Što Pakrac u vannastavnim aktivnostima u dvadesetim godinama 21. stoljeća nudi djeci školskog uzrasta (7 do 15 godina starosti), koliko se na tom području promijenilo stanje unazad 20 ili 30 godina? Da bismo odgovorili na ovako kompleksno pitanje bilo je potrebno obaviti inventuru po različitim udrugama koje se bave kulturom, sportom i sličnim aktivnostima. Uglavnom jako puno posla pri čemu odgovori mogu biti višeznačni, a na neka pitanja ih niti nema ili su tek djelomična poput je li to više ili manje nego u drugim sličnim sredinama, tko to plaća i koliko to košta…?

No, idemo redom.

Polazna osnova je svakako podatak da je jesenas u pakračku osnovnu školu krenulo 593 učenika što bi trebao biti najbolji pokazatelj brojnog stanja naših mladih sugrađana u dobi od šest ili sedam do 15 godina. Sigurno je da je nerealno očekivati zbog mjesta stanovanja, obveza roditelja, sposobnosti i interesa djece, obiteljskih materijalnih prilika da ćemo ih baš sve naći u vanškolskim aktivnostima naše tri ustanove, desetak „kulturnih“ i sedam ili osam sportskih udruga koliko ih  ima određene sadržaje prilagođene tom uzrastu. Zato idemo redom prikazati što je  pokazala naša „inventura“. 

KULTURA: Tri ustanove i devet udruga

Na području Pakraca osim tri ustanove; Gradske knjižnice Pakrac, Muzeja grada Pakraca i Osnovne glazbene škole Pakrac, koje u svom redovnoj djelatnosti nude i sadržaje za djecu, registrirano je i 9 udruga u kulturi, od toga njih 7 u svom radu okrenuti su i najmlađima.

Svima njima, kako su nam istaknuli u razgovoru, cilj u radu je ponuditi okvire u kojima će djeca od najranije dobi stjecati naviku posjećivanja kulturno-umjetničkih programa te se istovremeno aktivno uključivati u kreiranje istih.

Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac zadnjih nekoliko godina zajedničkom suradnjom provode „ustaljeni“ program posvećen isključivo djeci; Coolturno ljeto koji je nastao kao ponuđen kvalitetan, zabavan i edukativni sadržaj preko ljeta. Program se pokazao kao „pun pogodak“, ističu nam ravnateljice Jelena Hihlik i Monika Lucić Fider, s obzirom na već poveću brojku djece koja konzumiraju takve sadržaje. Ona su povremena, ovim slučajem ljeti, pa djeca i roditelji mogu pratiti sve aktivnosti, bez preklapanja s drugim, što je ipak prednost. Također jedna od stalnih događanja u knjižnici su čitaonice svakog četvrtka za djecu što su djeca također prepoznala. „Većina programa koje provodimo bude prilagođena djeci, primjerice kada pripremamo neku izložbu koja će okupiti ipak odraslu publiku, tu tematiku prilagođavamo i dječjem uzrastu kako bi i oni mogli biti sudionici tog kulturnog sadržaja. Tako je nastao i Minimultipak, mali arheolozi i slični programi, ističu ravnateljice. Kako su nam rekle, svi ponuđeni sadržaji djecu ne odgajaju nužno u smislu samo redovitog dolaženja, nego će u njima stvoriti promjene i reakcije, odnosno potrebe za različitom kulturnim aktivnostima gdje god bili.

Osnovna glazbena škola Pakrac godišnje ima oko 90-ak upisane djece koja redovno pohađaju nastavu koja je obavezna kao i svaka druga općeobrazovna škola. Tu su obaveze ipak ozbiljnije i zahtjevnije od nekih drugih izvanškolskih aktivnosti koje djeca mogu nesmetano upisivati i ispisivati. Upravo iz toga razloga, ali i zbog same nastave koja se odvija u popodnevnim satima, puno se vodi briga i veliki je angažman da se rasporedi ne preklapaju jer mnoga djeca uz glazbenu školu, aktivna su i u području sporta, rekla je Alfreda Petani Grafina, ravnateljica Osnovne glazbene škole Pakrac.

