Vijesti

: PIŠE: Silvia Feltrin; 07. ožujka 2023; 2085

Sportskim igrama slijepih koje će u pakračkoj Staroj školi u ulici braće Radića biti održane 11. ožujka, započinje ovogodišnje višednevno obilježavanje Dana Grada Pakraca s brojnim kulturnim, zabavnim, sportskim, sajmenim i ostalim sadržajima. Istog dana bit će održana još i tri turnira: šahovski, rukometni i bridge, dok će kod kapelice u Kusonjama u 10 sati započeti Križni put grada Pakraca.

U znaku sporta će proteći i nedjelja 12. ožujka kada će na teniskim terenima i u Gradskoj kuglani od 10 sati biti održan „Dječji sportski dan“, a utorak 14. ožujka je rezerviran za još jedan kviz znanja o povijesti i baštini grada pod nazivom „(Ne)poznati Pakrac“.

U srijedu, 15. ožujka u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđmana s početkom u 10,15 sati bit će održana kazališna predstava za djecu „Želim znati, hoću znati“, a od 18 sati u gradskoj vijećnici kurije Janković predviđeno je predavanje o Everestu i promocija knjige poznatog hrvatskog alpinista i putopisca Stipe Božića.

Hotel Pakrac će u četvrtak, 16. ožujka, biti mjesto održavanja svečanog proglašenja sportaša grada Pakraca, u organizaciji našeg Lista i Sportske zajednice Grada.

Sljedećeg dana, 17. ožujka od 10 sati na gradskoj šetnici će biti održan Sajam dječjeg poduzetništva, dok će za one veće u velikoj vijećnici gradske uprave biti održan Dan poduzetništva koji započinje u 12 sati. Istog dana u Gradskoj sportskoj dvorani biti će dodijeljena priznanja učenicima i mentorima kao i tradicionalna priredba „Poklon mome gradu“ koja započinje u 18 sati.

U subotu, 18. ožujka od 10 sati na gradskoj šetnici bit će organizirana likovna kolonija, a od 16 sati moći ćete posjetiti Sajam udruga. Iste večeri, na istom mjestu, od 20 sati predviđen je koncert mladih pjevača popularne HTV-ove emisije „A strana“.

19.3. - blagdan sv. Josipa

Na sam blagdan svetog Josipa 19. ožujka od 9 sati bit će održano Otvoreno prvenstvo Grada Pakraca u ribolovu na jezeru Pakurnovac, a u 10,30 sati će biti organizirano polaganje vijenaca i odavanje počasti, dok će u 11 sati u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije biti služena svečana sveta misa.

Obilježavanje Dana Grada Pakraca završava 20. ožujka, kada će u župnoj crkvi od 18,30 sati biti održan koncert korizmenih napjeva o. Fortunata Pintarića.

: PIŠE: Pakrački List; 07. ožujka 2023; 2175

Zapažene rezultate na nedavno održanom međunarodnom i županijskom natjecanju ostvarili su učenici Osnovne glazbene škole Pakrac osvojivši četiri druge i jednu treću nagradu, doznajemo od ravnateljice škole Alfrede Petani Grafina.

Na 8. Međunarodnom natjecanju učenika osnovnih glazbenih škola "Mladi Padovec” koje je održano sredinom veljače, natjecalo se više od 300 sudionika iz četiriju država – Austrije, BiH, Slovenije i Hrvatske, a pakrački učenici, gitarist Mihael Vukmanović i trubač Zlatko Švajghart osvojili su treću, odnosno drugu nagradu u svojim kategorijama.

U periodu od 27. veljače do 5. ožujka u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga održano je 61. Županijsko natjecanje na kojem su druge nagrade osvojila trojca učenika pakračke škole: Lovro Zednik na bisernici, Šimun Delišimunović na braču i gitarist Mihael Vukmanović.

„Osnovna glazbena škola Pakrac jako je ponosna na svoje učenike kao i na njihove mentore Željka Romića, Danijela Rajkovića i Tina Barišu Ivkovića te korepetitoricu Teu Silađi, kojima zahvaljujemo na iznimnom trudu, radu i posvećenosti učenicima“, naglasila je ravnateljica Petani Grafina.

: PIŠE: Silvia Feltrin; 06. ožujka 2023; 2031

U prostoriji velike vijećnice gradske uprave danas su potpisani ugovori o dodjeli sredstava za prijavljene projekte javnih potreba udruga u kulturi s područja Grada Pakraca. Predstavnici lokalnih udruga ugovore su potpisali u društvu gradonačelnice Anamarije Blažević te Marijana Širca i Marije Martinelli, pročelnika i stručne suradnice u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti i gospodarstvo Grada.

