- PIŠE: Dinko Kliček
- 2058
„Trideset godina nakon događanja koje ovdje obilježavamo moramo biti i tužni i ponosni. Ponosni jer smo bili suborci velikog čovjeka, ratnika i prijatelja. Tužni jer smo izgubili tog čovjeka s kojim ovih trideset godina u Pakracu ništa ne bi bilo isto. Požrtvovnost, snaga volje, hrabrost, čast i skromnost – to je bio Foka. Nedostaje i uvijek će nedostajati“, izdvajamo iz današnjeg obraćanja Drage Skalnika, umirovljenog satnika, na obilježavanju 30. godišnjice pogibije Marijana Kulhavija – Foke, zamjenika zapovjednika 76. samostalnog bataljuna te šestorice pripadnika protudiverzantske satnije iz Bjelovara - Ivana Bedekovića, Ante Ćurića, Franje Gašpara, Dražena Hudeca, Željka Novosela i Darka Peroša, koji su na današnji dan 1991. godine poginuli tijekom oslobodilačke akcije „Alfa“.
Obraćajući se prisutnima Skalnik se prisjetio tih dana i posljednjih ratnih djelovanja Foke i stradalnika. Osobito emotivan u obraćanju bio je pukovnik Stevo Mladenović, ondašnji zapovjednik izviđačkog voda u sastavu 117. brigade Križevci, koji je o osobnom doživljaju Kulhavija rekao: „Veliki čovjek, istinski domoljub – nadasve čovjek. Čovjek o kojem bih puno toga mogao reći, kao i o ostalim pripadnicima 76. bataljuna. Upravo zato moramo njegovati ovakva događanja, čuvati sjećanja i bez stida dijeliti osjećaje. To zaslužuje Foka, to zaslužuju svi poginuli branitelji“, zaključio je kroz suze Mladenović.
Nazočne su pozdravili Branko Sabolović, izaslanik župana Bjelovarsko bilogorske županije i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Bjelovara te Branko Hrg, izaslanik predsjednika Vlade RH koji je pozvao na zajedništvo i bezuvjetno čuvanje uspomene na poginule branitelje.
„Priču gospode Skalnika i Mladenovića treba uvijek iznova ponavljati. Mi koji danas uživamo slobodnu i suverenu Hrvatsku imamo tu obvezu, kao i spominjati sve one koji su položili živote u temelje ove države. Moramo je zajednički graditi i učiniti onakvom kakvom su je sanjali svi oni kojih danas više nema. Nemoguće je dovoljno glasno zahvaliti na njihovoj žrtvi. Možemo im se samo nakloniti, ovako kako to činimo danas, 30 godina poslije“, poručila je Antonija Jozić, županica Požeško – slavonske županije.
Izaslanica predsjednika Sabora RH, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević je izjavila: „Pakrac je grad heroj i mi svaki dan živimo Domovinski rat. Gotovo svakodnevnom komemoriramo, to smo si uzeli u zadatak i to branitelji zaslužuju. Neprestano govorimo i nastavit ćemo govoriti što se događalo ovdje u pakračkim vinogradima, ali i općenito u Pakracu. Ponavljat ćemo to u ime domaćih branitelja, ali i u ime svih onih ostalih koji su iz raznih krajeva dolazili u Pakrac braniti Hrvatsku. Svi zajedno su ovdje napravili čudo! Protiv brojno nadmoćnijeg i opremljenijeg neprijatelja. I zato tvrdim, nimalo ne umanjujući žrtvu Vukovara, da Pakrac i Lipik moraju biti jednakovrijedan dio velike priče Domovinskog rata“.
Osim spomenutih, polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona počast poginulima još su odali: Udruga roditelja poginulih branitelja BBŽ, Dinko Tandara, ravnatelj uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć, delegacija Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Bjelovara i predstavnici tamošnjih braniteljskih udruga, delegacije Grada Pakraca, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac – Lipik te građani ponaosob.
„21. memorijalna utrka Fokinom stazom 1991“.
