Promocijom knjige „100 godina nogometnog kluba Hajduk Pakrac“, autora Duška Kličeka, u četvrtak s početkom u 19 sati u vijećnici u kuriji Janković će započeti središnji dio programa kojim naš nogometni klub obilježava sto godina postojanja.

Sat vremena kasnije u Muzeju grada Pakraca na istu temu će biti otvorena izložba kojom će fotografijama i raznim uporabnim predmetima biti predstavljena povijest organiziranog igranja nogometa u Pakracu i rad NK Hajduka. Tome će doprinijeti i 12-minutni film kojeg je po scenariju Duška Kličeka režirao Ivan Jakovljević koji će biti premijerno izveden u sklopu otvaranja izložbe.

U subotu s početkom u 11 sati u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman će biti održana svečana akademija na kojoj će današnje generacije igrača Hajduka prigodnim priznanjima zahvaliti generacijama prije njih koji su doprinijeli očuvanju u razvoju ovog najstarijeg pakračkog sportskog društva.

Svih sedam sadašnjih selekcija „Hajduka“ do Hrvatskog doma sa stadiona će doći u svečanom defileu koji će proći središnjim gradskim ulicama.

Poslijepodne na gradskom stadion u čast svog rođendana nastupi će mlađe selekcije kluba.

U programu „Pakračkog ljeta“ sutra s početkom u 20 sati u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman gostuje zagrebački teatar Rugantino s komedija “Sirena i Viktorija“ ruskog dramatičara Aleksandra Galina. Kako ističu kazališni kritičari riječ je o  raskošnoj  komediji zabune koja, kako se komad razvija, žanrovski prelazi u komičnu melodramu.

Predstavu je režirao  Filip Grinvald. Lik Sirene, vječno pripite poduzetnice, tumači Gordana Gadžić, a Viktorije, sputane profesorice engleskog,  Dubravka Ostojićdok muški lik uštogljenog astronoma, tumači  Mladen Vasary.

Cijena ulaznice je 40 kuna, u organiziranom dolasku  učenici komediju mogu pogledati upola jeftinije.

 

 

 

 

 

 

 

"Nismo i nećemo dozvoliti da u zaborav padne žrtva našeg Vlade Laučana – prvog poginulog policajca na pakračkom bojištu, kao i žrtva više od tristo poginulih branitelja na istoj bojišnici koji su platili najveću cijenu u stvaranju hrvatske države. U cilju toga, najmanje što možemo učiniti jest da se jednom godišnje ovdje okupimo i poklonimo svima njima."
Riječi su to Miroslava Ivančića, predsjednika Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika izgovorene na komemoraciji povodom 28. obljetnice ubojstva ovog pakračkog policajca, upriličenoj na Toranjskom putu gdje je Laučan 1991. godine ubijen iz neprijateljske zasjede.


Prilikom obraćanja Ivančić je u to ime zahvalio brojnim gostima. Osim obitelji Laučan, među ostalima je u ime Ministarstva hrvatskih branitelja svijeću zapalio general zbora Josip Lucić. Pakračko-lipičku delegaciju predvodili su čelnici grada Anamarija Blažević i Vinko Kasana te načelnik policije Robert Hrastić, a pristigle Španovčane je predstavljao predsjednik Zavičajne zajednice Španovčana Boris Pleša. Komemoraciju su ove godine pohodili i gosti iz Ravne gore predvođeni načelnikom općine Mišelom Ščukom, a hrvatsku himnu je odsvirao njihov orkestar Limene glazbe.


Da lik i djelo Vlade Laučana tijekom godina ne blijedi pokazao je maratonac Pavo Tutenov, koji je na komemoraciju došao biciklom iz 70 km udaljenje Slatine. Tutenov je predsjednik Pakračanima dobro poznate udruge „Glasnici istine“, koja svake godine svojim članstvom i njihovim trkačkim dionicama uveličava brojne obljetnice posvećene palim hrvatskim braniteljima.

Slavonija osvojila turnir, Hajduk treći

Osim toranjske komemoracije, na pakračkom gradskom stadionu odigran je i 12. memorijalni turnir „Vlado Laučan“. Ove godine nastupili su prednatjecatelji (djeca predškolskog uzrasta) koji nemaju svoje natjecanje pa ne iznenađuje odlična posjeta na tribinama. Glavni razlog su brojne roditeljske delegacije pristigle iz Požege, Virovitice, Daruvara, Novske, Lipika i Pakraca kako bi podržali djecu u premijernim nogometnim nastupima. Na kraju turnira najviše su se radovali Požežani jer je Slavonija u finalu pobijedila Libertas iz Novske s 4:1, dok je Hajduk u utakmici za 3. mjesto istim rezultatom pobijedio Daruvar. Pravdu najmlađima pošteno je podijelio sudački par Ivica Vidović – Franko Kelemen.
Medalje i sportske nagrade najboljima su uručili Miroslav Ivančić u ime organizatora te Slavko Vuić, Željko Babojelić i Darko Kelemen u ime Hajduka – suorganizatora koji je osigurao da turnir ponovo bude na visokom nivou, upravo onakav kakvog ime Vlade Laučana i zaslužuje.