Prilikom uručenja, Blažević je istaknula kako se u gradskom proračunu svake godine osiguravaju sredstva za javne potrebe u kulturi, a odnose se na djelatnosti, programe i projekte, aktivnosti i manifestacije u kulturi od interesa za Grad Pakrac. Ove godine, za financiranje projekata koji doprinose kulturnom razvoju, očuvanju kulturnih vrijednosti i dobara prijavljeno je 12 projekata od strane osam udruga, s tim da je odobreno njih 11 koji će biti financirani ukupnim iznosom od oko 19.900 eura, odnosno 150.000 kuna s obzirom da je natječaj trajao do kraja prošle godine i bio izražen u staroj valuti. Radi se o sljedećim udrugama: KPD „Sloga“ Pakrac (663 + 6636 eura), Društvo Mađara Pakrac (1858 eura), Tamburaški orkestar Pakrac (1592 eura), Plesni klub „Dolce“ Pakrac-Lipik (796 eura), Povijesno društvo Pakrac-Lipik (1194 + 1327 eura), „Češka beseda“ Prekopakra (1858 eura), KUD „Seljačka sloga“ Prekopakra (1194 + 1592 eura) i Zajednica Talijana „Liberta“ Ploštine (1194 eura).

„Na stranicama Grada u tijeku je natječaj za financiranje projekata udruga proizašlih iz Domovinskog rata, za što je u proračunu osigurano 18.000 eura, a uskoro će biti otvorena još dva natječaja, za udruge iz ostalih područja (12.000 eura) i za udruge tehničke kulture (1.300 eura). Tijekom cijele godine bit će otvoren i javni poziv za dodjelu pokroviteljstva i sponzorstva događajima i manifestacijama od gradskog interesa“, rekla je gradonačelnica Blažević i dodala da je natječaj za financiranje sportskih udruga završen, a sredstva u ukupnom iznosu od oko 100.000 eura, bit će im dodijeljena putem Sportske zajednice Grada.

: PIŠE: Iva Širac; 04. ožujka 2023; 2496

Oslikavanjem nekadašnje skretničarske kućice na starom željezničkom kolodvoru u Pakracu članovi Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik doprinijeli su obilježavanju 32. godišnjice početka rata u Pakracu te istovremeno proslavili 10 godina postojanja i rada ove udruge.

Riječ je o nastavku suradnje s članovima udruge Graffiti ranč Legrad koji su bili u listopadu 2021. godine zaduženi i za oslikavanje sjevernog dijela fasade starog željezničkog kolodvora gdje se grafitom i natpisom „Dobro došli u Pakrac“, odaje počast staroj pakračkoj lokomotivi. Današnje oslikavanje bit će sličnog motiva, a crtežima putnika, vlakovođe uz još poneki pakrački motiv, s nostalgijom se prisjećamo dana kada je pakrački kolodvor zaista vrvio životom, rekao nam je Tomislav Novinc, predsjednik Udruge djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik.

Kako je istaknuo Novinc, članovi Udruge su uz suradnju Savjeta mladih Grada Pakraca i donacijom HŽ-a pripremili i očistili teren oko kućice te sanirali same zidove kako bi bili spremni za oslikavanje, a motiv grafita, osmišljavanje i njegovu izradu prepustili su profesionalcima iz Legrada koji sve odrađuju volonterski. Oni će tijekom dana oslikati sva četiri zida kućice.

Ovi mladi ljudi 10 godina rada u udruzi proslavili su svojim takozvanim „zaštitnim znakom“ – grafitima s lokalnim motivima kojih se kroz spomenuto vrijeme skupilo podosta. Brišući zidove koji su prazni, zapušteni te koji nagrđuju izgled naše svakodnevice, oni ih nastoje uljepšati za svakog tko boravi i dolazi u Pakrac.

: PIŠE: Pakrački List; 04. ožujka 2023; 3007

Ekipa iz Osnovne škole braće Radić Pakrac osvojila je prvo mjesto na gradskom natjecanju u pružanju prve pomoći za kategoriju "pomladak", u kojem su sudjelovale ekipe učenika sedmog razreda iz lipičke i pakračke osnovne škole, a koje je danas organizirano u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa u Pakracu. Natjecanje je organizirano u četiri pismena testa koja su uključivala poznavanje Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, poznavanje Hrvatskog Crvenog križa, poznavanje Međunarodnog humanitarnog prava, ljudskih prava i prava djeteta te pružanje prve pomoći u pismenom i praktičnom dijelu.

