Vijesti

: PIŠE: Darko Baronica; 10. siječnja 2022; 1502

„Danas se prisjećamo prijatelja i vitezova koji su iz čiste ljubavi prema domovini išli braniti ono što su neki porobili. To su dani kada se sjećamo kako je goloruk hrvatski narod išao braniti svoju domovinu. No prisjećamo se i da zakoni Republike Hrvatske jasno definiraju što je ratni zločin, što je abolicija, a što je oprost i nitko nema pravo ne primjenjivati zakone. Niti jedna institucija nema pravo ne procesuirati ratni zločin. Zbog onih koji su organizirali SAO Zapadna Slavonija, koji su na tom prostoru organizirali paravojne postrojbe, koji su pokrenuli pobunu, ovih 12 života su ugašeni. No ti isti slobodno šeću i danas. Zato s ovog mjesta, kao i svake godine, apeliram na Državno odvjetništvo da napokon pokrenu temeljitu, dosljednu, jasno i zakonitu istragu protiv svih onih koji su pokrenuli zločin nad ovim vitezovima.

Časno je poginuti, no zarobljenici ne smiju biti pogubljeni i masakrirani. Zato klanjajući se ovim vitezovima želimo da ove moje riječi postanu djela Državnog odvjetništva i tada ćemo bar donekle biti zadovoljni njihovim radom. Ovako ne procesuirajući zločin dozvoljavaju da se njihovi počinitelji slobodno kreću Hrvatskom“, rekao je Josip Đakić, saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e RH, danas i izaslanik predsjednika Hrvatskog državnog sabora, na komemoraciji koja je prijepodne održana kod brusničkog mosta na mjestu gdje je podignut spomenik 12-torici pogubljenih pripadnika 127. Virovitičke brigade.

Krajem 1991. godine, 29. prosinca, 127. brigada HV Virovitica sudjelovala je u akciji oslobađanja sela Brusnik koja je u večer toga dana obustavljena. Virovitički branitelji su se vratili na početne položaje osim njih dvanaest koji su ostali zarobljeni ili poginuli u četničkoj zasjedi da bi par dana kasnije dobili informaciju da su svi zarobljeni i pobijeni. Tijela su razmijenjena 9. siječnja 1992. godine, a 2006. godine je na tom mjestu podignuto spomen obilježje.

Tragičnih događaja prisjetio se Zvonko Kožnjak, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Grada Virovitice, rekavši kako su od početka prve ratne operacije „Otkos 10“ do 31. prosinca 1991. virovitički branitelji na svome području djelovanja oslobodili 36 sela i gradova, a iz tadašnje općine Virovitica u obrani Hrvatske na raznim ratištima sudjelovalo je oko 5500 Virovitičana ili svaki četvrti stanovnik od kojih je 136 poginulo. On se prisjetio, ne samo dana tragičnih događaja, nego i prvih komemoracija bez spomen obilježja i zahvalio svima koji se već trideset godina prisjećaju ovih tragičnih događanja.

Sjećamo se prošlosti radi generacija koje dolaze

Gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin je istaknuo da ovo nije nikakvo privatno okupljanje nego smo danas ovdje da bismo nastavili pričati priču kako je stvorena hrvatska država, ne vama koji ste bili sudionici tih događanja nego generacijama koje dolaze kako bi one znale što se događalo. „Jer kada se prestane pričati sve ode u zaborav i moglo bi se dogoditi da se povijest ponovi. Kao gradonačelnik sam ponosan na ono što su Virovitičani ovdje, ali i u cijeloj Hrvatskoj, dali u stvaranju hrvatske države“, rekao je gradonačelnik Kirin.

Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća, u ime Grada Pakraca je zahvalio svima koji 30 godina s istim žarom, ljubavlju i ponosom dolaze ovdje podati počast hrabrosti i ljubavi za domovinu, ali isto tako da se ne zaboravi ovaj zločin. Ove žrtve su temelj ove države.

