- PIŠE: Pakrački List
- 904
Gradska uprava Pakraca 3. listopada objavila je natječaj za stipendiranje studenata koji imaju prebivalište na pakračkom području u najmanjem trajanju od dvije godine.
Natječajem se, kao i lani, potencijalni stipendisti razvrstavaju u četiri kategorije: odvojeno se natječu studenti medicine za tri stipendije u mjesečnom iznosu od 1.200 kuna, studenti po socijalnom kriteriju za 10 stipendija u mjesečnom iznosu po 800 kuna, studenti po kriteriju deficitarnosti struka za 10 stipendija u mjesečnom iznosu od 800 kuna pri čemu su ove godine deficitarne struke magistar/inženjer građevinarstva, magistar glazbe, instrumentalist: gitare, violine, klarineta, trube i klavira, magistar farmacije i inženjer prehrambene tehnologije te svi ostali redovni i redoviti studenti uz mjesečnu stipendiju od 400 kuna.
Natječaj se odnosi na studente svih godina koji do sada ne dobivaju stipendije, dok već ranije ugovoreni stipendisti trebaju nadležnom uredu u gradskoj upravi dostaviti potvrdu o prelasku u višu godinu. Studenti koji primaju stipendiju po socijalnom kriteriju taj statut moraju dokazati aktualnom dokumentacijom.
Natječaj se može u potpunosti vidjeti na službenim stranicama grada www.pakrac.hr ili u njihovom uredu za društvene djelatnosti gdje se i predaju zamolbe s dokumentacijom.
Rok za podnošenje kandidatura je 30. listopad.
- PIŠE: Pakrački List
- 1034
Lipik danas obilježava svoj Dan Grada i blagdan nebeskog zaštitnika, sv. Franje Asiškog, kojeg Lipičani slave još od 1793. godine, a središnji događaj je bio svečana sjednica Gradskog vijeća, održana u restoranu Ergele u sklopu koje su uručene i ovogodišnje gradske nagrade. Tako je general zbora Josip Lucić imenovan počasnim građaninom Grada Lipika, a nagrade su dobili Zlatko Grafina za dugogodišnji dobrovoljni rad na unapređenju rada udruga i razvoju kulturnih događanja, udruga „Libox“ za izniman doprinos u razvoju sporta i promociji Lipika na svjetskoj razini, restoran „Nada“ za uspješan rad i djelovanje koje pridonosi razvoju i boljitku Grada Lipika, tvrtka Lipik Glas za osobit doprinos u gospodarstvu kojim pridonose razvoju Grada Lipika te Mijo Štimac i Ivan Molnar za dugogodišnji doprinos radu Gradskog vijeća Lipika.
No glavni događaj sjednice je bio potpisivanje ugovora kojim je ispred države ministar državne imovine dr. sc. Goran Marić, danas i u funkciji izaslanika predsjednika Vlade, Gradu Lipiku darivao zemljište veličine 11 hektara i vrijedno 13 milijuna kuna u sklopu Poduzetničke zone u Dobrovcu s ciljem nastavka razvoja poduzetničkih inicijativa po kojima je Lipik posljednjih godina prepoznat, što su rekli gotovo svi govornici na današnjoj skoro dvosatnoj sjednici.
Sjednicu je otvorio Mladen Dolić, predsjednik Gradskog vijeća, koji je prisutne upoznao sa sastavom vijeća i njegovim radom unazad godinu dana. Nakon njega gradonačelnik Vinko Kasana je iscrpno govorio o jednogodišnjem radu gradskih vlasti i uprave u Lipiku pri čemu je naglasak bio na stvaranju uvjeta za razvoj i privlačenje različitih poduzetničkih inicijativa kroz poduzetničke zone ili inkubatore u Lipiku, Dobrovcu, Gaju i Donjem Čagliću pri čemu je više puta naglašavao značaj suradnje s tijelima državne vlasti i fondovima EU po čemu je Lipik najuspješniji grad u Hrvatskoj 2017. godini. Sve to je rezultiralo s popunjenosti ovih kapaciteta od 50 posto s tendencijom daljeg razvoja. Pri tom, rekao je Kasana, nije zanemarena niti komunalna infrastruktura i društveni standard pa je Lipik ulagao, ili su projekti u tijeku u unapređenju javne rasvjete, standardu stanovanja, osnovno i predškolsko obrazovanje, kanalizacije i prometnice, tretirajući jednako naselje Lipik i okolna sela, kao i skrb o socijalno najugroženijim slojevima društva, najkonkretnije kroz projekt „Zaželi“ i umirovljenički program „Pomoći u kući“ . U svemu tome značajno mjesto imaju brojne manifestacije koje se kroz godinu održavaju u Lipiku što je još jedna od lipičkih prepoznatljivosti.