Djeca sviraju, plešu, glume…

Jedna od udruga koja se direktno oslanja na rad glazbene škole je Tamburaški orkestar Pakrac osnovan 2015. godine s namjerom da učenike kad završe osnovnu glazbenu školu usmjere u daljnje bavljenje glazbom, u ovom slučaju u orkestar u kojem uz djecu kojih je većina, sviraju i odrasli. Na redovnim probama okupi se od 12 do 15 tamburaša, što je zadovoljavajuća brojka s obzirom i na broj instrumenata, kaže nam Alfreda Petani Grafina, predsjednica istoimene udruge. Jednom do dva puta tjedno, ponekad i više, ovisno o potrebama nastupa mladi tamburaši vježbaju u prostoru glazbene škole, a svoj rad redovito prezentiraju na svim lokalnim manifestacijama. Do prije pandemije, često su gostovali i u drugim gradovima, no ove godine planiraju vratiti se i tim aktivnostima. Postoji odlična suradnja s KUD-om Seljačka sloga jer se u nedostatku tamburaša nadopunjuju u nastupima. „Roditelji ne plaćaju nikakvu naknadu ili članarinu, a nama je drago što se većina učenika i kad zbog daljnjeg školovanja odu iz Pakraca ipak rado vraćaju na probe i odrađuju nastupe s voljom i entuzijazmom“, rekla je Petani Grafina.

KPD „Sloga“ osim što nudi kontinuiranu i redovnu kinoprikazivačku djelatnost kao uslugu građanima, a tu pripadaju i djeca, koja je usmjerena i prema najmlađim, bavi se i kazališnom djelatnošću kada često ugošćuju dječje kazališne skupine po potrebama i dogovoru s odgojno obrazovnim ustanovama. Uz različite projekte uz koje idu i određena sredstva, članovi KPD „Sloga“ odradili su niz programa vezanih uz animaciju, glumačke radionice i slične aktivnosti kako bi različite vrste umjetnosti približili djeci, no ono što je trenutno konstanta u radu je mala glumačka sekcija koju vodi tajnica „Sloge“ Dubravka Špančić. Njih 15-ak sastaje se svakog petka na dramskim vježbama. Kriteriji za priključiti se ne postoje, nema nikakve audicije niti se razvrstavaju mališani na talentiranu ili netalentiranu djecu. Svi glume, sami raspoređuju uloge, i nema roka za nastanak predstave niti smatra da to treba biti u amaterizmu, dodaje Špančić. „Osobno se među tom djecom osjećam odlično, različite su to osobnosti, i sve njih treba uklopiti kao dramsku skupinu, ali opet da svatko bude svoj. Djeca vole nastupati, pa čak i ona sramežljivija zato im kazalište približavam kroz igru“, kaže Špančić. 

Djeca vole javne nastupe

Martina Svjetličić Brtan, članica KUD-a „Seljačka sloga“ iz Prekopakre već 16. godinu vodi dječju folklorašku sekciju, rekla nam je kako se broj djece na probama prije pandemije bio veći od 20, a sada ih imaju 15-ak što ocjenjuje vrlo dobrim. Ovih 15-ak malih folkloraša su konstantni u radu. Okupljaju se jedanput tjedno u holu škole u Prekopakri. Dodatni motiv za bavljenje folklornim plesom jest što roditelji malih folkloraša ne plaćaju mjesečnu članarinu već samo simboličnu godišnju članarinu kao članovi KUD-a. No, kako ističe Svjetličić Brtan,  djeca koja dolaze su ona koja to sama žele, posebne animacije s njene strane nema jer tu ulogu ipak preuzimaju roditelji s kojima ima odličnu suradnju. U KUD-u plešu djeca iz šireg područja Pakraca, okolnih sela i Lipika.  „Djeca jako vole nastupati, a predstavljamo se osim na lokalnim manifestacijama,  i na događanjima izvan našeg područja. Vole pokazati javnosti sve što su naučili i to nas u cijelom Društvu gura naprijed, kaže Svjetličić Brtan.