Igor Andrović, župan Virovitičko-podravske županije, je naglasio da je ovo okupljanje danas najmanje što možemo učiniti kako bismo se prisjetili ovih junaka, ali i svih ostalih žrtava Domovinskog rata i to moramo činiti svake godine. Ne samo zbog ovih žrtava, nego i zbog svih onih generacija rođenih nakon Domovinskog rata koji o njemu uče kroz neke zapisane događaje, ali još više kroz ovakve obljetnice. Stoga veliko hvala svima vama koji svake godine organizirate dolazak ovdje, rekao je župan Andrović.

Bez tih žrtava RH ne bi bila priznata

Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, danas i izaslanik ministra Tome Medveda, podsjetio je da je obilježavanje obljetnica iz Domovinskog rata jedna od temeljnih zadaća ovog Ministarstva kako bi se sačuvala sjećanja na ovakve žrtve i njihovo junaštvo zbog kojih živimo u slobodi i miru. Bez tih žrtava ne bi bilo međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i svega onog što se nakon toga dogodilo. Od naših svijeća i vijenaca danas puno je važnije da oni koji dolaze poslije nas znaju što se dogodilo na ovom mjestu i svim ovakvim mjestima u Republici Hrvatskoj. Stoga na ovakvim mjestima postavljamo ovakve spomenike.

Nakon komemoracije kod brusničkog mosta izaslanstva su obišla i druga dva spomen obilježja na pakračkom području posvećena virovitičkim braniteljima: na cesti Pakrac-Požega Borisu Raletiću i Željku Ljuni, te u Ulici Kalvarija petorici pripadnika postrojbi MUP-a kojima je u prosincu 2016. godine postavljeno spomen obilježje.

Osim spomenutih komemoraciji su prisustvovali čelništva policijskih uprava naše i virovitičke županije te brojna izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata s obje županije tako da je položeno ukupno 12 vijenaca. Molitvu je predvodio pakrački župnik Jozo Zorić.

: PIŠE: Pakrački List; 10. siječnja 2022; 1652

Temeljem odredbi članaka 9., 10., 11., 12 i 49. Statuta Grada Pakraca (“Službeni glasnik Grada Pakraca” 3/21 i Odluke o javnim prizanjima Grada Pakraca (“Službeni glasnik Grada Pakraca” 1/98, 3/03) dana 10. siječnja 2022.g. gradonačelnica raspisuje

N A T J E Č A J

za dodjelu javnih priznanja Grada Pakraca

1. Počasni građanin Grada Pakraca

2. Zlatna plaketa “Grb Grada Pakraca”

3. Pečat Grada Pakraca

- Počasnim građaninom Grada Pakraca mogu biti predloženi građani Republike Hrvatske i drugih država, koji su dali osobiti doprinos napretku Grada ili Republike Hrvatske.

- Za zlatnu plaketu “Grb Grada Pakraca” mogu biti predložene fizičke i pravne osobe za izuzetna ostvarenja u području:

gospodarstva,
znanosti,
odgoja i obrazovanja,
zdravstva i socijalne skrbi,
kulture,
fizičke kulture,
tehničke kulture,
drugih društvenih djelatnosti,
donatorstva,
obrane i sigurnosti,
graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša.

Zlatna plaketa “Grb Grada Pakraca” može se dodjeliti i u obliku javnog priznanja za životno djelo, isključivo fizičkim osobama sa područja Grada Pakraca, koje su svojim dugogodišnjim radom ostavile značajan trag u području svog djelovanja.

- Za Pečat Grada Pakraca mogu biti predložene fizičke i pravne osobe za izuzetan doprinos u duhovnom i materijalnom razvoju Grada.

Prijedlog za dodjelu javnog priznanja mora sadržavati:

životopis te iscrpno obrazloženje zasluga zbog kojih se predlaže dodjela javnog priznanja,
odgovarajuću dokumentaciju (objavljeni radovi, natjecateljski rezultati i dr.)