Pod motom „Od igle do lokomotive“ na pakračkoj tržnici danas je  održan  četvrti  pakrački buvljak – povremena tržnica uglavnom dječjeg asortimana, u organizaciji „skupine mama“ i uz potporu Grada Pakraca,

Sugrađani   su  na desetak štandova mogli mijenjati, kupiti ili prodati nove ili rabljene stvari sve po cijeni „kako se dvoje dogovore“. U ponudi je najviše bilo dječje obuće i odjeće, igračke, DVD-ovi te ponešto „ženskog asortimana“.

Za prodavače je štand, kao i do sada,  bio besplatan.

Ovo je četvrti   buvljak, a prvi je održan 26. svibnja prošle godine.

Svetom misom u Vatrogasnom domu u i komemoracijom ispred spomenika na groblju  Španovčani  su danas obilježili blagdan Duhova koji je do 1942. godine slovio kao blagdan njihova sela po kojem se i zvala u 2. svjetskom ratu spaljena i u potpunosti razrušena crkva.

Za razliku od prijašnjih godina, ovogodišnje okupljanje Španovčana  je bilo znatno brojnije, kako njih samih tako i zbog dolaska 70-tak stanovnika Ravne Gore, mjesta iz Gorskog Kotara, predjela iz kojeg su tadašnji Ravnogorci 1860-tih migrirali u Pakrac i utemeljili naselje Španovica po kojem su dobili ime.

Govoreći na komemoraciji Boris Pleša, predsjednik Zavičajne zajednice Španovčana,  je ponajviše zbog gostiju iz Ravne Gore, podsjetio na stradanje Španovčana koje je započelo 5. svibnja 1942. godine napadom partizana na selo kada je ubijeno 142 stanovnika. Godine 1993. su po prvi put nakon 50 godina Duhovi obilježeni u Španovici. Tri godine poslije je na mjestu spaljene crkve podignut zvonik, a 1996. je podignut spomenik s imenima 398 Španovčana koji su ubijeni ili nestali u 2. svjetskom ratu i godinama poračja, podsjetio je Pleša.

Mišel Ščuka, načelnik Općine Ravna Gora  podsjetio je da su Ravnogorci zadnji put bili u Španovici prije 15 godina te poetski istaknuo da „niti potok može bez vode, niti stablo bez korijena, pa ni čovjek bez podrijetla“.

Nakon što je himnu odsvirao orkestar Limene glazbe iz Ravne Gore, vijence su položili izaslanstvo Ministarstva hrvatskih branitelja  predvođeno  generalom zbora Josipom Lucićem, te izaslanstvo Grada Pakraca. Svetu misu je predvodio pakrački župnik Matija Juraković. Gosti iz Ravne Gore su obišli Pakrac te Planinarski dom Omanovac.

 

Kao što je uobičajeno u ovo doba godine prijepodne su dvorište bivše zgrade pakračke gimnazije, na početku Ulice Matija Gupca, pohodili bivši maturanti gimnazije i pakračke učiteljske škole. Prijepodne smo zatekli dvije generacije: maturante učiteljske škole koji su obilježavali protok od 60 godina od svoje mature, kao i maturante pakračke gimnazije koji su maturirali u školskoj godini 1968/69., dakle prije 50 godina.

Od 39 maturanta učiteljske škole iz školske godine 1959/60. na ovogodišnjoj obljetnici se okupili 10, od kojih je tek jedna – Etelka Draksler sadašnja Pakračanka. Ostali su došli iz okolnih gradova kao što je Virovitica, Kutina, Daruvar, Zagreb, ali i Bograda. Živih profesora više nema, rekao nam je Dragoljub Marković koji je došao na ovo okupljanje čak iz Beograda.

Kod deset godina mlađih maturanata pakračke gimnazije životne prilike su ipak nešto povoljnije. Od nekadašnjih 55 maturanata koji su bili razvrstani u tri paralelna razreda došlo ih je 18. Nažalost, kako je rekla jedna od „jubilarnih maturantica“  Slavica Šebić kroz život koji su dodatno otežale ratne prilike, s nekim od bivših školskih kolega su izgubile kontakt, odnosno nemaju niti informacije da li su živi ili gdje žive, tako da niti ovih 18 nije loš odaziv. Za razliku od „učitelja“ veći broj njih se je po završetku studentskog školovanja vratilo u Pakrac te su bili stalni njegovi stanovnici i danas su došli, osim iz našeg grada, uglavnom iz okruženja kao Daruvar, Virovitica, Kutina, Zagreb i to je praksa koju uredno primjenjuju svakih pet godina. Pored toga, osim veći broj razrednih kolega nego inače,  na ovogodišnje jubilarno okupljanje odazvao se je i jedan od razrednika, profesor Božidar Stanić iz Zagreba, kao i  profesorica Vera Bosanac, jedini preživjeli profesori  generacije.

Zgrada bivše gimnazije, s obzirom na derutno stanje je ostala zaključana, razredni imenici iz tih godina više ne postoje, ili nisu  dostupni kao niti uobičajene maturantske fotografije, godinama ponosno prije rata izlagane u školskih hodnicima i učionicama. Ostalo im je tek sjetno okupljanje u bivšem školskom dvorištu, šetnja gradom i odlazak na groblje uz zajedničko paljenje lampiona kod središnjeg križa u znak sjećanja na sve one koji to zaslužuju, a kojih više nema.   Druženje će potrajati uz ručak i obnavljanja sjećanja na školske dane, ali i priče o današnjim životnim prilikama kao što je zdravlje, unučad, mirovine  i nezaobilaznu želju da se okupe ponovo za pet godina što im iskreno želimo.