- PIŠE: Pakrački List
- 1041
Bila je ovo loša zima za Planinarski dom Omanovac. Riječ je o šteti koju su pretrpjeli prateći objekti. Pod teretom snijega polomljen je krov na roštiljnici, vjetar je odnio krov s bine, divlje svinje su „preorale“ nogometno i odbojkaško igralište, srušeno je stablo kruške pokraj doma, a jako puno štete ima i na planinarskim stazama potvrdio je Zoran Milaković, predsjednik Planinarskog društva „Psunj“. Radi sigurnosti roštiljnica je izvan upotrebe.
Kako je rekao Boro Černi, pakračkim radioamaterima su na Omanovcu uništene antene i rotatori.
Zimski uvjeti koji su na Omanovcu vladali sve do nekidan, nisu dozvoljavali sanaciju štete te će poslije Uskrsa napraviti stručnu procjenu koliko sredstava je potrebno za saniranje štete. Prvi korak će biti radna akcija kojom će skinuti ostatak materijala s oštećenog krova kaka bi se vidjela njegova eventualna upotrebljivost u izradi novog krova.
Za taj posao kao i za ostalu sanaciju planinari će pozvati na radnu akciju građane. O točnom terminu njenog održavanja dati će obavijest naknadno, kaže Milaković.
- PIŠE: Pakrački List
- 1214
Sinoć je u Zagrebu u 67. godini života nakon kratke bolesti umro Toni Hnojčik, novinski fotoreporter i umjetnički fotograf , Pakračanima najviše poznat po brojnim fotografijama koje je snimio na pakračkoj bojišnici u razdoblju od 1991. do 1995. godine.
Hnojčik je rođen 1951. godine u Daruvaru gdje je završio osnovnu školu i stekao prva znanja i ljubav prema fotografiji za koju je već u prvom razredu gimnazije znao da će mu biti profesija. Pohađao je dvije godine prestižnu likovnu akademiju FAMU u Pragu. Po povratku zapošljava se kao fotoreporter u Jednoti, listu češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Ubrzo počinje suradnju s Večernjim listom.
Već prije Domovinskog rata je samostalno izlagao, no svjetski poznati fotoreporter postaje s početkom Domovinskog rata kada 1. ožujka upravo u Pakracu snima fotografije koje su objavljivali brojni hrvatski i europski listovi. S kolegom novinarom Sašom Lekovićem gotovo svakodnevno je prisutna na pakračkoj bojišnici gdje snima svjetski poznate fotografije čiji dio je 2011. godine u izdanju Hrvatskog-memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata objavljene u fotomonografiji “To sam radio u ratu, sine“, koja će vjerojatno zauvijek biti najbolja i najopsežnija fotomonografija Domovinskog rata na zapadnoslavonskoj bojišnici.
„Tematski najveći dio fotomonografije obuhvaća fotografije od prvog sukoba JNA i hrvatskih snaga u Pakracu početkom ožujka 1991., otvorene agresije srpskih snaga i JNA na zapadnoslavonsko područje u kolovozu 1991., te razaranja civilnih ciljeva, ubijanja civila i branitelja, evakuacije civila, pa do prvih oslobodilačkih akcija hrvatskih snaga u Republici Hrvatskoj. Nakon stravičnih, no i ponosnih fotografija ratne 1991., slijede fotografije povratka i obnove razrušenih domova, te boravka snaga UNPROFOR-a od 1992. do 1995. na zapadnoslavonskom području. Nakon tog razdoblja, ni rata ni mira, slijede fotografije veličanstvene VRO Bljesak kojom je oslobođeno cijelo područje zapadne Slavonije. Na kraju knjige tematski su prikazane fotografije s prizorima stradanja životinja, posjeta novinara i raznih delegacija tom području. Ova dvojezična (hrvatsko-engleski) fotomonografija T. Hnojčika vrhunsko je umjetničko djelo i povijesni dokument, koja kronološki i tematski kroz fotografije prikazuje velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, odnosno na zapadnu Slavoniju“. Ovo je samo jedna od recenzija ovog povijesno vrijednog knjižnog izdanja.
