- PIŠE: Pakrački List
- 2168
Lopta mu je oduvijek savršeno pristajala. Pritom je vrsta iste bila potpuno nevažna. Na starom pakračkom gimnazijskom igralištu, tamo još sredinom 80-ih godina, teškom košarkaškom baratao je jednako umješno kao nogometnom ili odbojkaškom. Talentiran i svestrani klinac, vidjelo se to odmah, ugodno se osjećao u različitim sportskim okruženjima i bilo bi doista čudno da u jednom od sportova na kraju nije i uspio.
Davor Meringer, odbojkaški entuzijast iz Pakraca, danas je trener osječkog prvoligaša „Murse“, a još jučer je svoje odbojkaško znanje prodavao Arapima u dalekom Kuwaitu. Prije toga gledali smo ga u stručnom stožeru nacionalne reprezentacije na kontinentalnim prvenstvima ili turnirima u srazu s ponajboljim europskim i svjetskim momčadima.
Sve se to, dakako, nije dogodilo bez razloga ili slučajno, a počelo je otprilike ovako…Prve odbojkaške korake učinio je u 6. razredu Osnovne škole pod nadzorom Antuna Vebera, nastavnika tjelesnog odgoja, ujedno i voditelja školske odbojkaške sekcije. U odbojku ga je povuklo, objašnjava, društvo iz razreda. Nikola Krmpotić, Zoran Milaković, Predrag Stanić, Dejan Svjetličić pa generacijski bliski Tomislav Luksetić, Oliver Turčan i Almir Delihodžić, polako su Davora povlačili s blatnog nogometa, jer je tada igrao u pionirima lokalnog „Hajduka“, prema ugodnom odbojkaškom ambijentu koji je podrazumijevao uvijek toplu i čistu dvoranu. Osim što je Pakrac tada bio grad odbojke, zahvaljujući nadaleko poznatoj generaciji odbojkaša koji su osamdesetih igrali 1.B jugoslavensku ligu - predvođeni Peašinovićem, Selakom, Sedićem, Turčanom, Adžijevićem, Plešom i ostalima na čelu s legendarnim profesorom Slavkom Krejčijem - Meringeru se odbojka svidjela i zbog organiziranih natjecanja u odgovarajućem uzrastu. Prisjeća se uspjeha sa školskom sekcijom na SIOŠ-u (sportske igre osnovnih i srednjih škola) kao i natjecanja Partizanska olimpijada u Foči gdje je, na tom međurepubličkom natjecanju bivše države, igrao za reprezentaciju Hrvatske te bio izabran u najbolju postavu turnira, zajedno s budućim svjetski poznatim odbojkašima poput Grbića i Vujovića.
Tko zna, možda bi i on ostvario više da sportsku karijeru nije poremetio rat. Poremetio, ne i prekinuo. Davor je nastavio s igranjem u tadašnjem prvoligašu Novom Zagrebu s kojim je osjetio i prve europske nastupe kroz natjecanje u Kupu CEV-a. Tamo je igrao tri godine, a 1994. godine vratio se kući. Ne u ratnim vihorom pometeni Pakrac, već u OK Daruvar s kojim je 1999. godine postigao i najveći uspjeh u povijesti kluba – 3. mjesto u Prvenstvu Hrvatske. Put ga potom vodi na dvije sezone u prvoligaša OK Valpovka gdje u drugoj sezoni postaje kapetan momčadi. Sudbina malih sredina nije zaobišla niti ovaj slavonski gradić pa se Meringer zbog financijske situacije ponovo vraća u Daruvar u kojem postaje trener i igrač i radi s mlađim kategorijama u klubu. Nakon godina ustrajnog rada odlučan je u ideji da se s mladim kadrom upusti u zahtjevan posao stvaranja kvalitetne momčadi sastavljene od domaćih igrača. Postupno sazrijevanje potrošilo je trogodišnji ciklus nakon kojeg stižu do statusa hrvatskog prvoligaša, a konačna potvrda daruvarskog rada stiže 2011. godine kad osvajaju treće mjesto u državi u direktnom okršaju s njegovim današnjim klubom - osječkom Murisom. Koliko je motiv bio jak, govori i podatak da je odlučujuću utakmicu u osječkoj dvorani odigrao s puknutim križnim ligamentima. Samo će sportaši i medicinari znati koliko je zahtjevno u takvom stanju hodati, a kamoli igrati odbojku.