Poticaj za proglašenje počasnog građanina mogu dati:

vijećnik Gradskog vijeća,
radna tijela Gradskog vijeća,
gradonačelnik Grada Pakraca,
zamjenici gradonačelnika Grada Pakraca.

Poticaj za dodjelu Zlatne plakete “Grb Grada Pakraca” i Pečat Grada Pakraca mogu dati fizičke i pravne osobe i to:

svaki građanin,
vijećnik Gradskog vijeća,
gradonačelnik i zamjenici gradonačelnika Grada Pakraca,
trgovačka društva i druge pravne osobe,
tijela mjesne samouprave,
ustanove,
udruge građana.

NATJEČAJ JE OTVOREN DO 28. SIJEČNJA 2022. GODINE.

Prijedlozi se podnose u pisanom obliku Ocjenjivačkom odboru za dodjelu javnih priznanja Grada Pakraca, sa naznakom “Za natječaj - ne otvaraj” na adresu: Trg bana J. Jelačića 18, 34550 Pakrac.

: PIŠE: Iva Širac; 05. siječnja 2022; 2344

Požeški biskup msgr. Antun Škvorčević danas je posjetio i blagoslovio novouređenu zgradu u vlasništvu pakračke Župe koja je suradnjom Požeške biskupije i Grada Pakraca od jeseni 2021. otvorena za jasličku skupinu pakračkog Dječjeg vrtića „Maslačak“. U objektu novog područnog vrtića na početku Strossmayerove ulice, poznatoj „kući časnih sestara“, dočekao ga je pakrački župnik Jozo Zorić, požeško-slavonska županica Antonija Jozić, pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević te ravnateljica vrtića Višnja Klobučar.

U uvodnoj pozdravnoj riječi pakrački župnik Jozo Zorić biskupa je upoznao s prošlošću objekta rekavši kako su do Domovinskog rata u kući živjele i djelovale Milosrdne sestre svetog Križa, a zaslugom pokojnog župnika Marka Pišonića i pomoći Grada Pakraca Župa je otkupila kuću. Istaknuo je kako se godinama razmišljalo o namjeni objekta na dobrobit svih župljana te zahvaljujući inicijativi te pomoći Biskupije kao i pomoći Grada Pakraca, Županije, Ministarstva regionalnog razvoja te pakračkih župljana, danas vrtić koristi 16-ero djece jasličke dobi rođenih 2018. i 2019. godine, a o njima skrbe dvije odgajateljice od kojih je jedna časna sestra iz Daruvara.

„Ovdje više nema govora o zgradi nego o dječjem vrtiću gdje su prvi i najvažniji oni za koje je uređena ova zgrada, odnosno ova djeca, a potom i njihovi roditelji. Ovih božićnih dana susreću se župnici s vjernicima u njihovim domovima i nastoje promicati kako je obitelj Božja institucija i kako je za njezino trajanje potreban Božji blagoslov i u tom okviru evo nas blagosloviti i ovaj prostor u kojem se okupljaju djeca. Stoga se na ovaj način podsjećamo da i ovaj vrtić i ustanova pripadaju obitelji, sastavni dio roditeljske brige o djeci koji je prenesen na dječji vrtić“, rekao je msgr. Škvorčević pozdravljajući domaćine te roditelje i djecu.

Uz molitvu biskup Škvorčević naglasio je kako je na nama starijima učiti tko smo gledajući djecu, usvojiti kvalitete koje ona posjeduju: ponajprije bezazlenost, iskrenost, dobrotu, silno povjerenje i velika očekivanja od drugih. Stoga su, kako je dodao biskup, djeca izvorna ljudska, a još više Božja, stvorenja koja žive u onim dimenzijama u kojima se mi stariji zagubimo.

Nakon blagoslova, biskup je obišao potpuno uređen i opremljen prostor dnevnog boravka i spavaonice, sanitarnih čvorova, prostoriju za osoblje i kuhinju, kao i novouređeno dvorišno dječje igralište.

