljena je mogućnost da si olakšaju reguliranje te obveze kroz kupnju mjesečna i godišnje karte pri čemu godišnja parkirna karta u prvoj zoni za stanare košta skromnih 600 kuna, dok za ostale fizičke osobe ona košta 1500 kuna, a za pravne 2.000 kuna, a rezervacije mjesta što podrazumijeva zabranu parkiranja za sva vozila osim onoga čija registarska oznaka je ispisana na rezerviranom parkirnom mjestu koja godišnje košta 2.500 kuna.
Kada smo u rujnu analizirali financijske pokazatelja naplate parkiranje u prvih osam mjeseci ove godine na ime toga na obilježenim parkirnim mjestima u Pakracu naplaćeno je 28.582 kunu, što je bilo čak i za oko pet tisuća kuna više (23.367 kn) nego lani u istom razdoblju. Pri tome je od ovogodišnjih naplaćenih 28.582 kuna,20.122 kune je naplaćeno u kovanicama na parkirnim aparatima (lani 18.092 kn), 5.940 kn SMS-om (lani 4.316), 2.320 kn su priskrbile kazne (lani 960 kn), ali je tek jedan građanin ove godine kupio pet mjesečnih karata (40 kn – druga zona, 150 kn – prva zona) što ga je koštalo 200 kuna, dok lani nitko nije uzeo mjesečnu kartu.
Iz toga se navodi zaključak da odluku gradskih vlasti o naplati parkiranja znatno urednije poštuju dnevni posjetitelji našeg grada, ali ne i domicilno stanovništvo koje bi radi tehničke manje zahtjevnosti i financijske povoljnosti trebalo biti orijentirano na mjesečne ili godišnje karte koje se mogu kupiti u gradskoj upravi.
Na slabu naplatu parkirališta utječe i činjenica da osim ovih službenih parkirnih mjesta u tom dijelu grada postoje i ona neobilježena koja se nalaze uglavnom na privatnim parcelama (preko puta suda, ispred robne kuće, kod Malog mosta, a posljednje vrijeme sve više i na očišćenoj parceli na Trgu dr. Franje Tuđmana) i ona su u vrijeme naplate parkiranja često popunjenija od službenih. Naravno za njih zna domaće stanovništvo, ali ne i povremeni gosti našeg grada.
- PIŠE: Pakrački List
- 1528
Svatko od nas poznaje barem jednog klinca koji na pitanje „što želi postati kad odraste“ odgovori – nogometaš. Malo nas, međutim, poznaje one koji su u tom naumu i uspjeli. Kad prostor suzimo pa istu priču dovedemo u naše lokalno okruženje, shvatimo da nitko s ovih prostora nije svojim igrama uspio zaludjeti kakvog europskog ligaša da ozbiljnije otvori novčanik i obasipa ga hrpom novčanica neke stabilne valute. A nogomet se, konkretno u Pakracu, igra već stotinu godina. Naravno da je bilo dječačkih maštanja, ima ih i danas. Talenata koji su obećavali, također. Ispunjenih snova? - Ne. Škola nogometa koja posljednjih desetak godina djeluje u Pakracu možda (p)okrene i takve stvari. Neki talenti već su plasirani u NK Osijek, neki su odjenuli i dres reprezentacije Hrvatske, znači da su na dobrom tragu, no put do konačnog cilja,biti nogometaš sa velikim N, još je uvijek dalek.
Nemilosrdna selekcija kroz gusti filtar propušta tek rijetke koji eventualni uspjeh (pod tim mislimo na osiguranu egzistenciju), osim vlastitom talentu, moraju zahvaliti i sreći. Iz mase istih, izdvojit ćemo ipak jednog momka. Nije igrao u ligama Petice, doduše još stigne, ali je dogurao najdalje od svih naših lokalnih nogometaša. Jedan od onih koji su okusili dobru i lošu stranu nogometnog profesionalizma, a u svemu tome sreću i nesreću je Elvis Kokalović.
“Slovenac” u Badljevini
Iako je rođen u slovenskom Novom Mestu, Elvis je naš, domaći dečko iz Badljevine. Porijeklo vuče iz Dobretića, odakle su roditelji Ruža i Marko otišli za poslom u Sloveniju pa od tamo 1989. doselili u Badljevinu. Majka je rođena Šugić. Ujake Stipu, Iliju i Mirka, odmah će prepoznati zaljubljenici u nogomet, jer su poznati bivši nogometaši lokalnog ligaša Dinama.