Vratimo se nekoliko godina unatrag…Paralelno s daruvarskom pričom zaživjela je i ona reprezentativna. 2004. godine u reprezentaciju Hrvatske pozvao ga je ponajbolji hrvatski odbojkaški stručnjak Rade Malević. Poznavajući Meringera i njegov entuzijazam te predanost poslu, inzistirao je da upravo on bude pomoćni selektora i trener reprezentacije. S generacijom Krnića, Omrčena, Kovačevića, Ćoškovića i ostalih nastupa na Europskim prvenstvima u Rimu 2005. i Moskvi 2007., a najvrjedniji rezultat za reprezentativnog staža mu je naslov viceprvaka Europske liga održane 2006. godine u Grčkoj. S Malevićem je Hrvatsku vodio od 2004. do 2011. godine. Trenerskom dvojcu putevi se nakratko razilaze 2012. kad Malević odlazi na trenersko mjesto u daleki Kuwait. Ne zadugo, jer već godinu kasnije Meringeru stiže poziv starijeg mentora da mu se pridruži i 2013. Meringer je imenovan za trenera Qadsia Kuwait gdje će raditi s mlađim U17 i U19 kategorijama.
U Kuwaitu je radio tri godine. „Prva godina je bila samo rad u klubu s mladima i već te premijerne sezone smo dominirali ligom i osvojili prvo mjesto. Druge dvije godine Malević i ja smo vodili seniorsku reprezentaciju Kuwaita. Igrali smo, njima najvažniji, Zaljevski kup na kojima nastupaju Saudijska Arabija, Katar, Bahrein i ostale zemlje Zaljeva, a osim toga sudjelovali smo i na Azijskim igrama u J. Koreji. Sve je bilo savršeno i vjerovatni bih tamo bio i danas da se nije dogodila suspenzija Kuwaitskog odbojkaškog saveza od strane Olimpijskog odbora zbog upletanja politike u sport. Svim strancima – igračima i trenerima – ugovori nisu produljeni i bili su primorani otići. Tako je završila i moja arapska priča“. Kako o novcu nitko ne voli pričati, nismo niti mi. Tek usporedbe radi, prvoligaški odbojkaš u Kuwaitu ima zagarantiranu plaću od 1000$ koje plaća Savez dok je ostalo na osobnom dogovoru igrač – klub. Najbolji domaći igrači dosegnu plaću od 40.000$, stranci i više.
Ostavi li sport po strani, Davor kaže da je život u Kuwaitu sjajan. Grad Kuwait City ima nešto preko 3 milijuna stanovnika i poprilično je liberalno nastrojen, naročito po pitanju vjerske tolerancije koja je vrlo visoka, za razliku od zemalja u okruženju. Nema alkohola, kao ni svinjetine, no ima svega ostalog. „Prilagodiš se bez problema. Ima roštilja na svakom koraku, piletine, sve je na ulici i, suprotno predrasudama, sve je uredno i čisto. Prometna gužva je nesnosna i bez imalo reda, tako da nisam uopće vozio. Koristio sam taxi. Nafta je inače par lipa po litri tako da je i prijevoz jeftin. Inače, cijela zemlja se amerikanizira i europeizira zahvaljujući velikom broju radne snage koju Kuwaićani uvoze. Oni domaći predodređeni su samo za fine poslove, ako se to uopće može svrstati pod nekakvu radnu obavezu kakvu mi poznajemo.“
Dodaje, da je egzistencijalna neovisnost problem usko povezan i sa sportom jer domaći igrači nemaju onaj osnovni motiv za trening i posvećenost sportu, a bez kvalitetnog treninga i napornog rada nema niti većeg rezultata. Ali Kuwaićani kao da su zadovoljni „zlatnom sredinom“ u cijeloj toj priči ne namjeravaju previše mijenjati.
„Kod Bahraina je kud i kamo drugačije, siromašnija je zemlja i njih gura upravo motiv preživljavanja i tu su sličniji Europljanima, a pogotovo nama Hrvatima.“
Silom prilika Meringer se 2015. vratio u Hrvatsku. Posao nije dugo čekao. Osječki prvoligaš Mursa već ubire prve plodove rada pod vodstvom pakračkog stručnjaka. Osvojili su 3. mjesto u Superligi Hrvatske. „Vidljiv je napredak iz sezone u sezonu i to me izuzetno raduje. Mursa je ekipa sastavljena uglavnom od studenata pa je ovogodišnji rezultat doista posebno vrijedan. Motiva za rad imamo i to nam je u ovom trenutku najvažnije“.