Osim komemoracije, braniteljima u čast održan je i 26. braniteljski pohod "Fokinom stazom" na Omanovac, kao i „21. memorijalna utrka Fokinom stazom 1991“. Start utrke bio je ispred obiteljske kuće Kulhavijevih u Prekopakri, a ove je godine memorijal trčalo nešto manje od četrdeset sudionika. Svi oni, na čelu s inicijatorom utrke Duškom Štrbcem, hrvatskim braniteljem i Fokinim prijateljem, istrčali su stazu do Omanovca dugu 10 kilometara.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1548
Lani na današnji dan u 12,20 sati Baniju je pogodio katastrofalni potres koji se snažno osjetio i u Pakracu, najjače u ovom stoljeću, no nitko od Pakračana nije zatražio liječničku ili vatrogasnu pomoć. Tijekom siječnja građanstvo je pozvano da prijavi eventualne štete na građevinskim objektima temeljom kojih je do ožujka Gradsko povjerenstvo procijenilo štetu. Prema njihovim izračunima šteta na 46 građevina je iznosila 7,5 milijuna kuna. Riječ je o 24 objekta u vlasništvu fizičkih osoba i 22 objekta u vlasništvu pravnih osoba koji se nalaze na području naselja Pakraca, Prekopakre i jedna u Badljevini. Najveća pojedinačna šteta je izračunata na zgradi bivše gimnazije, oko dva milijuna kuna. Povratnih informacija je eventualno naknadi štete još uvijek nismo zaprimili.
Iste večeri i narednih dana nakon potresa iz HCK Pakrac je otpremljeno na Baniju 10-tak kamiona i kombija različite humanitarne pomoći u pratnji aktivista CK i građana Pakraca koji su na postradalom području dijelili pomoć izravno krajnjim korisnicima. Na taj način prikupljeno pomoć od građana u HCK-a Pakrac nastavljena je slati tijekom siječnja.
Istovremeno je postradalo stanovništvo Banije pozvano da privremeni smještaj nađu u praznim smještajnim jedinicama u Pakracu koji su osim građana ponudili pakrački hotel i Planinarski dom Omanovac. Vrlo brzo je u gradskoj upravi evidentirano 56 postelja od kojih je narednih dana popunjeno više od 30, neki su ostajali druže, neki kraće.
Istoga dana kada se potres dogodio iz Pakraca su krenuli i prve osposobljene ekipe za pružanje pomoći. Od 29. prosinca su na terenu na Baniji stalno bili prisutni članovi Hrvatske gorske službe spašavanja, stanica Požega. U tročlanoj jedinici koja se izmjenjivala svaka 24 sata najmanje jedan je bio Pakračanin, a tamo je kao član njihova stožera stalno bio prisutan Zvonimir Miler.
Od 30. prosinca članovi DVD Pakrac cisternom su razvozili pitku vodu, a istoga dana su upućene i njihove auto ljestve s tri vatrogasca obučene za visinske radove.
Grad Pakrac je na račun državnog proračuna za pomoć postradalima u potresu uplatio 50.000 kuna. Lijepu gestu je učinio i Tomislav Vlainić, doseljenik u Batinjane iz Nizozemske, koji je jednoj postradaloj obitelji u okolici Gline poklonio kamp kućicu. Ona je odvezena i uručena 2. siječnja u pratnji gradonačelnice Anamarije Blažević koja je tom prigodom obišla i tamo angažirane Pakračane.
Pružanje pomoći organizirale su i različite udruge i pojedinci koristeći svoja ranije uspostavljena poznanstva i veze. U tome je naročito aktivno bilo Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika čiji su članovi od prvog dana svakodnevno radili na sanaciji oštećenih stambenih i poslovnih objekata koristeći pri tom osim svoga stručnog rada i svoje strojne resurse te vlastiti građevinski materijal. Narednih dana, tjedana i mjeseci je bilo puno takvih inicijativa i od raznih drugih udruga i pojedinaca.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1669
Sutra (četvrtak) od 9 do 13 ponovo će se u pakračkoj sportskoj dvorani provoditi cijepljenje protiv koronavirusa. Prošlog četvrtka je cijepljeno samo 115 građana od kojih tek 11 prvom dozom, 10 drugom i 94 trećom. Tako je kroz četiri dosadašnja prosinačka cijepljenja u Pakracu ukupno cijepljeno 1204 građana (149+338+717). Kalendar cijepljenja u siječnju HZJZ još nije objavio.
Upravo jučer se napunilo godinu dana od kada je pedijatar dr. Nenad Peić kao prvi zaposlenik pakračke bolnice, a možda i uopće Pakračanin, cijepljen protiv koronavirusa. Toga i narednog dana na cijepljenje zdravstvenih radnika u pakračkoj bolnici je utrošeno svih 40 pristiglih doza cjepiva Pfizer. Od tada, prema izvješću HZJZ-a pa zaključno s ovogodišnjim 20. prosincem je cijepljeno prvom dozom ukupno 4419 stanovnika s prebivalištem na području Grada Pakraca što je 66,88 posto procijenjenog broja svih stanovnika i drugom 3776 (57,19%). U oba slučaja smo bolji od županijskog (56,89%, odnosno 47,89%) i državnog prosjeka (53,35%, odnosno 45,76%).
