- PIŠE: Pakrački List
- 1011
Ovog vikenda s jesenskim dijelom prvenstva započinju lige u kojima se natječu mlađe kategorije Hajduka. Hajduk niti ove godine neće biti bez predstavnika u Prvoj kvalitetnoj ligi mladeži Slavonije i Baranje. U njoj će nastupiti mlađi (U13) i stariji pioniri (U15) koji od ove godine, odlukom Hrvatskog nogometnog saveza, nose godinu stariju oznaku (umjesto U12 – U13). Snage će odmjeravati s najboljim klubovima Slavonije i to iz Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Vukovara, Požege, Pleternice, Đakova i Nove Gradiške. Prvenstvo im počinje 2. rujna, a Hajduk je domaćin nedjeljom s početkom u 9,45, odnosno u 11 sati. U prvom su kolu domaćini vršnjacima iz Đakova. Treneri ovim selekcijama su Viktor Trbara i Darko Kelemen.
Juniori trenera Marijana Krpana, koji su lani igrali uspješno (6. mjesto) Prvu kvalitetnu kadetsku ligu, ove godine igrat će županijsku ligu jer nema dovoljno zainteresiranih mladih igrača da se u Hajduku formira „cimerska“ kadetska selekcija. Između ostalog sada su u ligi s vršnjacima NK Lipika 1925, a međusobna utakmica susjedskih klubova je na rasporedu 14. listopada u Pakracu. Hajduk će u nedjelju na gostovanje vršnjacima iz NK Požege, a Lipik u subotu gostuje u Velikoj protiv NK Kamena. Domaće utakmice juniori Hajduka će odrađivati nedjeljom poslijepodne, u isto vrijeme kada i juniori Lipika mada ovi termini nisu fiksni.
Limači (U11) ove godine trenirati Dubravko Ljevaković, igrat će kao i lani Međužupanijsku ligu Brod-Požega koju će činiti 7 klubova s područja brodske županije te Vidovci, Pleternica, Požega, Kaptol i Pakrac s naše. Počinju ovog vikenda a Hajduk će ugostiti u subotu s početkom u 10 sati Lipik.
Početnici (U9), također od ove godine trenera Ljevakovića, igrat će kao i lani Međužupanijsku ligu Bjelovar-Virovitica, a protivnici će im biti vršnjaci iz Grubišnog Polja, Garešnice, Daruvara, Virovitice i Lipika s mogućnošću da u završnom doigravanju razigravaju s najboljima s bjelovarskog područja. Ovoj selekciji će prvenstvo započeti 8. Rujna, a detalji još nisu poznati.
- PIŠE: Pakrački List
- 1086
Sanacija deponije kućnog otpada „Crkvište“ na Krndiji je građevinski završeno. No kako je tijekom dvogodišnje sanacije došlo do izmjena u odnosu na postojeći projekt star desetljeće, prije tehničkog pregleda treba uskladiti sve papire u odnosu na stvarno stanje što će potrajati još nekoliko mjeseci. Stoga se u Komunalcu nadaju izdavanju uporabne dozvole do kraja godine kada bi s radom počelo i reciklažno dvorište za čega se oprema nalazi u dvorištu Komunalcu još od 2015. godine.
Tijekom dvogodišnjih radova tvrtke „Radnik“ Križevci i „Koming“ Koprivnica su ekološki propisno zbrinuli smeće koje je na Crkvištu navažano desetljećima i koje sada prekriva trava, otvorili su novu kazetu za zbrinjavanja novog otpada, izgradili objekte za reciklažno dvorište, kao i svu potrebnu infrastrukturu poput asfaltnih prometnica, električne energije, vode, kanalizacije, riješili odvodnju oborinskih voda.
Investicija je vrijedna 12,5 milijuna kuna bez PDV-a, a financirali su je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 90 posto, a gradovi Pakrac i Lipik svaki s 5 posto.
- PIŠE: Pakrački List
- 1020
U školskoj godini 2018/19. glazbeno obrazovanje u Osnovnoj glazbenoj školi Pakrac će započeti 21 novi polaznik prvih razreda (tri više nego prošle godine) u instrumentima gitara, harmonika, viola, violina, klarinet i tambura pri čemu ima još po dva do tri mjesta za instrumente viola, violina i klarinet, a dodatni upisi će biti održani tijekom drugog tjedna rujna.
Prvi sat nastave za sve polaznike zakazan je za ponedjeljak 3. rujna u 17 sati kada će stariji učenici nove polaznike dočekati prigodnim glazbenim programom.
Kako je iz šestog razreda u lipnju izašlo 10 učenika doći će do blagog porasta broja učenika kojih će ujedno s predškolskim ove godine biti oko 120.