Obiteljski život ne trpi. „Važan je balans“ kaže. Djevojka Ivana Bakarić, profesorica povijesti i zemljopisa iz Daruvara navrati vikendom, ponekad on ode do Daruvara ili rodnog Pakraca gdje posjeti sestru Snježanu, nećaka Ivana, ali i pakračko groblje gdje počivaju Marija i Drago Meringer, Davorovi roditelji. „Navratim rijetko, nemam previše vremena, ali volim doći. Srce vuče kući...“.
Prati stanje kod kuće, pročita novine i portal, upoznat je s društvenom, gospodarskom, a ponajviše sportskom situacijom. Mnogi ljubitelji sporta sjetit će se da je Davor bio i odličan igrač malog nogometa, čest sudionik pakračkih večernjih turnira „Znaš, ne mogu se oteti dojmu da je Pakrac trebao gurati sportsku priču preko malog nogometa ili „futsala“. Nekako sam uvjeren da je to mogla biti ona prava priča, ne samo zbog toga što je Dudovo bure prvi registrirani malonogometni klub još u bivšoj državi, već i zbog tradicije igranja malog nogometa u Pakracu. Možda se kroz njega Pakrac mogao ostvariti kao važno sportsko središte“.
Priča nije zaživjela iz ovog ili onog razloga, no sport općenito u Pakracu živi i zasnovan je na mladosti. Osim nogometa i rukometa budi se i Davorova odbojka. Pokrenut je ženski odbojkaški klub, dok se o muškom još uvijek samo priča. Ili…
Ili samo čekaju njega. Sportskog entuzijastu koji će krenuti stopama pokojnih Vebera i Krejčija pa karizmom i upornošću uz pomoć pakračke mladosti na noge podići još jedan gradski sportski ponos.
- PIŠE: Pakrački List
- 1206
Noć knjige 2018., manifestacija koja već sedmu godinu zaredom tematizira knjigu i popularizira čitanje obilježena je jučer, 23. travnja, u 287 gradova i mjesta diljem Hrvatske. Više od 669 sudionika (knjižnice, knjižare, nakladnici, odgojno-obrazovne ustanove, instituti, kulturni centri, bolnice, muzeji, udruge pisaca i ljubitelja knjige…) pripremilo je gotovo 1200 različitih programa i prodajnih akcija. Ove godine, kao i prethodnih, Gradska knjižnica Pakrac sudjelovala je u obilježavanju ove manifestacije, a priliku za proširiti svoje horizonte i postati njenim novim članom imali su svi zainteresirani za samo 25 kuna, dok su zaboravni čitači imali priliku vratiti posuđene knjige bez naplate zakasnine.
Ravnateljica Monika Lucić Fider i zaposlenici knjižnice pripremili su bogat cjelovečernji program koji je počeo u 18:30 pričaonicom za djecu i one koji se tako osjećaju naziva „Pričom te zovem“, koju je vodila ilustratorica, pripovjedačica i lutkarica Margareta Peršić, koja je u čarobni svijet bajki pričom „Najveća budala na svijetu“ na svoj osebujan način uključila sve prisutne, i djecu i odrasle, na njihovo sveopće oduševljenje.
Program se nastavio u 19:30, revijom kratkih danskih animiranih filmova za djecu među kojima su bili prikazani filmovi „Platy and puss“ Stefana Fjeldmarka, „Helium“ Andersa Waltera, „Rita and crocodile“ Siri Melchior, „Drops“ Karstena Kjaerulfa Hoopa i Sarah Jungen Hoop, te „Finding home“ Christiana Kuntza.
U 20 sati upriličena je dodjela nagrada „Naj u knjižnici“ NAJčitateljima i NAJvolonterima, gdje su nagrade dodijeljene onima koji su u protekloj godini pročitali najviše knjiga i onima koji su svojim volonterskim radom potpomogli funkcioniranju pakračke Gradske knjižnice. Nagrade su dodijeljene u više kategorija. U kategoriji Predškolci nagradu je odnijela Ana Belac sa 101 pročitanom knjigom, u kategoriji Osnovnoškolaca najnačitanija je bila Mateja Mladić sa 114 pročitanih naslova, u kategoriji Srednjoškolci istaknula se Ana Marija Grgić sa 78 pročitanih knjiga, u kategoriji Odrasli Asja Andričević je pročitala 293 knjige, u kategoriji Umirovljenici Mira Špelić istaknula se sa 135 pročitanih djela, dok se u vrlo popularnoj kategoriji Obiteljskog članstva istaknula obitelj Šebić Stoček sa 142 pročitana djela. Priznanja za Najvolontere i prigodni pokloni uručeni su Jadranki i Petri Antunović, Mii Hruška i Katarini Plavček za pomoć pri reviziji knjižničke građe i preuređenju prostora čitaonice. Uslijedilo je i izvlačenje nagradne tombole, koja je jučerašnjim gostima Gradske knjižnice izmamila osmijeh na lice, jer gotovo da nije bilo sudionika tombole koji nije dobio neku prigodnu nagradu. Svim dobitnicima nagrade je uručio dogradonačelnik Marijan Širac.
