- PIŠE: Pakrački List
- 2742
Po čemu ćete pamtiti 2021. godinu je bilo pitanje s kojim smo „presreli“ slučajno odabrane naše sugrađane. U odnosu na prijašnje godine kada smo u takvoj anketi postavljali pitanje što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, ove smo, bojeći se odgovora tu formulaciju izmijenili. No naš pesimizam se pokazao nepotrebnim jer su unatoč težine epidemije i sve ono što uz to ide ljudima ipak događale lijepe stvari poput obiteljskih prinova, ženidbi, polaganje vozačkih ispita, useljavanje u novu kuću ili pak stjecanje novih prijatelja.
ZDRAVKO MILIĆ: Odsustvo iz obitelji
Mišljenje o protekloj godini i po čemu će biti upamćena potražili smo i u inozemstvu. Kontaktirali smo Zdravka Milića, koji već 6 godina kruh zarađuje u Munchenu. Iako fizički daleko, svoj izostanak u našem gradu Zdravko kompenzira aktivnostima na društvenim platformama, ponajviše Facebooku, gdje svoje virtualne prijatelje svakodnevno nasmijava zabavnim komentarima i objavama čime je već stekao gotovo kultni status među mlađom i srednjom pakračkom populacijom. Ništa manje zabavan nije niti njegov osvrt na prošlih 365 dana koje polako ostavljamo iza nas.
"Ova godina je bila dosta iscrpljujuća što zbog Covid-a, što zbog posla i rekordnog odsustva od obitelji, ali na kraju se isplatilo jer smo napokon uspjeli kupit svoja četiri zida. Što se ostalog tiče nemam što žalit ili kukat, svi moji su zdravi, glava je na ramenima, Kozlović naručen, rakije ne smije falit u mojoj obitelji i ok! Čekaju me dva Božića, treba bit spreman...", kaže nam „pečalbar“ Zdrawa čestitajući svima Božić uz najljepše novogodišnje želje.
ROBERT MATIJAŠEVIĆ: Od suza do pjesme
Pakračanin Robert Matijašević, djelatnik Sportske zajednice Grada Pakraca 2021. godinu će zasigurno dobro zapamtiti. Prepuna preokreta u njemu je izazivala najdublje emocije - od suza do pjesme.
„Godina je doista bila turbulentna i zasigurno ću je pamtiti dok sam živ. Najprije mi je u ožujku ove godine preminuo otac Janko. Bio mi je veliki oslonac u životu i iza sebe je ostavio ogromnu prazninu. Tugu i bol nakon nekoliko mjeseci zamijenila je pjesma i sreća. U lipnju sam oženio sina jedinca Filipa koji me je samo dva mjeseca kasnije okitio titulom djeda. U kolovozu sam dobio unuku Milu koja mi je danas velika radost u životu i u njenom društvu zaboravljam sve loše stvari ovog svijeta, ispričao nam je Robert te dodao da je na poslovnom planu, zbog koronakrize, godina bila „onako“. Lockdown dvoranskog sporta njega i suradnike automatski je prebacio na vanjske aktivnosti, točnije na održavanje ostalih gradskih terena poput teniskih koje je odnedavno Sportska zajednica dobila na brigu tako da posla u godini na zalazu nije nedostajalo.
JELENA MITROVIĆ: Posao napokon u drugom planu
Isto kao što ga nije nedostajalo na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu gdje je donedavno kao glavna sestra radila naša sugrađanka Jelena Mitrović. Nevezano za posao, Jelena ovih dana proživljava možda i najljepše dane u životu pa nam je otkrila zašto će ta, mnogima nesretna, 2021. godina uvijek imati posebno mjesto u njenom srcu.
„Bila je to još jedna luda korona godina. Ipak, pored svih zabrana i ograničenja uspjeli smo "odraditi" jako lijepi broj fenomenalnih svatova. Nakon dugo godina moj je posao konačno pao u drugi plan. Najvažnija stvar zbog čega ću pamtiti prošlu godinu je to što moja bolja polovica, moj Šimun i ja krećemo s pripremama za dolazak jednog malog čuda koje će biti u centru pažnje svih narednih godina!“
TOMISLAV TESSARI: Postao sam suprug i otac
Nesumnjivo da ću godinu koja je na izmaku zapamtiti najviše po dva obiteljska događaja: u proljeće sam se i službeno oženio sa Sarom, a na jesen smo dobili kćerku Carmen koja nam je već skoro tri mjeseca glavna preokupacija i uz nju i njeno narastanje dani lete. Nekih drugih događaja koji bi pokvarili ovaj dojam radosne godine nije bilo. Zdravlje nas služi, zaobišao nas je i koronavirus, na poslu i u široj obitelji je sve standardno i očekivano. Stoga ništa bolje ne tražim niti od naredne 2022.