Ljubav prema folkloru te češkoj tradiciji gaji i Češka beseda Prekopakra koja također okuplja najmlađe sugrađane u plesu i glazbi. Njihova dječja folklorna skupina ima 10-ero djece koja redovito dolazi na probe. Uz koordinatora Igora Mateka te po potrebi nekih od starijih članova besede, djeca jednom tjedno u Češkom domu u Prekopakri vježbaju plesne korake, ali i tradicionalne scenske igrokaze, što im se posebno sviđa, rekla nam je predsjednica Slavica Plavček. Za one vrtićke dobi, članovi besede su ponudili i mogućnost plesanja s roditeljima ili bakama i djedovima kako bi im bilo lakše u prilagodbi. Uz njih, u besedi djeluje i skupina mladih glazbenika koju vodi profesor Dragan Starivlah uz koordinatora Antuna Novaka, a okuplja ih devet, većinom srednjoškolaca te studenata.

Svi oni redovito nastupaju gdje god im se ukaže prilika i rado pokazuju uvježbane koreografije. Plavček ističe, kako priključiti se u plesnu ili glazbenu sekciju nije uvjet da netko bude češke nacionalnosti. Naprotiv, primaju svakog tko želi učiti i naučiti njegovati tradiciju i za to ne uzimaju nikakvu naknadu u smislu članarina. „S roditeljima imamo odličnu suradnju i oni imaju važnu ulogu u usmjeravanju i motivaciji svoje djece. Smatram da je svaka izvannastavna i izvanškolska aktivnost u kojoj se djeca igraju, druže, pri tom nešto i uče, imaju prilike pokazati to javnosti, ključan faktor u zdravom i sretnom odrastanju, a s tim i mi kao zajednica dobivamo puno“, istaknula je Plavček.

Plesni klub Dolce Pakrac-Lipik na našem području okuplja najveći broj djevojčica u organiziranom plesu. Prema riječima tajnice Katarine Plavček, ove godine ih je upisano njih 52 uzrasta od 5 do 18 godina, od toga samo dvije srednjoškolke. Raspoređene su u pet skupina, tri grupe većeg uzrasta treniraju dva puta tjedno dok se jednom tjedno sastaju dvije grupe najmanjih plesačica. Sve one redovito treniraju s voditeljicom i trenericom Marijanom Verčej u prostoru Hrvatskog doma u Pakracu. Plavček je istaknula kako je interes za ovakvim načinom plesa kod naše djece velik pa su nažalost na upisima neke morali i odbiti jer jednostavno nemaju kapaciteta. Budući da je prostor u kojem vježbaju u najmu, a podmiruju se i putni troškovi trenerice, roditelji za djevojčice koje treniraju dva puta tjedno izdvajaju 19,91 eura mjesečno dok je 13,27 eura mjesečni trošak treninga plesa jednom tjedno. U radu Kluba roditelji puno pomažu, posebno u izradi kostima za nastup koji su uvijek drugačiji kao i same koreografije.

Klub ratničkih vještina „Bujinkan sheishin dojo Pakrac, kao „netipična“ kulturna udruga također okuplja osnovnoškolce nižih razreda, njih tridesetak, koji također redovito pohađaju treninge Maria Tušeka u prostorijama stare osnovne škole.

Svi naši sugovornici istaknuli su jednake zaključke: u radu s djecom u kulturnim djelatnostima nema nikakve zarade, niti bi trebalo biti. Najčešće se rad očituje kroz ljubav prema prenošenju znanja i vještina u nadi da će to darovano volontersko vrijeme uroditi plodom. Kroz godine takvog rada već se vide i određeni rezultati. Neki se, sad već odrasli ljudi, rado vraćaju udrugama, ili kao aktivni članovi u nekim od drugih sekcija ili pak samo kao eventualna logistička pomoć i podrška. Kultura nije ekskluziva, ona treba biti svakom dostupna, tretirana kao životna potreba koja nas čini boljim ljudima.

