- PIŠE: Dinko Kliček
- 3557
S prvim danom nove godine na snagu stupa novi raspored u sakupljanju/odvozu papira i kartona na području Grada Pakraca. U odnosu na dosadašnji, kada se papir i karton na području Grada Pakraca odvozio u prvom tjednu svakog mjeseca, po novom rasporedu odvozi se u zadnjem tjednu u mjesecu. Sve to može se provjeriti u priloženim letcima podijeljenim korisnicima usluga uz račune za studeni ili na službenim stranicama Komunalca (www.komunalac-pakrac.hr). Za područje Grada Lipika raspored je ostao isti kao i do sada.
Sakupljanje plastičnog otpada na kućnom pragu
Sukladno rasporedu iz letaka, sakupljanje plastičnog otpada na kućnom pragu iz žutih spremnika, čija je podjela u tijeku, započinje početkom ožujka. Također u letcima je opisano koja vrsta plastike je prihvatljiva i smije se odlagati u žute spremnike, a koju nikako ne odlagati.
- PIŠE: Pakrački List
- 1737
Povodom blagdana Sveta tri kralja Tržnica Pakrac će umjesto četvrtka 6. siječnja, raditi u srijedu 5. siječnja, doznajemo od Alena Stipića, voditelja Tržnice.
- PIŠE: Darko Baronica
- 3105
Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana je zasigurno bila ustanova o kojoj smo najviše pisali tijekom godine koju smo završili. Kako je ona u uvjetima dugotrajne pandemije funkcionirala iznutra, kako je to razdoblje doživljavalo njeno osoblje, pitali smo ravnateljicu Marinu Major, koja će za tri mjeseci završiti svoj prvi ravnateljski mandat. S njom smo razgovarali i oko uobičajenih aktualnosti poput kadrovske strukture, likvidnosti ustanove, planovima modernizacije opreme, najavljenoj reformi zdravstva….
Koronavirus i sve povezano s njim je obilježilo rad bolnice u ovoj godini. Kakvo je sada stanje na covid odjelu, ali i na svim ostalim odjelima te u ambulantama?
U ovom valu odjel je otvoren samim početkom 11. studenog i u par dana smo popunili kapacitete. Maksimalan broj pacijenata bio je 24, što je velik broj uvažavajući činjenice da odjel ima uobičajene kapacitete za 16 pacijenata. Kako se bolnica nalazi na tromeđi, znatan broj pacijenta je iz susjednih županija. Zbog opterećenosti cjelokupnog sustava, zbrinjavali smo i pacijente na respiratoru te sustavima NIVu, high flowu, što zahtijeva dodatan angažman i osoblja iz jedinice intenzivnog liječenja. Povećane su i potrebe za kisikom, moramo se zahvaliti Messeru, na osiguranju isporuke istoga i donaciji high flowa, te Gradu koji je također osigurao sredstva za nabavku jednoga. Gledajući težinu pacijenata, ovaj val je za nas značio zbrinjavanje srednje teške i teže kliničke slike. Po strukturi pacijenata dio pacijenata bio je cijepljen, dok je većina pacijenata s težom kliničkom slikom bila necijepljena. Preminulo je 12 pacijenata. Danas (9. prosinca) je na odjelu 15 pacijenata, 8 necijepljenih i 7 cijepljenih. Budući da smo mala bolnica s osnovnim djelatnostima, morali smo u radu zadržati sve djelatnosti kako bismo bili na raspolaganju svim našim pacijentima. Sa svih redovnih odjela preraspodijelili smo osoblje na rad s Covid pacijentima tako da svi rade ubrzano. Što se tiče osoblja, sada svi imaju više iskustva, cijepljeni su, tako da im je u tom dijelu ipak malo lakše.
Rad s Covid pacijentima izuzetno naporan
No unatoč tim činjenicama, rad s pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 je iznimno naporan i zahtjevan, počevši od banalne činjenice, da kad uđeš na odjel nema skidanja zaštitne opreme do činjenice da su to većinom ljudi koje poznamo, koji su u strahu, zabrinuti, odvojeni od svojih najbližih do onih najgorih posljedica. Osoblje daje sve od sebe da bude maksimalno na raspolaganju, ali doista im nije lako, ne samo da se ne koriste godišnji odmori, već rade ubrzano. Povećan je i pritisak pacijenata na OHBP, sama činjenica da pacijenti saznaju da boluju od bolesti COVID-19 njima predstavlja dodatne zabrinjavajuće okolnosti te dolaze da ih se pregleda, ali na sreću znatan dio njih nije za hospitalizaciju. Uspoređujući sa prethodnim valom, što se naše bolnice tiče, možemo reći da se vidi učinak cijepljenja u kliničkoj slici tih pacijenata, te je u tom dijelu smanjen prijem na odjel. Oporavak pacijenata duže traje, na COVID odjelu leže nekih 10-ak dana, nakon čega u pravilu slijedi premještaj na interni odjel i daljnji oporavak.
Osjeća li se taj nedostatak medicinskog osoblja na drugim odijelima? Naravno, ali taj dio najviše osjeća osoblje koje radi ubrzano. Svi su dali maksimum da pacijenti taj nedostatak ne osjete. Svi odjeli rade, ambulante rade. Kada imate četiri glavna odjela, ukupno 73 akutna kreveta te određeni broj osoblja koji je na raspolaganju, iznimno je teško organizirati rad tako da se pokrije djelatnost još jednog iznimno specifičnog radilišta, psihički i fizički vrlo zahtjevnog, koji je u jednom trenutku zauzeo trećinu naših ukupnih kapaciteta.
Pred otprilike dva tjedna na jednoj tiskovnoj konferencije je ministar Beroš rekao da pakračkoj bolnici treba pomoć. Na što je mislio?