Čestitke gostiju
Na ovim rezultatima čestitali su mu svi gosti govornici: ministar Goran Marić koji je naglasio da državna imovina nema drugu svrhu nego da služi ljudima u okruženju što je i temelj razvoja i ostanka mladih. Stoga je i pozvao lokalne zajednice, da sljedeći i ovaj današnji darovni ugovor Lipiku, dobro poruče zakon i iz njega izvuku ono što im je korisno.
Na pohvalama nije škrtario niti požeško-slavonski župan Alojz Tomašević koji je istakao veselje koje ga obuzme kada čuje o uspjesima herojskog grada. On je naglasio da je na području cijele županije u različitim fazama u realizaciji raznih projekata u vrijednosti 1,2 milijarde kuna pri čemu se novi projekti pišu.
U ime gradova gostiju, a osim iz okruženja je bilo i gradova-partnera u međugraničnim projektima iz Mađarske i Bosne i Hercegovine, govorio je požeški gradonačelnik Darko Puljašić istakavši da je Lipik imao prekrasnu povijest, izvrsnu sadašnjost i fantastičnu budućnost čestitavši na tom uspjehu kolegi Kasani.
Višestruko odlikovani ratni heroj, sada ravnatelj Veteranskog centra, a od danas i počasni građanin Lipika, general zbora Josip Lucić zahvalivši se na ovom priznanju istaknuo je da će ga časno nositi kao i što je nosio odore postrojbi hrvatskih branitelja.
Svečanom tonu sjednici, osim nazočnosti gostiju iz političkog života Hrvatske i regije, te predstavnika lipičkih i pakračkih tvrtki, ustanova i udruga te vjerskih zajednica i nacionalnih manjina dali su dodatno članovi Gradskog pjevačkog zbora Lipik, Tamburaški sastav Bezimeni i vokalne solistice, djevojčice Staša Kukić i Inga Potnar koje su sudjelovali u glazbenom dijelu sjednice.
Prije svečane sjednice izaslanstva Grada i udruga proisteklih iz Domovinskog rata su na gradskom groblju položila vijence za sve poginule u Domovinskom ratu te je u crkvi sv. Franje Asiškog služena sveta misa.
Lipik svoj dan tradicionalno obilježava već mjesec dana unutra kojeg je bilo niz gospodarskih, kulturnih, zabavnih i sportskih manifestacija. Započelo je 16. rujna Ajvar festom te je od tada održana fišijada, Dan voćara, Dan kulture nacionalnih manjina i niz drugih, a završit će 13. listopada obilježavanjem 11. obljetnice povratka lipicanaca na ergelu Lipik u sklopu kojeg će biti održan i Dječji tjedan.
- PIŠE: Pakrački List
- 896
Obavještavaju se korisnici prirodnog plina da će 5.listopada (petak) zbog planiranih radova na javnoj rasvjeti i izmještanju plinovoda u Pakracu doći do prekida isporuke plina u vremenskom razdoblju od 8 do 12 sati, stoji u obavijesti iz Pakrac-plina d.o.o.
Bez plina u navedenom periodu ostati će sljedeće ulice u Pakracu:
Obala kralja Petra Krešimira IV. i Trg 76. bataljuna
- PIŠE: Pakrački List
- 1088
Piše ovako nepoznati moreplovac: „More i brod je osjećaj koji ti stvori grop u želucu kad se na aerodromu opraštaš od svojih najmilijih, kad pogledaš u oči mater, oca, brata,sestru, curu i vidiš kap u oku u kojoj se nalazi sva ljubav patnja i tuga ovog svita jer znaju da te neće vidit ko zna koliko i pitat će se iz dana u dan di si, kako ti je i jesi li sritan...“
„Nisam vam ja s 14 godina niti mogao, a niti znao reći što želim biti u životu“, na sličan način poput većine njegovih vršnjaka svoju priču započinje naš donedavni sugrađanin Leonardo Luksetić, o tome kako je već nakon osnovne škole napustio roditeljski dom i u Pomorskoj školi u Bakru pored Rijeke odlučio upisati eksperimentalni srednjoškolski program koji mu je nakon četverogodišnjeg školovanja donio zvanje tehničara za jahte i marine.