: PIŠE: Darko Baronica; 05. siječnja 2022; 1816

Tijekom siječnja cijepljenje u pakračkoj sportskoj dvorani protiv koronavirusa provodit će se subotom od 9 do 12 sati. Tako će se građani prvom, drugom ili trećom dozom moći cijepiti u siječnju 8., 15., 22. i 29. U lipičkoj sportskoj dvorani cijepljenje će se od 9 do 12 sati provoditi u petak 14. te 28. siječnja, javili su iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo.

Posljednjem lanjskom cijepljenju, 30. prosinca, pristupilo je 195 građana od kojih 18 radi prve doze, 23 druge i 154 treće tako da je tijekom prosinca u pet cijepljenja u pakračkoj dvorani cijepljeno ukupno 1399 građana (167+361+871). U studenom, na istom pakračkom punktu, u četiri navrata je cijepljeno ukupno 1258 osoba od čega 675 prvom dozom.

U sustavu cijepljenja je novost da je definiran postupak cijepljenja djece starosne dobi 5 do 12 godina. Zainteresirani roditelji se mogu naručiti u Domu zdravlja Pakrac, u pedijatrijskoj ambulanti dr. Turuka utorkom i srijedom između 12 i 13 sati. Mladež starija od 12 godina se cijepi na redovnom punktu u sportskoj dvorani.

Prema podacima HZJZ zaključno s 27. prosincem, prvom dozom procijepljeno je 4432 građana s prebivalištem na području Grada Pakraca što je 67,08 posto od ukupno procijenjenog broja stanovnika, a drugom dozom 3796 ili 57,45 posto. I dalje smo u oba slučaja znatno bolji od županijskog (56,93, odnosno 48,41 posto) i državnog (53,51, odnosno 46,35 posto). Iz tih podataka je razvidno zašto tijekom prosinca opada broj osoba koji se cijepe prvi ili drugi put. Ostalo je još oko trećina necijepljenih građana s prebivalištem na području Grada Pakraca pri čemu su dio njih mlađi od 12 godina čije cijepljenje tek počinje, dio njih je imunitet stekao nedavnim preboljenjem, dio se ne može cijepiti iz drugih zdravstvenih razloga, a dio ne želi.

Statistička slika konstantna, manje hospitaliziranih

Statistika oboljenja na županiji unazad dva tjedna je konstantna, ali pada broj hospitaliziranih. Jučer je bilo aktivno 249 slučajeva zaraze koronavirusom, što je brojka oko koje se krećemo od 20. prosinca kada ih je bilo 266. Jučer je 15 osoba bilo hospitalizirano što je skoro upola manje nego 20. prosinca kada ih je bilo 27. U prva četiri dana ove godine na županiji je testirano 795 osoba pri čemu je bilo 106 pozitivnih ili 13,3 posto što je rezultat oko kojeg se krećemo već mjesec dana.

Na lokalnoj razni jučer je na području Pakraca bilo 20 aktivnih slučajeva, a na području Lipika 6. Stanje se blago popravlja jer je 29. prosinca u Pakracu bilo 30 oboljelih, dok je u Lipiku aktivnih oboljenja bilo 13 što je već onda bilo poboljšanje u oba grada u odnosu na 20. prosinca kada je broj oboljenja u Pakracu bio za 8 veći (38), a u Lipiku za pet (25).

U ponedjeljak 3. siječnja je na covid odjelu pakračke bolnice ležalo pet pacijenata u starosti od 65 do 88 godina, od kojih je četvero bilo necijepljeno pri čemu su tri bila s područja Pakraca i Lipika i dva s područja Novske. Tijekom jesenskog, četvrtog vala, u pakračkoj bolnici je od covida, ili sa covidom, umrlo 17 pacijenata. Kako nam je rekla ravnateljica Marina Major, covid odjel pakračke bolnice će biti otvoren dok bude pacijenata, a to je lani bilo do polovine lipnja te je ponovo uspostavljen u studenom.

