Sonja i Josip Janža su dokaz da nekad kada ljudi kažu zauvijek, uistinu i misle tako, te ona izjava "u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti" nisu samo tek izgovorene riječi.
Pola stoljeća zajedničkog života proteklog vikenda proslavili su u nazočnosti svoje djece, rodbine i prijatelja u pakračkom kafiću Cubismo, a kćeri Marijana i Gordana pobrinule su se da taj dan slavljenicima ostane posebno u sjećanju. Obilježavanje zlatnog pira zapravo je započelo tjedan ranije, kada su im kćeri organizirale bračno putovanje u Opatiju, a da bi im pri povratku kući priredile i proslavu iznenađenja.
„Ništa nismo znali niti slutili da će nešto biti, doslovno su nas s autobusa iz Zagreba doveli na proslavu u Cubismo. Mislio sam da ću taj dan umrijeti od sreće. Hvala im svima na tome, nismo mislili da ćemo ikad tako nešto doživjeti“, rekao nam je kroz suze Josip. Zaplesalo se, zapjevalo i dobrano zabavilo u krugu 50-ak najmilijih uz svečanu večeru, tortu, šampanjac i poklone, sve što ide uz takvu priliku. A da ne govorimo o suzama radosnicama, smijehu, prisjećanju svega što je stalo u 50 godina.
Ljubav s Golubićevog prozora
Sonju, djevojački Matijašević, i Josipa sudbina je spojila vrlo mlade, 1968. godine kada je Sonji bilo tek 18, a Josipu 19 godina. U to vrijeme Josip je šegrtovao kod Kosinca, poznatog pakračkog mesara, a Sonja je kao mlada djevojka često dolazila kod obitelji Golubić, obiteljskih prijatelja, čiji je prozor gledao ravno u dvorište Kosinčeve mesnice. Sonja je tako zapazila Josipa i od tada je sve krenulo. Plesnjaci u bašči hotela Pakrac, šetnje po gradskom trgu dovelo je i do zaruka, no vjenčanja nije bilo odmah budući da je Josip morao godinu i pol izbivati radi služenja vojnog roka u Sarajevu. Po povratku budući mladenci nisu dugo čekali i svoje zavjete izrekli 6. svibnja 1972. godine.
Početak zajedničkog života, kako su nam rekli, bio im je jako težak. Privremeno su se „kućili“ kod jednih i drugih roditelja, tražeći odgovarajući smještaj da bi prvi samostalni zajednički život ostvarili u podstanarstvu u obiteljskoj kući pokraj nekadašnje „stare tržnice“. Unatoč teškim danima, mladoj obitelji radost ubrzo upotpunjuju i djeca. Starija kćer Gordana rođena je u ožujku 1973., a mlađa kćer Marijana u kolovozu 1976. godine. Ubrzo nakon što se rodila mlađa djevojčica, te iste godine u prosincu obitelj Janža sele u današnji obiteljski stan u Ulici Stanka Grabrića.
Težak put do obiteljskog stana
Dok su djevojčice odrastale Josip je radio kao mesar, jedno vrijeme kod Kosinca da bi kasnije početkom 80-tih prešao u Trgovačko poduzeće "Budućnost" i po potrebi svoje usluge nudio i izvan radnog vremena. Kako kaže Josip, bilo je jako teško biti prisutan kod kuće i istovremeno othranjivati obitelj. Sonja je uz svoje dvije kćeri, kako bi također zarađivala, počela čuvati djecu. I tako je 18 godina bila pakračka „teta čuvalica“ i kako kaže, niti ne zna točan broj mališana koliko je prošlo kroz stan Janžinih. Nekad ih je znala imati i po šestero odjedanput, od jednogodišnjaka do starije djece vrtićke dobi, no kako kaže, voljela ih je sve i čuvala „kao oko u glavi“.
„Da je bilo dana tijekom kojih smo samo šutjeli, bilo je. Život nas nije mazio, ali bez praštanja i razumijevanja nema ničega. I nakon teških trenutaka kojih je bilo, dan smo započinjali uz zajedničku kavu. I danas je tako“, kažu nam Josip i Sonja.
Nakon rata, Sonja je počela raditi kao spremačica u Policijskoj postaji Pakrac, a Josip je drugo zaposlenje našao u lipičkom Studencu. No, bolest je uzela svoje i Josip 2012. godine odlazi u mirovinu, a ubrzo nakon njega i Sonja.
Danas uživaju u svemu što si nisu možda mogli priuštiti u mladosti, makar kako kažu, nisu nikad oskudijevali. Najviše vole putovanja, druženja s prijateljima, a najveća radost su im djeca, posebno unuk Dino rođen 2000. godine, sin mlađe kćeri Marijane, udane Sadilek.
„Neizmjerno smo sretni što su nam djeca blizu, nisu raštrkana po svijetu, vidimo se svakodnevno. To nam je najveća nagrada tijekom svih ovih godina. Još samo da doživimo da budemo pradjed i prabaka, onda možemo s najvećim osmijehom na licu otići s ovoga svijeta“, zaključili su slavljenici.