Elvisova nogometna priča ne počinje u danas popularnim i raširenim školama nogometa, počinje ustvari na običnoj badljevačkoj ledini gdje se, najčešće sâm družio s loptom. Društvo za nogomet nije birao iz prostog razloga što previše izbora i nije bilo. Sa svojih deset godina, nerijetko je igrao s 5, 6 godina starijim dječacima pa je s badljevačke livade ubrzo utrčao u dres badljevačkih juniora. Iako uvjerljivo najmlađi, nije odustajao. Ludu želju za nogometom roditelji su morali uvažiti pa su malog najprije odlučili dati u daruvarsku privatnu školu nogometa u vlasništvu Velimira Kudelića, a godinu dana kasnije i u NK Lipik koji je mladog i perspektivnog igrača doveo u svoje redove u generaciju Marija Komljenovića i Adriana Baškiere.
Od tada počinje organiziran i sustavan rad koji će ga, nakon Lipika preko Daruvara u koji se vratio 2002. godine, dovesti do Koprivnice. Ozbiljan nogometni potencijal, sad već ekstra talentiranog badljevačkog mladića prvi su prepoznali Varaždin i Koprivnica. Prvi su se javili Branko Janžek i Branko Ivanković, uvjerljiviji je bio drugi „Varaždinec“, ali u ime koprivničkog Slaven Belupa pa je Elvis prvi razred srednje škole 2003. godine upisao u Koprivnici. Obrtničku školu, smjer elektroinstalater, odrađivao je redovito kao i treninge. No, kako to obično biva, sve više je bivao nogometaš, a sve manje „strujić“.
Srednjoškolski život proživio je sportski. Mali stan u vlasništvu koprivničkog sportskog novinara Zlatka Vedriša dijelio je s prijateljima iz Belupa - Jajalom, Rodićem, Gregurinom, Delićem, pokojnim Remenarom. Klub je, naravno, snosio sve troškove, plus što je dečkima podario i nešto džeparca. Dovoljan motiv da momci u tom periodu života vide samo trening i loptu.
U cijeloj priči Elvis je imao punu podršku roditelja. Iako su odlazak u veću sredinu i postupna socijalizacija bili relativno bolni, razloge za roditeljsku brigu brzo je otklonio stalnim usponom na sportskom planu i tako potvrdio dobru zajedničku, obiteljsku procjenu.
Postupno iz juniora Slavena ulazi u seniorsku ekipu, najprije kroz prijateljske utakmice. U razdoblju od 2007. do 2009. godine postaje i reprezentativac pa u selekcijama U-19, 20 i 21 pod vodstvom Ivice Grnje upisuje ukupno 12 nastupa.
Za nagradu kao povremenog prvotimca tadašnji trener Belupa imenjak Scoria vodi ga na pripreme u Tursku. Tih se godina sjeća kao trnovitog puta ulaska u prvu momčad tada europski respektabilnog Belupa. Kroz godine i vrijeme ustaljuje se u prvom timu Slavena, kroz Intertoto kup igra europske utakmice protiv CSKA iz Moskve, Atletica iz Bilbaa, Deportiva iz La Corune, a mediji 2013. godine kapetana Slaven Belupa Elvisa Kokalovića prepoznaju i kao potencijalnog reprezentativca Hrvatske. Kako put do najdražeg dresa najbrže vodi preko zagrebačkog Dinama, priupitali smo je li bilo kakve ponude „tate“ Mamića? „Bilo je medijskih priča, navodno i kontakata na klupskoj razini, no doznao sam da je cijena koju je Dinamo punudio bila 750 tisuća eura, dok je Slaven želio više od milijuna. I danas mislim da smo mogli profitirati i ja i klub.“ Nije se dogodilo, no mediji su ubrzo ponudili novu senzaciju kroz naslov: DOBAR ZA BERLUSCONIJA, LOŠ ZA ŠTIMCA Slavenov stoper Elvis Kokalović potpisuje za AC Milan?“ Niti to se nije ostvarilo no medijska je pažnja uvijek dobra pa se i Elvisovo ime zavrtjelo u svijetu menadžerskih notesa, zainteresiranih klubova i otvorenih mogućnosti.