Usporedba s lanjskim početkom godine nam otkriva gotovo identičnu statističku sliku na županiji, osim što je znatno manji broj hospitaliziranih. Lanjskog 14. siječnja na području cijele županije je bilo 252 aktivnih oboljelih i oko te statističke brojke smo kretali nekoliko dana. Hospitaliziranih je bilo 49.

Na području Pakraca toga dana je bilo 14 aktivnih oboljenja Covidom-19, a na području Lipika šest. Na covid odjelu pakračke bolnice je bilo 7 hospitaliziranih pacijenata što je bilo osjetno manje nego početkom godine kada se taj broj dnevno kretao između 15 i 18. No lani u ovo doba je na županiji prvom dozom bilo cijepljeno tek oko 400 osoba, a ove godine oko 38.000.

: PIŠE: Dinko Kliček; 04. siječnja 2022; 3705

Možda će vas zanimati priča o sjajnom momku, kreativcu koji je bio dovoljno dobar da završi medicinu, ali je praktično u pola teškog i zahtjevnog fakulteta odlučio odbaciti put prema sigurnoj budućnosti u bijeloj kuti i prebaciti se na Rudarsko-geološko-naftni fakultet, na kojem će kasnije postati inženjer naftnog rudarstva. Danas, međutim, živi od „trećih“ poslova i kako to ponekad biva, unatoč visokoj naobrazbi, kruh zarađuje urođenim talentom koji se nazirao već u ranoj mladosti…
Mario Majdandžić, rođeni Lipičanin, danas je vlasnik male obiteljske tvrtke „Irtemar“ koja se polako razvija u pakračkom inkubatoru u sklopu PCP-a i bavi se strojnom obradom metala, plastike, drveta, kože - preciznije svih obradivih materijala. U njihovom virtualnom izlogu na društvenim mrežama možete pronaći sjajnih uradaka, zbog čega nije teško zaključiti zašto se Mario odvažio na korak koji doskora nije planirao.
„Odmalena sam naginjao elektronici, elektrotehnici, robotici… U osnovnoj školi u Lipiku sam kod učitelja Ante Maroševića bio radio-amater, a na državnom natjecanju iz robotike u 8. razredu bio treći u Hrvatskoj. Godinu kasnije sam kao jedini gimnazijalac među elektrotehničarima na istom natjecanju osvojio drugo mjesto u državi. Međutim, na kraju srednje škole nešto me privukla medicina i upisao sam Medicinski faks. Užasno je bilo teško, puno posla i učenja. Međutim, sve sam napustio jer su me poljuljale neke stvari koje su se događale u to vrijeme na fakultetu otvorivši razna pitanja moralnog karaktera. Zaključio sam da je to previše muke, truda i sekiracije te odlučio prijeći na RGN…“, priča nam Mario.

Godina po godina…
Pred kraj faksa, nastavlja, otišao je raditi u Lipik GLAS kako bi skupljao iskustva. Tamo je bio godinu dana nakon čega odlazi u Međimurje gdje najprije radi u modelarsko prerađivačkoj firmi pa u bravarskoj koja izrađuje transformatorske kotlove za Siemens, Končar i slične kupce. U Međimurju se nije zadržao dulje od jedne godine…
„Dobio sam priliku vratiti se u Lipik u obrt VIOS gdje sam nešto više od godinu dana radio kao voditelj proizvodnje. U tih nekoliko godina radnog iskustva stekao sam tehničke i rukovodeće vještine neophodne za pokretanje vlastitog posla, objašnjava nam otkrivajući pritom zašto se niti na jednom poslu nije zadržao duže. Pomalo neobično u današnje vrijeme kad ljudi teško dolaze do posla, a kad ga se dohvate na njemu nerijetko provedu deset, dvadeset godina, možda u istoj stolici ili za istim strojem dočekaju i mirovinu…
„Ja ti mislim da smo mi u svojim razmišljanjima debelo zaspali u socijalizmu…dobio sam posao i sad cijeli život tamo drmiš, radiš. A kukaš da ne valja. Ne ide to tako - ideš dalje, jebiga, probaš pa vidiš. Nije taj posao jedini na svijetu“, kaže svjestan da mu takvu komociju omogućava inženjerska diploma koja će otvoriti mnogima zatvorena vrata.
Uglavnom, nakon višegodišnjeg praktičnog usavršavanja u rujnu 2020. godine konačno je sa svojom životnom i poslovnom partnericom Teom Salarić otvorio vlastitu tvrtku - Irtemar. Naziv je složenica probranih slova iz obiteljskih imena: životne družice i suvlasnice Tee te djece – starije Iris i tromjesečnog Emerika.
„U privatluk smo krenuli s idejom izrade metalne galanterije, tipa noževa i ostalog. Igrao sam se s tim i ranije pa smo odlučili probati to unovčiti. Od prije posjedujem neke strojeve (tokarski stroj, laserska gravirka) pogodne za obradu i doradu, a ostali su dokupljeni iz poticaja Zavoda za samozapošljavanje koje smo ostvarili prilikom otvaranja", kaže Mario i dodaje da su odmah uvidjeli da zbog procesa izrade, ali i pukog legalizma ne mogu i ne žele biti konkurentni sivom i crnom tržištu. Ovdje se raspričao o noževima koje su mu strast i uživa u njihovoj izradi.