U tijeku su i natječaji za profesore. Adekvatno su od ranije popunjena tri radna mjesta, dok su za sedam koje su lani predavali nediplomirani profesori natječaji u tijeku.
Kako je rekla ravnateljica Alfreda Petani Grafina škola je tehnički adekvatno opremljena i nekih bitnih novosti u odnosu na prošlu školsku godinu nema osim što je u tijeku izmjena vanjske stolarije. Participacija roditeljima ostaje ista kao i godinama ranije i iznosi 120 kuna mjesečno.
- PIŠE: Pakrački List
- 1033
Hotel Pakrac bit će 31. kolovoza u 19 sati domaćin 3. Pub kviza koji se održava u organizaciji Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik, Grada Pakraca i TZ Grada Pakraca. Sudjelovanje je besplatno, a prijaviti se možete putem e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili pola sata prije početka samog kviza.
- PIŠE: Pakrački List
- 2238
U Pakracu, a vjerojatno i u mnogim drugim dijelovima Slavonije, posljednjih je godina vrlo rijetka pojava da ljudi grade kuću “ispočetka na lilvadi”. Zašto je to tako nije teško odgovoriti. Serija obnove u ratu uništenih ili oštećenih kuća, započeta 1993. godine, a naročito nastavljena u godinama nakon „Bljeska“ (1995 - 98.) proizvela je cijeli niz izgrađenih poludovršenih obiteljskih kuća. Kuću je u tim dvama ciklusima onda mogao dobiti skoro svatko tko je iskazao interes pa čak i ako nikada u njoj nije namjeravao živjeti, što nadležni nisu mogli znati niti iščitati iz priložene dokumentacije. Slab povratnički efekt te negativni migracijski val koji je intenzivnije započeo negdje 2012. godine dodatno je ispraznio pakračke nekretnine, bilo da se radi o obiteljskim kućama ili stanovima, što je prouzročilo dodatni pad cijena nekretnina i dodatno uvećao ponudu u odnosu na potražnju.
Stoga danas imamo stanje, kažu dobro upućeni, da za početak gradnje kuće na vlastitoj livadi, investitor mora potrošiti, ovisno o veličini željene kuće, oko 10.000 eura što podrazumijeva plaćanje projektanta (ovlaštenog arhitekta i geodeta), priključak na električnu energiju (vidi sivac), komunalni doprinos koji u prvoj zoni Pakraca iznosi 25 kuna po kubnom metru ili ovisno o veličini kuće oko 10.000 kuna ukupno. I još ponešto. Potencijalnim graditeljima na ruku nisi išle ni brojne zakonske izmjene posljednjih godina koje su išle za pooštravanjem kontrole aktivnosti na tom području pa tako sada i investitor u svoju privatnu kuću prije početka gradnje mora postaviti tablu na kojoj će istaknuti broj građevinske dozvole, projektanta izvođača, nadzor, a sve to košta. To znači da više nitko niti sebi ne bi smio graditi kuću na stari način, s „posuđenim“ i blago dorađenim projektom po principu „sam svoj majstor“ i uz nekada omiljene i popularne vikend radne akcije koje su na gradilištima okupljao i po nekoliko desetaka rođaka i prijatelja investitora što je zasigurno bio znatno jeftiniji način gradnje nego s ugovorenim projektantom, izvođačem, nadzorom.
Građevinske dozvole kroz šumu propisa
Koliko je na području Pakraca lani izdano građevinskih dozvola, unatoč tomu što smo upit u nadležni pakrački županijski ured poslali još polovinom srpnja,nismo uspjeli saznati jer odgovor nismo dobili. Drugi je problem što i dalje prisutna šuma građevinskih propisa podrazumijeva osam vrsta građevinskih dozvola: za novogradnju, proširivanje, adaptaciju, dogradnju pa stambeni ili poslovni prostor….. Stoga i naš pokušaj da u gradskoj upravi kroz uplatu komunalnog doprinosa saznamo koliko je lani na području Grada Pakraca izdano građevinskih dozvola je tek donekle statistički razbistrio tu sliku. Doznali smo da je lani temeljom izdanih građevinskih dozvola uplaćeno oko 150 komunalnih doprinosa. No većina toga se odnosila na legalizaciju ranije nelegalno izgrađenih objekata, dogradnji, adaptaciji….. No zaposlenik gradske uprave iz te je brojke pregledom upisnika procijenio da je lani na području Grada vjerojatno izdano 11 dozvola za novogradnju stambenih objekata: pet u Pakracu, tri u Prekopakri, dvije u Badljevini i jedna u Majuru. Koliko njih je u praksi do sada konzumirano, tog podatka nema.