Osim foto-aparatom ratna događanja u Pakracu je bilježio i kamerom, a snimke je često koristila HTV.
Svoj ratni fotografski opus, ali i brojne druge novinske fotografije, izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Od 1992. do 1995. godine intenzivno je surađivao u „Pakračkom listu“. U tom razdoblju najveći broj fotografija na prepoznatljivoj naslovnici Lista je upravo njegov.
Godine 1994. prelazi raditi u Europapres holding snimajući fotografije za većinu njegovih izdanja, najviše za Globus, Gloriju i Arenu u kojoj je radio do njena gašenja 2009. godine. Od tada je radio kao slobodni fotoreporter, a imao je i više vremena posvetiti se umjetničkoj fotografiji koju je također vrlo volio.
Za svoj rad Hnojčik je primio mnogobrojna priznanja, među kojima i »Zlatnu kameru«, godišnju nagradu HND-a, i »Zlatni objektiv«, nagradu Hrvatske udruge radija i novina.
Pogreb Tonija Hnojčika će biti u subotu u Daruvaru, a komemoracija u Hrvatskom novinarskom društvu u utorak.
[caption id="attachment_15696" align="aligncenter" width="700"]
naslovnica knjige[/caption]
- PIŠE: Pakrački List
- 985
Grad Pakrac iz proračuna će u 2018. godini financirati na području kulture 12 projekata koje će provoditi osam udruga i tri ustanove s ukupno 160.000 kuna. Na području tehničke kulture financirat će se dva projekta koje će provoditi Radioklub Vjekoslav Krenek s ukupno 7.800 kuna, a za 14 projekata udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata izdvojit će se 150.000 kuna.
To je odlučila gradonačelnica Anamarija Blažević temeljem prijava udruga na Javni poziv objavljen u veljači. Do kraja tjedna još traje natječaj za udruge koje nisu obuhvaćene ovim područjima djelatnosti, a da nisu iz djelatnosti sporta i vatrogastva koje se financiraju posredstvom svojih zajednica. Tako će 17 udruga iz sporta posredstvom Sportske zajednice Grada Pakraca iz proračuna dobiti 660.000 kuna, a šest dobrovoljnih vatrogasnih društava posredstvom Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik će dobiti ukupno 150.000 kuna. Gradsko društvo CK Pakrac iz proračuna će biti za svoje aktivnosti u 2018. godini sufinancirano sa 100.000 kuna. Sva ova sredstva su približno na lanjskoj razini.
O kojim je točno udrugama riječ i kojima projektima vidljivo je na gradskoj internet stranici.
- PIŠE: Pakrački List
- 1133
U organizaciji grada Pakraca i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji – ogranak Pakrac, danas je u gradskoj vijećnici održano predavanje na temu : „Bolovi, trnci i žarenje u nogama – najčešći uzroci, dijagnostika i liječenje“.
Predavač Prim. dr. med. Viktor Vidović spec. neurologije, pred četrdesetak okupljenih slušatelja među kojima su bili Melanija Huška predsjednica pakračkog ogranka HkUMST-a PB i dogradonačelnik Marijan Širac, govorio je o polineuropatiji tj. o oštećenju tankih i debelih živčanih vlakana u nogama, o bolestima i stanjima koji do nje dovode, metodologiji postavljanja dijagnoze kao i o metodama liječenja osnovnih uzroka i terapije simptoma takvih neurodegenerativnih promjena na živčanim vlaknima nogu.
Stručno predavanje koje je trajalo jedan školski sat privuklo je uglavnom populaciju srednje i starije životne dobi kod kojih je pojava takvih simptoma i povezanih bolesti najučestalija.
