- PIŠE: Pakrački List
- 1322
U prepunoj dvorani Hrvatskog doma „Dr. Franjo Tuđman“ u Pakracu jučer je održana „Večer domoljubne pjesme, poezije i proze“ - tradicionalna priredba u sklopu svečanosti povodom obilježavanja početka Domovinskog rata u Pakracu koju svake godine organizira Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac. Prigodno osmišljen program otvorili su članovi dramske sekcije KPD "Sloga" kratkim povijesnim prikazom razvoja Pakraca od vremena ivanovaca i templara sve do današnjih dana, a službenom dijelu programa prethodio je i glazbeni uvod za koji su se pobrinuli članovi Tamburaškog orkestra Pakrac pod ravnanjem maestra Aleksandra Gašparovića, Natea Perinović te članovi OGŠ Pakrac koji su izveli državnu himnu kao i himnu Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata „Rane devedesete“. Glavnina večeri bila je posvećena promociji knjige „Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu – svjedočanstva" koja je izašla u zajedničkoj produkciji Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata i Hrvatske udruge medicinskih sestara.
Govoreći o ukoričenim svjedočanstvima medicinskih sestara doc. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata je rekao: „Nevjerojatno je da nakon onako velike pobjede u Domovinskom ratu mi i nakon 28 godina moramo nekima objašnjavati zašto je važno da naša djeca u školama uče hrvatsku povijest. Stoga svaka knjiga, svako sjećanje i svjedočanstvo pomaže da im prezentiramo povijest onakvom kakva je doista bila“. Predsjednica HUMS-a Tanja Lupieri je u emotivnom govoru istaknula: „Sve ono što sam pročitala kod mene stvara veliko strahopoštovanje za sve ono što ste učinile u Domovinskom ratu, prema profesiji koju ste izdigle iznad razine humanosti“, rekla je te zahvalila medicinskim sestrama što su smogle snage vratiti se u teška vremena i svoja svjedočanstva staviti na papir.
„106 autora, 90 svjedočanstava i 6 priča posvećenih našim poginulim kolegama i kolegicama nalaze se u ovoj knjizi. Hvala vam što ste došli u naš Pakrac – nepokoreni grad i što smo pokazale snagu sestrinstva koju smo imali u Domovinskom ratu, koju imamo i danas te koja će ostati da gradimo našu Hrvatsku. Ovo je mlada država, ovo su prekrasni temelji, a ovo je knjiga koja će ostati zabilježena za vječni spomen", rekla je Ljerka Pavković, predsjednica Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata HUMS-a, ujedno najavivši i dopunjeno izdanje knjige.
O vrijednosti memoarskih zapisa govorila je i urednica knjige dr. sc. Željka Križe, a jednu od priča objavljenih u knjizi pročitala je Nataša Klaić, medicinska sestra iz Prekopakre, koja je u emotivnom istupu pročitala svoje svjedočanstvo iz perspektive medicinske sestre iz Domovinskog rata.
„Mladi i Domovinski rat“
Kao i svake godine u programu obilježavanja nagrađeni su i najbolji učenički radovi iz projekta „Mladi i Domovinski rat“ koji provode UHPBPiL, Gradovi Pakrac i Lipik u suradnji s pakračkom i lipičkom osnovnom školom. Ove godine tema je bila „Moje pismo hrvatskom branitelju“. Najbolji rad u Osnovnoj školi braće Radić u Pakracu napisala je Kristina Stanić (drugo mjesto Marija Čorko, treća Tara Pierobon), dok je u lipičkoj školi najbolje pismo branitelju napisala Dorotea Prebežec (druga Ana Sabo, treća Ena Horvat). Nagrade (poklon bon od 500 kn) najboljima uručili su gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević i dogradonačelnik Lipika Slobodan Katunar. (pobjednički radovi će biti objavljeni u ponedjeljak)
„Prije deset godina odlučili smo popuniti rupu koju su u našem obrazovnom sustavu ostavili određeni politički subjekti i potaknuti našu djecu da razmišljaju što je bilo ovdje, što se dogodilo u Pakracu i Lipiku za vrijeme stvaranja Hrvatske. Nakon deset godina možemo biti zadovoljni jer djeca danas znaju što su u Domovinskom ratu radili njihovi očevi, majke, bake, stričevi…Znadu da smo vodili obrambeni rat i da se u Pakracu i Lipiku stvarala Hrvatska“, rekao je jedan od inicijatora projekta Miroslav Ivančić, predsjednik Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, rekavši također da je ovo posljednji takav projekt u ovom formatu.
Najava monografije „Pakrac u Domovinskom ratu“
Obraćajući se, dirnuta učeničkim radovima, gradonačelnica Blažević je kazala da će Pakrac ustrajati u njegovanju domoljublja, cijeneći svoje bez vrijeđanja drugih. Pohvalivši knjigu medicinskih sestara rekla je da je ostvaren dovoljan vremenski odmak kako bi ratna svjedočanstva imala realnu težinu pa je najavila pokretanje rada na monografiji o Pakracu u Domovinskom ratu koju će nastati u suradnji profesora, povjesničara, branitelja i svih relevantnih subjekata koji imaju što reći na temu Domovinskog rata na pakračkom području.