Na treninzima tjedno preko 200 djece sportaša

Što se tiče sportskih udruga najbrojniji je Nogometni klub Hajduk. U četiri starosne kategorije raspona po dva ili tri godišta 6 do 15 godina u njima nogomet (zimi mali nogomet) trenira oko 80-ero djece, kaže voditelj škole Dreko Kelemen pri čemu ne broji 20-tak djece predškolske dobi koji nisu natjecateljska kategorija.  Svi ostali su natjecatelji, registrirani nogometaši koji se natječu s vršnjacima u županijskim ligama, najčešće naše županije, mada lige znaju prelaziti i njene granice prema Bjelovaru, Virovitici i Sl. Brodu ovisno o potrebi formiranja natjecanja. Treniraju tri do četiri puta tjedno i vikendom je utakmica. Tako skoro 11 mjeseci godišnje (izuzev srpnja) tako da  je to za svaku selekciju oko 180 aktivnosti godišnje. Klub osigurava stručne trenere, grijane svlačionice s tušem, održavane travnate terene i druge uvjete za održavanje treninga i utakmica poput dresova, rekvizita, administraciju, suce, sudjelovanje u županijskoj, regionalnoj i državnoj selekciji talentiranih igrača.  U suradnji sa sponzorima nastoji se za svu djecu osigurati godišnje bar jedna majica, a u suradnji s roditeljima jedinstvene trenerke, ruksake, poneku pizzu, sendvič i sok.  Mjesečna članarina je 100 kuna, uz benifite za drugo i slijedeće dijete, udaljenost od stadiona i uglavnom niti jedno dijete nije isključeno zbog neplaćanja članarine. Roditelji kupuju (nabavljaju) kopačke i trebali bi, posebno kod mlađih kategorija, sudjelovati u prijevozu na gostujuće utakmice što neki odrađuju  izuzetno uredno, a neki baš i ne. 

To je manje više obrazac po kojem rade s djecom sve pakračke sportske udruge. U Rukometnom klubu „Lipa“ ih je oko 65 razvrstanih također u tri kategorije pri čemu su najbrojniji oni do 10 godina (30), do 13 godina ih ima 15 i 20 u kategoriji dvije godine starijih. Svi su natjecatelji koji imaju svoje trenere i natječu se geografski gledano šire od Hajdukovih jer je rukometnih klubova manje, na prostoru Slavonije i sjeverne Hrvatske. Treniraju u dvorani dva do tri puta tjedna. Nažalost zbog premalo dvoranskih termina ponekad i po dvije selekcije istovremeno. Klub osigurava sve neophodno za odigravanje utakmica te prijevoz, sendviče i sokove na gostovanjima. Roditelji moraju osigurati adekvatnu obuću i plaćaju 100 kuna (sada 14 eura) mjesečne članarine.

Djevojčice na odbojci i tenisu

Oko 60-tak djece školske dobi je aktivno u Odbojkaškom klubu Volley Pakrac, no za razliku od Hajduka i LiPe gdje su djevojčice izuzetak ili manje prisutne ovdje je riječ o gotovo u potpunosti ženskoj populaciji, kaže Zvjezdana Kliček, članica uprave i jedna od trenera/ice. Djeca su razvrstana u četiri starosne kategorije koje treniraju u dvorani tri puta tjedna i utakmica vikendom. Natječu se s vršnjacima  s područja sjeverozapadne Hrvatske o čemu svu brigu vodi klub. Zahvaljujući projektu Ministarstva na kojem su se lani natjecali uspjeli su kvalitetno riješiti opremu koju čine dresovi, majice, dukse, lopte, ruksaci koju još uvijek raubaju i kako sami kažu „ne moraju se sramiti na gostovanjima“. Roditelji plaćaju mjesečnu članarinu od 20 eura.   