Odlazak u Tursku
U to vrijeme još bez menadžera, unatoč odličnim partijama i dobrim kritikama, teško je bilo probiti se do inozemstva. „Tad nisam imao menadžera, ali sam imao sportskog direktora Roberta Markulina koji je brinuo o meni. Nakon propalog interesa Beitar Jeruzalema iz Izraela, upalila je službena ponuda turskog Konyaspora, novog člana elitnog turskog nogometnog razreda. Tadašnji trener Belupa Ivan Katalinić me pustio i sa svojih 25 godina prvi sam put otišao u inozemstvo“, prisjeća se Elvis dodavši da je pristao na izvanredne uvjete financijski moćnog novog člana turske Superlige.
Otići u Tursku mladiću od 25 godina nije problem. Naročito ako je dobra lova u pitanju – a ova je bila. I ako nemaš djevojku – a Elvis je imao. Ne samo djevojku, već suprugu Anu i sina Roka. Čvrsta srednjoškolska ljubav s Anom započeta još u školskim klupama, okrunjena je vjenčanjem sredinom 2012. godine. Rukometašica euroligaša Podravke Ana Kalajžić, rodom Solinjanka, i Elvis u kolovozu iste godine postaju roditelji malog Roka. Mlada obitelj ubrzo odlazi u milijunski turski grad. Ugovor s Konyasporom potpisao je na tri godine, od kojih je odradio dvije. „U drugoj sezoni, 2015. godine, ispali smo iz lige i u takvom slučaju klub se rješava svakog financijskog tereta. Rekli su mi da sam slobodan, no ja sam imao još godinu garantiranog ugovora. Bio sam miran i ustrajan u namjeri da ugovor odradim do kraja. Međutim, pojavio se ambiciozni Karabukspor, koji nudi bogat ugovor te bonuse za ulazak u elitni rang natjecanja. Prihvatio sam i ostvario dobar ugovor, izborio s njima Superligu i zaradio obećane bonuse“. Dodaje da su Turci kod plaćanja vrlo korektni, nije plaća baš prvog u mjesecu, ali sve je u normalnim okvirima i pošteno. S Karabukom je bilo sve bajno i krasno. Stigao je uskoro i hrvatski trener Igor Tudor, koji je posebno cijenio sunarodnjaka Kokalovića…
„Sâm život u Turskoj malo je drugačiji, nisam ispočetka imao nikog svog, čak niti s Balkana. U Konyiji sam bio među prvim strancima koji su došli, tek kasnije je došao jedan Čeh. Vjerske razlike nisam nikad osjetio, prihvaćen sam odlično kako od strane suigrača tako i navijača. Sportski dojmovi su strašni, stadion stalno rasprodan. Debitirao sam protiv Fenerbahčea, bilo je 20.000 ljudi. U gradu sam, kao i svi prvotimci, imao status klupske zvijezde, slikanje i to, možda poneki kebab badava. Život nogometaša u pripremnom periodu je zahtjevan – ujutro trening u 7 sati, pa trening u 10 sati, sastanak, odmor, popodne trening. Tek navečer si poslije zajedničke večere slobodan. Kući dođem uvečer. Kad krene prvenstvo, nešto je lakše, trenira se jednom dnevno pa ima vremena i za obitelj i za obiteljski izlazak“.
Ozljede sve okrenule
I kad je sve izgledalo savršeno - dogodilo se! Ozljeda. Sudar sa suigračem koljeno o koljeno bacilo ga je u „aut“ na dva mjeseca. Kako u profesionalizmu nema sentimenta, u tom ga razdoblju klub odlučuje posuditi u 2. ligu, što Elvisu nije odgovaralo i dogovorno postaje slobodan igrač. Trenirao je s drugom momčadi te oporavljen i spreman dočekuje ponudu poljskog Lecha iz Poznana kojeg je upravo preuzeo Hrvat Nenad Bjelica. Uspio je čak dogovoriti određenu isplatu od Karabukspora, a s Lechom je potpisao na šest mjeseci + 3 godine ukoliko zadovolji, što je trebala biti samo formalnost. I onda se ponovilo! Nakon 10 dana teška ozljeda drugog koljena s kojim do danas ima problema. Patela, tetiva, svašta nešto…
Danas je u statusu slobodnog igrača, liječi koljeno koje je već triput operirao. Ne trenira od veljače, no ne predaje se, kad se oporavi pokušat će novi igrački uzlet. Ima 29 godina, obitelj se povećala, mali Roko dobio je sestru Klaru rođenu 2015. godine. Trenutno su u Badljevini u novosagrađenoj kući. Što kaže supruga na Badljevinu? Ipak je žena iz Solina, susreli su se u Koprivnici, oboje su vrhunski sportaši koji su se nagledali svijeta. „Malo mjesto ne nudi možda izobilje, ali nudi mir. To je ono oko čega smo se oboje složili pa izbor nije bio težak. Osim toga, blizina roditelja Marka i Ruže, kao i brata Marka također je odigrala ulogu“. Osim brata, Elvis ima dvije sestre Anu i Kristinu.