Prisutne je pozdravio i Tomo Medved, ministar branitelja pohvalivši projekt „Mladi i Domovinski rat“ rekavši kako je na tu temu raspisan natječaj za sve škole na teritoriju Republike Hrvatske. Obraćajući se, istaknuo je i zadovoljstvo što je prvi Dom hrvatskih veterana zaživio u Lipiku i koji je kao prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu to svakako i zaslužio.
Bakljada kod Tri križa
Za razliku od ranijih godina kad su se u obilježavanje uključivali sportskim danom, ove su godine članovi Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik u suradnji s UHPBPiL i mladeži HDZ-a Pakrac na brdu kod Tri križa na Kalvariji zapalili 28 navijačkih baklji povodom 28. obljetnice početka Domovinskog rata u Pakracu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1204
Tradicionalni „Mimohod pobjednika“ ulicama Pakraca održat će se sutra, trećeg dana obilježavanja 28. godišnjice početka Domovinskog rata i događanja vezana od 1. i 2. ožujka 1991. godine, a njegova ovogodišnja posebnost je da će u njemu sudjelovati i Kolinda Grabar - Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske, potvrdila nam je glasnogovornica iz Ureda Predsjednice.
Predsjednica Grabar - Kitarović je u ovom mimohodu sudjelovala i 2017. godine.
Predsjednica će u Pakrac doći nešto prije 10 sati kako bi nazočila svetoj misi za sve poginule i umrle hrvatske branitelje koja će biti održana u pakračkoj župnoj crkvi. Oko 11 sati će biti pred crkvom formirana svečana kolona od hrvatskih branitelja koji su sudjelovali u obrani Pakraca koja će se Ulicom braće Radić i preko Trga dr. Ivana Šretera uputiti prema Rimokatoličkom groblju gdje će kod spomenika u Aleji branitelja biti položeni vijenci državnih tijela i predstavnika lokalnih samouprava te braniteljskih udruga.
Za 12,30 sati je na gradskoj tržnici predviđeno svečano postrojavanje sudionika, a najavljeno je, među ostalima i obraćanje predsjednice Grabar – Kitarović.
Prije dvije godine, 1. ožujka 2017., Predsjednica je došla iz Požege i u dolasku se zaustavila na Bučju kako bi odala počast stradalnicima četničkog logora te u Kusonjama kod kapele Male Gospe gdje je odala počast stradalim braniteljima iz 1991. i 1993. godine.
Nakon toga sudjelovala je u „Mimohodu pobjednika“, obišla Muzej vojne i ratne povijesti za čiji postav je donirala dva eksponata te održala govor na svečanom postrojavanju sudionika ispred zgrade PP Pakrac. Službeni posjet Pakracu je završila obilaskom bolnice.
- PIŠE: Pakrački List
- 1164
Ovaj mjesec uobičajeno dolazi Dan grada što je i nama prilika za uobičajeni godišnji osvrt u formi intervjua s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem smo razgovarali o najvažnijim gradskim aktivnostima u prošloj godini, najvažnijim projektima u ovoj godini, proračunu, ali i negativnim migracijskim kretanjima, radu gradskih ustanova, tvrtki i udruga….
Što se između zadnjih dvaju Dana grada dogodilo, a da je važno za građane Pakraca?
Moja prva ocjena je da smo proteklu godinu dobro iskoristili. Pomaci se vide na brojnim poljima, no isto tako prilikom donošenja takvih općih ocjena uvijek sam razmišljanja da je moglo i bolje i više bez obzira je li riječ općenito o nekim društvenim događanjima ili investicijama.
Što je od svega dobroga bilo najbolje i najvažnije, teško je reći. U svakom slučaju u svemu tome najvažniji je, što stalno spominjem, novi Zakon o financiranju jedinica lokalnih samouprava koji nam je omogućio da dosta proračunskih sredstava usmjerimo izravno prema sugrađanima kroz razne programe, ali i izradu projektne dokumentacije za neke nove buduće projekte. Ipak, istaknula bih kao posebno važne projekte na energetskoj učinkovitosti, bez obzira radilo se o stambenim zgradama ili zgradama društvenog standarda poput vrtića, učeničkog doma, sportske dvorane, osnovne škole, zgrade „socijalnog“. Važna nam je i obnova gradskog trga koja još nije započeta na terenu, ali su pripreme na tome odrađene tako da više ništa ne može spriječiti njen početak idućeg mjeseca kada ćemo u povodu Dana grada obnoviti i svečano otvaranje radova, mada nisam pobornik rezanja vrpci niti zakopavanja prve lopate. No ovo je vrijedan projekt i zaslužuje da se tako odradi jer će rezultirati posve novom slikom središta grada. Bilo je i drugih manjih projekata koji su bili simpatični određenim kategorijama građana.
Što se nije dogodilo, a planirali ste i važno je?