Kako smo u jednom razdoblju imali iznimno velik broj teških pacijenta na COVID odjelu te znatan broj teških pacijenata u ostalim djelatnostima, zamolili smo za pomoć u kadru kako bismo osigurali kontinuitet rada svih djelatnosti. Sada se situacija djelomično stabilizirala i pokrivamo se s postojećim osobljem.
Pakračka bolnica obavlja testiranje na prisutnost koronavirusa. Za koga to radite, po kojoj cijeni i koliko se čeka nalaz, kojim danima?
Bolnica Pakrac obavlja testiranje brzim antigenskim testovima za potrebe široko dostupnog testiranja, za sve osobe koje navedeno trebaju iz nekih drugih razloga, uz plaćanje, za svoje zaposlenike i pacijente bolnice. Dostupno je svaki dan uz prethodnu narudžbu kako i detaljno piše na našim stranicama. Što se tiče PCR testiranja, budući da mi nemamo PCR uređaj, isto radimo za svoje pacijente i osoblje sukladno indikacijama.
Kakva je procijepljenost zdravstvenog osoblja i jeste li imali problema bilo među osobljem, bilo među pacijentima s odbijanjem covid potvrda?
Od ukupno 289 zaposlenih u bolnici (određeno i neodređeno) trenutno se testira 10 radnika. Ukupan broj radnika bez COVID putovnice je 20. Brojka se mijenja ovisno o povratku s bolovanja, rodiljnog ili roditeljskog dopusta. Radnici su svjesni ozbiljnosti situacije, nismo imali problema s odbijanjem.
Kakav je trenutno sustav posjete pacijentima?
Svakodnevno pratimo stanje „na terenu“, svjesni činjenice da posjete mnogo znače obitelji, ali i pacijentu. Unazad tjedan dana smo zbog pogoršanja epidemiološke situacije, ograničili posjete, ali najosjetljivijih skupinama pacijenata posjete su i dalje dozvoljene. Pratnja na porodu i dalje je moguća. No, svakako predlažemo pratiti naše web stranice jer se situacija mijenja iz dana u dan.
Za pacijente najjednostavniji i najbrži način dolaska u bolnicu do liječnika ili na pretrage je preko objedinjenog hitnog prijema. Osjećate li to i ima li zloupotreba tog sustava?
Ne znam da li bih to nazvala zloupotrebom sustava, ali činjenica je da znatan dio pacijenata koji dolazi na OHBP, ne spada u kategoriju pacijenata po trijaži kojima bi trebalo pomoći kroz OHBP. Naravno da svatko koga boli želi da mu se pomogne, ali je pitanje gdje se treba obratiti za pomoć. Mislim da je to djelomično zbog neupućenosti – objedinjeni hitni bolnički prijem služi za zbrinjavanje hitnih stanja, sve ono što vas boli dugo, kronično trebalo bi prvenstveno rješavati putem obiteljskih liječnika odnosno kroz naše specijalističke ambulante. OHBP je tu da riješi ono što „gori“ te da se prema procjeni ukoliko zahtijeva hitan prijem, zbrine u bolnici, a sve ostalo bi pacijenti, nakon što im je pružena pomoć u tom trenutku, trebali dalje rješavati putem obiteljskih liječnika i specijalističkih ambulanti kako bi se riješila sama suština problema. No, mi smo tu zbog naših pacijenata i pomoć će biti pružena svakome, samo je pitanje optimalne iskorištenosti našeg kadra i sustava, jer dolaskom na hitni prijem bez indikacije se dodatno opterećuje sustav koji bi trebao rješavati hitna stanja.
Nikada toliko specijalizanata
S koliko bolnica sada raspolaže liječnika, koliko je to više nego na početku godine? Koliko imamo vlastitih, koliko ugovorenih iz drugih ustanova, koja vam struktura nedostaje, imate li otvorenih ili odobrenih natječaja, imate li specijalizacija ili zahtjeva za odobrenje specijalizacija?
Što se tiče liječnika, u bolnici je trenutno zaposleno 43 liječnika, što na određeno što na neodređeno vrijeme. Problem je starosna struktura, te taj problem pokušavamo riješiti raspisivanjem natječaja za specijalizacije i zapošljavanje. Bolnica trenutno ima šest specijalizanata te čeka rješenje o početku specijalizacije za još jednog specijalizanta, što je najveći broj unazad sedam godina. U 2021. godini zaposlili smo dva doktora medicine na OHBP, liječnika specijalistu mikrobiologije te specijalistu otorinolaringologije na polovicu radnog vremena. U strukturi se povećao i broj liječnika užih specijalnosti. Kako bismo olakšali pristup zdravstvenoj zaštiti našim pacijentima imamo sklopljene ugovore o poslovnoj suradnji te nam dolaze i specijalisti oftalmologije, ortopedije, kirurgije, anesteziologije, pedijatrije, ginekologije, kardiologije.
Kakva je kadrovska slika po pitanju ostalog zdravstvenog osoblja?
Što se tiče kadrovske strukture, osjeti se trenutno nedostatak svih struktura na tržištu rada. Po raspisivanim natječajima primjećujemo sve manji broj prijava za pojedina radna mjesta.
U ovoj godini ste formalno priveli kraju dva velika građevinska projekta, energetsku obnovu i adaptaciju potkrovlja. Što je sljedeće u planu?