„Recimo, kod jednog lovačkog noža vrlo je važna kvaliteta. Ona je kod mene neupitna, ali košta. Koristim kvalitetnije čelike što u startu košta 300, 400 kuna pa kad tome još dodate 15-ak sati potrebnih za izradu dobijete relativno skup proizvod. S druge strane kuhinjski nož mora imati dobru geometriju, težinu s preciznim tehničkim detaljima što također utječe na cijenu. Takav jedan nož košta od 200 eura na dalje i namijenjen je za one koji se razumiju, a oni znaju koliko to vrijedi. Iako takva klijentela postoji i na našem tržištu svjesni smo da većina ljudi želi jeftiniji proizvod pa i po cijenu kvalitete zbog čega smišljamo neku kompromisnu mini seriju noževa za šire mase, koji ne bio skuplji od 750 kuna. Za domaćinstvo je dovoljan jedan pristojan japanski Santoku (univerzalni nož za meso, povrće i ribu), koji zadovoljava 90 posto potreba u kuhinji.“ Toliko o noževima.

Nema nemogućih narudžbi
Iako su oni strast, od ruke mu ide i štošta drugo. Za oko su nam zapele odlično prezentirane fotografije blagovaonskih stolova modernog dizajna. Odkud crpi inspiraciju te koliko je teško konkurirati raznim Lesninama, Ikeama koje nude slične ali znatno jeftinije proizvode?
„Internet nudi sve odgovore. Posebno se veselimo onim zahtjevnim kupcima koji znaju što bi, a ne znaju kako bi. Slušamo ih i pomaže nam kad imaju nekakvu smjernicu, želju ili čak viziju budućeg proizvoda. Upravo u kućnoj radionici u Lipiku prema narudžbi radimo blagovaonski okrugli stol sa spider nogama. Jedan takav kod nas, ovisno o dimenzijama i detaljima, košta oko 3.500 kuna. Prema potrebi, nakon što dogovorimo posao, kupcima radim 3D vizuale - uslugu renderiranja proizvoda do konačnog izgleda, tako da zajedno možemo sve želje oko izrade definirati do detalja. Lakše je na računalu izmijeniti potrebno, nego u procesu proizvodnje. Na ovaj način kupcu omogućujemo neposredno utjecanje na dizajn, oblik ili formu kako bi proizvod u konačnici bio u skladu s prostorom gdje će bit ukomponiran. Drvo i neke elemente koje ne možemo obraditi sami dobavljamo kroz suradnju s tvrtkom Arbor (bivši Suvenir) iz Sirača, tako da u Irtemaru više nema nemogućih narudžbi."