U Požeško-slavonskoj županiji jutros je bilo aktivno 187 slučajeva zaraze korona virusom što je najmanje ovog mjeseca u koji smo ušli s čak 566 aktivnih oboljenja. Najmanje je, 18, i osoba koji su na liječenju u bolnici. Na posljednjem testiranju obrađeno je 247 uzoraka, od kojih je 40 pozitivnih ili 16,2 posto što je više od prosinačkog prosjeka koji iznosi 13 posto jer je od 6552 testirana ovog mjeseca bilo 853 pozitivnih.
Stanje se blago popravlja i na lokalnoj razni jer je jutros u Pakracu bilo 30 oboljelih, dok je u Lipiku aktivnih oboljenja bilo 13 što je poboljšanje u oba grada u odnosu na 20. prosinca kada je broj oboljenja u Pakracu bio za 8 veći, a u Lipiku za pet.
- PIŠE: Iva Širac
- 2056
Prisjećanjem svih poginulih, zarobljenih i ranjenih pripadnika HV-a i MUP-a, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća danas je u Šeovici obilježena 30. godišnjica akcije „Alfa“ kojom su od 25. do 29. prosinca 1991. godine oslobođeni Dereza i Kusonje, te privremeno pakrački vinogradi, Šeovica i Japaga, a u kojoj je 36 poginulih, zarobljenih i ubijenih, te 62 ranjena branitelja od kojih su 6 poginulih i 39 ranjenih bili pripadnici 76. samostalnog bataljuna Pakrac.
Idući prema Šeovici pakrački i varaždinski branitelji su paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca kod spomenika u Kragujskom putu odali počast poginulim braniteljima 104. varaždinske brigade, te na Gavrinici, kod spomenika „Golubica“ ubijenim civilima pri čemu su se u Kraguju obratili u ime Pakračana umirovljeni pukovnik HV Josip Huška Gonzo, a u ime Varaždinaca Zdravka Grđan, predsjednica Gradskog vijeća Grada Varaždina, te Vladimir Leskovar, član Kluba varaždinskih branitelja 1991. - 1995.
Komemoracija u Šeovici započela je čitanjem svih imena poginulih branitelja i jednog civila te ranjenih u akciji „Alfa“, a na spomen obilježje počast su odali izaslanstva gradova Pakraca i Lipika s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Klub varaždinskih branitelja 1991-95., te izaslanik predsjednika RH, brigadir Tomislav Pavičić, stožerni časnik u Upravi za planiranje Hrvatske kopnene vojske.
Prisutne je pozdravio Stipo Hodak, zapovjednik jedne od satnija 76. pakračkog bataljuna, koji je vrlo emotivno govorio o tijeku same akcije u kojoj je i sam bio vrlo teško ranjen.
Gradonačelnik Lipik Vinko Kasana u svom obraćanju istaknuo je zahvalnost i ponos na hrvatske branitelje koji su prije 30 godina na pakračko- lipičkom ratištu zapravo branili cijelu Hrvatsku, a koji su svojim herojstvom i žrtvom zadužili sve nas kako bi danas ponovo gradili naše gradove.
Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević koja je danas na komemoraciji sudjelovala i kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, u ime svih građana braniteljima je zahvalila na njihovom doprinosu u Domovinskom ratu ističući kako je pakračko-lipičko bojište bilo od izuzetne važnosti za obranu Hrvatske, ne umanjujući niti jedno drugo hrvatsko ratište, a to se polako prepoznaje tek nakon 30 godina. „Gledajući iz današnjeg vremena učinili ste čudo, upravo zato se o tadašnjem vremenu govoriti mora. Na nama je da činjenice o Domovinskom ratu prenosimo svima, ali i da se prisjećamo s pijetetom i ponosom svih važnih datuma za našu hrvatsku povijest, što mi Pakračani redovito tijekom godine i činimo“, dodala je gradonačelnica Blažević.
- PIŠE: Pakrački List
- 2444
Pakrački pjevač Matej Plavček nedavno je predstavio novi spot za pjesmu „Znaš ti mene dobro“ s njegovog drugog studijskog albuma „27“.