Zašto bi se kraj toliko izuzetno jeftinih obiteljskih kuća, različitih veličina i stupnja dovršenosti itko, vjerojatno mlada obitelj, odlučila za daleko skuplju gradnju „na livadi“, a zašto netko ipak preferira znatno jeftiniji dovršetak već započete (najčešće pod krovom) kuće, pokušali smo doznati od onih koji su unazad nekoliko godina prošli taj put u praksi. Slučajno smo naletjeli na obadva primjera u istoj obitelji.
Ista obitelj, dva pristupa
Miroslav i Goran Hala su bratići koji su unazad pet godina rješavali, vjerojatno trajno pitanje svog budućeg doma. Oboje su u približno isto vrijeme stigli (Miroslav posredstvom Badljevine) u Pakrac iz Kipa. Sve ostalo ih razlikuje.
Goran (33 godine), vozač je kamiona i oženjen. Nakon nekoliko godina hodanja 2009. oženio je Obriježanku Josipu, rođenu Rek, danas 31-godišnju medicinsku sestru u pakračkoj bolnici. Još prije braka počeli su tražiti svoj dom u Pakracu znajući da će ih vezati za posao, ali i zbog buduće djece i blizine vrtića i kasnije škole te drugih neophodnih gradskih sadržaja u odrastanju. Najprije su gledali gotove ili polugotove kuće. No svakoj su našli zamjerku (lokacija, veličina, opremljenost i slično). Taj proces je išao sporije od očekivanog pa su se nakon vjenčanja privremeno smjestili u rođački stan. No onda su počeli gledati i gradilišta i na kraju je izbor, zbog lokacije u centru grada, blizine bolnice škola, veličine parcele (500 četvornih metara), kulturološki nezaštićena zona, pao na gradilište na adresi Bolnička 28 (prekoputa kafića „Elixir“). Taj luksuz koštao ih je 16.000 eura. Uskoro, 2012. godine, počeli su s gradnjom pri čemu su od starog objekta ostala iskoristiva tek četiri zida podrumske prostorije.
No prethodilo je uklanjanje ostataka ruševine nekog manjeg objekta, krčenja naraslog šiblja i odvoza raznog smeća koje su tijekom godina Pakračani nabacali na zapuštenu parcelu. Potom je uslijedilo izrada nacrta koji je obavila ovlaštena projektantska kuća uz, kako sami kažu, vrlo precizno izraženu njihovu ideju oko budućeg izgleda kuće, unutarnjeg razmještaja i sve što je potrebno prije nego što kuća počne „rasti“ na papiru. Uz to, kao i sve uobičajene dadžbine procjenjuju da je do prve lopate 2012. godine potrošeno još oko 10.000 eura, ali i zbog sporosti administracije oko godinu i pol dana. U to su vrijeme pokušali dobiti i pomoć države kroz program prve stambene nekretnine za mlade bračne parove. No rečeno im je da će proći godine do realizacije njihovog zahtjeva, a oni nisu imali vremena toliko čekati. Stoga je dobro došla pomoć roditelja i bankovni kredit. Dobra je okolnost što tada još zakonski akti nisu nalagali da privatni graditelj mora imati ugovorenog izvođača, nadzor i slično, što su iskoristili za onaj već spomenuti stari način gradnje: s mnogo samoizrade i radnih akcija rodbine i prijatelja u čemu su najveća pomoć bili roditelji. No Goran priča da se tijekom gradnje mnogo poslova naučio sam raditi: od lijepljenja karamičkih pločica, postavljanja laminata, knaufa, elektroinstalacija, a najviše je u samoizradi radio na fasadi tako da sada kaže je najspremnije za početak nove gradnje. Tako da bi nakon svih iskustava koja nisu uvijek bila dobra, da iznova mora rješavati stambeni problem išao istim putem, ali još boljom izvedbom.
Zbog velike količine besplatnog rada i truda (svoga i tuđega), obitelj ne želi govoriti koliko su utrošili novca da bi u siječnju 2014. uselili u dvoetažni objekt veličine 230 četvornih metara koji se uz uobičajene tehničke prostore sastoji od četiri sobe i ogromnog dnevnog boravka, trpezarije te dodatnih 63 kvadrata na dvije vanjske terase. No kuća nije bila gotova jer nije imala fasadu. Tada su drugi put u svoj graditeljski pothvat pokušali dobiti pomoć države kroz program energetske obnove, odnosno postavljanje fasade. Ali ni on nije urodio plodom jer su odbijeni zbog nekih administrativnih grešaka u proceduri oko prijave mjesta prebivališta. U novu kuću osim Josipe i Gorana uselio je i sin Damjan, rođen 2010. godine, a nedugo nakon useljenja pridružio im se i mlađi Benjamin (2014.). “Kuća je ipak prevelika kada su u pitanju čišćenje, održavanje, a i grijanje“, kažu Josipa i Goran. jer su prije fasade trošili za centralno grijanje čak 45 kubnih metara drva, a nakon postavljanja energetske fasade oko 25 metara.