Uvodna rečenica djelomičan je odgovor na pitanje otkud Slavonac u Primorju, drugi dio odgovora leži u činjenici da Srednja škola u Pakracu i nema isuviše bogatu ponudu za vrlo dobre učenike poput Leonarda, koji sebe ne vide u gimnazijskom ili medicinskom programu, a još manje u ponuđenim obrtničkim smjerovima.
Avanturistički duh, kako priznaje Leo, tjerao ga je dalje. Kroz savjetovanje s roditeljima Tatjanom i Tomislavom kao zanimljivo rješenje ispostavilo se spomenuto riječko pa je Leo, zajedno s još jednim Pakračaninom Martinom Špelićem, već početkom rujna 2013. godine napustio roditeljski i uselio u Đački dom u Bakru. Tamo im je svojevrsni domaćin bio još jedan Slavonac, Leo Skender, Lipičanin iz 3. razreda brodostrojarskog smjera. Početni problemi adaptacije i nešto duži telefonski razgovori s roditeljima no inače trajali su relativno kratko. Dalje je bila stvar tehnike, Leo je danas završeni tehničar za jahte i marine…Budućnost mu je nautika i navigiranje.
„Susret s brodovima kako to možda neki zamišljaju kad je nautika u pitanju za školskih dana i nisam imao. Ono tipa daleka putovanja na teretnim ili putničkim brodovima… To slijedi tek sad, jer mi je cilj narednih mjeseci ukrcati se na jahtu ili kakav brod pa odraditi kadeturu ili asistenturu. To je obvezan period uhodavanja novih članova posade, a i prva stepenica u časničkoj hijerarhiji bez koje nema napretka“, priča Leo i objašnjava da se na ukrcaj čeka određeno vrijeme te da se na jahti (plovilo od 12- 90 metara) odjednom nalaze najviše dva kadeta i rade pripravničke poslove uglavnom vezane za palubu. Sve se to, kaže, mora proći, a nakon 1,5 godine napornog rada steći će čin 3. časnika. Nakon toga potrebno je još nekoliko radnih godina da bi došao do statusa 2. časnika što bi bio i maksimum u časničkoj hijerarhiji koji može dostići bez fakultetske naobrazbe.
„Prvo što želim naglasiti da posao na brodu nije za svakoga. Upoznao sam ljude koji su imali završene fakultete pa nisu mogli opstati i raditi na brodu. Ipak je to druga psihoza, odvojen život, morske bolesti, strah i rizik koji je nužno prisutan, ljudi sa svih strana svijeta i njihove kulturološke navike... Primjerice, na brodovima su kuhari često Filipinci. Iako pripremaju hranu za sve na brodu, potrebna je i određena multikulturna svijest. Tolerancija na svim razinama. Mnogi nisu za to. Možda nisam niti ja, nadam se da ću se nakon ukrcaja uvjeriti u suprotno“.
Kaže onaj s početka priče: „More i brod je kad se popneš uz skalu i pogledaš nepoznata ispijena lica s kojima ćeš morat provest minimalno 6 miseci i koji postaju tvoja nova obitelj. More i brod je kad se probudiš vikendon, sidneš na bitvu oko 7-8 uri navečer, gledaš u horizont i sitiš se da se prijatelji doma taman spremaju za vanka i zamišljaš di će ić i šta će radit i kako će in bit i misle li na tebe...“
Leo naglašava problem odvojenosti od obitelji, jer ugovori na brodu su višemjesečni pa se zna dogoditi da si na putu po 6 ili više mjeseci… Opet, posao je zato odlično plaćen. Priča da je plaća kapetana broda (nužna fakultetska naobrazba) između 15 i 20 tisuća eura. I dok plovi i dok je na kopnu – bez razlike. Takvi ugovori koji kombiniraju plovidbu i boravak na kopnu izvrsno su plaćeni, a Leu koji će sutra biti 2. časnik (treći čovjek na brodu) plaća će dosezati i nekoliko tisuća eura.
Dok čeka ukrcaj na kakav brod, novostečeno znanje ove je godine po prvi puta i kvalitetno unovčio. Pronašao je oglas i prijavio se sezonski kao skiper na turističkoj polupodmornici. Zapovijeda malim plovnom priobalnim vozilom punim turista, vozi ih radnim danima, a oni za taj gušt plaćaju po 80 kuna za 45 minuta vožnje. „Radi se o posve sigurnom plovilu bez dubinskog zarona, zato se i zove polupodmornica. Kabina je ostakljena sa svih strana kako bi turisti uživali u priobalnom podmorju…“.