Konačno smo, zahvaljujući fondovima EU, Ministarstvu regionalnog razvoja, Županiji završili obnovu bolnice razrušene u ratu. Uprava bolnice konačno ima adekvatno uređen prostor, iselila se iz prostora predviđenog za zdravstvene djelatnosti te ga oslobodila za njen daljnji razvoj. Ukupna vrijednost projekata bila je oko 15,5 milijuna kuna. U suradnji s Panorom, sada se prijavljujemo za natječaje za integriranu sunčanu elektranu na krovu bolnice, kako bismo smanjili troškove električne energije i bili energetski učinkovitiji. Budući da je zgrada u kojoj se obavlja glavni dio zdravstvene djelatnosti obnovljena, posvetit ćemo se unutarnjem uređenju prostora i nabavci opreme.
Ima li naznaka skorog značajnijeg investiranja u opremu?
Napredak medicine zahtijeva redovno ulaganje u opremu, koja je skupa. Bolnica svakako planira uložiti oko dva milijuna kuna u opremu i radove, a ostatak sukladno mogućnostima. Želja i potreba ima puno. Ove godine od većih investicija, predviđamo kupovinu novog operacijskog stola, oko 700.000 kuna te opremanje palijativnog odjela. Prošle godine se uložilo u opremanje internog odjela medicinskom opremom, tako da sada idemo u ulaganja na druge odjele.
U zdravstvu je stalno prisutan problem plaćanja obveza prema farmaceutskim kućama, ali i drugim dobavljačima, odnosno uopće likvidnosti. Kako s tim stojimo u našoj bolnici?
U zdravstvu nedostaje novca i kadra
Do pojave koronakrize bolnica je bila među ustanovama koje bolje stoje; 2018. godinu smo završili u plusu, 2019. u malom minusu, pokrivali smo svoje obaveze u rokovima do godinu dana, odnosno vezano za plaćanje bili smo među boljima. Nažalost pojavom koronakrize, znatnih troškova koje je donijela reorganizacija bolnice i rad s COVID 19 pozitivnim pacijentima, situacija se promijenila te smo počeli padati u rokovima plaćanja. Uz pomoć Ministarstva i Županije plaćamo dobavljačima. Znatno financijsko opterećenje predstavljaju nam i obaveze povodom tužbi za prekovremeni rad, te tužbe i nagodbe povodom razlike za isplatu osnovice.
U zdravstvu se također stalno priča o reorganizaciji sustava. Postoje naznake da bi opće bolnice iz redova osnivača županija prešle u državu. Pri tom je opet aktualiziran sustav funkcionalnog spajanja. Što bi to značilo za našu bolnicu?
Iz trenutno predloženih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti vidljivo je da bi sve bolnice prešle u državno vlasništvo, dok se dio o funkcionalnom spajanju ne iščitava iz istih. Što to znači za nas? Teško je dati odgovor na to pitanje – sama promjena vlasništva ne vjerujem da će znatno utjecati na bolnicu, ono što će utjecati su odluke koje će osnivač donijeti poslije. Tako da je na navedeno, bez daljnjih dodatnih informacija teško dati odgovor. Činjenica je da u sustavu zdravstva nedostaje novaca i da nedostaje kadra. Potrebno je uskladiti cijene usluga, limite, odgovornost zaposlenih u sustavu i korisnika usluga. To su problemi koji se odnose na sve ustanove u sustavu zdravstva. Promjene su nužne, ali moraju jednako obuhvaćati sve dijelove zdravstva. Grad je prepoznao dio problema te je među prvima pokrenuo program poticanja zapošljavanja i ostanka liječnika u Pakracu.
Što biste još istaknuli za kraj ovog razgovora, a da vas nisam pitao?
Prvenstveno bih se htjela zahvaliti svim radnicima bolnice Pakrac - doktorima, inženjerima, prvostupnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, ali i nezdravstvenom osoblju: spremačicama, kuharicama, tehničkoj službi, upravi, voditeljima, glavnoj sestri i zamjenici na radu i trudu koji ulažu u zbrinjavaju svih naših pacijenata. Također bih željela spomenuti i našeg epidemiologa, koji je zajedno s nama prolazio naše najgore i najbolje dane. Željela bih odati priznanje radu naših radnika i poželjeti im lakšu i ljepšu novu godinu. Svim našim sugrađanima se zahvaljujem na strpljenju, ove dvije godine imali smo prilike pokazati se i u najboljem svjetlu te doista mogu reći da smo pomoć dobili i od građana i pravnih osoba – šivale su se maske, osigurali kontejneri, donirao se med, igračke, pomoglo se u prijevozu, printali su se zaštitni viziri 3D, donirala se oprema, osigurala se hrana kad su došli pacijenti iz Siska poslije potresa, pokazali smo veliko srce uvijek kad treba.
- PIŠE: Darko Baronica
- 1641
„Za desetak dana ćemo na zid objesiti novi kalendar i započeti novu godinu. U njoj prvenstveno očekujemo cjepivo koje će nas riješiti virusa i vratiti nas iz ovog „novog normalnog“ stanja u ono staro, koje nam nakon ovog iskustva i ne izgleda loše. Nakon toga će sve biti lakše i ljepše. Čak i raskopane ulice.“ Tim rečenicama smo lani u našem božićnom broju Lista završili osvrt na 2020. godinu naslovljen „Virus nam osiromašio godinu, bageri ju raskopali“.
Što se tiče događanja koja su obilježila ovu godini, prva pomisao nam je da nismo novi kalendar morali niti vješati. Ono najvažnije dogodilo se već lani, a mi smo kroz medije najviše osvježavali lanjske teme aktualnim podacima.