Zašto su se odlučili kraj znatno jeftinijeg puta, na ovaj način rješavati svoj stambeni problem?
Realizirali svoj, a ne tuđi životni stil
Uz već spomenutu lokaciju i veličinu, htjeli su imati suvremeni dom popunjen svim onim sadržajima koji su nastali nakon izgradnje kuća koje su ranije gledali kao što su energetska učinkovitost, neograničenost internetskog priključka, lakoća održavanja, pristup ulici i slično. Htjeli su takve kvadrate u kojima će moći realizirati svoj, a ne nečiji tuđi životni stil i želje.
Goran ističe da gradnja još nije dovršena. Nakon fasade u dvorištu je izgrađena nadstrešnica za dva automobila, ali još treba urediti ogradu i dvorište. Nakon toga će vjerojatno biti potrebno i nešto zanoviti, ali u manjoj mjeri nego da su kupili nečiju kuću i „krparenjem“ je prilagođavao potrebi svojoj obitelji.
Jedinu manju zamjerku u svom novom domu imaju što nekada u večernjim satima dolazi buka iz susjednog kafića, odnosno ne toliko iz njega koliko od gostiju koji odlaze ili dolaze. Život u centru grada ima svoju cijenu, a pomalo se i navikavaju na to. Tim više jer su spavaće sobe u startu pametno postavili do dvorišne strane, što nije bio slučaj u već izgrađenim objektima koje su ranije gledali.
Brže, jednostavnije i jeftinije
Bratić Miroslav (35 godina), osim u rješavanju svog doma, ima drugačiji životni put. Još je neoženjen, što je vjerojatno jedan od razloga zašto je sebi kuću u Pakracu riješio najjednostavnijim i najbržim načinom, a ne kao bratić kompliciranije pa time odmah i skuplje. Osim toga, dok Goran stalno priča o domu i obitelji, Miroslav je kao šumarski poduzetnik sav u poslu i znatno energičnije i odlučnije priča o poslu nego o kući i obitelji.
Miroslav je prije dvije godine, dakle 2016., radi blizine posla koji traje po cijele dane kupio kuću „iz obnove“ na Praulji u Ulici ZNG na kućnom broju 9, veličine oko 90 kvadrata u jednoj etaži i bez podruma. Za to je platio 16.500 eura, odnosno 500 eura više nego Goran gradilište i do useljenja u manja prekrajanja potrošio još oko 5000 eura tako da je počeo namještaj unositi nakon investicije od 21.500 eura, ili oko 4.500 manje nego što je Goranu na njegovom putu trebalo „do prve lopate“. Da je imao ženu i djecu, kaže, možda bi se i on odlučio na Goranov put. Inače za razliku od Gorana i Josipe koji su dvije godine tražili kuću ili gradilište, Miroslav je u traženje kuće utrošio „cijelih“ mjesec dana.
Njegova kuća nije ni približno završena. Ovih dana traju aktivnosti oko dogradnje terase i garaže. Ostalo je još puno posla na fasadi, okolišu, ali i dio unutra. Uredio je najnužnije, a neke stvari poput uređenja kuhinje ostavio je da to bude izbor buduće domaćice.
Na pitanje tko i ma ljepšu kuću, sva tri sugovornika su se samo nasmijala, s konstatacijom da su u jednom iste: obje će u budućnosti vjerojatno biti bunar bez dna. Iz te perspektive gledaju na stanare u etažnim stanovima kojim se ovih dana uz izuzetno financijsko i organizacijsko veliko sudjelovanje države mijenja stolarija, uređuju fasade i ulazi. Nije im krivo, ali Josipa misli da je država trebala imati neko razumijevanje i pomoći im u onim dvama navratima kada su se među rijetkima u Pakracu odlučili na gradnju nove kuće.