U 20:30 uslijedilo je predstavljanje romana „Odjeci“, četvrtog romana autora Danijela Špelića, pisca iz Pakraca, koji je okupljenim slušateljima opisao kako je roman nastajao, koji su ga stvarni događaji inspirirali te što je od toga uvrstio u samo djelo. Buduću da je i filmofil, jedna od tema sinoćnjeg predstavljanja bio je i njegov blog „Deckardov kutak“, u okviru kojeg iznosi svoje misli o podcijenjenim i zaboravljenim filmovima. Blog je bio i direktan motiv za nastanak scenarija za niskobudžetni horror film „Vikend“ na pisanje kojeg ga je, po autorovom mišljenju, potaknula neinventivnost i bezidejnost hrvatske filmske scene. U predstavljanju romana je sudjelovala i Tanja Španjić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Pakrac, koja je okupljenima ponudila i kritički osvrt i književnu raščlambu djela.
Završni dio ovogodišnje Noći knjige bio je Pub kviz, u kojem je u odgovaranju na pitanja filmske, povijesne, sportske, geografske, glazbene i slične tematike sudjelovalo 5 ekipa s 3 do 5 članova, a u kojem je u 4 kruga po 15 pitanja pobjedu odnijela ekipa „Ljepotica i zvijer“ s jednim bodom prednosti ispred drugoplasirane ekipe „Otporni na znanje“, dok je treće mjesto pripalo ekipi „Čitateljski klub“. Sudionici pub kviza imali su priliku uživati u Amber Ale pivu „Grof“ pivovare Slavonica, koje je omogućio njen direktor Marko Barčan.
- PIŠE: Pakrački List
- 5723
Zbog kvara ili nevremena ponekad na duže ili kraće vrijeme za veći ili manji broj kućanstava dođe do prekida opskrbe električnom energijom. Znaju li automatski službe HEP-a za prekid opskrbe ili to potrošači koji su ostali u marku trebaju dojaviti, poslali smo upit HEP-u – distributivnom području Križ.
Telefonski odgovor smo u vrlo kratkom roku dobili od Alena Petrača njihovog operatera iz Križa. On nam je pojasnio da službe HEP-a znaju za svaki kvar koji su dogodi u sustavu delekovoda. No ako se on dogodio u lokalnoj trafostanici uslijed čega je bez električne energije ostao manji dio naselja ili ulice to nije vidljivo u dežurnim službama HEP-a i takav kvar bi potrošači trebali dojaviti. Za to postoji besplatan telefon na broju 0800 300 407.
Neslužbeno smo doznali da je kvar moguće prijaviti i u Lipiku na broj 311-811 te da dežurni operater neće zamjeriti ukoliko u kratkom roku više osoba prijavi telefonom isti kvar. Također neslužbeno, iskusni zaposlenici HEP-a su nas podučili kako ćemo najlakše prepoznati kvar na dalekovodu koji je odmah vidljiv u dežurnoj službi HEP-a, od našeg lokalnog koji nije HEP-u automatski vidljiv. Ako nakon kratkotrajnog prekida opskrbe u trajanju od nekoliko sekundi, ona opet dođe na nekoliko sekundi pa opet nestane znači da je do kvara došlo na 10 kilovoltnoj mreži koji je sustav HEP-a prepoznao i automatski ga pokušao ponovo ukopčati ali radi kvara nije uspio. Za takav kvar HEP zna i poduzimaju se aktivnosti u cilju njegovog uklanjanja. Ako je do prekida opskrbe došlo bez pokušaja novog ukopčavanja, do kvara je došlo na lokalnoj mreži(220 volti) i moguće je da HEP za njega ne zna dok mu netko od potrošača ne dojavi na već navedene brojeve.
- PIŠE: Pakrački List
- 1113
Nogometaši Hajduka nisu uspjeli osvojiti očekivane bodove na gostovanju kod posljednjeplasiranog Slavonca iz Tenje. U utakmici 22. kola MŽNL Slavonije i Baranje domaćini su slavili s 3:2 i tako nakon šest odigranih kola prekinuli proljetnu berbu bodova pakračkog ligaša.