Napokon kreće modernizacija trga
Naravno da uvijek ima i toga. Priželjkivala sam i očekivala da ovaj projekt modernizacije trga krene ranije. Jednako vrijedi i za projekt aglomeracije koji priželjkujemo već godinama i bila su očekivanja da će u prošloj godini započeti i njegova realizacija. No taj administrativni dio na koji nismo s lokalne razine mogli utjecati potrajao je duže od svih naših predviđanja i nadanja. Sporije od planiranog odvijaju se i neki manji projekti. No oni ne utječu u većoj mjeri na kvalitetu života.
Na početku smo nove građevinske sezone. Koje će aktivnosti u njoj biti najvažnije?
Već spomenuti projekti kao što su radovi na trgu i radovi na aglomeraciju za koju je dio javne nabave odrađen, mada još čekamo najveći natječaj. Bit će novih asfaltiranja kako cesta tako i nogostupa, kako onih koji su jesenas započeti u Aleji kestenova, tako i drugih Tu je i vodoopskrba sjeverozapadnog dijela naše administrativne jedinice gdje su radovi također započeli. Bit će naravno i raznih drugih manjih građevinskih radova.
Kad govorimo o projektima aglomeracije i obnovi gradskog trga, građani se pitaju hoćemo li na duže razdoblje ostati bez mogućnosti korištenja gradskog središta?
Građevinska dokumentacija za obnovu trga predana je izvođaču radova i mi od njega očekujemo da će nam predočiti dinamiku izvođenja radova. Očekujem da će on osigurati prohodnost, najmanje za pješake. Pripremamo sastanak s ugostiteljima i trgovcima koji u tom dijelu grada imaju radnje, očekujem i njihovo razumijevanje, a u najmanju ruku,za razdoblje dok se ispred njihovih radnji odvijaju građevinski radovi oslobodit ćemo ih obveze plaćanja komunalne naknade. Mislim da je nepotrebna bojazan da će cjelokupni taj prostor biti razrovan cijelih godinu dana koliko je rok za završetak radova nego će se raditi dio po dio i da građani to što manje osjete. Pritom je za građane bitno da se u ovoj fazi obnove trga ne dira županijska prometnica od Spahijskog podruma do Česme jer je to njegov drugi dio i sada je u projektiranju tako da će se po njoj sav promet odvijati u ovoj fazi normalno.
Unazad dvije godine uvelike se povećala investicijska i građevinska aktivnost. Problem su postali izvođači kojih ili nema dovoljno ili nisu dovoljno kvalitetni. Je li to problem i za gradske investicije?
Premalo građevinara – cijene u porastu
Postupak javne nabave pokazao je na našem području nedostatak građevinske operative kako na trgu, tako i na zgradi „socijalnog“, ali i energetske učinkovitosti. Taj nedostatak ne utječe na opseg radova, ali utječe na tijek jer se produžuju rokovi. Sigurno je da je u Hrvatskoj prisutan građevinski bum jer je u značajnoj mjeri povećan postupak povlačenja sredstava iz EU fondova, a radi većih vlastitih proračunskih priljeva u jedinicama lokalne samouprave i kod njih se povećala investicijska aktivnost i porasli su apetiti. Naravno da je to utjecalo i na jedinične cijene u građevini, ali se istovremeno nadam da su te cijene porasle i uslijed podizanja plaćanja zaposlenicima u tom sektoru. Prema našim saznanjima i procjenama, taj rast cijena iznosio je oko 30 posto, a u nekim slučajevima i više.
Gradski proračun je poprilično nabujao. U odnosu na lanjski koji je procijenjen na realizaciju od 32 milijuna kuna, ovogodišnji je povećan za daljnjih 10 milijuna kuna. Je li to realno?
Malo manje od polovine planiranih proračunskih prihoda, dakle oko 20 milijuna kuna su predviđeni vlastiti prihodi i to je realno i s tim sigurno možemo računati. Od ostaloga ono što nije sporno su sredstva planirana iz Programa Ruralnog razvoja u iznosu od 7,5 milijuna kuna čime već dolazimo na 30-ak milijuna. Tu je još energetska obnova sportske dvorane za što imamo potpisan ugovor. Dakle realno je i uvijek se trudim da planovi budu realno izvedivi. Na sjednicama Gradskog vijeća uvijek govorim da ne želim napumpavati proračun pa ga rebalansom smanjivati. Isto tako je činjenica da ako želim aplicirati projekt na neki od natječaja, on mora biti kroz otvorenu stavku prisutan u toj proračunskoj godini, dakle mora-biti planiran.
Jedno od obilježja ovogodišnjeg proračuna, za razliku od prijašnjih godina, značajno je povećanje raznih subvencija i stimulacija koje će ići izravno na račune građana bilo da je riječ o poticanju gospodarstva, natalitetu, obrazovanju i jačanju kadrovskih potencijala što je dio mjera uveden lani. Koliko ste zadovoljni odazivom građana na te programe?