Na upit koji bi iznos bio potreban da proda kuću, Goran kaže da nema tog novca, a Josipa dodaje posebno sada kada imaju nasljednike. Ustraju li u svoju opravdanu zaljubljenost u tu, doista lijepu kuću, prema njihovim sadašnjim razmišljanjima, upoznali smo obitelj koja će još desetljećima živjeti u Pakracu, a s obzirom na godinu izgradnje, veličinu, kvalitetu, mogućnosti i udobnost koju pruža, možda to jednom bude jedna od najstarijih obiteljskih kuća u gradu. Jer bez obzira na sve promjene, zakonske i one u načinu života u mentalitetu naših ljudi i dalje prevladava ne baš odviše suvremeno (europsko) razmišljanje: kuća se ne gradi jednom u životu nego jednom za tri generacije.
- PIŠE: Pakrački List
- 1072
Gradski odbor HDZ-a Pakrac jučer je u obilježio 28-obljetnicu djelovanja ove političke stranke na ovom području. Svečana sjednica u gradskoj vijećnici sastojala se od tri dijela: povijesnim kojim je Anamarija Blažević, pakračka gradonačelnica, se prisjetila početaka djelovanja HDZ-a i njegov rad kroz tih 28 godina. Davor Huška, predsjednik gradske organizacije je govorio o lokalnim političkim prilikama, a u trećem dijelu u svojstvu izaslanika predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, dr. Željko Glavić, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Požeško-slavonske županije, po prvi put je u Pakracu nastupio u toj dužnosti te govorio o političkim prilikama u državi i županiji. Naglasio je tri značajna poteza Vlade: uspješnu sanaciju Agrokora te početak porezne i mirovinske reforme s kojom se niti jedna dosadašnja vlada nije uhvatila u koštac. Govorio je i o lanjskim kadrovskim potresima u županijskom HDZ-u radi čega je došlo do smjene predsjednika te je iz stranke izbačen aktualni župan pri tom naglasivši da su ti pojedinci imali postupke i izjave koje HDZ zbog svojih visokih standarda ponašanja kojima teži nije bilo moguće braniti i drugačije postupiti.
U podužem izlaganju čestitao je pakračkom HDZ-u ne samo na dugotrajnom opstojnosti i kontinuitetu u radu već i na postignutim rezultatima ocijenivši da je gradonačelnica Anamarija Blažević jedna od najboljih u državi. Davor Huška koji već desetu godinu obnaša dužnost predsjednika GO HDZ-a Pakrac je podsjetio da je svih godina neovisne Hrvatske HDZ-a uvjerljivo na vlasti u Pakracu što je rezultiralo da je on svojevremeno bio treći gradonačelnika Pakraca iz redova HDZ-a, a kontinuitet je nastavljen i sadašnjom gradonačelnicom, kao i s apsolutnom većinom u gradskom vijeću.
Zahvalio je na tome članstvu koje se redovito odaziva na izbore. Taj kontinuitet pored toga je dokaz da HDZ u svojim redovima redovito razvija kadrove koji mogu uvijek nastaviti djelo svojih prethodnika i izrazio uvjerenje da je to i sada slučaj. Prisjećanje na 1990. i dr. Šretera Anamarija Blažević je podsjetila na 1990. godinu kada je u svibnju osnovan temeljni ogranak HDZ-a, najprije u Badljevini, a potom u Prekopakri, Donjoj Obriježi, Pakracu te končano 14. kolovoza pred Hrvatskim domom i općinska organizacija. Ona je naručito naglasila, a ponovili su to i Huška i Glavić, značaj dr. Ivana Šretera s čijim životopisom je upoznala prisutne naglašavajući njegovu mirotvornost u vremenima kada je to bilo izuzetno teško radi čega je i tragično završio život otet od četnika prvog dana izbijanja njihove oružane agresija 18. kolovoza 1991. godine.
Govoreći o trenutnom svom mandatu istaknula je da je u njegovoj prvoj godini ispunjen četverogodišnji predizborni program koji će sada biti nadopunjen, a dio zasluga za to svakako ima i središnja vlast u Zagrebu koja je davala potpore lokalnim projektima. Istaknula je da se sada u Pakracu u različitim fazama provedbe 24 projekta koji su s 320 milijuna kuna financirani od domaćih ili EU fondova. HDZ Pakrac dana ima više od 700 članova koji djeluju u 11 temeljnih ogranaka, uz aktivnu organizaciju mladeži i Zajednice žena Katarina Zrinska. Osim dr. Glavića gosti na svečanoj sjednici su bili i lipički predsjednik i dopredsjednik HDZ-a Vinko Kasana i Mladen Dolić. Prije sjednice izaslanstvo je položilo vijenaca i svijeća poginulim hrvatskim braniteljima na RKT groblju u Pakracu, kod bisti dr. Franju Tuđmanu i dr. Ivana Šretera te misom za poginule branitelje u župnoj pakračkoj crkvi zahvalili na njihovom doprinosu.