Kako nije pristojno pitati čovjeka koliko je novca u karijeri zaradio, malo smo preformulirali pitanje. Je li dovoljno zaradio da ostatak života uživa, recimo, u miru Badljevine? „Na neki način jesam, ali neki imaju i više pa propadnu. Treba biti pametan. Imam sigurnost, mirnoću… Ma, samo da se nisam povrijedio, sad bismo pričali drugačiju priču…“.
Možda i bi, mada… sve ovo najprije podsjeća na unaprijed izbalansiranu igru sreće i nesreće, priču lišenu pustih nogometnih milijuna, ali opet dovoljno motivirajuću, jer osim sportskog profesionalizma i višegodišnjeg odricanja, financijska strana svega zauzvrat nudi dovoljno za mirnu i sigurnu budućnost.
- PIŠE: Pakrački List
- 1165
Uvijek se s posebnim emocijama prisjećamo dana oslobođenja, ne bez razloga. Lipik je danas sve ljepši, uređen turistički gradić koji je na tragu nekadašnjeg sjaja, a oni koji su dali svoje živote za njega, nisu pali uzalud. Iako neki danas pokušavaju izvrgnuti temeljne vrijednosti Domovinskog rata, poručujemo im s ovog mjesta da neće uspjeti. Dvadeset šest godina poslije mi smo ovdje, bit će netko umjesto nas i za 260 godina, a i tada će braniti istinu o osloboditeljskom Domovinskom ratu“, poručio je Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika na svečanom obilježavanju Dana branitelja Lipika i 26. obljetnice oslobođenja Lipika koje je, u organizaciji Udruge branitelja Grada Lipika 91, Hvidre Lipik i Udruge hrvatskih medicinskih sestara iz Domovinskog rata, održano 2. prosinca na lipičkom glavnom trgu.
Saša Barčan, tajnik Udruge branitelja Lipika 91 je pozdravio prisutne branitelje, roditelje poginulih branitelja i sve goste izrazivši nadu da će se ovakve obljetnice u budućnosti nastaviti redovito obilježavati, ali uz veće prisustvo samih sudionika ove osloboditeljske akcije Domovinskog rata.
Ispred Grada Pakraca svečanost je uveličao Miroslav Ivančić, predsjednik pakračkog Gradskog vijeća, a goste su pozdravili i Janja Stojanović ispred Hrvatske komore medicinskih sestara, Zoran Vidović, zamjenik gradonačelnika Čakovca, general Mile Ćuk, izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, te Vedran Neferović, zamjenik župana Požeško-slavonske županije koji je tom prilikom rekao: „Ovaj grad je nekad bio oaza mira, a prije 26 godina je zaustavljen u razvoju i surovo uništen. Rane nisu dovoljno zacijelile, previše je branitelja - onih sa strane, ali i stanovnika ovog grada - ostavilo život u ovom gradu. Danas je obaveza svih nas pomoći da Lipik ponovo bude to što je bio, ali i paziti da se povijest ne zaboravi. Mi koji dolazimo u Lipik uvijek ćemo biti prijatelji ljudima koji rade na razvoju ovog grada“.
Dinko Tandara, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja je rekao da je velika čast danas biti u prvom oslobođenom gradu u Domovinskom ratu, kojeg danas neki karakteriziraju i građanskim ratom: „Ako netko razara naše kuće, napada našu obitelj, razara naše crkve…zar trebamo reći da se radi o građanskom ratu?! Ne, bili smo napadnuti od agresora i to je bio čist oslobodilački, obrambeni rat. Zato i jesmo pobjednici i ti koji slavimo i obilježavamo današnji dan“ bio je konkretan Tandara i poručio da ministarstvo radi sve da bi braniteljima bilo bolje, podsjećajući na upravo izglasan novi zakon o hrvatskim braniteljima na što je izuzetno ponosan.