„Pjesma je u blagdanskom raspoloženju, pa smo odlučili iskoristiti advent i ovo Božićno vrijeme kako bismo je bolje pjesmu predstavili publici. Nakon pjesme „Bježiš mi kao nikada“ ovo je drugi singl koji predstavljam s novog albuma koji se odlično prodaje te se veselim reakcijama mojih slušatelja na spot, budući da znam da im se pjesma već uveliko svidjela te slovi kao jedna od favorita s novog albuma.“
Tekst potpisuje Giovanni Jakovac, dok je za glazbu i aranžman zaslužan Dalibor Herceg. Spot je sniman na lokacijama zagrebačkog adventa pod redateljskom palicom MTJ produkcije iz Zagreba.
Matej je svoj drugi album nedavno predstavio publici o čemu ste mogli nedavno čitati na stranicama našeg portala.
POGLEDAJTE SPOT >>>> ZNAŠ TI MENE DOBRO <<<<<
- PIŠE: Darko Baronica
- 4203
Godine 2013. u Pakrac je kao lokalna ispostava došla Udruga za promicanje inkluzije sa sjedištem u Zagrebu koja je tada djelovala na području sedam županija u devet gradova. Uz pomoć Grada koji im je u stambenom naselju na Jugu 2 ustupio jedan stan, osnovali su jednu stambenu zajednicu s četiri korisnika i tri zaposlenika pri čemu je nužno istaknuti da korisnici inkluzije mogu biti isključivo osobe s intelektualnim teškoćama.
Danas u programu inkluzije (stanovanje uz podršku, kojim se osobama s poteškoćama uz stručnu pomoć pomaže da žive što samostalnije u društvu, a ne da čitav život provedu "izolirani" u nekoj ustanovi) je 10 stambenih zajednica koje imaju 33 korisnika i 21 zaposlenika (troje na porodiljnom), a nekadašnja zagrebačka podružnica je prerasla u lipnju ove godine u samostalnu udrugu Centar za inkluziju Pakrac-Lipik, doznajemo od Nede Miščević, danas pravne zastupnice udruge, inače pokretačice rada inkluzije u Pakracu.
Ovih 10 stambenih zajednica su raspoređene u devet nekretnina, od kojih su dvije u Lipiku i sedam u Pakracu pri čemu je sedam u najmu, a dva stana na pakračkom Jugu im je Grad ustupio na korištenje bez naknade.
Najmlađem 21, najstarijem 71 godina
Što se tiče korisnika najmlađem je 21 godina, a najstarijem 71. Dio je s naše županije, a preostali najvećim dijelom s područja Bjelovarsko-bilogorske, odnosno Virovitičko-podravske županije i svi su došli temeljem rješenja nadležnih centara za socijalnu skrb. Velika je većina došla iz institucija. U institucijama su završili zato što se obitelji nisu znale nositi s poteškoćama koje imaju. Neki više i nemaju obitelj jer su roditelji umrli.
Njihov život u inkluzivnoj stambenoj zajednici financira se temeljem ugovora s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pri čemu mjesečna naknada koju dobiva udruga iznosi 5.600 kuna po korisniku i uključuje sve troškove: prehrane, stanovanja, odijevanja, plaća stručnih radnika i asistenata u podršci i ostalo. Od Ministarstva korisnik dobiva dodatnih 100 kuna mjesečno džeparca koji oni troše kako žele, najviše na kavu i bonove za mobitele pri čemu neki i štede za vrednije kupovine. Većina njih ostvaruje i pravo na jednokratnu godišnju pomoć koja se uglavnom troši na odijevanje pri čemu odjeću izabiru uz pomoć asistenta sami u pakračkim ili okolnim trgovinama i trgovačkim centrima, kaže Miščević.
U stambenoj jedinici je na cjelodnevnom boravku smješteno od jednog do pet korisnika pri čemu su grupe po pitanju intelektualnih teškoća heterogene. Nastoje da u svakoj zajednici budu osobe s različitim stupnjem teškoća, mada i tu imamo izuzetaka jer su tri stambene zajednice samostalnije. U četiri stambene jedinice je nužno osigurati takozvanu sveobuhvatnu podršku što podrazumijeva prisutnost asistenta svakog dana svih 24 sata dnevno. Život u stambenim jedinicama je organiziran na način da se korisnici u svim njegovim segmentima uključuju uz pomoć asistenata, ovisno o svojim sposobnostima što podrazumijeva da kuhaju hranu prema dogovoru, spremaju, čiste, idu u kupovinu, pri čemu je otprilike polovina to u mogućnosti uraditi i samostalno.