- PIŠE: Pakrački List
- 1232
Pakrac je bogata kuglačka sredina. Dokaz tome je dugogodišnja tradicija, kvalitetan i relativno novi objekt kuglane izgrađen 2007. godine, čak pet registriranih klubova koji se natječu u tri različite jakosne lige pri čemu je KK Pakrac jedini prvoligaš na našoj, ali i susjednoj brodskoj županiji, a tu je rad s mlađim kategorijama koji nije tako česta pojava u Hrvatskoj. Primjerice na nedavnom prvenstvu Hrvatske za kadetkinje i kadete bili su klubovi iz svega devet gradova, a samo njih šest, među kojima i Pakrac, je imalo predstavnike u obje kategorije, niz alternativnih kuglačkih natjecanja kao „divlja liga“, vrlo jaki turnir „Bljesak“, dječji turniri. No svemu tome treba pridodati, da za razliku od nogometa, kuglači s područja Pakraca imaju čak devetero licenciranih sudaca osposobljenih sa suđenje od prve do svih nižih liga.
Tomislav Luksetić i Sadmir Delihodžić su savezni suci s A liste i mogu biti glavni, pomoćnici glavnog suca ili suci na stazama na svim natjecanjima. Na listi „B“, koji mogu biti suci na stazama u svim natjecanjima, a glavni suci samo na trećem ili nižem stupnju natjecanja su Albert Jirasek, Zvonko Gnezda i Robert De Zan.
Lidija Jirasek i Božidar Petrovečki su na regionalnoj C lista, a Srećko Belac i Damir Rendić su sudci s D liste.
Sadmir Delihodžić koji vodi poslove delegiranje sudaca u Pakracu, te prati njihov rad u Požegi, kaže da ovaj broj zadovoljava potrebe suđenja u Pakracu, ali postoje određeni problemi iz razloga što su petero sudaca ujedno i aktivni registrirani igrači te ne mogu suditi utakmice u ligama u kojima nastupaju. No da je to još uvijek velika sudačka „familija“ pokazuje i podatak da u posljednje vrijeme sve učestalije dolaze upiti za upućivanje naših sudaca u Novu Gradišku i Slavonski Brod u sredinama u kojima nedostaje sudaca. Stoga, kaže Delihodžić ne bi bilo loše da se još netko zainteresira za ovaj posao neophodan za odigravanje službenih sudačkih utakmica. Kako kaže, svaki od pakračkih sudaca godišnje sudi po 12 ili 13 utakmica.
Uvjet sudački ispit
Kuglački sudac može postati svaki državljanin RH s napunjenih 18 godina (ali ni stariji od 50) koji položi sudački ispit kod ispitne komisije HKS-a. Takva osoba stječe kategoriju kuglački sudac, razvrstava se na „D“ listu i može suditi niža kuglačka natjecanja. Sa stečenim iskustvima s vremenom ostvaruje pravo polaganja ispita za suca više razine sve do statusa međunarodni sudac. Troškovi početnog ispita snose niži ogranci saveza iz članarine koje godišnje iznosi 50 kuna. U troškovima tu je još i oko 400 kuna za kupnju obvezne sportske opreme koja se sastoji od svijetlo plave polo majice s natpisom na leđima „sudac“ i logotipom HKS-a, gornjeg i donjeg dijela športske trenirke crne boje s istim natpisom.
S druge strane suci na kuglačkim utakmicama imaju pravo na sudačku taksu od strane domaćina koja iznosi ovisno o jačini lige između 240 i 310 kuna po utakmici, a po potrebi podmiruju im se i putni i drugi troškovi prouzročeni odlaskom u drugi grad na suđenje.
HKS prati i ocjenjuje rad sudaca pa tako pakračke suce u radu prate Zvonko Gnezda i Hrvoje Bakić, a Franjo Soldo i Sadmir Delihodžić su nadležni za požeške suce, dok je Tomislav Luksetić kontrolor suđenja HKS-a za regiju Istok.
Za razliku od nogometnih sudaca, kuglački rade gotovo uvijek u idealno zagrijanim (ohlađenim) prostorima, ne trče po blatu, ne naganjaju ih nezadovoljni igrači ili publika, a rijetko im se na utakmici spominje bliža i dalje rodbina. S druge strane su u sportu, stječu nova poznanstva, ponešto i zarade. Sve to može biti primamljivo za potencijalne suce, kojih unatoč relativno velikom broju u Pakracu svejedno nedostaje, kaže Skejo.