Cjepivo nas nije riješilo virusa
Toliko iščekivano cjepivo protiv koronavirusa u Pakrac je stiglo posljednjih dana prošle godine i cijepljenje, najprije na kapaljku, počelo je za najugroženije, zdravstvene i socijalne radnike te korisnike staračkih domova. Zainteresirani su čekali kod svojih obiteljskih liječnika da na red dođe njihova dobna skupina ili stupanj zdravstvene ugroženosti. U travnju je na području Pakraca, u sportskoj dvorani po prvi put otvoren masovni punkt za cijepljenje, ali samo po pozivu obiteljskih liječnika koji su od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobili dozvolu za 200 poziva. Broj oboljelih na županiji i lokalno (Pakrac, Lipik) je počeo rasti: s prosječno stotinjak dnevno aktivnih oboljenja u ožujku na županiji, odnosno lokalno petnaestak, već 7. travnja smo imali 193 oboljela na županiji i 24 lokalno. Epidemiolozi su to pripisali popuštanju lokalnih mjera jer su 1. ožujka nakon tromjesečne stanke otvorene terase kafića, učenici su vraćeni na nastavu „uživo“, vratio se i sport na otvorenom, na distancu i rad od kuće su svi zaboravili, obitelji su se okupljale bez ograničenja bez obzira na povod (svatovi, sprovodi, krizme…).
Već u svibnju je red za masovno cijepljenje sve manji, ali i u opadanju je i broj oboljelih, posebice s težim indikacijama pa se polovinom lipnja nakon šest mjeseci zatvara covid odjel u pakračkoj bolnici. U lipnju se ukida i obvezna najava za masovno cijepljenje, a cjepiva je 14. lipnja u pakračkoj dvorani više nego zainteresiranih da ga primi mada je dobna granica spuštena na 16 godina. Moguća su tri razloga pada interesa za cijepljenje: na županiji je već procijepljeno 40 posto stanovnika prvom dozom i 20 posto drugom, znanost se dokazano uvjerila da nas cjepivo štiti manje od očekivanog jer su se pojavila i prva oboljenja već cijepljenih što je bilo dodatno „gorivo“ sve brojnijim i glasnijim „antivakserima“ koji su lokalno uglavnom prisutni tek na društvenim mrežama. Treći razlog bi mogao biti pad broja oboljelih kojih je tih dana 18 na županiji i tek dva lokalno. Ovakva statistika i trend traje cijelo ljeto pa su osim epidemiologa svi zaboravili na epidemiološke mjere, pri čemu niti cijepljenje u dvorani nije izazivalo velik interes.
No, kao i lani, već s prvim danima jeseni županija bilježi 180 aktivnih oboljenja od čega 21 lokalno i dnevnim udjelom pozitivnih od 10 posto u odnosu na broj testiranih, da bi se već polovinom listopada te brojke udvostručile što je bila jasna naznaka što nas čeka u ostatku jeseni, kako su to najavljivali epidemiolozi. Zbog toga i zbog uvođenja covid potvrda u studenom je broj oboljelih, ali i cijepljenih, znatno u porastu. Po broju oboljelih rekorder godine, ali i uopće pandemijskog razdoblja, je 13. studeni kada smo u županiji imali 822 aktivna oboljenja, a taj neslavni rekord lokalno bilježimo dva dana kasnije kada je u Pakracu aktivno 158, a u Lipiku 38 oboljenja pri čemu je 19 pacijenata na covid odijelu pakračke bolnice, ponovo otvorenom tjedan dana ranije. Epidemiolozima je jedina utjeha nagli porast interesa za cijepljenje pa je na četiri pakračka punkta u studenom cijepljeno 1258 osoba, najviše od restriktivnih proljetnih mjeseci jer je tijekom ljetnih mjeseci te rujna i listopada na istim mjestima utrošeno samo između 400 i 500 doza mjesečno. Ipak prema podacima HZJZ-a na njihovoj mapi procijepljenosti sa stanjem na dan 7. prosinca prvom dozom je procijepljeno 4372 građana s prebivalištem na području Grada Pakraca što je 66,17 posto od ukupno procijenjenog broja stanovnika, a drugom dozom 3567 ili 53,99 posto. I dalje smo u oba slučaja znatno bolji od županijskog (56,07, odnosno 47,72 posto) i državnog (52,67, odnosno 43,38 posto) prosjeka.
Covid potvrde su aktivirale i lokalne antivaksere koji su s društvenih mreža „sišli“, bar u malom broju od dvadesetak osoba, na glavni gradski trg pokušavajući u večernjim satima ukazati da cijepljenje nije riješilo probleme virusa, ali nas je podijelilo.
Početkom prosinca broj oboljenja na Županiji i lokalno se prepolovio u odnosu na najgore razdoblje studenog s trendom daljeg pada. To je ujedno bilo i prvi put ove jeseni da nam je statistika oboljenja bila nešto bolja nego lani u isto vrijeme.