Masovno okupljalište malih sportaša je još i tenis klub „Pakrac. Mada rade oko dvije godine sada u školi tenisa imaju već 50-tak djece školskog uzrasta, podjednako  dječaka i djevojčica, kaže trener Dino Galijaš. Rade svih 12 mjeseci godišnje u grupama od 4 do 6 igrača, s dva treninga tjedno od po 60 minuta. Povremeno odigravaju mečeve protiv vršnjaka iz okolice kao što je Daruvar, Nova Gradiška, a prigodno organiziraju i klupske turnire kako bi djeca osjetila natjecateljsku draž i atmosferu. Za početnike neophodni reket osigurava klub, kao i loptice za sve. Roditelji ostalu opremu i plaćaju mjesečnu članarinu 35 eura zimni, odnosno 30 eura izvan balonske sezone. 

Od prošle jeseni školu kuglanja za djecu je u program vratio i Kuglački klub Pakrac-Papuk. U dobi od 10 do 15 godina kroz razne demonstracije i pokaznim igraonicama je prošlo oko 50- djece, a na treninzima je ostalo njih 15-tak, više djevojčica nego dječaka,  kaže trener Robert De Zan. Za sada samo treniraju dva puta tjedno, a nastave li iduće jeseni će stariji i na prva natjecanja. Kao i odrasli članovi kluba plaćaju mjesečnu članarinu od 100 kuna koja se korist za podmirenje troškova najma kuglane.

Pojedinačno djeca su još u pakračkom sportu kao registrirani sportaši još prisutni u streličarskom i moto klubu tako da bi smo mogli zaključiti da od onih početno spomenutih 593 učenika se organizirano sportom u klubovima bavi njih oko 270, dakle nešto manje od polovine. No, kao i svaka druga statistika i ova je manjkava. Prvi je razlog što su neka djeca prisutna na treninzima u dva, pa i u tri kluba, dakle ubrojili smo ih višestruko. Drugi razlog je u  konstantnosti. Neki su skoro neizostavni sa svake aktivnosti, neki dođu povremeno, neki dođu, pa ih tjednima nema, pa se vrate i slično. No činjenica je da je u organiziranoj ponudi najmanje pet vrsta sportova na otvorenom i dvoranskih. Činjenica je da djeca treniraju, vjerojatno ne radi toga da bi sutra bili vrhunski sportaši jer u Pakracu nema za to uvjete (prostornih, materijalnih, kadrovskih)  već radi sebe i korisno iskorištenog slobodnog vremena i dobre zabave.

Sve prisutniji i značajniji pokazatelj  kvalitete življenja

Ovako iskazano stanje mogućnosti vanškolskih aktivnosti za djecu u Pakracu odlično, dobro, nedovoljno? Odlučite sami. Oni stariji neka se prisjete da mali Pakračani pred pola stoljeća izvan školskog sustava skoro pa nisu imali apsolutno niti jednu aktivnost. Pred dvadesetak godina one su bile kud i kamo prorijeđenije, ali tada nismo imali sportsku dvoranu, Hrvatski dom, današnji izgled stadiona, teniske terene i još koječega, ali niti facebooka, interneta, mobitela. Broj udruga stalno raste, a time i raznolikost ponuđenih sadržaja, ali i njihov zdravstveni, edukativni, socijalni i svaki drugi element. Grad time postaje veći i kvalitetniji u očima njegovih stanovnika, ali i žitelja drugih takvih urbanih jedinica. Stroga i te aktivnosti trebaju podlijegati sufinanciranju iz gradskog proračuna koji u konačnosti i pune ti isti korisnici u udrugama. No istovremeno je to i stvar privatne ljubavi i zabave. Stoga nam se čini zajedničko financiranje najbolji model: i zbog financijske mogućnosti i zbog odgovornosti  prema potrošnji novca namijenjenih ipak sekundarnim životnim sadržajima. Bez obzira što su oni u našim svakodnevnim životima sve prisutniji i značajniji, a naročito draži.