- PIŠE: Pakrački List
- 933
Dr. Željko Glavić u Pakracu je prvenstveno poznat kao dugogodišnji čelnik požeške bolnice, u vrijeme zajedničke ustanove s pakračkom i njen prvi čovjek. No od lanjskog raspuštanja županijske organizacije HDZ-a, najprije je imenovan za povjerenika stranke, a od kraja veljače je i njen legalno izabrani predsjednik. Razgovarali smo o ovim stranačkim izborima, stanju u HDZ-u nakon prošlogodišnje ostavke Franje Lucića i isključivanja župana Alojza Tomaševića iz stranke što bi moglo prouzročiti i poteškoće u odnosu država-županija. Dakako, nemoguće je zaobići razgovor o zdravstvu, konkretno o nedavnom razdvajanju pakračke i požeške bolnice.
Godinama obnašate niz odgovornih dužnosti u zdravstvu zbog čega ste poznati i cijenjeni među širom javnosti. No, u politici ste se prihvatili dužnosti tek unazad godinu dana. Što Vas je motiviralo na to?
Zapravo me nije ništa posebno motiviralo, planirao sam ostati raditi ono što sam radio i dosad, a u politici biti samo površno. Dužnost predsjednika Gradskog vijeća Požege više sam prihvatio kao priznanje i posebnu čast, a manje kao politiku. No onda se dogodila serija neugodnih incidenata najvišim dužnosnicima požeško-slavonskog HDZ-a, raspušten je Županijski odbor, iz vrha stranke zamolili su me da budem povjerenik i pomognem u rješavanju nastalih problema. Takvi se pozivi u pravilu ne odbijaju.
U gotovo 25 godina postojanja županijske organizacije, Vi ste tek treća osoba na njenom čelu. Vaši prethodnici obnašali su svoju dužnost 10-ak godina; Anto Bagarić od 1993. do 2004., a Franjo Lucić je na dužnosti bio skoro punih 15 godina i obojica su morala otići s tog mjesta u pola mandata. Kako komentirate tu dugovječnost, mislite li da je to dobro i jesu li Vaši planovi slični?
Predsjednik neću biti dugo
Dužnost predsjednika požeško-slavonskog HDZ-a sigurno neću dugo obavljati. Mislio sam da će to trajati samo šest mjeseci, no to je nerealno, potrebno je nešto više vremena za potpunu konsolidaciju.
Biste li bili zadovoljniji da ste na izborima 25. veljače imali protukandidata?
Ovoga puta bio je jedan kandidat, volio bih da je to izuzetak.
Zašto na izborima za Županijski odbor HDZ-a nije izabrano svih 40 članova i što je s izborima potpredsjednika?
Slijedi konstituirajuća sjednica Županijskog odbora na kojoj će biti izabrani dopredsjednici, predsjedništvo, tajnik i rizničar. Neki dužnosnici, kao primjerice predsjednici stranačkih zajednica (akademska, žene, mladež, branitelji, utemeljitelji, obrtnici i poduzetnici..), članovi Središnjeg odbora stranke, dožupan, predsjednik županijske skupštine… postaju članovi po funkciji, a postoji i mogućnost kooptiranja nekoliko članova.
A. Tomašević je ustrajao
Jeste li kao stranački povjerenik razgovarali s gospodinom Alojzom Tomaševićem o njegovoj eventualnoj ostavci na mjesto župana i čime je obrazložio svoju odluku da se suprotstavi mišljenju stranačkog čelništva?
Župana, gospodina Tomaševića najprije je predsjednik stranke pozvao da odstupi s dužnosti župana, potom su Predsjedništvo i Nacionalno vijeće HDZ-a učinili isto. Kada to nije prihvatio, isključen je iz stranke. Naravno da sam više puta razgovarao sa županom, ustrajao je u svojoj odluci.