Sve stambene jedinice su opremljene internetom i televizijom, a gotovo svi korisnici posjeduju mobilne telefonske uređaje.
Među korisnicima sada nema nepokretnih osoba, ali osim s intelektualnim teškoćama neki od njih imaju i druge vrste teškoća, s vidom ili sluhom. Neki od njih imaju obitelji koje ih posjećuju ili oni idu njima u posjete. Većina ih zna pisati i čitati, a gotovo svi poznaju i znaju koristiti novce.
Dio njih, u skladu s mogućnostima i interesom povremeno kao volonteri obavljaju manje zahtjevne poslove u vatrogasnim društvima, ali i kod pojedinih obrtnika zašto ih „poslodavci“ nagrade novčanom nagradom koja im služi kao dodatni džeparac. Dio dana provode i u prostorijama udruge „Latica“ s kojom se rado druže i sudjeluju u različitim aktivnostima i projektima, što je samo dio nastojanja njihovog uključivanja u život zajednice što je temeljna svrha inkluzije. Dio toga je i sudjelovanje u projektu „Ostajem tu“, kampanje koja ima za cilj poslati poruku svim mladima koji se iseljavaju iz Hrvatske da ostanu u Hrvatskoj, iskoriste svaki dio naše plodne zemlje i da smanjimo iseljenost Hrvatske, a pogotovo Slavonije. Na lokalnoj razini nju provodi član udruge Matija Brinjak, o čemu su naši mediji pisali ljetos.
Svi korisnici imaju osobne iskaznice, neki na Pakrac, neki na svoja temeljna prebivališta, ali svi imaju prijavljeno boravište na području Pakraca ili Lipika. Oni koji su željeli proljetos su izašli na izbore, a i odlazak u crkvu, osim osposobljenosti, stvar je osobnog izbora. Od 2013. godine dvoje štićenika pakračke inkluzije je umrlo, od kojih je jedan sahranjen na pakračkom groblju. No dolaze novi, tako da sadašnji broj korisnika je identičan onome prije pet godina, a upravo nedavno su u Pakrac kao korisnici stigli bračni par iz Zagreba, koji su i tamo bili smješteni unutar inkluzije.
Psihologinja Severina iz Zagreba
Od sada aktivnih 18 zaposlenika, dvoje nisu asistenti nego stručni djelatnici. Riječ je o socijalnoj radnici i psihologinji, a na ovo drugo radno mjesto kao zamjena za porodiljni je nedavno došla Severina Popov iz Zagreba, mlada magistrica psihologije na jednogodišnji pripravnički staž. Njoj je to prvi susret s Pakracom i za sada je jako zadovoljna, kako kaže, prvi dojam je vrlo pozitivan. Motiv za dolazak u Pakrac je bio mogućnost zaposlenja i to upravo na području inkluzije što joj je još tijekom studija bila uža orijentacija. ,
Severina Popov
Poželjna pomoć i podrška lokalne zajednice
„Kako je svaki proces osamostaljivanja težak, tako se i mi u samim počecima djelovanja susrećemo s novim izazovima koje možemo prebroditi samo uz podršku zajednice u kojoj živimo i radimo. Stoga pozivam sve naše sugrađane, pravne i fizičke osobe, da nam pruže podršku, na tragu vlastitih mogućnosti kako bismo uspjeli u svom cilju – da ostanemo tu – svoji na svome i da zajednički gradimo bolji život za sve nas i vedriju i bolju budućnost za zajednicu u kojoj živimo i radimo“, kaže Ankica Strelar, članica Upravnog odbora Udruge.
Ankica Strelar
„Podrška svih zainteresiranih subjekata, kako pravnih, tako i fizičkih osoba tijekom ovog izazovnog razdoblja će omogućiti nesmetano djelovanje naše udruge i zajednice, poboljšat će kvalitetu života osoba s invaliditetom, a riječ je o našim sugrađanima, te omogućiti neophodnu stabilnost djelovanja Centra u prvoj godini rada s ciljem stabilnog i plemenitog djelovanja za naše potrebite sugrađane. Nadalje, donacijama će biti omogućeno proširenje socijalnih usluga za osobe s invaliditetom i druge građane u socijalnoj potrebi“, ističe Ankica Strelar.