Neugodnih iskustava, tipa klaustrofobičnih ispada ili mučnina uvijek ima, što samo potvrđuje da nestabilno ploveće tlo nije za svačiji želudac. Isto je i s brodovima…
"Ma ništa nije problem dok si mlad. To je osnovno, raditi ovaj posao dok si mlad, jer kad dođe obitelj teže padaju i duga odsustva, a i više nisi sam, netko te kod kuće čeka, stres je veći, a rizik uvijek isti“.
Planira li se dodatno obrazovati? Fakultet? Redovan, kaže, ne. Postoji tečaj u Splitu koji košta nekih 40 tisuća kuna, ali se u 3 mjeseca polože potrebni ispiti. No, dok dođem do svog maksimalnog dometa 2. časnika već će zaraditi dovoljno novca da i to isfinancira. Naravno, ukoliko izdrži asistenturu i kao moreplovac se potvrdi najprije sebi.
Živjeti se vrlo kvalitetno može i s činom 2. časnika. I tu su višemjesečne prekooceanske plovidbe pa se kroz ugovore može odlično zaraditi. Tim više što se na brodu i nema gdje spiskati novac pa takva plovidba dođe i kao određena štednja. Godine takvog rada pristojno će oplemeniti bankovni račun. Što dalje? Hoće li se vraćati u Pakrac?
Uvijek ću se vraćati u svoj grad
Uvijek ću se vraćati, no hoću li se vratiti ovdje teško je reći. Većina školskog društva također se razišla po Hrvatskoj. Ja se vidim na moru, nakon nekih 15 godina plovidbe koliko sam si isplanirao da bi bilo dovoljno za spokojan život, uživat ću u životu. Ako ne postanem moreplovac, radit ću na kopnu kao skiper – kapetan malog broda.
Turizam, kaže, cvjeta i u toj grani pomorstva itekako ima kruha, jer vremena starih kapetana su ipak prošla i moramo prihvatiti činjenicu da svi radimo za novac i goste ne smijemo tretirati kao što je to nekad bilo, nego im uvijek nuditi nove sadržaje pa i plovne. Ako znamo da je skiper neophodan na svakom takvom malom plovilu jer upravlja njime, ali i preuzima odgovornost, onda vam je jasno da je budućnost ovog zanimanja sasvim izvjesna.
Mi ćemo mu samo poželjeti jedno - mirno more, Leo..
- PIŠE: Pakrački List
- 881
Profesorica Hrvatskog jezika Ljiljana Radobuljac, iz Tehničke škole Nikola Tesla u Vukovaru, jučer je napisala otvoreno pismo političkom vrhu u Hrvatskoj. Odlučila je skrenuti pozornost na činjenicu da brojni učenici hrvatskih škola posjećuju Vukovar i troškove tih izleta većinom pokriva država, dok učenici Vukovara nemaju mogućnost upoznati domovinu pod istim uvjetima, tema kojom se danas i jučer bave brojni hrvatski portali. U pismu profesorica Radobuljac piše (izvor „Telegram“): „U sklopu projekta ‘Posjet učenika osmih razreda Vukovaru’ tijekom školske godine 2016./2017., Vukovar je posjetio 36.831 učenika i pratitelja iz 839 hrvatskih osnovnih škola, izvijestili su iz Javne ustanove ‘Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar’.
To je vrlo rijedak podatak koji sam našla na internetu. Ponavljam, skoro 37 000 učenika. Za sve njih, država je osigurala plaćen prijevoz, smještaj, hranu i obilazak Vukovara uz stručno vodstvo. I neka je. Ovom se Gradu trebaju pokloniti svi. Pokloniti se njegovoj prošlosti, njegovoj krvi i njegovim bolima.
U čemu je onda problem? U Vukovaru, mojom grubom procjenom, ima oko 3.000 učenika, u 6 osnovnih i 4 srednje škole. 3.000. I da se nitko, nikada, nije sjetio i pomislio na tu djecu. Školsku djecu. Djecu koja Vukovar žive 365 dana u godini. Djecu koja promatraju svoje prijatelje iz cijele Hrvatske kako dolaze, putuju, uče o miru. Djecu koja hodaju ulicama Vukovara.