Aglomeracija izludila vozače
Druga stalna ovogodišnja tema, također je donesena iz prošle godine – aglomeracija. Već u siječnju lani prilikom potpisivanja ugovora s izvođačem slovenskom tvrtkom Gorenjska gradbena družba Kranj građani su zamoljeni za strpljenje po pitanju povremenih prekida u vodoopskrbi i zatvaranja prometnica. No, osim povremenih višesatnih iskopčavanja pojedinih gradskih ulica iz sustava vodoopskrbe, taj problem gotovo da nismo niti osjetili. No s prometom je bilo drugačije. Samo lanjsko (1. lipnja) zatvaranje do tada glavne pakračke prometnice, Ulice hrvatskih velikana, nikome nije teško palo jer smo kao vozači znali da smo se s njom, zbog buduće šetnice, rastali zauvijek. Problemi su počeli lani u jesen kad su se bageri preselili najprije u Bolničku, a alternativni promet u do tada mirnu Gajevu i Strossmayerovu ulicu, što je potrajalo iznad svih građanskih očekivanja pa je donji asfaltni sloj u Bolničku stigao tek početkom lipnja, skoro nakon 10 mjeseci radova, pri čemu ova ulica još uvijek nema gornji asfaltni sloj i adekvatnu prometnu signalizaciju. Dodatne probleme su vozačima stvorili proljetni početak radova na još jednoj frekventnoj prometnici u središtu grada – Ulici braće Radića pri čemu radovi, uz povremeno zatvaranje traju u njoj i danas. U međuvremenu su se slovenski bageri razmilili po cijelom gradu pa bi bilo lakše nabrojati gdje ih nije bilo nego ulice koje su djelomično raskopane uz povremena potpuna zatvaranja, odnosno povremena sužavanja prometa na jednu traku pri čemu treba istaknuti, ali izdvojiti i Ulicu Gojka Šuška koja je za razliku od ostalih već nakon dva mjeseca početkom prosinca vraćena vozačima u primjerenom stanju, makar bez gornjeg asfaltnog sloja koji bi, kao i kod svih ostalih, trebao stići na proljeće. Vozače, ali i pješake, nisu živcirali radovi koji su u tako velikim i skupim zahvatima (bezmalo 150 milijuna kuna bez PDV-a) neophodnost, već činjenica da se u jednom raskopanoj ulici, makar i sa iskopanom divovskom rupom, ne događa ništa, odnosno da se neka iskopavanja ponavljaju i po nekoliko puta. Tražeći pojašnjenja od izvođača, uvijek smo nailazili na isti odgovor: sve to je gradilište s ugovorenim rokom završetka 27. lipnja iduće godine.
Paralelno s prometnim problemima pojavljivali su se pojedinačni brojni drugi: primjerice smrad iz kanalizacijskih šahtova u središtu grada, neki građani nisu uslijed raskopanosti tjednima, pa ni mjesecima mogli automobilom u svoja dvorišta ili garaže. No s druge strane struka je uglavnom bila na strani izvođača objašnjavajući to zahtjevnošću radova koje si laici ne mogu niti predočiti.
Uglavnom, posljednjeg dana studenog, ujedno 642. dan ugovorenog roka (75%) od 851 dana planiranih radova na pakračko-lipičkoj aglomeraciji, odrađeno je ukupno radova u vrijednosti od 109,2 milijun kuna ili 74 posto od ukupno ugovorene vrijednosti 146,7 milijuna kuna, izvijestio je izvođač.
Ostalo je dakle još četvrtina ugovorenog roka i približno toliko radova pri čemu je kopanja sve manje. Izdržat ćemo još šest mjeseci ako u tom roku doista saniraju poderotine svih vrsta (asfalt, ivičnjaci, šahtovi, signalizacija, ulazi, zelenilo…) koje su za potrebe ovih radova nužno napravljene na pakračkim središnjim prometnicama. Ako pri tom, kako nas uvjeravaju odgovorni, budemo po pitanju kanalizacijske i vodovodne infrastrukture mirni narednih 50 godina, možda se ružno pače zvano aglomeracija i njen izvođač pretvori u lipnju u labuda. Mada su poučeni ovim i sličnim iskustvima građani u većoj mjeri skloni vjerovati da bi nam mogao biti ponovo aktualan hit Bijelog dugmeta iz 80-tih godina: „lipe cvatu sve je isto ko i lani“.
Politika u suknjama
U lokalnom političkom životu sigurno su događaj godine bili svibanjski lokalni izbori. Ili su bar trebali biti da birači, poput loših đaka, zadaću nisu prepisali od lani, odnosno od posljednjih takvih izbora 2017. godine. Doduše nekog drugog izbora nije niti bilo jer je prorijeđena lokalna politička scena postupak kandidiranja završila tek s jednom kandidatkinjom Anamarijom Blažević (HDZ) za gradonačelnicu što nije bio niti njen problem niti propust. Za gradsko vijeće kandidirane su tek tri liste, a za zamjenicu gradonačelnice iz redova srpske nacionalne manjine smo imali također jednu kandidatkinju, Mirsadu Popović Damjanović (SDSS), dakle unaprijed poznatu pobjednicu. Možda se i zbog toga na pakračka birališta, od 6967 birača odazvalo 2162 ili svega 31 posto, najmanje u županiji. Anamarija Blažević je dobila 1798 glasova ili 83,16 posto dok je 364 glasača (16,84%) svoj listić učinio nevažećim.
Mjesta u gradskom vijeću su raspoređena upravo onako kako su stranke u predizbornim nastupima najavljivale: HDZ je dobio devet vijećnika i istog predsjednika Miroslava Ivančića, SDP tri, a SDSS jedno. I na županijskoj razni nije bilo iznenađenja: Antonija Jozić (HDZ) je osvojila mandat županice već u prvom krugu, županijsku skupštinu činit će natpolovičnom većinom HDZ, a mandate su još osvojili Most/DP i SDP. Za zamjenika župana iz redova srpske manjine Nikola Ivanović je pobijedio Tamaru Puač.
Od ostalih političkih događaja spomenut ćemo da nas je 1. ožujka na obilježavanju 30. godišnjice početka Domovinskog rada pohodio premijer Andrej Plenković u jakom ministarskom sastavu. Nešto ministara je bilo i tijekom izborne kampanje koji su se uglavnom čudili brojnim gradilištima, ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišćak je ponovila dolazak u rujnu, a ministrica poljoprivrede Marija Vučković nas je pohodila mjesec dana ranije.
U rujnu je u Pakracu po prvi put održana i sjednica saborskog odbora za ravnopravnost spolova na kojoj je govorilo šest zastupnica, naša gradonačelnica i županica te kojoj su prisustvovali pakračka dogradonačelnica, pročelnica u gradskoj upravi i brojne lokalne ravnateljice, te predsjednice udruga. S obzirom na sastav lokalnih dužnosnika sačinjen isključivo od žena, čudno je da nitko nije primijetio da je Pakrac kao grad u kojem će žene razgovarati o svojoj podređenosti u muškom svijetu posve kriva lokacija.