Današnje generacije lipičke djece i mladih o Domovinskom ratu uče u školi ili slušaju priče djedova i baka. Ponosni su na povijest svoga grada, a svoje misli izražavaju na kreativne načine pa su svoje radove na temu Lipik u Domovinskom ratu pročitali nagrađeni učenici Lea Jurjević, Niko Kozić i Marija Straga.
Program obilježavanja započeo je dan ranije kad je u Multikulturalnom centru u Lipiku otvorena izložba "Metci na humanost i dobrotu" u organizaciji Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata HUMS-a.
Danas su branitelji odali počast ispred spomen obilježja u Dobrovcu, u 11 sati je u župnoj crkvi sv. Franje Asiškog služena sveta misa, a nakon toga je u dvorištu Toplica Lipik otkriveno spomen obilježje sestrama i tehničarima Domovinskog rata.
- PIŠE: Pakrački List
- 841
Nakon što je 1. prosinca 2017. godine u Osijeku održana sjednica Vlade RH, korisnicima iz pet slavonskih županija dodijeljeni su ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava financirani iz programa zapošljavanja žena Zaželi. Ugovor vrijedan 5.059.218 kn potpisala je i gradonačelnica Grada Pakraca Anamarija Blažević za projekt „Ja sam žena, a ne broj“. Ovim ugovorom osigurano je 30 plaća kroz dvogodišnje razdoblje u kojem će zaposlene žene pružati usluge pomoći u kući za 180 korisnika s područja grada. Dvogodišni ugovor o radu nije sve što će zaposlene žene dobiti, one će tijekom trajanja projekta imati mogućnost i dodatnog obrazovanja kako bi stekle nova znanja i vještine koje će im pomoći pri budućim zaposlenjima. Krajnji korisnici - stare, nemoćne i osobe u nepovoljnom položaju će osim pruženih usluga pomoći, također primati i mjesečnu zalihu kućnih higijenskih potrepština kroz period od dvije godine. Grad Pakrac kao nositelj projekta te Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac će zaposliti žene, dok će HZZ Područni ured Požega te Centar za socijalnu skrb Pakrac pomoći pri odabiru žena i krajnjih korisnika kojima će se pružati usluge pomoći u kući. Cilj projekta je povećati kvalitetu života u vlastitom domaćinstvu i prevenirati preranu institucionalizaciju pružajući usluge pomoći u dostavi namirnica, pripremi obroka, pomoć u čišćenju kuće, pomoć u dostavi lijekova, odlasku liječniku, plaćanju računa, pomoć pri cijepanju drva, košnji trave ili čišćenju snijega te mnoge druge aktivnosti kojima će se olakšati svakodnevnica korisnika.
Uz gradonačelnicu Blažević i gradonačelnika Lipka Vinka Kasanu, u Osijeku je bio i Marijan Pierobon, direktor Voda Lipik d.o.o. koji je, zajedno s Tomislavom Ćorićem, ministrom zaštite okoliša i energetike i Zoran Đurokovićem, generalnim direktorom Hrvatskih voda potpisao ugovor za projekt „Poboljšanje vodno – komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik – Pakrac“ u vrijednosti 155,3 milijuna kuna. Projektom će se unaprijediti javni vodoopskrbni sustav u svrhu osiguranja kvalitete i sigurnosti usluga opskrbe pitkom vodom kroz osiguranje dovoljne količine kvalitetne pitke vode i povećanje stope priključenosti stanovništva na javne sustave opskrbe pitkom vodom. Projekt obuhvaća dijelove 10 naselja s pakračko - lipičkog područja: Pakrac, Prekopakra, Kusonje, Filipovac, Lipik, Dobrovac, Japaga, Gaj, Kukunjevac i Donji Čaglić, a sastoji se od izgradnje i rekonstrukcije kanalizacijske mreže i dovodonog cjevovoda, izgradnje crpnih stanica, rekonstrukcije vodoopskrbne mreže te dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
- PIŠE: Pakrački List
- 949
Više od 38 tisuća mikroračunala poznatijih kao micro:bit podijeljeno je ovih dana učenicima 6. razreda u čak 84% osnovnih škola u Hrvatskoj prijavljenih u projekt ProMikro. Od toga je 88 micro:bitova završilo u pakračkoj OŠ braće Radića i razdijeljeni su svakom od učenika polaznika šestih razreda. Oni su ih osim za potrebe nastave i izvannastavnih aktivnosti, dobili i na korištenje kod kuće. Mikroračunala su u vlasništvu škole koja će ih sustavom nasljeđivanja posuđivati učenicima na razdoblje od godinu dana, odnosno tijekom pohađanja 6. razreda, doznajemo od Sanje Delač, ravnateljice pakračke škole.