LEON PERIĆ: Posljednja godina pred ozbiljnim izazovima
Od ove godine su kako meni tako i prijateljima očekivanja bila velika jer smo u prošloj zbog prisutnosti koronavirusa ostali zakinuti za mnoge sadržaje, kako u školi na nastavi, tako i u vanškolskim aktivnostima. Pored toga ovo je za moju generaciju prvi dio završne maturantske godine. No godina je tek djelomično ispunila ta naša nadanja jer smo proljetos jedan dio ponovo imali online nastavu, što je ipak zahtjevniji oblik, a još uvijek je prisutan djelomični lockdown što je značilo i manje sadržaja i manje kontakata s prijateljima. U tom dijelu mi je posebno žao što je izostalo maturalno putovanje, a još uvijek je neizvjesna i maturalna zabava o kojoj razmišljamo, ali čekamo razvoj epidemioloških mjera. Pored toga, i u razredu i u društvu je bilo pomalo prisutnih oboljenja, ali srećom nije bilo samoizolacije. Radi toga sam se i cijepio kao i zbog drugih aktivnosti od kojih mi je svakako najvažnije pohađanje auto-škole za što sam s navršenih 18 godina stekao uvjete. Odradio sam teoretski dio i veći dio praktične vožnje te uskoro očekujem i polaganje ispita. Osim što mi je to značajno kao dokument koji vrijedi za čitav život htio sam to odraditi u ovoj godini jer me dogodine očekuju velike obveze u pogledu polaganja državne mature i prijave na fakultet, nadam se na Filozofski. Pamtiti ću ovu godinu i po svom prvom odlasku na more izvan obiteljskog kruga, s društvom što mi je, unatoč korona, prilikama omogućilo uspostavu brojnih novih poznanstava, kao nikada do sada pa je to jedno posve novo iskustvo.
BRIGITA RAŽOV: U mirovini pa novi prijatelji i iskustvo
U ovoj godini općeg ludila, ipak mi je najvažnije smo u obitelji uspjeli ostati zdravi, posebno moji najmiliji, kćer Vanja i moja dva unuka, Jan i Toma. Oni su moj centar svijeta, za njih živim i dišem. Bilo je i u ovoj godini i onog manje lijepog, ali ću ju ipak pamtiti po lijepim stvarima. Ove godine sam, iako sam u mirovini, počela raditi kao koordinatorica projekta „Zajedno u drugu mladost“ u Matici umirovljenika Pakrac-Lipik i tu sam stekla puno lijepih prijateljstava i novih iskustava. Tako da sam u ovoj godini boravila više među ljudima, pa smo primjerice uspjeli s našim umirovljenicima odraditi i neka kraća putovanja i manjih druženja, što nismo mogli prošle godine. Unatoč cijeloj situaciji s epidemijom i svega što ona nosi, ipak ovu godinu ocjenjujem pozitivnom. To je ono što nas drži, da i u najgorim stvarima vidimo nešto lijepo.
RUŽA VULINOVIĆ: Useljenje u preuređenu kuću
Ovu ću godinu pamtiti kao uspješnu i pozitivnu. Za mene je život lijep bez obzira kakva bila situacija, u životu treba sve zamotati u „ružičasti papir“ jer problema će uvijek biti i ne treba se opterećivati s crnim mislima. Najvažnije mi je da su mi djeca i unuci zdravi. Djeca imaju stalne poslove, a dvije unuke su odlične učenice i što treba više poželjeti? Bilo je i lijepih druženja sa mojim umirovljenicima što nas starije dobi izuzetno veseli. Isto tako, ove godine smo suprug i ja preselili u manju kuću, potpuno je preuredili, od fasade do unutarnjeg uređenja, tako da smo jako sretni što smo i to uspjeli završiti. Sretna sam o onim što imam i to je poanta svega.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 2119
„Trideset godina nakon događanja koje ovdje obilježavamo moramo biti i tužni i ponosni. Ponosni jer smo bili suborci velikog čovjeka, ratnika i prijatelja. Tužni jer smo izgubili tog čovjeka s kojim ovih trideset godina u Pakracu ništa ne bi bilo isto. Požrtvovnost, snaga volje, hrabrost, čast i skromnost – to je bio Foka. Nedostaje i uvijek će nedostajati“, izdvajamo iz današnjeg obraćanja Drage Skalnika, umirovljenog satnika, na obilježavanju 30. godišnjice pogibije Marijana Kulhavija – Foke, zamjenika zapovjednika 76. samostalnog bataljuna te šestorice pripadnika protudiverzantske satnije iz Bjelovara - Ivana Bedekovića, Ante Ćurića, Franje Gašpara, Dražena Hudeca, Željka Novosela i Darka Peroša, koji su na današnji dan 1991. godine poginuli tijekom oslobodilačke akcije „Alfa“.