Osim novčane pomoći dragocjena može biti i pomoć u namještaju, kućanskim aparatima, obrtničkim uslugama i drugo, kažu u udruzi. Zahvaljujući upravo donacijama udruga sada raspolaže s tri automobila, koja su dobili posredstvom Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik, od našeg čestog donatora austrijske pokrajine Tirol. Automobili su im potrebni kao i u svakom domaćinstvu za obavljanje niza svakodnevnih poslova, a naročito radi prijevoza korisnika na specijalističke liječničke preglede izvan Pakraca. Inače svi korisnici su cijepljeni protiv koronavirusa, a ovih dana očekuju poziv i za treću dozu jer na cijepljenje idu organizirano zajedno s asistentima. „Posao asistenta je stresan, ali prije svega odgovoran jer svojim ponašanjem i navikama asistent utječe na život korisnika i stoga on mora imati dušu“, kaže N. Miščević.
Neda Miščević
Kao i u svakoj obitelji prosinačke aktivnosti u stambenim zajednicama protječu u pripremi proslave Božića. Božićno drvce je već okićeno, spremaju se kolači i dogovoren je i božićni odojak, sve u nastojanju da se korisnicima bez obzira na intelektualne i socijalne teškoće osigura prisutnost najradosnijeg kršćanskog blagdana kao u većini obitelji.
„Ovim ljudima, za razliku od vremena kada su bili smješteni u ustanovama, ovo je fantastičan način življenja. To se vidi po napretku koji su postigli u ovom vremenu od kada su iz institucije došli k nama. Neki nisu znali što je kava s mlijekom, što je kava sa šlagom, što je frižider, kako izaći van, što je film ili pile pečeno u komadu. Ovdje sada žive normalno, uz pomoć asistenta, kao i osobe bez poteškoća. Inkluzija je način života“, kaže Miščević.
KORISNIK: Pero marljivo skuplja novac za računalo
Petar Lujanac Pero je jedan od korisnika stambene zajednice pakračke inkluzije i ostalim građanima vjerojatno jedan od najpoznatijih njenih stanovnika. Gotovo svakodnevno ga se može sresti u gradu, najčešće u kravati i gotovo uvijek sa slušalicama na ušima preko kojih sluša glazbu s mobitela. Šetnje ponajviše koristi za marljivo sakupljanje boca iz ugostiteljskih i drugih javnih prostora koje potom ispostavlja lokalnim marketima skupljajući novce za postavljeni cilj – kupovinu prijenosnog računala.
Petar Lujanac Pero
Pero je trenutno smješten u stambenu zajednicu u Lipiku. Rođen je prije 25 godina u Barici, nedaleko Sirača. U Daruvaru je završio osnovnu školu u Centru Rudolf Steiner. Nakon toga je bio smješten u adekvatnu ustanovu u Bjelovaru. No pokretanjem pakračke inkluzije, 2015. godine ga Centar za socijalnu skrb Daruvar premješta u Pakrac smatrajući to adekvatnijim smještajem za njega. Nakon dva seljenja po pakračkim stambenim zajednicama, „skrasio“ se u Lipiku u Mljekarskoj ulici gdje živi i danas s cimerima: Slavicom, Marom, Vesnom i Marijom i odakle gotovo svakodnevno pješke dolazi u Pakrac. Jedan od razloga dolaska je i to što povremeno radi kod jednog od pakračkih proizvođača ogrjevnog drveta slažući već pripremljene cjepanice u palete za što dobije 20 kuna po paleti. Ovisno o raspoloženju dnevno složi između jedne i tri palete te uz sakupljanje boca vjeruje da će još do ovog Božića postići svoj cilj – kupovinu prijenosnog računala za što mu je potrebno 2.800 kuna. Kaže da zna raditi na računalu, naročito na internetu gdje je na You Tubeu naučio vezati kravate na koje je tako ponosan. Inače ističe da odjeću i kravate sam bira.
Od rodbine ima dva starija polubrata koji žive u Srijemskoj Mitrovici s kojima se povremeno čuje telefonom. Stoga inkluziju doživljava kao svoju obitelj s kojom se dobro slaže, ali svejedno među kojima ima svoje miljenike: voditeljicu Nedu, asistenta Matiju Brinjaka te socijalnu radnicu Josipu Herning.
Na našu primjedbu da će nakon ovog teksta biti još prepoznatljiviji među Pakračanima u svom stilu odgovara: „Ipak je Pero – Pero“.