Dobar odaziv građana na projekte
Tu moram istaknuti Program za poticanje gospodarstva jer već sam lanjski odaziv poduzetnika ukazuje da im je to potrebno i tu sam zadovoljna. Stoga ćemo i taj program nadograđivati. On sada traje nepunih godinu dana, od lanjskog srpnja. U kojem smjeru će ići nadogradnja još pouzdano ne znam. U kontaktu smo s poduzetnicima i nastojat ćemo program maksimalno prilagoditi njihovim potrebama. Niti taj program, niti bilo koji drugi nije sveto pismo da se ne dorađuje i ne prilagođuje stvarnim potrebama sugrađana i tu je svaka sugestija dobro došla. Kada govorimo o Programu tri plus, u njega se do sada javilo sedamdesetak obitelji i tim odazivom sam zadovoljna. Kada govorimo o zapošljavanju, zadržavanju liječnika, odnosno dolasku novih, definitivno se pomaci na bolje vide, ali ne mogu tvrditi da je to prvenstveno rezultat naših mjera. Za to je još prerano i o tome ćemo moći razgovarati nakon nekog dužeg razdoblja.
Program stipendiranja studenata je znatno stariji, traje na različite načine već dvadesetak godina, dakle tu se može govoriti o učincima. Srećemo li mi naše stipendiste na radnim mjestima u gradskoj upravi, ustanovama, ali i gospodarstvu?
Da i to veliko zadovoljstvo mi je na tim radnim mjestima vidjeti naše nekadašnje stipendiste, a danas visokoobrazovane mlade ljude. Naravno, ne uspijevaju se svi vratiti i pronaći radno mjesto u zvanju za koje su se školovali i to bi bilo nerealno očekivati. Da ne govorim napamet reći ću samo podatak iz najbližeg okruženja – gradske uprave. Nedavno smo zaposlili na zamjenu za porodiljske dopuste dvije mlade osobe i obje su naše bivše stipendistice, pri čemu su i one osobe na porodiljnom također bile naše stipendistice. Koliko mi je poznato, dio vodećih ljudi u tvrtkama su naši stipendisti. Dakle rezultati su više nego dobri.
Lani ste pokrenuli tri nove mjere okrenute izravno građanima. Imate li što u planu za ovu godinu?
Prvenstveno pratiti učinke lani pokrenutih mjera i, kao što sam već rekla, nadograđivati ih životnim iskustvima. Uočimo li da s mjerama možemo na nekom području učiniti pomak, reagirat ćemo adekvatno. Prostora ima zasigurno za pomak u turizmu, u pogledu povećavanja smještajnih kapaciteta jer su sadašnji nedostatni. No takav dosta dobar program ima županija pa pozivam sugrađane da koriste te mjere. Inače nisam pobornica nekih velikih najava dok program ili neka druga aktivnost ne budu u potpunosti spremni za realizaciju.
Uključuju li se građani inače u dovoljnoj mjeri u razne gradske manifestacije i koriste li u dovoljnoj mjeri ono što im grad nudi poput novih teniskih terena, nevjerojatno dobar objekt Hrvatskog doma, produženi boravak u školi i vrtiću, manifestacije poput Pakračkog ljeta, sajma, smotre folklora i drugih?
Moglo bi biti sve i bolje. Ja sam možda previše optimistična, ali mislim da Pakrac kao mali grad pruža svojim građanima mnogo toga dobrog, od najmlađih u vrtiću do onih najstarije životne dobi. Svi oni koji to žele mogu pronaći za sebe neki dodatni sadržaj koji život čine ljepšim što ste i sami pobrojali u ovom pitanju. Puno tih sadržaja bi željeli i veći gradovi. Znam, primjerice, da bi i Požega htjela kino, produženi boravak i logopeda u vrtiću, a nemaju. Nažalost, građani sve te mogućnosti premalo koriste.
Primjer toga je i nedavna Noć muzeja gdje nije bio niti jedan vijećnik što je inače njihova praksa nepojavljivanja?
Mislim da sam zapazila Vladu Ecka, a s obzirom na dužinu trajanja možda se još netko od vijećnika pojavio. Ne mogu tvrditi sa sigurnošću, ali slažem se da bi vijećnici trebali svojim pojavljivanjem podržati takve manifestacije mada, kada su u pitanju njihove specifičnosti, primjerice izrazito kulturološke ili sportske, razumljivo je da nemaju svi afiniteta prema takvim sadržajima. No unatoč tome mislim da bi vijećnici pojavljivanjem trebali više podržavati takve manifestacije.
Dio proračuna je uobičajeno namijenjen za rad udruga iz domena kulture, sporta, socijale, braniteljskih udruga, civilnog društva. Traže li one u dovoljnoj mjeri i druge izvore financiranja, osim gradskog proračuna?