Obraćajući se prisutnima Skalnik se prisjetio tih dana i posljednjih ratnih djelovanja Foke i stradalnika. Osobito emotivan u obraćanju bio je pukovnik Stevo Mladenović, ondašnji zapovjednik izviđačkog voda u sastavu 117. brigade Križevci, koji je o osobnom doživljaju Kulhavija rekao: „Veliki čovjek, istinski domoljub – nadasve čovjek. Čovjek o kojem bih puno toga mogao reći, kao i o ostalim pripadnicima 76. bataljuna. Upravo zato moramo njegovati ovakva događanja, čuvati sjećanja i bez stida dijeliti osjećaje. To zaslužuje Foka, to zaslužuju svi poginuli branitelji“, zaključio je kroz suze Mladenović.
Nazočne su pozdravili Branko Sabolović, izaslanik župana Bjelovarsko bilogorske županije i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Bjelovara te Branko Hrg, izaslanik predsjednika Vlade RH koji je pozvao na zajedništvo i bezuvjetno čuvanje uspomene na poginule branitelje.
„Priču gospode Skalnika i Mladenovića treba uvijek iznova ponavljati. Mi koji danas uživamo slobodnu i suverenu Hrvatsku imamo tu obvezu, kao i spominjati sve one koji su položili živote u temelje ove države. Moramo je zajednički graditi i učiniti onakvom kakvom su je sanjali svi oni kojih danas više nema. Nemoguće je dovoljno glasno zahvaliti na njihovoj žrtvi. Možemo im se samo nakloniti, ovako kako to činimo danas, 30 godina poslije“, poručila je Antonija Jozić, županica Požeško – slavonske županije.
Izaslanica predsjednika Sabora RH, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević je izjavila: „Pakrac je grad heroj i mi svaki dan živimo Domovinski rat. Gotovo svakodnevnom komemoriramo, to smo si uzeli u zadatak i to branitelji zaslužuju. Neprestano govorimo i nastavit ćemo govoriti što se događalo ovdje u pakračkim vinogradima, ali i općenito u Pakracu. Ponavljat ćemo to u ime domaćih branitelja, ali i u ime svih onih ostalih koji su iz raznih krajeva dolazili u Pakrac braniti Hrvatsku. Svi zajedno su ovdje napravili čudo! Protiv brojno nadmoćnijeg i opremljenijeg neprijatelja. I zato tvrdim, nimalo ne umanjujući žrtvu Vukovara, da Pakrac i Lipik moraju biti jednakovrijedan dio velike priče Domovinskog rata“.
Osim spomenutih, polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona počast poginulima još su odali: Udruga roditelja poginulih branitelja BBŽ, Dinko Tandara, ravnatelj uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć, delegacija Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Bjelovara i predstavnici tamošnjih braniteljskih udruga, delegacije Grada Pakraca, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac – Lipik te građani ponaosob.
„21. memorijalna utrka Fokinom stazom 1991“.
Osim komemoracije, braniteljima u čast održan je i 26. braniteljski pohod "Fokinom stazom" na Omanovac, kao i „21. memorijalna utrka Fokinom stazom 1991“. Start utrke bio je ispred obiteljske kuće Kulhavijevih u Prekopakri, a ove je godine memorijal trčalo nešto manje od četrdeset sudionika. Svi oni, na čelu s inicijatorom utrke Duškom Štrbcem, hrvatskim braniteljem i Fokinim prijateljem, istrčali su stazu do Omanovca dugu 10 kilometara.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1611
Lani na današnji dan u 12,20 sati Baniju je pogodio katastrofalni potres koji se snažno osjetio i u Pakracu, najjače u ovom stoljeću, no nitko od Pakračana nije zatražio liječničku ili vatrogasnu pomoć. Tijekom siječnja građanstvo je pozvano da prijavi eventualne štete na građevinskim objektima temeljom kojih je do ožujka Gradsko povjerenstvo procijenilo štetu. Prema njihovim izračunima šteta na 46 građevina je iznosila 7,5 milijuna kuna. Riječ je o 24 objekta u vlasništvu fizičkih osoba i 22 objekta u vlasništvu pravnih osoba koji se nalaze na području naselja Pakraca, Prekopakre i jedna u Badljevini. Najveća pojedinačna šteta je izračunata na zgradi bivše gimnazije, oko dva milijuna kuna. Povratnih informacija je eventualno naknadi štete još uvijek nismo zaprimili.