U svakoj od ekipa sudjelovalo je po pet sudionika, što je značilo da se ukupno deset sudionika natjecalo za pobjedu. Osnovnu školu "Lipik" predstavljali su Nikolina Radman, Patricia Radman, Ana Adžijević, Elena Čop, Antonia Savi i Leon Kop pod mentorstvom Romane Štimac i medicinske sestre Vlatke Jergović. Pakračku Osnovnu školu "Braća Radić" predstavljali su David Žilić, Paula Lucić, Lovro Feher, Ema Jednaković, Erika Mercluft i Stjepan Širac pod mentorstvom Željke Maic i medicinske sestre Tine Orešković.

Premda su obje ekipe pokazale impresivno znanje i vještine u pružanju prve pomoći, ekipa podmlatka iz pakračke osnovne škole osvajanjem prvog mjesta osigurala je prolazak na međužupanijsko natjecanje u pružanju prve pomoći koje će se održati 1. travnja ove godine u Pleternici.

Ovo je bila sjajna prilika za učenike da pokažu svoje znanje i vještine u pružanju prve pomoći, a istovremeno se educiraju o važnosti humanitarnog rada i uloge Crvenog križa u svijetu.

: PIŠE: Pakrački List; 03. ožujka 2023; 3756

Piše: Duško Kliček

U pakračkom prigradskom naselju Prekopakra ili Preko Pakra kako se kroz jedno razdoblje svoje duge povijesti zvala, većina, ali stvarno većina, obitelji bili su ili jesu, prema svom interesu pa i dijelom nacionalnoj opredijeljenosti, članovi ili „Češke besede“, ili „Seljačke sloge“, ili „Hrvatske žene“, ili svi izmiješani zajedno u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Nogometnom klubu „Slavonija“ ili pak u Društvu Mađara, ili Društvu Talijana. Tako brojna društva i udruge ima malo koje mjesto pa nije ništa neobično da je i obitelj Dubravke i Oskara Arland, talijanskog porijekla, našla svoje mjesto u „Seljačkoj slozi“, Kulturno-umjetničkom društvu starom već 94 godine.

U slučaju Dubravke Arland ne radi se samo o članstvu, nego je ta vrijedna i poduzetna žena već 12 godina i predsjednica „Seljačke sloge“, društva koja kulturu hrvatskog življa, jezik, nošnje, pjesmu, priče i običaje čuva od zaborava i pronosi ju širom županije, Hrvatske pa sve do Škotske, Njemačke, ili čak sve do Pariza i Francuske.

Dubravka maturantica

Otac me upisao u medicinsku školu

Dubravka je rođena u ožujku 1962. godine u obitelji Zandona, Antuna, medicinskog tehničara na internom odjelu i Dragice, čistačice - oboje, zaposlenika pakračke bolnice. Zajedno sa sestrom Renatom, poznatom pakračkom cvjećarkom, odrastala je na prelijepim padinama Prekopakre, dijeleći s ostalom djecom sve ljepote bezbrižnog djetinjstva. Tri razreda osnovne škole završila je u Prekopakri uz učiteljice Ružicu De Zan i Veru Drašković, a više razrede u Pakracu. „Nismo bili imućna obitelj, tek nešto vrta i okućnice, ali dvije plaće su ulazile svaki mjesec u obitelj, pa oskudice nije bilo. Nismo često išli na more, ali imale smo lijepo djetinjstvo. Kao dijete nisam razmišljala što bih željela biti, pa me otac, kao medicinski radnik, upisao u medicinsku školu i usmjerio mi život u tom pravcu. I, nije mi žao, jer da se ponovo rodim opet bih bila medicinska sestra. Jednostavno, volim pomagati ljudima, posebno bolesnima, i svako ozdravljenje, ili samo pomoć me čini sretnom“, kaže Dubravka koja najveći dio četiri desetljeća svog dugog radnog staža radi na odjelu intenzivne njege u pakračkoj bolnici.