Da ne ispadne da smo se u 2021. godine samo cijepili, obolijevali, kopali i birali unaprijed izabrane dužnosnike spomenuti ćemo telegrafski i ostale događaje.
Dovršili trg, šetnicu, balon…
Po pitanju graditeljstva končano smo završili rekonstrukciju glavnog trga i pakračku šetnicu. Mada nikada nije bilo svečanosti za dan njenog završetka možemo uzeti 10. svibnja kada su proradile ugostiteljske terase na šetnici koja je tijekom ljeta kroz nekoliko manifestacija (Pakračko ljeto, Multipak, Dani Jankovića, dio sajma „Slavonski banovac“) poprilično oživjela. Mada smo s asfaltom osiromašeni kroz aglomeraciju, dobili smo ponešto novog asfalta kroz kolnik i dvije pješačke staze u Aleji kestenova, Ulici Alojzije Janković, parkiralište i nogostup na Gavrinici te na nogostupima u Prekopakri. Bogatiji smo i za teniski balon te uskoro očekujemo i dovršetak vrlo skupog igrališta s umjetnom travom. Sportski centar na jugu je bogatiji i za biciklistički park-poligon, dovršeni su projekti energetske obnove sportske dvorane i glavne bolničke zgrade, devastirana kuća u Strossmayerovoj je obnovljena u novi objekt dječjeg vrtića. Bilo je i drugih manjih građevinskih zahvata, primjerice na pojedinim fasadama, dječjim igralištima, a osim Slovenaca, i ove godine su u Pakracu uobičajeno kopali i arheolozi.
Unatoč suprotnom mišljenju epidemiologa nakon godinu dana stanke ponovo je održan s jednakim uspjehom naš sajam „Slavonski banovac“, kao i pakračka prepoznatljivost Multipak. S puno problema i otkazivanja naši sportaši su proljetos završili taj dio sezone, dok je jesenas išlo nešto glađe. Isto kao i nastava u osnovnoj i srednjoj školi gdje ove jeseni nije bilo kompletnog prelaska na daljinu, a obilježje je povećanje broja polaznika: u vrtiću s čak 261 djetetom, u srednjoj školi s povećanjem od 32 učenika na ukupno 437, dok ih je u osnovnoj školi 590, ili 20 manje nego lani.
Za kraj još jedan podatak koji raduje: Iz evidencije pakračkog Zavoda za zapošljavanje 80 osoba je dobilo posao u lipnju od čega se 53 zaposlilo na području naše županije, a 27 u ostatku Hrvatske. Uz 40 novoprijavljenih i 8 brisanih iz evidencije, nezaposlenih je u lipnju na pakračkom Zavodu bilo 304, što je za 50 manje nego u svibnju, odnosno čak 269 ili 47 posto manje nego lanjskog lipnja. No za buduću statistiku nezaposlenosti, i uopće gospodarstvo, najvažniji događaj ove godine je onaj iz veljače kada je petero poduzetnika od Grada otkupili parcele u novoj pakračkoj poduzetničkoj zoni, koju je Grad formirao u bivšem industrijskom dvorištu Drvne industrije „Papuk“ što bi u naredne dvije godine trebalo rezultirati s 40 novih radnih mjesta.
Na tom području značajno je bilo i 30-tak manjih i većih projekata koje su naše institucije i udruge provodili u suradnji s državnim i EU fondovima, uglavnom s porijeklom novaca iz Europskog socijalnog fonda, u kojima je povremeno bilo angažirano i po tridesetak radnih mjesta pri čemu su se u lokalne novčane tokove slilo za različite namjene nekoliko desetak milijuna kuna, a krajem godine s realizacijom je u praktičnom smislu raspisivanjem natječaja za izvođača radova krenuo i lokalno 30-tak milijuna kuna vrijedan projekt „Svijet građevine“ kojim bi trebao dogodine biti u potpunosti obnovljen s novom namjenom Spahijski podrum.
U ovoj godini smo odradili i popis stanovništva, a rezultate su nam obećali za idući mjesec. Za očekivati je da će oni biti takvi da će umanjiti značaj i uspjeh svih ovih aktivnosti. No pitanje je koliko je itko bile čime mogao utjecati na taj imigracijski val nastao ulaskom u Europsku uniju i kako bi on izgledao, kao i u ostalim slavonskim gradićima, da svih tih aktivnosti nije bilo.
DOGODINE: Bit će radova i veselja
U novu godinu sigurno ulazimo s velikim očekivanjima, prvenstveno da iz svakodnevice izbrišemo događaje koje su obilježili posljednje dvije godine – koronavirus i aglomeraciju. A kakva su druga očekivanja, naravno ne u privatnim životima nego u lokalnoj zajednici, možda je ilustrativan podatak sa ovomjesečne sjednice Gradskog vijeća gdje je gradonačelnica za dogodinu najavila gradski proračun u visini od bezmalo 70 milijuna kuna što je za skoro 20 milijuna kuna više nego ove godine. Gdje ima novaca, bit će i radova, ali i veselja.
- PIŠE: Pakrački List
- 1783
Završetak kalendarske godine prilika je da se osvrnemo na postignuto. Ova godina u Lokalnoj razvojnoj agenciji Poduztenički centar Pakrac donijela nam je vrlo uspješnu suradnju s raznim organizacijama i projekte koje smo uspješno proveli. Vjerujemo da je naša lokalna zajednica imala koristi od projekata na kojima smo radili, a mi smo imali iznimnu čast i užitak pripremati ih te sudjelovati u njihovoj provedbi.