Za razliku od sitne metalne galanterije, ona drvena je nešto masivnija i izazovnija. Za izradu jednog stola mu je potrebno nekoliko dana. Radi i s popularnim EPOXY umetcima uz kombinaciju laserske gravure drveta (dubine par milimetara) koja se kasnije ispunjava smolom što u konačnici daje vrlo elegantan dizajn.
Osim toga u maloj radionici Irtemara nastaju i nešto veće stvari poput višemetrenih vanjskih čeličnih ograda koje radi od dizajna do postavljanja. Izrađuju također komplet unutarnjeg stubišta te nadaleko popularne čelične stubišne ograde industrijskog dizajna protegnute od podruma do stropa. Također, upustili su se u izradu krovišta, gdje se traži preciznost i pedantnost.
„Sposobnost nudi raznovrsnost, a ona konstantan prihod“, kratko komentira Mario prošireni asortiman usluga uz duhovitu opasku: „Novac je tamo gdje su kile i kvadrati. Kad doneseš čovjeku nož i kažeš da košta dvije tisuće on padne u nesvijest. A kad dovezeš kapiju i kažeš sedam tisuća kuna - on sretan. A više se naradim oko tog noža nego na ogradi…“

Neobičan posao? Žigovi za Ergelu, recimo...
Osim toga svoje umijeće Mario je pokazao i na ponekim neobičnim poslovima. Izrada žigova za ergelu konja jedan je od takvih.
"Da, to je bio nesvakidašnji posao iz prostog razloga što diljem svijeta ima samo nekoliko firmi koje to rade. Komplet za žigosanje su brojevi od 0-9, te slovo koje označava državu i grb ergele. Radili smo ih po narudžbi za ergelu u Šumadiji u Srbiji. Napravili smo uzorke od vatrostalnog inox materijala koji ne mijenja karakteristike do temperatura 1100 – 1200 stupnjeva, a takvi žigovi se pri procesu žigosanja zagrijavaju na nekih 600 – 700 stupnjeva. Ovaj naš proizvod je praktično vječan i naručitelj je bio vrlo zadovoljan“.

Nabrojanim poslovima iz djelokruga ove pakračke tvrtke valja pridružiti i tiskarske usluge, personalizirane proizvode od kože, ali i strojnu obradu tipa tokarenja i glodanja. Tu je Mario posebno naglasio vrijednost takvih usputnih, ali sve češćih poslova, jer su dijelovi minijaturni i zahtijevaju vrlo kompleksnu strojnu obradu.
U budućnosti pak razmišljaju o proizvodnji palete proizvoda u manjim i većim serijama po narodnim cijenama, koje će garantirati konstantan priljev novca. Da bi zakrpali vrijeme i proračun. Iz svega navedenog jasno se vidi put kojim će tvrtka nastaviti. Za razliku od ranije, vjerujemo da će ova biznis odluka trajati znatno dulje od godinu dana i da će u našem gradu stasati tvrtka iza čijeg će se imena kriti vrhunska kvaliteta i prepoznatljivost.
Nema razloga da tako ne bude.

: PIŠE: Pakrački List; 04. siječnja 2022; 2279

Uoči obilježavanja 30. obljetnice razmjene posljednjih preživjelih zarobljenika zloglasnog logora na Bučju, članovi Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ postavili su jučer veliki pano na mjestu gdje se nalazi spomen obilježje, doznajemo od tajnika Udruge Darka Merclufta.

Zloglasni logor Bučje postojao je od kolovoza 1991. pa sve do pred kraj prosinca 1991. godine. U tom razdoblju kroz logor je prošlo više od 300 ljudi, većinom civila, ne samo Hrvatske, već svih nacionalnosti, odnosno svih onih ljudi koji su iskazali odanost domovini Hrvatskoj. Dio zatočenih je razmijenjen, dio zarobljenika je sproveden u daljnje kazamate i logore, Staru Gradišku, Manjaču, Bijelu Stijenu. Nekima se gubi svaki trag, i do danas nisu poznate sudbine 22 osobe koje se još uvijek vode kao nestale.

Za zločine počinjene u logoru Bučje do danas nitko nije odgovarao.