Iste večeri i narednih dana nakon potresa iz HCK Pakrac je otpremljeno na Baniju 10-tak kamiona i kombija različite humanitarne pomoći u pratnji aktivista CK i građana Pakraca koji su na postradalom području dijelili pomoć izravno krajnjim korisnicima. Na taj način prikupljeno pomoć od građana u HCK-a Pakrac nastavljena je slati tijekom siječnja.
Istovremeno je postradalo stanovništvo Banije pozvano da privremeni smještaj nađu u praznim smještajnim jedinicama u Pakracu koji su osim građana ponudili pakrački hotel i Planinarski dom Omanovac. Vrlo brzo je u gradskoj upravi evidentirano 56 postelja od kojih je narednih dana popunjeno više od 30, neki su ostajali druže, neki kraće.
Istoga dana kada se potres dogodio iz Pakraca su krenuli i prve osposobljene ekipe za pružanje pomoći. Od 29. prosinca su na terenu na Baniji stalno bili prisutni članovi Hrvatske gorske službe spašavanja, stanica Požega. U tročlanoj jedinici koja se izmjenjivala svaka 24 sata najmanje jedan je bio Pakračanin, a tamo je kao član njihova stožera stalno bio prisutan Zvonimir Miler.
Od 30. prosinca članovi DVD Pakrac cisternom su razvozili pitku vodu, a istoga dana su upućene i njihove auto ljestve s tri vatrogasca obučene za visinske radove.
Grad Pakrac je na račun državnog proračuna za pomoć postradalima u potresu uplatio 50.000 kuna. Lijepu gestu je učinio i Tomislav Vlainić, doseljenik u Batinjane iz Nizozemske, koji je jednoj postradaloj obitelji u okolici Gline poklonio kamp kućicu. Ona je odvezena i uručena 2. siječnja u pratnji gradonačelnice Anamarije Blažević koja je tom prigodom obišla i tamo angažirane Pakračane.
Pružanje pomoći organizirale su i različite udruge i pojedinci koristeći svoja ranije uspostavljena poznanstva i veze. U tome je naročito aktivno bilo Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika čiji su članovi od prvog dana svakodnevno radili na sanaciji oštećenih stambenih i poslovnih objekata koristeći pri tom osim svoga stručnog rada i svoje strojne resurse te vlastiti građevinski materijal. Narednih dana, tjedana i mjeseci je bilo puno takvih inicijativa i od raznih drugih udruga i pojedinaca.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1737
Sutra (četvrtak) od 9 do 13 ponovo će se u pakračkoj sportskoj dvorani provoditi cijepljenje protiv koronavirusa. Prošlog četvrtka je cijepljeno samo 115 građana od kojih tek 11 prvom dozom, 10 drugom i 94 trećom. Tako je kroz četiri dosadašnja prosinačka cijepljenja u Pakracu ukupno cijepljeno 1204 građana (149+338+717). Kalendar cijepljenja u siječnju HZJZ još nije objavio.
Upravo jučer se napunilo godinu dana od kada je pedijatar dr. Nenad Peić kao prvi zaposlenik pakračke bolnice, a možda i uopće Pakračanin, cijepljen protiv koronavirusa. Toga i narednog dana na cijepljenje zdravstvenih radnika u pakračkoj bolnici je utrošeno svih 40 pristiglih doza cjepiva Pfizer. Od tada, prema izvješću HZJZ-a pa zaključno s ovogodišnjim 20. prosincem je cijepljeno prvom dozom ukupno 4419 stanovnika s prebivalištem na području Grada Pakraca što je 66,88 posto procijenjenog broja svih stanovnika i drugom 3776 (57,19%). U oba slučaja smo bolji od županijskog (56,89%, odnosno 47,89%) i državnog prosjeka (53,35%, odnosno 45,76%).
U Požeško-slavonskoj županiji jutros je bilo aktivno 187 slučajeva zaraze korona virusom što je najmanje ovog mjeseca u koji smo ušli s čak 566 aktivnih oboljenja. Najmanje je, 18, i osoba koji su na liječenju u bolnici. Na posljednjem testiranju obrađeno je 247 uzoraka, od kojih je 40 pozitivnih ili 16,2 posto što je više od prosinačkog prosjeka koji iznosi 13 posto jer je od 6552 testirana ovog mjeseca bilo 853 pozitivnih.