Proljetos je završen projekt namijenjen nezaposlenim osobama koji je za cilj imao jačanje njihovih kompetencija koje odgovaraju uvjetima lokalnog tržišta, povećanje produktivnosti rada uslijed kvalitetnog radnog kadra i konačno povećanje zapošljivosti na lokalnoj razini. Uspješno smo priveli kraju i projekt koji je lokalnim poduzetnicima osigurao lakši pristup poslovnim znanjima, vještinama i stručnoj podršci kroz različite skupine aktivnosti. Također smo aktivno sudjelovali u projektu kojem je cilj podizanja znanja i kompetencija zaposlenika razvojne agencije za kvalitetniji rad s klijentima.
Kontinuirano pomažemo u osnaživanju kapaciteta organizacija civilnog društva te izdvajamo dva projekta kojima se unaprijedio, ne samo rad organizacija civilnog društva koje ih provode, već su oni aktivirali i velik dio lokalne zajednice. Projektom Revitalizacije društvenog centra je uvelike doprinio razvoju volonterizma i radu s mladima, dok je projekt za umirovljenike kroz brojne aktivnosti, radionice i programe omogućio da naši sugrađani treće životne dobi imaju što ispunjeniji i sadržajniji život.
Ponosni smo što smo u suradnji s Gradom Pakracom osigurali financiranje različitih projekata iz EU fondova te time dodatno unaprijedili kvalitetu života svih naših sugrađana. Ponajprije tu mislimo na zadnja dva projekta iz Faze 2 Poziva “Zaželi” kroz koji je osnažen i unaprijeđen radni potencijal 55 žena pripadnica ranjive skupine kroz osposobljavanje i zapošljavanje, a koje su brinule za 330 starijih osoba. Nismo zaboravili ni naše najmlađe pa tako očekujemo skori početak provedbe projekta koji se nastavlja na ove godine završeni “Maslačak ispunjava želje” te omogućava da rad vrtića i dalje prati potrebe zaposlenih roditelja, sve s ciljem osiguravanja jednakih mogućnosti za svu djecu. Kroz projekt “Nismo sami” smo osigurali osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima ostvarenje zakonom zajamčenih prava i poboljšali njihovu situaciju promičući ideju inkluzivnog društva.
Ova nam je godina donijela puno novih zanimljivih suradnji i poznanstava, a nadamo se da će i iduća biti tako uspješna, pogotovo kroz korištenje ogromnih iznosa bespovratnih sredstava koje smo dobili u novom programskom razdoblju. Kroz naš rad i projekte želimo poticati kreativnost, razvijati ju i širiti te osvijestiti sve u zajednici da kreativnost i njezini produkti zaslužuju veliko mjesto u našem društvu.
Tim Poduzetničkog centra Pakrac vam želi ugodne i kvalitetno provedene blagdane s najbližima te uspješnu novu 2022. godinu!
Radujemo se novim suradnjama i pozivamo vas da nam se javite s vašim upitima.
Direktor Vladimir Gazić, dipl. oec.
- PIŠE: Pakrački List
- 2689
Po čemu ćete pamtiti 2021. godinu je bilo pitanje s kojim smo „presreli“ slučajno odabrane naše sugrađane. U odnosu na prijašnje godine kada smo u takvoj anketi postavljali pitanje što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, ove smo, bojeći se odgovora tu formulaciju izmijenili. No naš pesimizam se pokazao nepotrebnim jer su unatoč težine epidemije i sve ono što uz to ide ljudima ipak događale lijepe stvari poput obiteljskih prinova, ženidbi, polaganje vozačkih ispita, useljavanje u novu kuću ili pak stjecanje novih prijatelja.
ZDRAVKO MILIĆ: Odsustvo iz obitelji
Mišljenje o protekloj godini i po čemu će biti upamćena potražili smo i u inozemstvu. Kontaktirali smo Zdravka Milića, koji već 6 godina kruh zarađuje u Munchenu. Iako fizički daleko, svoj izostanak u našem gradu Zdravko kompenzira aktivnostima na društvenim platformama, ponajviše Facebooku, gdje svoje virtualne prijatelje svakodnevno nasmijava zabavnim komentarima i objavama čime je već stekao gotovo kultni status među mlađom i srednjom pakračkom populacijom. Ništa manje zabavan nije niti njegov osvrt na prošlih 365 dana koje polako ostavljamo iza nas.
"Ova godina je bila dosta iscrpljujuća što zbog Covid-a, što zbog posla i rekordnog odsustva od obitelji, ali na kraju se isplatilo jer smo napokon uspjeli kupit svoja četiri zida. Što se ostalog tiče nemam što žalit ili kukat, svi moji su zdravi, glava je na ramenima, Kozlović naručen, rakije ne smije falit u mojoj obitelji i ok! Čekaju me dva Božića, treba bit spreman...", kaže nam „pečalbar“ Zdrawa čestitajući svima Božić uz najljepše novogodišnje želje.
ROBERT MATIJAŠEVIĆ: Od suza do pjesme
Pakračanin Robert Matijašević, djelatnik Sportske zajednice Grada Pakraca 2021. godinu će zasigurno dobro zapamtiti. Prepuna preokreta u njemu je izazivala najdublje emocije - od suza do pjesme.
„Godina je doista bila turbulentna i zasigurno ću je pamtiti dok sam živ. Najprije mi je u ožujku ove godine preminuo otac Janko. Bio mi je veliki oslonac u životu i iza sebe je ostavio ogromnu prazninu. Tugu i bol nakon nekoliko mjeseci zamijenila je pjesma i sreća. U lipnju sam oženio sina jedinca Filipa koji me je samo dva mjeseca kasnije okitio titulom djeda. U kolovozu sam dobio unuku Milu koja mi je danas velika radost u životu i u njenom društvu zaboravljam sve loše stvari ovog svijeta, ispričao nam je Robert te dodao da je na poslovnom planu, zbog koronakrize, godina bila „onako“. Lockdown dvoranskog sporta njega i suradnike automatski je prebacio na vanjske aktivnosti, točnije na održavanje ostalih gradskih terena poput teniskih koje je odnedavno Sportska zajednica dobila na brigu tako da posla u godini na zalazu nije nedostajalo.