Još početkom rujna Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet u suradnji s Institutom za razvoj i inovativnost mladih – IRIM, a uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja predstavila je projekt ProMikro kojem je cilj uvođenje algoritamskog načina razmišljanja i problemskog pristupa u različite nastavne predmete i izvannastavne aktivnosti uporabom mikroračunala.
„Micro:bit je mini računalo koje se treba programirati. Jednostavan je, oslobođen ozbiljne memorije i čita samo jedan kod, a učenicima služi za izvođenje jednostavne operacije koje oni prethodno na kompjutoru isprogramiraju. Cilj je na što jednostavniji način podučiti učenike programskom jeziku kao i uvođenje digitalne pismenosti u različite nastavne predmete i izvannastavne aktivnosti uporabom mikroračunala. Primjerice, svaki stroj u tvornici treba programirati, oni će na ovaj način usvojiti temeljne vještine za takve stvari“ pojasnio nam je Martin Brkić, učitelj matematike i voditelj izvannastavne robotike u OŠ braće Radića. Dodao je da se micro:bit primjenjiv u više predmeta pa će se, osim u informatici, koristiti i u matematici, geografiji, prirodi i glazbenoj kulturi.
Nastavnici su za provedbu projekta osposobljeni predmetnim radionicama održanim tijekom listopada kroz koje su se upoznali s primjenom micro:bita u svom predmetu.
- PIŠE: Pakrački List
- 891
Danas poslijepodne na našim prodajnim mjestima u Pakracu i Lipiku možete kupiti novi 543. broj Pakračkog lista u kojem možete pročitati:
PRIČA S NASLOVNE STRANE:
PODACI DRŽAVNOG ZAVODA ZA STATISTIKU
U pet godina smo izgubili tisuću stanovnika
Koliko je ljudi doista odselilo iz Pakraca u posljednjih pet godina je sve češće pitanje kako službenih tako i neslužbenih rasprava i razgovora. Odgovor je ponudio Državni zavod za statistiku svojom analizom migracijiskih kfretanja u RH, a mi smo temeljom toga analizirali lokalne prilike. Piše Darko Baronica.
INTERVJU: VESNA BUTORAC, DIREKTORICA TVRTKE „MLIN I PEKARE“
Kupci vole lokalne proizvode
S novim direktoricom tvrtke s najvećim maloprodajnim lancem trgovina na pakračko-lipičkom području razgovaramo o razlogu dolaska na ovo područje, njihovim planovima, navikama i potrebama pakračkih potrošača
LJUDI I DOGAĐAJI:
ELVIS KOKALOVIĆ, PROFESIONALNI NOGOMETAŠ, jedini koji se u skoro stogodišnjoj povijesti igranja nogometa u ovom kraju oprobao u međunarodnom profesionalnom nogometu, trenutno je s obitelji kod kuće Badljevini gdje se oporavlja od teške povrede. Dinko Kliček piše o njegovom nogometnom putu od badljevačkih livada do velikih europskih stadiona, ali i obiteljskom životu u braku sa Solinjankom Anom.
ZIMSKA SLUŽBA: Pripremljena mehanizacija, sol i ljudstvo
ENERGETSKA OBNOVA ZGRADA: Papiri pri kraju, skele idući mjesec
OBNOVA PROSVJETNIH ZGRADA Novi krov pedagoškoj akademiji
PAKRAČKA ŽUPNA CRKVA: Vraćen oltar sv. Josipa
KATASTARSKA IZMJERA – OBVEZE VLASNIKA: Sami odredite među prije dolaska mjernika
OTVOREN PAKRAČKI PARK ZNANOSTI: Promicanje znanja na interaktivan i zabavan način
PREDSTAVLJENI REZULTATI ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA: Svi se nadaju nastavku istraživanja
IZLOŽBA U MUZEJU: „Pleter izložio 20-godišnji rad
SKUPŠTINA NK HAJDUKA: Marijan Prohaska ostaje predsjednik
KADATESKO PRVENSTVO HRVATSKE U KUGLANJU: Ida Jirasek treća u državi 4. 4. HNL: Sjajna igra Hajduka za kraj sezone
Sve to pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas na sljedećim lokacijama: MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Strossmayerova, Matije Gupca, Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA.
U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovi MLIN I PEKARE (Slavonska ulica).