U prosincu na sjednici Skupštine Županije, HDZ je imao mogućnost izraziti neslaganje s takvim ponašanjem župana neizglasavanjem proračuna. Tada to niste učinili, ali nedavno HDZ-ova vijećnička većina nije prihvatila njegovo izvješće o radu u drugoj polovini 2017. godine. Otkud ta promjena?
Proračun Županije nije tema na kojoj se rješava pitanje političke odgovornosti župana za obiteljsko nasilje. O proračunu ovisi puno županijskih ustanova, u konačnici i funkcioniranje same Županije. Nije nam bila namjera rušiti župana, mi smo ga podržavali i na listi HDZ-a izabran je dvaput na tu dužnost. Pozvan je da sâm odstupi, time pokaže da poštuje demokratske standarde i bude, kao visoki dužnosnik i general, primjer drugima. Njegovo izvješće o polugodišnjem radu nisu podržali vijećnici HDZ-a kako bi mu ponovo poručili da stranka očekuje da shvati situaciju i postupi ispravno.
Što nakon neizglasavanja županovog izvješća?
Neprihvaćanje županovog izvješća o polugodišnjem radu ne povlači nikakve sankcije.
HDZ ima u našoj županiji čelnike svih 10 jedinica lokalne samouprave. Većina njih su i vijećnici u Županijskoj skupštini. Hoće li ovakvo neizglasavanje utjecati na odnos gradonačelnika (načelnika) i župana?
Naravno da ova situacija nije dobra za odnos župana s načelnicima i gradonačelnicima.
S obzirom na nedavno županovo isključenje iz HDZ-a i njegovom upornom ostanku na toj dužnosti, kao i ljetošnja ostavka saborskog zastupnika i dotadašnjeg stranačkog čelnika Franje Lucića na sve funkcije u HDZ-u, može li to dovesti da razni županijski programi koji se oslanjaju na državne i EU fondove i pomoći imaju lošiji tretman u vrhu državne vlasti?
Ne, to se neće dogoditi. Svi projekti nastavljaju se normalno.
Opterećuju li takve stvari komunikaciju županijskog čelništva s državnim?
Problem u komunikaciji župana s nekim razinama državnog čelništva teško je izbjeći u ovakvim okolnostima, sve ostalo je posve normalno i uobičajeno
Što biste još istakli kao bitno za trenutne odnose u županijskoj organizaciji HDZ-a?
Županijska organizacija HDZ-a normalno funkcionira, tenzije izazvane nedavnim incidentima pojedinaca smirile su se, provedeni su izbori, potpuno smo posvećeni provođenju programa s kojim smo pobijedili na lokalnim izborima.
Bolnice će i dalje surađivati
Bez obzira što je ovaj razgovor zamišljen kao intervju sa stranačkim čelnikom, bila bi šteta ne iskoristiti priliku, s obzirom na važnost trenutka i Vaše iskustvo, za pitanje o zdravstvu. Od 1. siječnja pakračka bolnica djeluje kao samostalna ustanova. Kako Vi ocjenjujete taj proces osamostaljivanja?
Pakračka bolnica ostala je jedina opća bolnica bez pravne samostalnosti. U tom trenutku nije više bilo smisla podržavati model spajanja bolnica. Nedostatak liječnika specijalista pomalo je postao problem svih općih bolnica, pa i najvećih. Hrvatski bolnički sustav traži neki novi model u kojem bi se zadržala i poboljšala dosegnuta razina kvalitete i dostupnosti i uklopilo u financijske mogućnosti države.
Što je time izgubila (dobila) požeška bolnica, a što pakračka?
Požeška i pakračka bolnica funkcionirale su zajedno četiri godine, bez osobitih problema, surađivale su, a pacijenti su imali bolničku zdravstvenu zaštitu primjerene razine na području cijele županije. Bolnice će i dalje surađivati na korist svih pacijenata. Nitko ništa ne dobiva i ne gubi, mi smo tu zbog pacijenata a pravna rješenja ne utječu na kvalitetu naše suradnje.
Mogu li tu reorganizaciju i na koji način osjetiti građani oba kraja?
Ponavljam, pacijenti neće osjetiti promjene pravnih osobnosti.