Stanje se blago popravlja i na lokalnoj razni jer je jutros u Pakracu bilo 30 oboljelih, dok je u Lipiku aktivnih oboljenja bilo 13 što je poboljšanje u oba grada u odnosu na 20. prosinca kada je broj oboljenja u Pakracu bio za 8 veći, a u Lipiku za pet.
- PIŠE: Iva Širac
- 2115
Prisjećanjem svih poginulih, zarobljenih i ranjenih pripadnika HV-a i MUP-a, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća danas je u Šeovici obilježena 30. godišnjica akcije „Alfa“ kojom su od 25. do 29. prosinca 1991. godine oslobođeni Dereza i Kusonje, te privremeno pakrački vinogradi, Šeovica i Japaga, a u kojoj je 36 poginulih, zarobljenih i ubijenih, te 62 ranjena branitelja od kojih su 6 poginulih i 39 ranjenih bili pripadnici 76. samostalnog bataljuna Pakrac.
Idući prema Šeovici pakrački i varaždinski branitelji su paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca kod spomenika u Kragujskom putu odali počast poginulim braniteljima 104. varaždinske brigade, te na Gavrinici, kod spomenika „Golubica“ ubijenim civilima pri čemu su se u Kraguju obratili u ime Pakračana umirovljeni pukovnik HV Josip Huška Gonzo, a u ime Varaždinaca Zdravka Grđan, predsjednica Gradskog vijeća Grada Varaždina, te Vladimir Leskovar, član Kluba varaždinskih branitelja 1991. - 1995.
Komemoracija u Šeovici započela je čitanjem svih imena poginulih branitelja i jednog civila te ranjenih u akciji „Alfa“, a na spomen obilježje počast su odali izaslanstva gradova Pakraca i Lipika s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Klub varaždinskih branitelja 1991-95., te izaslanik predsjednika RH, brigadir Tomislav Pavičić, stožerni časnik u Upravi za planiranje Hrvatske kopnene vojske.
Prisutne je pozdravio Stipo Hodak, zapovjednik jedne od satnija 76. pakračkog bataljuna, koji je vrlo emotivno govorio o tijeku same akcije u kojoj je i sam bio vrlo teško ranjen.
Gradonačelnik Lipik Vinko Kasana u svom obraćanju istaknuo je zahvalnost i ponos na hrvatske branitelje koji su prije 30 godina na pakračko- lipičkom ratištu zapravo branili cijelu Hrvatsku, a koji su svojim herojstvom i žrtvom zadužili sve nas kako bi danas ponovo gradili naše gradove.
Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević koja je danas na komemoraciji sudjelovala i kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, u ime svih građana braniteljima je zahvalila na njihovom doprinosu u Domovinskom ratu ističući kako je pakračko-lipičko bojište bilo od izuzetne važnosti za obranu Hrvatske, ne umanjujući niti jedno drugo hrvatsko ratište, a to se polako prepoznaje tek nakon 30 godina. „Gledajući iz današnjeg vremena učinili ste čudo, upravo zato se o tadašnjem vremenu govoriti mora. Na nama je da činjenice o Domovinskom ratu prenosimo svima, ali i da se prisjećamo s pijetetom i ponosom svih važnih datuma za našu hrvatsku povijest, što mi Pakračani redovito tijekom godine i činimo“, dodala je gradonačelnica Blažević.
- PIŠE: Pakrački List
- 2490
Pakrački pjevač Matej Plavček nedavno je predstavio novi spot za pjesmu „Znaš ti mene dobro“ s njegovog drugog studijskog albuma „27“.
„Pjesma je u blagdanskom raspoloženju, pa smo odlučili iskoristiti advent i ovo Božićno vrijeme kako bismo je bolje pjesmu predstavili publici. Nakon pjesme „Bježiš mi kao nikada“ ovo je drugi singl koji predstavljam s novog albuma koji se odlično prodaje te se veselim reakcijama mojih slušatelja na spot, budući da znam da im se pjesma već uveliko svidjela te slovi kao jedna od favorita s novog albuma.“
Tekst potpisuje Giovanni Jakovac, dok je za glazbu i aranžman zaslužan Dalibor Herceg. Spot je sniman na lokacijama zagrebačkog adventa pod redateljskom palicom MTJ produkcije iz Zagreba.
Matej je svoj drugi album nedavno predstavio publici o čemu ste mogli nedavno čitati na stranicama našeg portala.
POGLEDAJTE SPOT >>>> ZNAŠ TI MENE DOBRO <<<<<