Dragica i Antun Zandona

Stari bicikl

Oskar je rođen1963. godine i odrastao u Ploštinama. Otac Đuro (1938.) i majka Dragica (1944.) imali su uz Oskara i kćerku Violandu, sada udana Tatić. Četiri razreda je završio u područnoj školi u Ploštinama, a ostatak u Pakracu. Otac je bio poljoprivrednik i ciglar, a to znači težak, težak posao na koji je ekipa odlazila svakako, pa i biciklima sve do Virovitice i okoline. „Imali su dnevno tri obroka i to mlijeko i palenta, a na „jelovniku“ je kod nekih bila i rakija čičoka. Kada su se „odmarali“ između dvije peći s nekoliko tisuća komada cigli, kod kuće su obrađivali zemlju, sadili duhan. Ja sam si kao dijele puno toga želio, novi bicikl mi je bio velika želja, ali tek sam si mogao priuštiti da si od nekoliko starih bicikala složim jedan koji sam mogao voziti“, prisjeća se Oskar, koji je završio i školu za vozača. Oduvijek je volio mehaniku, pa je nakon osnovne škole otišao u „Papuk“ u zanat i u metalsku školu u Kutini. „Pilana je imala dobre majstore i od svakog se dalo puno toga naučiti. Radio sam u stolariji na održavanju strojeva pa onda i u ljevaonici. Nakon rata sam prešao u „Zagrebačke transporte“ kao vozač autobusa, a potom u VIOS, tvrtku šogora Tatića u Lipik“, podsjetio je Oskar na svoj radni put.

Već je godinama (od 1987.) član Lovačkog društva „Fazan“, gotovo isto godina koliko je i član „Seljačke sloge“ u koju se upisao, kako kaže „pod prisilom žene“, ali je izjavu, pogledavši u Dubravku, isti trenutak povukao. Ne samo da je član „Sloge“, nego je naučio i svirati brač i sudjeluje u mnogim „Sloginim“ aktivnostima. U tome je i velika potpora supruzi.

Od 1984. godine zajedno

Milijunaši nakon svatova

Dubravka i Oskar su se upoznali, ne znaju točno, da li u Ploštinama ili Prekopakri i nisu baš sigurni da li 1982. ili 1983. godine na jednoj od mnogih subotnjih zabava uz koje su mladi živjeli u godinama mladosti. „U tom obilju zabava pa i disko kluba u Prekopakri, ne možeš ne naći curu“, dodao je Oskar. Svatove su imali 1984. godine. Bili su to pravi selski svatovi pa je većina Ploštinčana došla u prvi dio svatova po mladu, u Prekopakru. Nakon toga otišlo se u Dom na ručak, a slavlje je nastavljeno kod mladoženje, do jutra u Domu u Ploštinama. „Bili su to veliki svatovi, 300 do 400 ljudi. Uz ostale skromne poklone dobili smo oko 21 milijun dinara i za te novce kupili smo polovnog „Fiću“. Tada je to bilo kao danas „Mercedes“ kada nije baš svatko imao auto. Bila je to velika radost za nas“, kažu Dubravka i Oskar. Kroz naredne godine, kako je standard rastao, mijenjali su i aute. U njihovom dvorištu parkirali su „Yugo“, pa „Mitsubishi“ (prvi novi auto 2000. godine), a danas uz „Golf“ imaju i dva terenca, vjerojatno za Oskara i lov.

Dubravka i Oskar u prekopakranskim nošnjama

Tri kćerke i kuća

Nakon vjenčanja Oskar je došao „pod krov“ svoje supruge, u Prekopakru i počela su pristizati djeca – tri kćerke: Andreja (životna suputnica Ivana Čevizovića) je rođena 1984. (završila je medicinsku školu i Visoku školu predškolskog odgoja; Ana (suprug Krunoslav Juranović), medicinska sestra (1986.) i Arijana (frizerka) - zaručnik Ivan Kaurin, 1998. Kćerke su proširile i obogatile obitelj Arland unučadima - čak njih petero. Nema sumnje da je ljubimac bake i djeda, ali i cijele brojne obitelji, dvogodišnji Roko (Andrejin sin). Baka Dubravka se jednostavno oduzme kada priča o unuku. „Otvoren je, zaigran, zna pjevati… voli tamburicu i još podosta toga…“, nabraja sretna baka, a mnogo lijepih riječi ima i za Aninu djecu: Niku Leu, Dina i Luku. Kada dođu, puna je kuća, a kada odu, kuća je itekako prevelika. Da mogu, skinuli bi barem gornji kat, jer u kući ih je samo troje: uz Dubravku i Oskara a njima je u donjem dijelu Dubravkina 84-godišnja majka Dragica. Još je uvijek vrlo pokretna i vrijedna i često uskoči s kolačima (na dan ovog razgovora s krafnama) pomete, obriše prašinu… ma velika je pomoć Dubravki u svakodnevnim poslovima. „A i neka je, samo neka poživi i bude zdrava“, kaže Dubravka.