Teško je to procijeniti, ali pomaci se vide jer je i u ovom trenutku u tijeku provođenje nekoliko programa koji su financirani sredstvima europskih fondova i znam da se udruge sve češće javljaju u Poduzetnički centar radi pomoći u pisanju projekata za natječaje. Braniteljske udruge redovito se programima kandidiraju u Ministarstvo hrvatskih branitelja odakle povlače sredstva za svoje aktivnosti, Udruga mladih Mali most je na taj način osigurala sredstva za rad Kluba mladih, KPD „Sloga“ provodi na taj način projekt prvog pakračkog mjuzikla, Hajduk je lani povukao značajna sredstva za opremu iz Ureda za šport, prije toga i rukometni klub, pa i streličari. Sredstava se povlače i Grad to potiče. Mi čak imamo i proračunsku stavku sufinanciranje EU projekata, ali se lani za to nije javila niti jedna udruga. Kad god neka od udruga prođe na projektu, ili ga priprema, Grad će uvijek pomoći bilo da je riječ o sufinanciranju što je obvezni dio svakog projekta, bilo o tehničkoj pomoći u izradi projekta što zna biti vrlo zahtjevno, posebno ako su u pitanju sredstva europskih fondova i u ta dva dijela vrata gradske uprave su svima otvorena.
Dio proračunskih sredstava namijenjen je radu raznih gradskih ustanova i institucija poput muzeja, knjižnice, turističke, sportske i vatrogasne zajednice, portala i novina „Pakrački list“. Koliko ste zadovoljni njihovim radom i gdje konkretno očekujete poboljšanja?
Kako su posljednjih godina rasli proračunski prihodi, tako smo povećavali i sredstva za rad tih ustanova jer je i njima u kadrovskoj i tehničkoj oskudici teško raditi. Uvijek smatram da se može bolje, ali unatoč takvom razmišljanju usudit ću se reći da naše ustanove rade dobro. U njihovim godišnjim izvješćima prema Gradskom vijeću vidljivo je da raznim sadržajima pokušavaju obogatiti društveni život u gradu, čak i nekim sadržajima koji izlaze iz okvira njihove stvarne namjene. Ne bi bilo korektno nikoga izdvajati jer mislim da svi daju maksimum.
Lani ste zaposlili nekoliko novih ljudi u gradskoj upravi. Je li ona sada kadrovski ekipirana?
Gradska uprava još uvijek nepotpuna
Nažalost nije. Imamo deficit u graditeljstvu gdje već godinama vapimo za inženjerom građevine. Jedan je problem što su godinama ljudi odlazili u mirovinu, a radi proračunskih ušteda u tada zaista skromnim prihodima, uvijek se štedjelo na stavci plaća, dakle zapošljavanja. Drugi je problem povezan s natječajnim projektima koji su posljednjih godina na državnoj razini znatno prisutniji i sve to treba pratiti, bilo u pripremi bilo u realizaciji, što zahtijeva stručne ljude te se stoga nama stalno pojavljuju nove potrebe. Pored toga tu je i zakonodavac. Sada nam zakoni iz domene poljoprivrede nameću obvezu da moramo imati jednu stručnu osobu koja će brinuti samo o tom području. Isti je slučaj i s europskim fondovima. Napokon sada imamo u odsjeku za društvene djelatnosti dvije osobe jer je donedavno jedna osoba vodila brigu i o socijali i o udrugama, stipendistima, ustanovama, novorođenima i još mnogo toga. Kako bismo poboljšali i olakšali rad udrugama i ustanovama, napokon smo zaposlili još jednu osobu zaduženu samo za taj segment. Problematična je i javna nabava. Proces je kompliciran i dugotrajan. Do sada smo za te poslove imali osposobljenog samo pročelnika koji ima druge poslove i obveze. Sada za to imamo diplomiranu pravnicu, također našu bivšu stipendisticu, koja odrađuje dio toga, kako sam već rekla, dugotrajnog i kompliciranog postupka, kao i rješavanje imovinsko-pravnih poslova što također nije jednostavno.
Zaposlenici u Vlastitom komunalnom pogonu nisu službenici, ali su zaposlenici gradske uprave. Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća ste se maltene složili s vijećnikom SDP-a da pogon treba dalje kadrovski i tehnički jačati. Hoće li doći do toga i računate li pritom i na mjere Zavoda za zapošljavanje?
Već godinama se trudimo jačati naš komunalni pogon, a naročito smo lani u tome napredovali. Na to ukazuje na različite načine novonabavljeni kamion, bager, rasipač. Činjenica je da smo ih izmjestili na primjereniji i veći prostor koji se trudimo unaprijediti i nadam se daljnjem napretku ove godine. Lani više nismo financijski mogli i stoga nismo imali izbora nego raspisati koncesiju za dio zimske službe. No cilj je ojačati vlastiti pogon i njemu prepustiti zimsku službu jer će ona sigurno najbolje funkcionirati ako taj posao budu odrađivali domaći ljudi koji poznaju i ceste i situacije i potrebe što još ove godine nije bilo tehnički moguće. Isto je i kada su u pitanju redovito održavanje javnih površina. Što se tiče mjera Zavoda, njih redovito koristimo. U pripremi su programi i samo čekamo da Zavod raspiše ovogodišnje mjere kako bismo povukli maksimalna sredstva predviđena tim mjerama.