JELENA MITROVIĆ: Posao napokon u drugom planu
Isto kao što ga nije nedostajalo na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu gdje je donedavno kao glavna sestra radila naša sugrađanka Jelena Mitrović. Nevezano za posao, Jelena ovih dana proživljava možda i najljepše dane u životu pa nam je otkrila zašto će ta, mnogima nesretna, 2021. godina uvijek imati posebno mjesto u njenom srcu.
„Bila je to još jedna luda korona godina. Ipak, pored svih zabrana i ograničenja uspjeli smo "odraditi" jako lijepi broj fenomenalnih svatova. Nakon dugo godina moj je posao konačno pao u drugi plan. Najvažnija stvar zbog čega ću pamtiti prošlu godinu je to što moja bolja polovica, moj Šimun i ja krećemo s pripremama za dolazak jednog malog čuda koje će biti u centru pažnje svih narednih godina!“
TOMISLAV TESSARI: Postao sam suprug i otac
Nesumnjivo da ću godinu koja je na izmaku zapamtiti najviše po dva obiteljska događaja: u proljeće sam se i službeno oženio sa Sarom, a na jesen smo dobili kćerku Carmen koja nam je već skoro tri mjeseca glavna preokupacija i uz nju i njeno narastanje dani lete. Nekih drugih događaja koji bi pokvarili ovaj dojam radosne godine nije bilo. Zdravlje nas služi, zaobišao nas je i koronavirus, na poslu i u široj obitelji je sve standardno i očekivano. Stoga ništa bolje ne tražim niti od naredne 2022.
LEON PERIĆ: Posljednja godina pred ozbiljnim izazovima
Od ove godine su kako meni tako i prijateljima očekivanja bila velika jer smo u prošloj zbog prisutnosti koronavirusa ostali zakinuti za mnoge sadržaje, kako u školi na nastavi, tako i u vanškolskim aktivnostima. Pored toga ovo je za moju generaciju prvi dio završne maturantske godine. No godina je tek djelomično ispunila ta naša nadanja jer smo proljetos jedan dio ponovo imali online nastavu, što je ipak zahtjevniji oblik, a još uvijek je prisutan djelomični lockdown što je značilo i manje sadržaja i manje kontakata s prijateljima. U tom dijelu mi je posebno žao što je izostalo maturalno putovanje, a još uvijek je neizvjesna i maturalna zabava o kojoj razmišljamo, ali čekamo razvoj epidemioloških mjera. Pored toga, i u razredu i u društvu je bilo pomalo prisutnih oboljenja, ali srećom nije bilo samoizolacije. Radi toga sam se i cijepio kao i zbog drugih aktivnosti od kojih mi je svakako najvažnije pohađanje auto-škole za što sam s navršenih 18 godina stekao uvjete. Odradio sam teoretski dio i veći dio praktične vožnje te uskoro očekujem i polaganje ispita. Osim što mi je to značajno kao dokument koji vrijedi za čitav život htio sam to odraditi u ovoj godini jer me dogodine očekuju velike obveze u pogledu polaganja državne mature i prijave na fakultet, nadam se na Filozofski. Pamtiti ću ovu godinu i po svom prvom odlasku na more izvan obiteljskog kruga, s društvom što mi je, unatoč korona, prilikama omogućilo uspostavu brojnih novih poznanstava, kao nikada do sada pa je to jedno posve novo iskustvo.
BRIGITA RAŽOV: U mirovini pa novi prijatelji i iskustvo
U ovoj godini općeg ludila, ipak mi je najvažnije smo u obitelji uspjeli ostati zdravi, posebno moji najmiliji, kćer Vanja i moja dva unuka, Jan i Toma. Oni su moj centar svijeta, za njih živim i dišem. Bilo je i u ovoj godini i onog manje lijepog, ali ću ju ipak pamtiti po lijepim stvarima. Ove godine sam, iako sam u mirovini, počela raditi kao koordinatorica projekta „Zajedno u drugu mladost“ u Matici umirovljenika Pakrac-Lipik i tu sam stekla puno lijepih prijateljstava i novih iskustava. Tako da sam u ovoj godini boravila više među ljudima, pa smo primjerice uspjeli s našim umirovljenicima odraditi i neka kraća putovanja i manjih druženja, što nismo mogli prošle godine. Unatoč cijeloj situaciji s epidemijom i svega što ona nosi, ipak ovu godinu ocjenjujem pozitivnom. To je ono što nas drži, da i u najgorim stvarima vidimo nešto lijepo.
RUŽA VULINOVIĆ: Useljenje u preuređenu kuću
Ovu ću godinu pamtiti kao uspješnu i pozitivnu. Za mene je život lijep bez obzira kakva bila situacija, u životu treba sve zamotati u „ružičasti papir“ jer problema će uvijek biti i ne treba se opterećivati s crnim mislima. Najvažnije mi je da su mi djeca i unuci zdravi. Djeca imaju stalne poslove, a dvije unuke su odlične učenice i što treba više poželjeti? Bilo je i lijepih druženja sa mojim umirovljenicima što nas starije dobi izuzetno veseli. Isto tako, ove godine smo suprug i ja preselili u manju kuću, potpuno je preuredili, od fasade do unutarnjeg uređenja, tako da smo jako sretni što smo i to uspjeli završiti. Sretna sam o onim što imam i to je poanta svega.