Lišeni usluga povrijeđenog Cerovečkog te Kreneka, Pakračani su danas na gostovanje u Tenju otputovali s 15 igrača tako da je u zapisnik ušao i veteran Vuić. Kako doznajemo, Hajduk je poveo već u 2. minuti golom Rekavića, no nakon toga je uslijedilo možda i najlošije poluvrijeme sezone i već do poluvremena domaćini su vodili 3:1. Nevolju više treneru Krizmaniću donio je i mladi Dietzman koji je zbog dva prekršaja zasluženo morao u svlačionicu krajem prvog dijela. Nastavak je donio nešto bolju igru, ali ništa više od pogotka Kovačića za konačan rezultat i potvrdu minimalnog poraza.
Hajduk se nakon 22. kola nalazi na 12. mjestu s 27 bodova, a već u srijedu (25. travnja u 17 sati) u Pakracu gostuje vodeći Zrinski iz Jurjevca.
Sastav iz Tenje: Tomašić, Komljenović, Rekavić, Baškiera, Dietzman, Fogl, Petrović, B. Prohaska (od 65’ Šugić), Filipović, Kovačić, V. Svjetličić (od 46’ Lesičak).
U 1. ŽNL Lipik je u utakmici 17. kola izgubio u Vidovcima od Dinama glatko s 3:0 te se sada nalazi na 7. mjestu prvenstvene tablice. Priliku za popravak imat će u subotu kad dočekuju vodeću Požega.
Seriju odličnih rezultata prekinuli su i Obriježani koji su u sklopu 14. kola 2. ŽNL odigrali tek neriješeno 3:3 protiv Dinama iz Rajsavca. Ipak, bod je vrijedan uzmemo li u obzir da su Obriježani gubili 3:1. Pogotke su postigli Špelić, Marošević i Giacometti. Dobrovac je i dalje u krizi rezultata. Nakon prošlotjednog gostujućeg poraza kod posljednjeg Graničara iz Bučja, danas su kao domaćini iznenađujuće poraženi i od pretposljednje Sloge iz Trenkova s 1:0. Nekompletan sastav i tekući problemi nisu opravdanje za posljednje neuspjehe, realan je trener Marijan Gurdon.
Trećeligaši su se zahuktali, utakmice idu - bodova nema. Slavonija iz Prekopakre bila je ovo kolo slobodna, dok je badljevački Dinamo teško stradao u Staroj Lipi odakle se vratio sa šest pogodaka u mreži.
- PIŠE: Pakrački List
- 1065
Povodom današnjeg obilježavanja Dana planeta Zemlje, uređen je okoliš oko planinarskog doma Omanovac sadnjom 50 sadnica cvijeća i 25 sadnica smreke, što je svojevrstan nastavak radne akcije otprije 8 dana kada je pripremljen teren za današnje pošumljavanje.
Inicijatori uređenja su Odred izviđača Pakra i Planinarsko društvo Psunj čijih je dvadesetak članova danas zasukalo rukave, dok je troškove sadnica pokrilo Planinarsko društvo uz pomoć Grada Pakraca.
(fotografije: Marko Lalić)
- PIŠE: Pakrački List
- 1032
Pakračka osnovna škola bila je danas mjesto kreativne ekspresije njenih učenika koji su u okviru Kistomata imali priliku likovno se izraziti kroz radionice kreiranja stripa i oslikavanja zidova školske blagovaonice. Ideja Kistomata je da se učenicima kroz radionice i suradnju s umjetnicima dodatno približi nastavno gradivo na interesantan i zabavan način.
Idejna začetnica programa Nikolina Zanetti, učiteljica likovnog odgoja u Osnovnoj školi braće Radić, koja je uz pomoć akademski obrazovanih umjetnika iz Zagreba, Rijeke i Nove Gradiške osmislila cjelodnevni program u kojem su mogli sudjelovati učenici osnovnih škola Pakraca i Lipika, vrlo je zadovoljna odzivom djece i njihovom entuzijastičnom sudjelovanju u radionicama. Dan je protekao uz puno rada, smijeha, prijateljskog druženja ali i stjecanja novih znanja i vještina jer su u radionici crtanja stripa učenici učili o njegovim osnovnim elementima i tehnici, dok su zidove blagovaonice oslikali kako bi odaslali poruku važnosti zdrave prehrane.
Nikolina Zanetti istaknula je da je Grad Pakrac uvelike pomogao u provedbi ovih aktivnosti pokrivanjem troškova noćenja u Planinarskom domu Omanovac umjetnicima koji su danas vodili radionice, kao i Osnovna škola koja je ih je opskrbila svim potrebnim materijalom, bojama, hranom i sokovima kako bi se svi koji su danas sudjelovali na Kistomatu mogli okrijepiti.