Na kraju prošle godine došli smo u evidenciji nezaposlenih na pakračkom Zavodu za zapošljavanje na manje od 500 nezaposlenih, od kojih manje od 300 ima prebivalište na području Grada Pakraca. Je li to problem za daljnji razvoj gospodarstva, ali i institucija i ustanova?
Najprije bih istaknula da nisu sve nezaposlene osobe u evidenciji Zavoda. Ima njih još, a evidentno je da broj nezaposlenih oscilira, ovisno o sezoni od 210 do 280 nezaposlenih. Čujem ili pročitam da povremeno netko, primjerice ugostitelji, traži radnika, ali nisam još čula da nedostatak radnika ugrožava nečije poslovanje.
Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća izjavili ste da ne volite statistike kada su u pitanju brojevi vezane uz kretanje broja stanovnika. Državni zavod za statistiku tvrdi da smo lani došli kroz natalitet i migracije na manje od sedam tisuća stanovnika. Vjerujete li tim brojkama ili imate neke druge procjene?
Šarenilo brojki
Imamo različitih statistika i brojevi su oprečni, stoga im ne vjerujem. Nije da ne volim statistiku. Ona je nužna za planiranje, ali ne vjerujem kada se na istu temu pojavljuju različite brojke, ovisno o tome dolazi li podatak iz Državnog zavoda za statistiku, MUP-a, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Koju da pratimo, ne znam. Svatko prati onu koja mu odgovara. Naravno da pratimo što se događa na području migracija. Mene zanima i broj ljudi koji je doselilo, zanimaju me dnevne migracije na relaciji Pakrac – Lipik. Nije sve ono što piše u statistici realno. Meni je realan podatak broj zdravstveno osiguranih osoba jer to treba svakome tko ovdje živi i HZZO taj broj objavljuje svakoga mjeseca, a on ne odgovora onome što tvrde neke druge statistike. Zato im ne vjerujem. Onaj tko je doista otišao, iz Pakraca i Hrvatske u primjerice Njemačku, trebao bi biti osiguran u Njemačkoj, a takve osobe bi se trebale odjaviti na području Pakraca u nizu službi koje imaju obvezu voditi takve evidencije. Tako bar ja razmišljam i tako bih ja učinila. No dozvoljavam da nisam u pravu i da griješim. Ali sigurna sam da tom negativom ne pomažemo ljudima, a ni sebi. Onda nemaju smisla svi ovi naši programi, svi ovi naši poslovi. Ako ćemo gledati sve crno, čemu razvijati bolnicu, za koga sva ta poboljšanja u prosvjetnim ustanovama i sve druge aktivnosti koje provodimo.
Na razini županije postoji koordinacija načelnika i gradonačelnika. Na razini Hrvatske udruga gradova. Tamo srećete svoje kolege. Razgovarate li o tom problemu jer se s njim nitko ne može boriti parcijalno?
Naravno da to ne može biti problem samo jedne općine ili grada. Nije to niti problem samo Hrvatske. To je globalni problem. Imamo prijatelje u Slovačkoj i u kontaktu s njima znam da je to i problem Slovačke. I njima odlaze mladi ljudi. I njima nedostaje liječničkog kadra. Oni uvoze liječnike iz Ukrajine. Otvaranjem granica to je postao problem svih zemalja iz ovog i istočnog dijela Europe.
Sajam „Slavonski banovac“ postao je pakračka prepoznatljivost i manifestacija koja se iščekuje. Govorili smo o predstojećoj rekonstrukciji trga. Na istom mjestu ne mogu biti i bageri i štandovi. Što ćemo onda ove godine sa sajmom?
Da, zasigurno se sajam ne može održati na trgu ako su u tijeku radovi. No isto tako će se sajam održati jer je on postao doista pakračka prepoznatljivost o kojoj me, kao i o Multipaku, pitaju kada odem negdje van Pakraca. Tim dvjema manifestacijama doista možemo razvijati priču o turizmu. Sajam će se sigurno održati. Gdje, ovisno o stanju na gradilištu, vidjet ćemo kada za to dođe vrijeme.
Sadrži li ovogodišnji program za Dan grada neke novosti i zašto svečana sjednica Gradskog vijeća nije kao uvijek točno na Josipovo nego četiri dana ranije?
Želimo da nam gosti dođu i učine to svečanijim činom. U promjeni termina vodili smo se logikom da su u Saboru i Vladi manje opterećeni petkom nego utorkom i stoga je došlo do tog premještaja. Drugih novosti nema. Program smo uhodali proteklih godina. To je, osim svečane sjednice, proglašenje sportaša, priredba Poklon mome gradu, kazališna predstava koncert, ove godine grupe Magazin. To se pokazalo kao dobra forma i ne vidim potrebe da se nešto mijenja.
Mada do početka tih svečarskih manifestacija ima još dosta vremena, iskoristit ću priliku da građanima čestitam naš gradski praznik i Dan našeg nebeskog zaštitnika sv. Josipa i pozovem ih da se uključe u te brojne manifestacije te tako svojom nazočnošću ih učine još svečanijim.