A isti su. U svojim željama, potrebama, frizurama, sendvičima i išaranim ruksacima. Potpuno isti. Je li, ikada, bilo tko od vas pomislio kako bi bilo lijepo i ljudski da ista ta država osigura djeci Vukovara da upoznaju svoju domovinu? Da odu do Zagorja, Istre, Dalmacije. Upravo na onoliko dana na koliko se njihovi prijatelji slijevaju u Vukovar.“
Iz našeg pakračkog ugla to naprosto nije točno. U arhivi našeg portala, koja je i vama dostupna ostalo je zabilježeno 29. svibnja lani, u tekstu naslovljenom „Vukovarski osmaši posjetili Pakrac“ u kojem se kaže: „Kako Javna ustanova „Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“ tijekom godine provodi projekt „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ i tom prilikom ugošćuje djecu iz cijele Hrvatske, 240 osmaša iz 6 vukovarskih osnovnih škola danas je posjetilo Pakrac i za promjenu se našlo u ulozi gosta umjesto domaćina. Školarce su pratili njihovi nastavnici i organizatori susreta iz Memorijalnog centra, a u Pakracu su im domaćini bili članovi Udruge hrvatskog časničkog zbora Pakrac-Lipik.
Okupljanjem ispred policijske postaje započeo je obilazak Pakraca, ….Učenici su posjetili i Muzej vojne i ratne povijesti s kojim ih je upoznao Mario Tušek, voditelj Muzeja, a ravnateljica Jelena Hihlik provela ih je kroz pakrački gradski muzej, gdje su posjetitelji obišli trenutno postavljene izložbe „Od banovca do kune“ i „Mala povijest sestrinstva“. U kuriji Janković, Vukovarci su poslušali predavanje branitelja pakračko-lipičkog područja o obrani naših gradova i operacijama koje su obilježile i bile ključne ne samo za pakračku, nego i za povijest stvaranja Hrvatske“, pisali smo tada.
Dakle posjet mladih Vukovaraca odvijao se pod gotovo istim uvjetima i sadržajima pod kojim su njihovi pakrački vršnjaci posjetili Vukovar.
1300 posjetitelja iz istočne Slavonije
No, niti to nije sve što na tu temu imamo u našoj arhivi „Tristotine i pedeset učenika osmih razreda iz šest vinkovačkih osnovnih škola posjetilo je danas Pakrac u sklopu pilot projekta „Posjet učenika osmih razreda Pakracu“ koji provodi Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Grad Pakrac, Turistička zajednica grada Pakraca u suradnji s Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata i Časničkim zborom Pakrac – Lipik. Ovo je samo dio učenika s istoka Slavonije od ukupno tisuću i tristo koliko ih je kroz četiri navrata posjetilo naš grad (iz Osječko i Vukovarske županije) i kroz terensku se nastavu upoznalo s događajima iz Domovinskog rata specifičnim za ovo područje, ali i kulturnim i povijesnim vrijednostima ovog kraja“, dio je teksta naslovljenog “POSJET UČENIKA OSMIH RAZREDA PAKRACU - Kroz godinu posjetilo nas 1300 osmaša s istoka Hrvatske“ objavljenog 13. listopada 2017. koji je također dostupan u našoj arhivi.
U tom tekstu koordinatorica projekta Gabriela Sabo Seleši iz pakračke TZ je izjavila: „Ovo je druga godina suradnje, a ove godine smo učenike ugostili tri puta – u lipnju oko 250 posjetitelja, u rujnu 330, a u listopadu će ih ukupno biti 720 posjetitelja, uračunamo li i narednu turu koja slijedi za četrnaest dana, točnije 27. listopada“.
- PIŠE: Pakrački List
- 880
Iz pakračkog Komunalca javljaju da ovaj tjedan nastavljaju s odvozom papira i kartona na području Grada Pakraca. Donosimo točan raspored:
3.10. srijeda – naselje Kraguj + Grad Pakrac i to ulice:
Križnog puta, M.Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K.Branimira, N.Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30.Svibnja, trg bana J.J.Jelačića, B.Radića, S.Grabrića, A.Hebranga, M.Hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrv.velikana, G.Šuška, Obala P.Krešimira IV,trg 76. Bataljuna, A.Cesarca, V.Lisinskog, LJ.Gaja, K.Tomislava, J.J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)
4.10. četvrtak– naselje Klisa +Prekopakra + Grad Pakrac i to ulice:
M.Gupca, V.Rehaka, I.G. Kovačića, K.Domagoja, A.Stepinca, A.Cesarca, Aleja Kestenova, Frankopanska, Z.N.G, Basaričekova, M.Držića, N.Tesle, T.Ujevića, Zvonimirova, N.Š.Zrinskog, M.Lovraka, Grigora Viteza, R.Boškovića, Krndija, Marinkovac, I.Meštrovića, Pilanski put, R.Sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I.B.Mažuranić
5.10. petak – naselja Omanovac, Novi i Stari Majur, Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica + Grad Pakrac i to ulice: - I.Gundulića, Psunjska, J.Žiške, Sv.Roka,