Kćerke (s lijeva): Ana, Arijana i Andreja (uz tortu)

I njihova kuća ima svoju priču: ratnu i poratnu. Na mjestu stare kuće koju su gradili još Dubravkini roditelji, Dubravka i Oskar su digli još jedan kat, jer bile su tu dvije obitelji sa sedam duša. Mislili su, kao i većina roditelja da će bar neka od tri kćeri ostati u Prekopakri u Ulici Dalibora Duchača 52. Međutim, kako to obično biva, kćerke su otišle, a velika je kuća ostala. Kako je bila na brisanom prostoru, doživjela je tijekom rata znatna oštećenja pa je kroz naredne godine obnovljena do današnjeg izgleda.

Unuk Roko

Obitelj pa „Seljačka sloga“

Od kada zna sebe, Dubravka je pratila rad „Seljačke sloge“, njihove nastupe, prelijepe nošnje i već se, kako kaže, kao cura priključila Društvu. Imala je manje prekide zbog obiteljskih razloga, ali prikupilo se, godina po godinu, tek nekoliko godina manje od pola stoljeća. Bila je Dubravka i još je uvijek aktivna u pjesmi i plesu, a u „Slogu“ je povukla supruga, koji je naučio svirati brač i kćerku Arijanu koja svira bisernicu. Čini se da je i Roko na najboljem putu da jednoga dana naslijedi tetku, baku i djeda.

„Ja to jednostavno volim i ništa mi nije teško napraviti za „Slogu“. Znatan dio mještana su naši članovi, broj se stalno vrti oko 300, a tu je i 30 aktivnih članova od 5 do 60 godina. Veliku pomoć imamo od starih članova, koji, na žalost, polako odlaze, ostavljajući nama mlađima uspomene, neke stare stvari, dragocjene savjete - i kako da to ostavim, nemam srca. Ma, samo da čujete kada stari članovi: Jozo Kobetić, Dina Rihtarić i Boro Širac zapjevaju kao „sokolovi“. To je nešto prelijepo…

Pa mi smo našu prelijepu prekopakransku nošnju promovirali ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Dva puta smo kao prvaci županije izborili nastup na državnom natjecanju… Kupujemo dijelove nošnji, nešto po njima sašijemo, nešto izradimo po originalima smještenim u posudionici i radionici narodnih nošnji u Zagrebu. Mnogo su po tom pitanju napravile vrijedne ruke naših članica: Jakomine Nine Šmit i Zlate Svjetličić…“ nastavlja Dubravka i po tko zna koji puta podsjeća na njihovu veliku želju i problem – problem njihovog doma.

„Mi smo u 94. godini svog postojanja, a nemamo svoj kutak, svoj dom. Doduše, koristimo godinama Češki dom za nastupe, zatim koristimo i hol Osnovne škole za probe, a privremeno smo koristili i prostor Vatrogasnog doma i „plave kuće“ uz Češki dom. Dobro surađujemo sa svima, ali, mi smo, jednostavno, beskućnici. Nošnje nosimo svako svoju kući, a po kućama, najviše kod mene, smještene su neke zajedničke stvari „Sloge, ponešto arhive i drugog materijala.

Bilo je nekih pokušaja za izgradnju doma, ali stvari se pokrenu, pa ponovo utihnu, pa je nama osnovni zadatak ne ugasiti „Seljačku slogu“ i nastaviti s ovakvim radom i nadom da će se započeti projekti oko izgradnje Doma ponovo pokrenuti i jednu od narednih obljetnica dočekati u svojoj kući“, gotovo u jednom dahu je rekla Dubravka, ističući dobru suradnju sa Gradom Pakracom i Županijom, ali Dom i dalje ostaje tiha patnje. .

Jer, kako ističe, „Seljačka sloga“ je svojim brojnim nastupima prezentirala na najbolji način Pakrac; predstavila nošnje, običaje, pjesme prekopakranskog kraja; sudjelovali su povremeno na „Đakovačkim vezovima“, Vinkovačkoj jeseni“; domaćini su smotre folklora „Pakračko ljeto“ i „Šokačkog sijela te gosti ili domaćini na brojnim drugim kulturnim i tradicijskim manifestacijama.

„Uz zdravlje i sreću u obitelji, najveća mi je želja samo taj naš Dom u Prekopakri kako bismo dobili svoj kutak za život i rad. Mislim da smo to mi i svi oni koji su kroz sva ta desetljeća bili članovi „Sloge“, zaslužili svime što smo kroz 90 i više godina rada činili i sačuvali dio naše i povijesti i povijesti ovog kraja za pokoljenja koja dolaze“, završila je priču Dubravka.