- PIŠE: Pakrački List
- 1361
Za pakračke i lipičke potrošače u domaćinstvima od 1. travnja plin će biti skuplji za 21 lipu po metru kubnom, potvrdili su iz Komunalca. To znači da će za potrošače u tarifnom modelu 1 u kojem je najveći broj kućanstava ovog kraja kubik plina umjesto 2,81 kunu s PDV-om koštati 3,02, a u tarifnom modelu 2 gdje su u domaćinstvima ovog kraja troši najviše plina umjesto dosadašnjih 2,69 će plaćati 2,90 pa će to biti poskupljenje od približno oko 7,5 posto.
Cijene je propisala, odlukom Vlade, Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), koja je istovremeno najavila novo poskupljenje koje će nastupiti 1. travnja 2020. godine kada će plin za domaćinstva poskupiti za dodatne 3 lipe.
Nove cijene će se primjenjivati temeljom popisa stanja brojila koje redovito na kraju mjeseca očitavaju inkasatori Komunalca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1417
Uljezi - naziv je novog romana pakračkog autora Danijela Špelića koji je svjetlo dana ugledao početkom veljače zahvaljujući izdavačkoj kući Naklada Bošković iz Splita. Šesto po redu djelo žanrovski je mješavina horora i trilera, a Špelić kroz priču nastalu još 2011. godine (temeljito prerađenu prošle godine) na 160 stranica vješto dočarava pustolovinu Miroslave i Matka - para koji odluči provesti vikend u udaljenom slavonskom imanju daleko od civilizacijskih blagodati…
Vidio sam kako umireš, Kada ponoć otkuca, Tamna strana – Izvan uobičajene rutine, Tamna strana – Kroz tamnu noć te Odjeci ranija su ostvarenja proizašla iz tipkovnice ovog 39 – godišnjeg pakračkog autora tijekom dvadeset godina autorske karijere.
Službena promocija romana Uljezi predviđena je za Noć knjige 2019. koja će krajem travnja biti održana u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pakrac.
- PIŠE: Pakrački List
- 2261
Organizirate li ovih dana možda rođendan, krstitke, omanje svatove ili recimo skupštinu vaše udruge, onda sigurno u mobitelu imate i broj kakvog glazbenika koji će taj dan oplemeniti dobrom energijom i kvalitetnom svirkom. Nužan je to sadržaj na takvim priredbama jer nakon uobičajenih formalnosti valja društvo održi na okupu. Na jedan od takvih brojeva javit će vam se i Miroslav Badrov, vječno nasmijani momak iz Dobrovca. favorit mnogih Pakračana i Lipičana, ljubitelja dobre glazbe,
Većina odraslih sugrađana, Miroslava poznaje upravo takvog - vrsnog zabavljača i dečka s prave strane sintisajzera. Oni nešto mlađi susreću ga na hodniku ili školskom satu u Osnovnoj školi braće Radića u Pakracu gdje radi kao učitelj glazbene kulture.
„Glazba je moj život. U kući nam uvijek od ranog jutra svira ili radio ili youtube. Tako je od djetinjstva. Naklonost prema glazbi naslijedio sam od oca Mate. Talent sam razvijao od ranih dana kad sam ritam udarao po starim kantama. Dušu sam potom ispustio, novoj novcatoj harmonici, roditeljskom poklonu, rastezavši je po čitave dane. Kasnije je zbog vježbi klavira Kizo, tako me zovu, propustio mnoge dječje nogometne utakmice ili vatrogasne vježbe. Uglavnom, od tada do danas glazba mi se gotovo svakodnevno provlačila kroz život“.
Prvi ozbiljni koraci bile su vježbe kod profesorice glazbe Jadranke Sirovice iz Lipika gdje je jednom tjedno uzimao sate poduke iz sintesajzera. Nastavio je s glazbenim obrazovanjem u Osnovnoj glazbenoj školi koja je tada radila u Lipiku (radili su tada Igor i Gordana Cecić) da bi se nakon formiranja OGŠ Pakrac uključio na nastavu u Pakrac. „Pamtim i danas, u Lipiku je bio sat klavira, u Pakracu u knjižnici solfeggio“.
Srednju školu završio je u Zagrebu. Nakon cjelodnevnih paralelnih turnusa uspješno je priveo kraju ekonomsku školu i muzičku teoretskog smjera. Zvanje profesora glazbene kulture stekao je diplomom s fakulteta u Osijeku.
Izvannastavni glazbeni opus
U 15. godini glazbene vještine odlučio je ponuditi tržištu. Krenuo je sa solo gažama na krstitkama, rođendanima, domjencima, obiteljskim druženjima - sve to za skromne pare. Svirao je s lokalnim glazbenim sastavom Phoenix. Vremenom je postao solo igrač, on i sintisajzer, iako priznaje da mu je gušt sviranje s grupom.
„Lakše je, u svakom slučaju, ali potražnja za grupne svirke sve je slabija. Razlog je cijena jer ljudima je za skromnije zabave ili čak manje svatove lakše platiti solo ili duo nego grupu od četiri, pet glazbenika“.
Tarifa + 200
Sebe svrstava u srednji cjenovni razred. Ne želi se financijski podcjenjivati. Iskustvo je tu, a i povratne informacije zadovoljnih klijenata nešto vrijede. „Ako se cijeniš i drugi će te cijeniti“, tvrdi. Cijena i nije tajna, s obzirom na to da gotovo svaki vikend svira lokalno, jasno je da su svi upoznati s njegovom tarifom +200.
„Pet sati svirke 500 kuna + 200. Znači 700“. Kvaliteta „Badrov“ poznata je u prstenu od nekih 60 kilometara gdje ga prema vlastitoj evidenciji pozovu 60 do 70 puta godišnje“ objašnjava i dodaje da pozivi nerijetko stignu i sa zagrebačkih adresa.
Iza Miroslava je danas više od 15 godina svirke. Kako danas preživljava cjelovečernje gaže gdje se podrazumijeva odlično raspoloženje, ali nerijetko (pre)veseli, razdragani gosti? Popije li koju čašicu? „Naravno, bevanda je tu, nekad i nešto žestoko, ali imam granicu. Osim toga cjelovečernje sviranje je i fizički zahtjevno pa sve to ishlapi“. Bevanda je omiljeni napitak još jednog našeg poznatog glazbenika dalmatinskih korijena, no za razliku od njega Miroslav kaže da za volan ide samo hladne glave i s policijom dosad nikad nije imao niti najmanji problem.
Repertoar mu je različit, ovisi gdje i za koga pjeva. „Pjevam sve, pratim sve, usavršavam se i redovito ažuriram listu. Nema što neću otpjevati, osim žestokog turbofolka koji niti slušam, niti pjevam.” Spominje mnoge goste s raznih strana svijeta, koji stvari gledaju iz svoje perspektive pa ne vidi problem da nekome nešto otpjeva za dušu i rodnu grudu. Ipak je to samo pjesma…
Obiteljski mir
Kad zadovoljne goste pospremi kući i on se vraća u okrilje mira obitelji. Kako oni to podnose, večernji odlasci, jutarnja vraćanja. Cesta, auto, kilometri, noć..?
„Imam obitelj koju čine supruga Marinela i 9-godišnja kćerkica Tena. Marinela je fizioterapeut i radi u Zdravstvenoj ustanovi za fizikalnu terapiju. Tena svira violinu i vrlo je talentirana. Ne vježba puno, ali brzo usvaja pa sam jako ponosan na nju i žarko želim da jednog dana odsviramo nešto u duetu“.
Ovakav posao zahtjeva i puno tolerancije od strane obitelji, a on im uzvraća dogovorenim pauzama koje ljeti budu nekih desetak dana rezerviranih za obiteljsko ljetovanje. „Tad ne postojim i pripadam samo njima. Nema gaže zbog koje bih prekinuo ljetovanje ili vikend za Valentinovo sa suprugom. Već neko vrijeme ne nastupam niti za novogodišnji doček, već u novu godinu ulazim u krugu obitelji i prijatelja.“
Sat tjedno glazbene kulture
Radni tjedan provodi u školi. Predaje glazbenu kulturu od 4. - 8 . razreda. „Volim svoj posao i radim ga najbolje što mogu. Bilo bi bolje da je više nastavnih sati, ali i ovo vrijeme koje provedem s njima vidim da ima talentirane djece koja vole pjevati ili samo slušati i učiti o glazbi“. Nastavnici, kaže, imaju slobodu u izboru i prezentaciji sadržaja pa ako prepozna da su djeca sklonija pjevanju tad više pjevaju, ako su za priču, uslijedi teorija…“Nastojim osuvremeniti nastavu i nema ljepšeg trenutka kad dijete sat završi s osmjehom. To je učitelju najveće priznanje“.
Piše li što, sklada li? „Nešto malo, kaže, ništa posebno. Napisao sam tekst i muziku za Pjesmu o Pakracu koju smo izveli za potrebe Slavonskog banovca, a napisao sam i himnu matične osnovne škole. To izvodimo po priredbama ili u kakvoj posebnoj prigodi.“
Osim toga provodi poduke iz sintisajzera i harmonike. Teško je, priznaje, dobiti djecu na izvannastavnu aktivnost. Razloga je raznih, a jedan od njih je velika ponuda raznih sadržaja koja se danas nude djeci. „U glazbi je kao i u sportu, vježba i samo vježba. Ponavljanjem do savršenstva. Imam dojam da bi djeca danas sve odmah i na brzinu. Brzo odustaju pa se sve svede na ono ne ide li ovdje idem tamo“.
Što mu nosi budućnost? „Osobno sam zadovoljan i ne tražim previše. Radim ono što volim i okružen sam ljudima koje volim. Neka ostane sve kako je, a ja ću čekati da moja Tena i ja jednoga dana „pomirimo“ sintisajzer i violinu pa zajedno nešto odsviramo…“
